Hvala na pozitivnim komentarima - drago mi je cuti da su vas "Memoari porodice Milic" oraspolozili / nasmijali. Pozz za sve

jedna od top destinacija sa ove strane La Manche

@Alex NS Nexus : eve me grrrdna ********* Kako bi put bio zanimljiviji Paul nas je odlucio provesti kroz sljivike i vinograde ....uz pratnju francuskog Juznog Vetra. Dionice su prekrasne, nepredvidljive, ali u tome i je bit – skrenuti sa sigurne putanje kako bi pronasli avanturisticki duh. Solidno napredujem, svaki kamencic sve blize i blize neogrebanoj povrsini motora. Navigacija nije problem, navigacije nema – a to sto sam potrosila sate/dane planirajuci rutu preko TYRE i ostalih programa to sad uopce nije bitno, jer je uzivanje dostiglo visi nivo. Mother Nature vs. IT: (1);(0), cheers! Ubrzo stizemo i u Pont a Mousson mali gradic smjesten na rijeci Moselle u sjevernoistocnom dijelu Francuske, gdje cemo veceras nociti. Inace, ovaj mali gradic je odigrao znacajnu ulogu za vrijeme ratova izmedju Francuske i Njemacke u 20-om vijeku kao mjesto gdje su lokalni revolucionari kovali planove za oslobodjenje grada od Njemaca. Na kraju im je to za vrijeme Drugog sv. rata (uz pomoc good old Uncle Sam) i poslo za rukom, a nakon toga je grad dobio i pocasnu Croix de guerre (Srebrnu zvijezdu). I pored tako visokog priznanja, najznacajniju ulogu je odigrao 23 Augusta 2013 kada je pruzio utociste 9 umornih bajkera. U znak zahvalnosti, smanjili smo gas dok smo putovali kroz centar & platili rezervirane sobe u hotelu na vrijeme. Hotel je 2min voznje od centra. Parking je uvucen (to je dobar znak), ali kako nema sigurnosnu ogradu odlucujemo da je najbolje ponijeti svu opremu u hotel (to je los znak za moje “krhko” tijelo). Mislim, sta se vise moze pozeliti nakon 340 milja i usred kisne noci? Hotel bez lifta, naravno. Jooj, kak me hoce. Tu po prvi put shvatam da su moje torbe fakat teske za nositi. Inace ne nosim puno stvari & uvijek ih uredno spakiram (posljedica vojnog odgoja) ali ocito je da moram poboljsati trenutni "sistem". Opcije: (A): nositi samo1 torbu u hotel (koja sadrzi adekvatnu odjecu za sve moguce vremenske neprilike) & (B) – “zamoliti” frenda-bajkera da pomogne tj. ponese stvari (btw, uvijek pali ;-)). Da li zbog umora ili adrenalina vecina nas nije ni vecerala, vec smo otisli do oblizenjeg birca. Docekuje nas moja omiljena "Stairway To Heaven" - pratim stihove, tj, stepenice ...do bara. Iako razumije porudzbu na engleskom barmen nas i dalje usluzava na francuskom. Hm, i ovdje njeguju “patriotizam” kao i kod “nas” kad vam kao fol ne razumiju "naglasak". za mene 3 krigle (kole), a za vas? ocit dokaz da nikad niste preumorni za jos jedno pivo Bacamo pogled na prognozu vremena za sutra. Najavljuju kisu...nije problem, navikla sam!

Sale, pravili se fini/Englezi...a & umorio nas "rucak" u Visegradu Jos se uvijek cude da je moguce nauruciti pivo na pumpi....Sada, naravno zale sto taj koncept ne postoji i ovdje.

Be the kind of woman that when your feet hit the floor each morning the devil says "Oh Crap, She's up!"

