XV- “Hajdemo u planine, jer tamo nema zime” Nakon pauze krecemo dalje ka najvisem dijelu Gross alpske ceste (tj. tamo gdje cesta ljubi nebo).Usput pravimo jos jednu malu pauzu zbog slikanja i uzivanja u fascinantnom pogledu. Sta nam rade ove Alpe – da imamo vremena pravili bi pauzu svakih pola sata. Danas se osjecam dobro, danas mi sunce sja ! Krivudava cesta & jos spretniji GPS su nas doveli podno cuvenog Edelweissspitze-a tj. Runolistovog vrha. Kroz glavu mi prolaze stihovi iz pjesme Edelweiss iz vrlo poznatog djecijeg filma The Sound of Music (Moje pjesme, moji snovi). “Edelweiss, Edelweiss Every morning you greet me Small and white, clean and bright You look happy to meet me Blossom of snow may you bloom and grow Bloom and grow forever…” Alisa & Sara mi se pridruzuju u tihom pjevanju. Bila je ovo nasa prva audicija za Ja imam talenat – moto sezona 1. Sto reci nego, pjevacke Duse su se srele N.B & M.S.;-) Za razliku od misljenja ostalih bajkera mislim da je nasa interpretacija bila sasvim OK, ali me cudi zasto& kako je odjednom nestala guzva na platou. Samo da se zna, ovo je jedna od najljepsih pozornica za amatersko pjevanje! Edelweissspitze vidikovac je smjesten na 2571 mnv i predstavlja najvisu tocku austrijske alpske ceste odakle se pruza panoramski pogled na mnogobrojne planinske masive cije visine prelaze preko 3000 mnv, ukljucujuci i Gross (na 3798 mnv), najvisi vrh Austrije. Alpska idila ocito pozitivno utice na bajkere jer su na kraju svi Smogovci pristali na poziranje - napokon! "Negativna" strana poziranja cijele ekipe je milion "istih" slika, tj isto mjesto/putokaz - razlicita faca.... Da vas ne bih udavila, izabrala sam mali mix - pa da krenemo: Sara je uspijela nagoviriti Paul-a da se slika upec'o se ;-) & jos nekoliko za kraj... Teska srca napustamo vidkovac... “So long, farewell, Auf wiedersehen, goodbye, I leave and heave a sigh and say goodbye…”

