daj recept da se to prekine.
Kada si sam i kada se grebeš od svojih roditelja, još i možeš da čekaš priliku. To pričam iz ličnog iskustva.
Živeo sam sa babom i dedom, skromnom penzijom, mama radila u Beteksu za skromnu platu, ćale davao neku kintu... držao sam časove matematike, fizike, uvek imao za Tomosa, Jawu, stojadina, gorivo, kst, akademiju...
I počnem ja tako da radim da idem svaki dan na posao, bilo je raznih, vozač više puta, kazino, neki magacini.. I završim u firmi Mopex da vozim kombi, mlad, neiživljen, teram kombi po Srbiji, niko me ne čeka kod kuće... a opet kinta nikakva, ali ja hoću da zaradim. Tačnije, mislio sam da me niko ne čeka kući. Deda, sada pokojni, me pogleda jedno jutro kada sam osmi dan uzastopce ustajao u 4h, a prethodnih večeri se vraćao oko 22-23h i pređenih po 1000km. I zamoli me da ne radim više. Kaže:"Imaš penziju za sve u kući što ti je potrebno, imaš auto, motorčić, držiš te časove i kaplje ti neka para da imaš za izlaske i provod. Batali te glupe poslove i čekaj onaj pravi". I tako u tim uslovima batalim glupe poslove, ćale otvori klub u Rajićevoj, malo tamo rintao, malo gazdovao, ali više vlasnika, đoka od mojih ideja... i tu mi dokurči. I igrom slučaja uletim na konkurs za operatera 789 u mts... i eto u prošlu subotu mi je bilo 15 godina kako sam tu. A u međuvremenu se doškolavao, napredovao...
I opet ću da ponovim: U zemlji gde profesor radi za 40.000, lekar za 60.000, policajac 35.000, gde je minimalac 20.000din, ponuđeni posao je za prvu pomoć sasvim korektan.