@ Natasa : moramo ponoviti turu, ako nista onda zbog ovih "starijih" sto se boje pakla i sto prosli put nisu imali dovoljno energije za tulumarenje do 5 ujutro @ Deki: do tamo znam i bez GPS-a

Negdje u blizini Reims opcinjena ljepotama prirode stala sam na brzinu kako bi uslikala zuta polja na kojima su vojnicko organizirani plastovi sijena (bas po mojoj mjeri). Ovaj potez se na kraju ispostavio pametan. Rijetka pojava, ali zna se dogoditi. Taman nakon fotkanja & tek sto sam pocela sa povecanjem brzine naisla sam na i sljunak… super! Nije bilo puno vremena za razmisljanje. Brizina je bile tek oko 50m/h ali se volan drmao kao da je ovisnik... Cesta je bila posuta sljunkom (nekih 50m). Kocenje nije opcija; nastavi dalje, smiri voznju pa tko prezivi (bez pada/ogrebotine), pricat ce. Prezivjela... ;-) Lekcija– gledaj di vozis & mani se Ferdinand momenata! mini pauza nakon Rossi inspirisane egzibicije & prepricavanje istih dogodovstina sljunak na pravoj strani ceste... Jos 26km do Verduna & "kusur" do hotela…

Rucak - vrlo bitna pojava u mojoj svakodnevnici Vitezovi okruglog stola - Paul, Sara, Gaz & Alisa Gladne duse Btw, mislim da restoran ima 2 Michelin ** sto je u datom trenutku bilo skroz nebitno jer smo bili toliko gladni da bi vijerovatno pojeli i escajg ali nas je u tome preduhitrio konobar. Isto tako dobar jelovnik ponudili smo nasim pilama. Da smo manju pumpu birali ne bi je nasli. Redovi se lako i brzo formiraju, ali moram priznati da je “borba” za tankiranje vrlo otmijena, poput musketira…tko zna mozda je pumpa upravo po njima i dobila ime ;-)

Hvala svima na podrsci. Podijelila bih vam (+) ali COMPUTER SAYS NO. To Be Continued...

Sale , vidimo se na Ibarskoj

Bena sam istrenirala da mi cuva motor sto znaci da nema spavanja na duznosti ;-) CS je super & koristimo ga na duze staze kao npr voznja do Wales-a i kada imamo nove clanove (bez GPS-a). Btw, pola slika na mom telefonu su AJ-ove selfies. Kad smo isli u Lake District obogatio je svaku drugu sliku. Bombardiranje fotki su mu trade mark.

Birc kao I svaki birc u malom mjestu, jedva da je imao dovoljno stolica/stolova za sve nas. Kao po narudzbi izabrali smo birc koji ne sluzi hranu - ali to i nije bio problem jer su nam koferi (uvijek) puni odgovarajucih nutricionih zaliha (citaj, cokolada i cipsa). Imam osjecaj da smo tog dana nas 9-oro napravili vise prometa nego stoje birc zaradio u toku cijelog mjeseca. Oui, oui ! Put nas dalje vodi kroz vijugave ceste do Cambrai (ako me sijecanje dobro sluzi). Tu nailazimo na "tobogan" ceste - kao stvorene za motoriste & isto tako kriticne za sve one koji pate od cira na 12-cu (yours truly). Vrijeme je prekrasno, toplo, na koju god stranu ceste pogledate okruzuju vas beskonacna polja na kojima dominira zuto-zelena paleta boja & ogromne bijele vjetrenjace. Pitam se samo sto bi li Gibonni rekao za ovu “temperu”?! Nisam uspijela slikati polja, ali vam mogu reci da je priroda na savrsen nacin kamuflirala tragove tenkovskih gusjenica ostavljenih za vrijeme poznate Cambrai bitke. Cajosi na vidiku....od njih ne mogu pobijeci ni kad slikam prirodu..;-) U zivotu se skoro sve moze podnijeti osim gladi - pogotovo kad tragate za restoranom na 28c u mjestu gdje sve radi dvoktratno. Fakat savrsena kombinacija! Kako bi zadrzali pobijednicki duh & sto je najvaznije naplatili Paul-u za trostruko kruzenje oko Guiese nominirali smo ga da pronadje pit stop dok mi uzivamo u hladu starog oraha. Izvidnica tj.nas odmor nije dugo trajao – ah karma! Tik na 150m od naseg stajalista, Paul je pronasao restoran. Thank you, Jesus! Stize opis…Mijesto kao naruceno, osim ulaza u dvoriste. Sa glavne ceste nas je docekalo penjanje na visok trotoar pod pravim kutom i voznja po makadamu (kao naruceno za pocetnika sa 3 puna kofera), ali nije to nista za moju mrgicu (ER-6F)koja sve to (na srecu mog novcanika) podnosi stojicki & a i sloj makadama se znatno smanjio dok smo stigli do parking zone. Ulaz u dvoriste….Da li ovdje uopce ima zive duse, a kamoli restoran? Tek kad smo sisli sa motora shvatili smo da smo usli u skrivenu oazu. Lijepo se kaze, odijelo ne cini covjeka…pa tako ni dvoriste restoran…slijede slike… Put ka sreci...za nas &.... & nase mezimce... zasluzen odmor..