moj nova pratnja.... Jaguar XKRS Carbon 565 BHP

Hvala, Rade

XV - Spektakl Nakon pauze nastavljamo dalje ka Kaiser-Franz-Josefs-Hohe (2369 mnv) poznatom moto vidikovcu sa kojeg puca pogled na Pasterze, najveci glecer/lednjaku Austriji. Oci se jos uvijek privikavaju na prirodne ljepote koje nas okruzuju, a dokaz da ni muski dio nije mogao odoljeti alpskoj ljepoti je i trenutak kad se Gaz skoro spucao u Paul-ov motor ali je na svu srecu uspio zakociti na vrijeme. Suvisno je reci da je automatski polozio za kaskadera. Velim ja, smanjite Ferdinand momente, ali me nitko ne slusa ili pak ne znaju tko je Ferdinand. Gazova kamera je konstantno stekala u toku turneje, ali je igrom slucaja zabiljezila ovaj momenat. Ako uspijem, postavit cu link. Do tada, nadam se da ce ove fotke posluziti: Priznajem, ovo je vrlo neobicno i dugacko ime za vidikovac, ali tako je to kad ste “vo” plave krvi kao sto je bio Car Franjo Josip I koji je davne 1856 sa svojom zenom, caricom Elizabet od Bavarske (tj. Sisi) izabrao ovo mjesto kao vidikovac sa kojeg se pruza savrsen pogled na velicanstveni Gross & Pasterze. Trend vladara da gledaju u visinu je kao sto vec svi znamo uveliko ocuvan u XXIst. Medjutim za razliku od danasnjih politicara, ovaj povijesni vladar je otkrio & zastitio prirodno nadahnuce sto po mom skromnom misljenju jos uvijek predstavlja strani pojam za vecinu danasnjih “vladara”. Ali, nada posljednja umire.. Zbog velike guzve i uprkos cinjenici da auotmobili imaju posebnu garazu, pronalazak parkinga za motor je trajao duze nego prosjecna dosadna EPP reklama, a ja sam mislila da je tesko naci parking u centru Londre. Ove 2 slike nisu ni priblizno zabiljezile guzvu koja ja vladala tog dana... Bez obzira na guzvu, svi su prijateljski raspolozeni sto puno znaci kada ste jedna od jedine 3 bajkerice koja pokusava uglaviti motor od 250kg+ na brz & siguran nacin. Yeah, no pressure, samo me posmatra 100 bajkera. Ta-da... : bocni koferi jos uvijek bocni, motori oko mene bez ogrebotine, a ni pogled iz kokpita nije los! U medjuvremenu & po tradiciji ...photo session Suvisno je ocekivati od mog mobitela a.k.a. "klikni & nadaj se najboljem" da zabiljezi ljepotu ove moto Bronhi nirvane, ali se ipak nadam da ce vam barem djelimicno uspijeti predociti ovu iznimnu prirodnu ljepotu. Mutum est pictura poema... ili po naski "Nadahnuce" (p.D.D.) Pogled na impresivan Pasterze, 8.4m dug & ujedno najduzi glecer u Austriji kojeg krase ledene povrsine & kako kazu, na pojedinim mjestima debljina leda cak do 150m. Sto covjek treba uraditi kad napuni pluca & ocne senzore ovakvom ljepotom?! Pa slikati se, naravno REHABILITACIJA DUSE Na netu postoji mnogo korisnih informacija vezanih za ovaj glecer kao npr. slika koja usporedjuje impresivan bijeli ledeni pokrivac na gleceru iz 1875 god. & slika iz 2004 na kojoj je ledeni pokrivac znatno manji... tuzno. S obzirom kako lako & brzo unistavamo sve oko nas, majka priroda se dobro drzi. Pitanje je samo, koliko jos dugo?! Na brzinu (citaj 10min – arrrgh Smogovcima se stalno negdje zuri. Stovise zbog guzve mi drago, ali zbog pogleda bas zao) smo obisli plato, turisticki centar & obogatili se za po koji skupljac prasine tj. suvenir. Vrijeme je da se krene. Okruzena oktanskom bracom ;-) U pregrstu motora trazim nase tablice, ali kao za inat sve sami "stranci" oko mene.

Nakon nekoliko kilometara uslijedila je jos jedna foto pauza u sklopu koje smo sasvim slucajno otkrili bazu za odmor. Da ne duzim, vrijeme je za nesto slatko ;-) Interesantno ali istinito, kad je u pitanju desert makadam nizbrdica ne predstavlja problem Pauza na ovom mjestu se ispostavila kao odlicna odluka s obzirom da je sljedece mjesto gdje smo napravili foto pauzu (na Kaiser Franz Josefs Höhe platou) vrvilo od turista. interesantni snjegobrani home sweet home ! bolje bicikl nego motor Imali smo cijeli "restoran" za sebe - mnogo smo jaki ! Strudla od jabuka je bila odlicna, kao i usluga. zadovoljni putnici pogled sa balkona Dok uzivamo u idili, pogled nam se zaustavlja na tunelu koji vodi ka vrhu planinskog obronka toliko udaljenom od naseg trenutacnog utocista da se vozila na cesti jedva vide. Hmmm... Tu je AJ odlucio provjeriti pogled sa vrha planinskog obronka. Uzalud savijet ostatka ekipe (tzv. pametnjakovica) da ga zbog velike udaljenosti necemo vijdeti kad stigne do vrha. Naoruzan osmijehom & foto aparatom, AJ krece u izvidnicu & nakon 100 m gubi iz vida ali (zahvaljujuci glasnom auspuhu na njegovom T-u koji je dosao do izrazaja dok je vozio kroz tunel ) ne i iz slusnog perimetra. Kad ga tad nisu deportirali iz Austrije, nikad nece. Ishod opklade: mali Cica Glisa koji mase u daljini je AJ! Pogled sa njegovog vidikovca: Suvisno je reci da smo totalno zbunili konobara kad nas je vidio kako masemo AJ-u. pretvaranje da je u pitanju samo pozeraj a ne ludo mahanje ka 2mm velikoj silueti Uzivanje u panorami Smogovci Pri izlasku na glavnu cestu docekala nas je “mini adventure” Ali nemamo puno vremena za divljenje. Mi smo tek na pocetku nase moto avanture

Da li je netko spomenuo kokice, kukurz, ljubav, pivo? Vi to pravite zurku bez mene? Stize “lektira... ************************* Dan XV - Spittal an der Drau (AUS )– Augsburg (GER) : Surfanje na 2 kotaca na Grossglockner High Alpine cesti! Svanulo je jutro. Kako otvaram vrata balkona tako i svjez sumski zrak tjera i posljednje snene misli iz glave kao da mi zeli na prirodan nacin razbistriti um za danasnjih 300 milja. U svakom slucaju ovo je bolje budjenje od I-phone alarma ili ne dao Bog, jodlovanja. Divno jutro... kao naruceno za osvajanje Grossa. Danasnju ruta: Spittal, Winklern, Heiligenblut,Grossglockner Hochalpenstrasse, Fusch, Gerlos Alpenstrasse, Augsburg. Pakiranje je bilo ubrzano kao i dorucak jer smo htijeli iskoristiti suncan dan za voznju u prekrasnim pejazima austrijskih Alpa te procistiti ventile na Grossglockner Hochalpenstrasse & sinuse na Edelweissspitze-u poznatijem kao Alpsko svetiste bajkera. Tko sta radi ja samo posjecujem oktanska svetista. Ok, volim crnu boju ali mi se jos uvijek ne mijenja "uniforma". Starim ja, ali u ljubav vjere imam . Zbog nezgode koja ih je jucer zahvatila Kalok, Kevin, Mark, Miles & Jo ce nam se pridruziti u Njemackoj sto je velika steta, ali najbitnije je da nitko nije nastradao. Voznju zapocinjemo mini spustom niz off road sumski put i ubrzanim ciscenjem kako ventila tako i sinusa. Nakon kratke voznje stizemo i do civiliziranog smoga tj. glavne ceste odakle je kao sto bi Balasevic rekao taj karneval pokretni krenuo u susret najvisoj planini u Austriji & Nacionalnom parku Hohe Tauern. Blago krivudava cesta smjestena u dolini Moll na sjevernom dijelu Tauerna vodi nas ka malom naselju tj. selu Winklern-u gdje smo nakon nepunih sat vremena voznje i napravili mini pauzu. Sve je sredjeno ko pod konac, a kako i ne bi kad im je turizam bolji nego na Jadranu. U ovom malom mjestu sam vidjela vise putokaza nego na glavnoj cesti u Londri. Tko se ovdje izgubi posjeduje XYZ faktor! Svatko pauzu koristi na najbolji (tj. logican) nacin ... zna se di sam ja zavrsila Pojedini proucavaju poucne informacije a Zvrk poucne modele Alisa & ja vec pravimo planove gdje cemo na desert plan vrlo brzo otkriven...nisu nam pomogle ni ozbiljne face... pa da krenemo daleko je Gross ali ne i strudla od jabuka hihihi Na izlazu iz ovog malog lipog mista prolazimo pored 700 god. stare Winklern kule (Mautturm) koja ponosno stoji medju modernim objektima kao cuvar davnog vremena i kao nezvancina granica izmedju turistickog mjesta & planinskih obronaka. Odavdje ujedno pocinje i cesta koja vodi prema Grossu. Hajdemo u planine... B.D. Cesta je odlicna - kako zbog dobrog asfalta, tako i zbog pomankanja guzve u jutarnjim satima radnog dana. I ono malo bajkera na koje smo naisli su bili prijateljski raspolozeni & pri svakom susretu bi klimali glavama & pozdravljali. Konacno stizemo i do Heiligenblut-a (Sveta krv Grossa na 1,288 mnv) odakle pocinje i nas uspon na Gross. Sa svakim km iza sebe voznja postaje brdovitija i uzbudljivija. Nizu se ostri zavoji. Pogled ocarava & sve vise osvaja srce ove bajkerice. Ukratko: Moto nirvana! Krajolik me je podsjetio na davne skolske sate iz zemljopisa kada smo nevjesticm rucicama pokusavali kreriati topografske povrsine uz pomoc malih komadica spuzve obojenih u razlicite nijanse zelene boje. Suvisno je reci da je ova “maketa” million puta ljepsa! planine, dolina, serpentine, Mrgica, Sunce... Rijetko kad u toku voznje prekidam momentum, ali idlicna priroda je ovog puta jaca od oktanske ovisnosti sto me navodi na jos jednu malu pauzu kako bi Mrgica & ja vizuelno upili prirodnu ljepotu koja nas okruzuje. Btw, od Hajdi jos uvijek ni traga ni glasa, a bogami ni od Milke! Sa svakom foto pauzom koliko god kratka bila slijedi i neizbjezno odvajanje od grupe, ali me to sad uopce ne brine. Bila bi steta ne ozvaniciti ovu (prvu) posjetu, makar i Iphone-om. Osim bajkera na cesti nam drustvo prave klasicni & sportski automobili - savrsen ambijent za auto-kviskoteku ukoliko se ne morate puno koncentrirati na krivudavu cestu ispred vas. Sve je vise kabrioleta sto me je podsjetilo da sljedeci put moram doci sa porseom – malo je ovakvih (suncanih) serpentina u UK. Nastavljam dalje i tik prije naplatne stanice za najvisu alpsku cestu u Austriji tj. ulazak u Grossglockner Nacionalni park sustizem Smogovce. Dnevna karta kosta €23 sto i nije bas jeftino za 48km ceste, pogotovo kad usporedite sa 15€ koliko bi vas kostalo za 442 do Bg .No vjerujte mi na rijec da vrijedi jer ovih 48km je za bajkere isto kao i 7 dana u ljekovitim toplica za normalne ljude. I dok je vecina Smogovaca vec platila upad ja opet kao Ferdinand zujiim okolo sa Iphonom… nesto na foru, ma trazim sitno & aj’ da slikam ulaz. Drustvo u redu mi prave talijanski bajkeri koji mi uljudno ustupaju mjesto u redu kako bih se sto prije pridruzila Smogovicma . Na naplatnoj dobijete i Gross brosuru tj. mapu & naljepnicu. Blagodarim, ali mapa ovdje nije bitna, jer sve ceste vode ka Grossu ! Cesta je odlicna,vrijeme jos bolje, Mrgica u elementu –ma, idemoooo! Ima nesto u serpentinama na nadmorskoj visini iznad 2,000m. Sara, Alisa i ja pratimo decke. Za sada smo jedine bajkerice na ovoj dionici – ljubi nas majka I taman kad sam pomislila da nista ne moze proljepsati ovu dionicu nailazimo na slapove...malo li je?! Ispravka: turisti su ipak uspijeli narusiti ovu idilu, ali ok... oprostit cemo im ovaj put Uslikati Mrgicu i slapove bez turista je bukvalno mission impossible trio fantastico