Polako stizemo u Calais luku & cekamo da se prvo iskrcaju automobili. Po izlasku iz "konzerve" gdje smo zadnjih 30+ min sluzili moto rok, pozdravaljaju nas suncane zrake. Thank you, France! Tu je i neizbjezni podsjetnik za Engleze, tj. znak da se “ovdje vozi desnom stranom ceste” –ok, got it. Danasnja destinacija: Pont a Mousson, preko Cambrai i Verdun-a uz minimalno zadrzavanje. Plan je bombardirati prva dva dana tj.odvoziti mini Iron Butt (300+ milja dnevno) kako bi stigli do po nama zanimljivih predjela, tj. velicanstvenog Stelvio-a. Jos da sam prebacila miljazu na km na Zumo bilo bi super, ali ok, igracemo kviskoteku narednih nekoliko sati (kasnije se ispostavilo narednih 16 dana jer nikad nisam imala vremena to uraditi). Francusko suncano tlo ...& savrseno vrijeme za dogovaranje tko ce voditi prvi dio rute... & ocita reakcija "dezertera" kojima tako nesto ne pada na pamet na samom pocetku putovanja Ubrzo napustamo ET zonu & autoput. Gaz, kao jedan od najiskusnijih vozaca ce voditi prvi dio danasnje rute, a onda Paul. Inace na duzim putovanjima uvijek koristimo “cornerman system” - vrlo koristan princip na osnovu kojeg se velika grupa drzi na okupu. Za one koji ne znaju sto je a interesira ih slijede mini info bez dodatne naplate - ostali, slobodno preskocite ovaj paragraf. Znaci, grupa se dijeli na vodju grupe (lider), bajkera koji ce biti na kraju grupe (tail gunner) a ostali ucesnici su cornermen-i. Svaki put kad grupa dodje na krizanje ili kruzni tok, lider (pokazaje a i ne mora ako je ocito) bajkeru iza sebe tj. cornerman-u gdje da stane kako bi oznacio skretanje (koje naravno mora biti na sigurnom i vidljivom mijestu). Ostatak grupe onda obilazi cornerman-a i prati vodju. Cornerman ostaje na tom mjestu sve dok ne vidi u retrovizoru da mu je tail gunner blizu te na njegov znak napusta poziciju i (skoro u istom trenutku zajedno sa tail gunner-om) se pridruzuje ostatku grupe. Znaci, vodja i tail gunner se nikad ne mijenjaju a corner men mogu jedni druge da preticu (ukoliko su zeljni da oznacavaju corners) ili da mirno cekaju na red. U svakom slucaju zbog nekog xyz tj. muskog razloga Gaz I Paul su odlucili da nam cornerman sistem nije bio potreban dok smo na nepoznatom tlu. Uskoro se ispostavilo da je to bila "biga mistejka to mejka". Ostatak putovanja smo proveli uglavnom u mini grupicama/parovima & na taj nacin adaptirali cornerman sistem kako bi svako uzivao u voznji do maximuma. Nakon nekoliko sati voznje naisli smo na Guise, malo mjesto ali dovoljno da ga uz vodstsvo Paula i njegovo vrsno poznavanje Francuskog (koje je bolje dokazao u restoranu nego na cestama Francuske) okruzimo cak 3 puta u potraznji za restoranom. Ako mene pitate, ovo je bila osveta Francuza za sve ono sto je Mary, Queen of Scots (ciji korijenovi poticu iz Guise) pretrpjela od strane Engleza. Mjestani su vec mislili da je nase mnogobrojno kruzenje oko mini centra dio neke moto manifestacije. U svakom slucaju zanimljivo za njih & nas. Nakon sto smo 3ci put obisli centar odlucili smo (kao namjerno) napraviti mini pauzu u mini bircu.zasluzen odmor u lijepoj okolini osvijezenje …ah, bit ce ovo dug dan!