Danasnja voznja ... Surrey, UK

tc tc tc Sale, opet spavas na radnom mjestu

Hvala drustvo!! Vratia se Sime sa puta pa cu se uskoro baciti na pisanje. @ cili m: Bas si me slatko nasmijao. Na svu srecu pronasao me je jedan zvrk pa ni meni nije dosadno pored njega

Cao drustvo Oprostite na pauzi, trenutno na putu ali nastavak slijedi uskoro. @ Gospodar samoce : hvala od srca na lijepim rijecima. Dat & Sara su OK, hvala. Zelja za novom turnejom je jaca od straha :-). pozz

Yup! Uvijek smo "birali" okolo naokolo umijesto jednostavno Znam da smo bili blizu Bohinjskog jezera ali ne mres sve stici vidjeti. Sada imam(o) razlog za jos jednu Balkansku turu !

Tako su mi Prle & Tihi rekli, a sad znam i zasto - nismo imali stari kruh da ih nahranimo. Salu na stranu, negdje smo culi tu "pricu", ali hvala - ispravila sam. Dionica sa krivinama je vec navedena u tekstu. Malo preciznije info na osnovu GPS Prt Sc potvrdjuje da se radi o dionici Zgornja Sorica - ima nekoliko serpentina. Ova dionica nije bila zahtijevna (kao npr Stelvio ili Gross) ali je u datom trenutku dosla kao narucena jer su krivine djelovale znatno ostrije naspram prethodno blago vijugave putanje Samobor - Sk. Loka !