Lijepo je vidjeti da se kino popunjava. Ne zamjerite na pauzi ali mora se raditi, cak i na danasnji dan. Mir Boziji, Hristos se rodi! ;-) A sad EPP tj. malo informacija o Eurtunnel-u za one koji planiraju u posijetu ili imaju free cajta za citanje usred radnog vremena. Nakon prijavljivanja na kiosku izdaje vam se karta koja se mora staviti na pregledno mjesto kako bi vas stjuardi usmjerili ka pravoj koloni. Karta je ocito dizajnirana za retrovizor u autu a ne za motor, ali kao sto se da vidjeti gumica za kosu i Zumo imaju visestruku namijenu. Inace Eurotunnel vlak je jedna od rijetkih stvari koja funkcionira kako treba u ovoj zemlji. Povezuje Folkestone (UK) I Calais (Francusku) na brz nacin i za relativno pristupacnu cijenu. Naspram normalnih vlakova, nikad ne kasni (vjerovatno jer se nikad ne bori za platformu kao sto je slucaj kod normalnih vlakova). Karta se izdaje po vozilu i moze se kupiti (preko neta,tel ili licno) u jednom pravcu ili povratna. Naravno ako kartu kupite nekoliko mjeseci unaprijed bit ce jeftinija. Inace najjeftinija varijanta je putovati autom jer cetveroclana obitelj za iste novce putuje (u Francusku) kao i 1 motorista. Jos jedan dokaz da Srbija nije jedina gdje motoristi isto placaju kao i vozaci automobila. Vlak ili ET kako ga od milja zovem izgleda kao limenka mesnog narezka - poput one koju je Umprofor dijelio za vrijeme rata, bez slova, mastovitih boja ali u svakom slucaju napravljena od otpornog materijala. ET vagoni na zadnjem dijelu vlaka su na kat (tj. double-deck section), namijenjeni za prijevoz automobila i motora dok autobusi, kamioni tj. visoka vozila idu u pocetne vagone (gdje susingle-deck section). Na osnovu mog visebrojnog iskustva sa ET, motori uvijek zadnji ulaze u ET tako i ovom prilikom, druzba Pere Kvrzice strpljivo ceka ukrcavanje… Sto se ambijenta tice, vagon je kao i svaki drugi, nekoliko prozora, automatska vrata koja vas dijele od susjednog vagona... jedino sto nema su sjedala. Interesantno je kako svi zamisljaju da su pejzazi kao u Disney akvarijumu. Nazalost sve sto se vidi je tama tunela. Medjutim kad vam je ekipa luda kao sto je ova moja, ribice i koralji nisu bitni niti potrebni koliko mozda kutija Bensedina ili 1l vodke. Voznja traje nesto vise od pola sata. Motorna vozila se moraju ostaviti u brzini. U toku voznje se mozete setati iz jednog u drugi vagon (do WC-a) ali ukoliko vam nije potreba, ostanite gdje jeste. Nista interesantno vas ne ocekuje u drugom vagonu a i u vecini slucajeva ljubitelji motora uvijek dodju do vas kako bi vam se divili na izboru motora ili avanturistickom duhu. Meni pase bilo koja kombinacija, tako da se uvijek ljubazno zahvalim. U svakom trecem vagonu postoji I nenormalno uski WC. Ako u drustvu imate fantome tipa AJ, Sara ili Ben postoji i mogucnost da u WC ostanete duze vrijeme dok se netko od njih ne smiluje i pusti vas van. Ja, naravno “nikad” ne inicijatiram niti ucestvujem u takvim poduhvatima. Ima nesto u toj disciplini… Dok njihove pile odmaraju, Paul & Gaz su M.I.A. Jedna od prvih AJ & Sarinih foto bombi. Uslikati AJ-a u normalnoj pozi je skoro pa nemoguce. Alisa, Dat & moja najbolja frendica Sara (u malo mirnijem izdanju) Dok pojedini poziraju, Ben se sprema za meditaciju (koja nakon ove fokte & zbog tamo nekog nepoznatog zvrka nije dugo trajala ;-))

Kao sto to biva (kod osoba koje su odrasle po vojnom rezimu), dan prije polaska slijede pripreme & neizbjezno lickanje motora - ovog puta kod Bena u dvoristu. U skladu sa tradicijom, cim se opere motor tu je naravno i kisa, poklon od UK Ilije Gromovnika. Po prvi put sam taj poklon prihvatila sa osmijehom na licu. jos 3h do "budjenja"... Dan 1: UK – FRA: Okolo naokolo do prvog hotela bez francuske sobarice Jutro pocinje u 6h sa poziranjem ili u Sarinom slucaju vatrenim krstenjem mojih bocnih kofera (zahvaljujuci pomankanju iskustva u voznji sa koferima tj. dodatnih 60+kg), u toku putovanja smo ih jos nekoliko puta krstile i prekrstile i tko zna koliko im vjera promijenile. Vec sam zaboravila koji je rezultat, ali cini mi se da vodim. Dok cekamo Bena da se spremi (koji kao pravi Italijan sve radi u Adagio stilu) bacam pogled na sat - pocetna miljaza 9015 Jutro je hladno i ne znam da li se tresem zbog hladnoce ili adrenalina. Nema veze, dodat cu gas na autoputu i provjeriti. Sara, Ben i ja se vozimo zajedno do Folkestone-a (btw njih 2 + AJ cine jezgro moje bande). Kako se priblizavamo Folkstone-u sunce polako najavljuje pobijedu nad tmurnim oblacima. Mnogo smo jaki ;-). U skladu sa dobrim vijestima, lako nalazimo ostatak ekipe na parkingu & spremamo se za ukrcavanje na Eurotunnel vlak za Calais. Pocinje dugo ocekivana AVANTURA. AJ, Paul, Kalok .... Alisa & maskota

Licna oprema: nadjraza Kawa pila of 650cc, scalarider G9 (preko kojeg ce mi AJ narednih 17 dana citirati Del Boy-a), GarminZumo 660, 3 Givi kofera (malo li je), stare mape, jos stariji znakovi na putu i avanturistcki duh. "zvrk" Hotele smo rezervirali preko booking.com.Ja sam bila zaduzena za rezerviranje “nasih” hotela, a Phil za “hotele na Zapadu”. Inace Phil je zajedno za zenom u zadnjem trenutku morao odustati od turneje (tako smo izgubilii sansu za super fotke koje samo suvozaci znaju zabiljeziti ali se nadam da ce I ove fotke posluziti). Svako je izabrao cimera (u mom slucaju cimericu) osim onih (Gaz&Alisa, Kalok&Kevin) koji nisu imali pravo na taj izbor jer ih je burma u tome vec preduhitrila.

Prije nego sto pocnem sa zgodama i nezgodama segrta Hlapica, htijela bih se javno zahvaliti svim bajkerima a izmedju ostalih Daki, Mikulanac ,doktor, Bokichica, mile fazer koji su pomogli u kreiranju ove turneje, odgovorili na bezbrojna pitanja u mojoj prvoj temi i ugostili nas. Na posljetku, veliko hvala Natasi (Trinity) bez cije pomoci & prisustva ova turneja ne bi bila ista. Btw, ne zamijerite na upotrebi engleskih izraza, ali nekad je jednostavno tako lakse. So here it goes - idemo iz pocetka. A di? Tamo daleko, ispod La Mansa i preko Jadranskog mora… Drusto mi prave 8 rokera vo Temza. Upoznali smo se prije dvije godine preko London City Bikers foruma & od tada nam se gubi trag na tom forumu. Znaci prvi red u nasem EU- folkloru cine 4 cure: Sarah tj. Sara (Yamaha Fazer 600), Kalok (F650GS), Alisa (TriumphSprint), moja malenkost (ER-6F) & 5 djeticha: Gareth tj.Gaz (Triumph Explorer),Ben (zzr 1400), AJ (Street Triple 675), Paul (BMW F800 GS) & Dat (SV650 K4). Ekipa na okupu - jedan od rijetkih momenata Po povratku za UK tim se je prosirio za jos 4 clana koji su imali i svoju mini benzin avanturu u Austriji, ali o tom malo kasnije. Pocetak planiranja

@ GhostMile - spremi se za misiju & naruci duple kokice...;-) @ Mile - moc telepatije & pronalazak slobodnog cajta za pisanje ;-).

pocelo je pocelo... http://forum.bjbikers.com/index.php?/topic/98199-17-dana-11-drzava-5500-km/

U doba kada zimski mir diriguje tempo voznje uvijek se je lijepo prisjetiti putovanja koja su vam ispunila prethodnu sezonu i kako vec obicaj nalaze, red je podijeliti dio toga sa ostalim forumasima. Naspram vecine bajkera na ovom forumu ja sam svoje putovanje zapocela 23.08.2013 kako bi pojedini rekli na “krivoj strani” ceste tj. u Londonu, pa se onda prebacila na kako te iste osobe kazu, normalnu stranu ceste u Calais,Francuskoj i tako nastavila sve do Beograda. Po povratku za Englesku sam koristila istu kombinaciju i na srecu mojih najdrazih koji su se svo vrijeme molili Bogu, Michelin-u i ostalim svjetsko-priznatim zastitnicima vozaca njihove molbe su bile uslisane jer: 1) nisam izazvala lancani sudar; 2) nisam zavrsila na drugom kontinentu bez obzira na (moje) GPS sposobnosti; & 3) po planu, 08.09.2013 sam se vratila na istom motoru i u 27% istom izdanju kao sto sam i krenula. Sto bi braca Englezi rekli, mission completed! U toku 17 dana presla sam oko 5500km, prozujala kroz 11 drzava i sve to uz drustvo 8 Smogovaca “plave” krvi. Ostavila sam dijelove srca na legendarnim Stelvio i Grossglockner prevojima, proharala Dolomitima, suncala se na Jadranu, pojela 10+ u pola s lukom u Bosni, “okupala” na Bledu, procistila pluca/auspuh na cuvenoj B500, susrela se i tulumarila sa BJB bajkerima u Puli, Visegradu, Beogradu itd.. Ukratko: bilo je super! Turneja ili ti po engleski Balkans Tour obuhvata 11 zemalja (UK ,Francuska, Svicarska, Lihtenstajn, Italija, Hrvatska, Bosna, Srbija, Slovenija,Austrija, Njemacka) Okvirni plan puta - (detaljne info u temi “SOS Jadransko more – Srbija”): Prije nego sto sam krenula na put iskusni bajker a jos bolji spisatelj moto putopisa mi je savjetovao da svaki dan odvojim malo vremena i zabiljezim “vijesti dana” kako bi mi kasnije bilo lakse napisati putopis. Dobar savjet, ali ipak mission impossible za zvrka poput mene! S druge strane nisam bila sigurna da li cu napisati putopis jer je vecina forumasa prosla kroz ove dionice i nisam mislila da ce (vam) biti interesantno citati jedno te isto. Medjutim, ubrzo su stariji tj. iskusnij forumasi ukazali da je svaka turneja drugacija a ova ako nista drugo onda po tome da je organizator bajkerica sa manje od 1.5god iskustva koja vodi sa sobom lude Engleze skroz na Blakan kako bi testirala vrlduanje na krivoj strani ceste. Kako mi mirovanje i pisanje dnevnika nisu jaca strana odlucila sam se na kompromis tako sto cu zabiljezit pet natuknica svakog dana, sacuvati ih na crack phone notes apps i kad nadjem malo slobodnog vremena napisati putopis. Ljepo zamisljeno ali ne i uvijek ostvarljivo jer sam uvijek u pokretu. Ubrzo je prosao vikend, a zatim i 1mjesec od kako smo se vratili sa puta a ja nikako da objavim putopis – stalno negdje putujem, skitam. Medjutim glavni razlog zasto sam dopustila da se ova pauza produzi je cinjenica da sam napismeno zabiljezila nesto manje od 7 dana…tj. vodila sam dnevnik sve dok se nije dogodila mala nezgoda jednom od mojih bajkera (slijedi vise info), a onda pod uticajem raznoraznih osjecaja prestala sa biljezenjem. Ubrzo su pocela stizati pitanja od forumasa zasto je nastao tajac. Na moja advokatska obrazlozenja, prijatelj mi je rekao, citiram: “pazi ovako. ako ga napises recicu da si ga zbog mene napisala jer sam ti rekao da nema sanse. Ako ga nenapises onda cu reci da sam bio uveren da ga neces napisati”… (hm, bez obzira na reverse psychology dobila sam opkladu (opet) ;-). Kako god bilo, svaki put kad sam prelistavala fotke, a ima ih pregrst, nisam mogla a da se ne nasmijem. Za mene je ova turneja bila “living a dream” jer nakon 15 godina provedenih u Engleskoj, napokon sam kupila motor i isplanirala turneju koja me vodi doma/kuci. Nakon zavrsetka ove turneje sve je moguce ... cak i pisanje putopisa.

zimski vikend u Kembridzu

Fali samo Fatboy Slim! Bio i castio me sa Fish&Chips

Svaka cast na organizaciji !

Brrrrrrighton danas...

Winter Wonderland carolije u Hyde Park-u