Vjerovatno da jesu, ali se nasi nisu dugo zadrzali. Nisam mogla vjerovati da nitko nije postavio znak upozorenja za ostale ucesnike prometa !!! Cak bi i kod nas vozac kamiona stavio trokut na cestu ! EU standardi opadaju. Trnsko eh? Super!!!

haha Sale, ova ti je dobra. Odgovor: M.I.A. sorry drustvo, letim sa jedne strane na drugu pa ne stignem...turbo tjedan! **************************************************************************************************************** Dan XIV - Zagreb, CRO - Spittal an der Rau, AUS: “Osvjezenje” na Bledskom jezeru Rano jutro pola sest, svakog dana putuje moja Milena…ok, ok nije bilo tako rano niti su pjevali Novi Fosili, ali cinjenica je da je zagrebacko suncano jutro uspijelo probuditi Smogovce prije alarma. ZG vs I.T.:1:0. Budim se ne bas tako sretna sto moram napustiti Zagreb.Previse me veze za ovaj grad & iako mi se ispunio moto san, ne ide mi se. Ukratko: “Mnogo sam domova svijetom zavolio a za jednim ceznuo” A.I. I dok Sara sva vesela & odmorna sprema kofere ja malo “kaskam” u spremanju. Opet sam do kasno zalomila sa dragim prijateljima iz Zg. Nakon zestokog partijanja na Balkanu, trebat ce mi jos 5 dana odmora u Londri….minimum! U medjuvremenu je stigla & poruka od Kalok (vrijeme dostave: vampirskih 5.32 ). Super su se proveli u Ljubljani & bukvalno slomili vratne prsljenove od konstantnog okretanja za lijepim pejzazom. Odlucili su iskoristiti dan do maksimuma pa ce nas umijesto u Ljubljani docekati u hotelu u Austriji. Nema frke, danasnja ruta je lagana ili smo barem tako mislili... nocni provod u Ljubljani.. Jo u akciji nekoliko sati kasnije, u Zagrebu... Koferi spremni, narucena vremenska prognoza dostavljena na tocnu adresu. Vrijeme je da se krene. Na benzinskoj pojedini provjeravaju gume.. a pojedini otkrivaju nove talente Steta bi bila ne iskoristiti novo otkriveni dar pa imenujemo AJ-a za zvanicnog peraca motora - ishod: mali tj. AJ je nevidjno, ali navidjeno talentiran Glavnom cestom & na blistavim motorima nastavljamo dalje preko mog Trnskog (bivseg naselja, u Novom Zg) ka Samoboru. Danasnja ruta: Zagreb – Brezice- Otocec – Litija – Skofja Loka – Bohinjska Bistrica- Bled – Kranjska Gora – Villach – Spittal an der Rau. Ovo je zapravo modificirana ruta jer je originalna obuhvatala: a) coffee break sa Kalok & druzbom u Ljubljani od koje smo odustali nakon njene poruke &, b) posjetu malom mjestu, Domzale gdje se mogu kupiti najbolje krofne u Sloveniji. Naravno to su samo dvije od mnogobrojnih destinacija za koje necemo imati vremena, ali se ipak nadam da ce danasnja danasnja ruta kroz Sloveniju koliko toliko docarati prirodna bogatstva ove male zemlje. Ako mi zbog ovog propusta onaj gore ne posalje turisticko-gastronomski prekrasaj, bit ce dobro!! Negdje prije Bregane (Bregana) smo se skinuli sa autobana & krenulii prvo asfaltiranim a onda (kao sto tradicija izgubljenih nalaze) i prasnjavim putem kroz sljivike i vinograde uz mali juzni vjetric. Na “zadovoljstvo” lokalaca malo smo podignuli prasinu dok smo se vozili po sljunkovitom putu - kao da stvaramo novu Grobnik stazu. Bas nam ide ovo gubljenje po sljunkovitim dionicama. Za razliku od Italije, danas mi ne bi bilo krivo da zalutamo u necije dvoriste. Ako nista vjerovatno bi nas pocastili sa domacom klopom. Tko o cemu, ja o hrani, kao pravi gastarbajter. Sto vise odmicemo od granice to su sela sve ljepsa. Ne znam kakva je trenutno ekonomija u Sloveniji, ali po izgledu sela vise podjsecaju na zapadna nego balkanska. Ovdje je sve lijepo,uredjeno, cisto. I like ;-). Negdje nakon Skofja Loke ka Bohinjskoj Bistrici pocinju sve ostriji zavoji - kao stvoreni za motoriste. Sa svakim km vise Mrgica preuzima svoj alter-ego, Zvrk. Dodajem gas kako bih sto brze nadoknadila propustene km u zadnja 2 dana……bas su mi nedostajali zavoji. Nakon 20 min stizemo i na velicanstveno Bledsko jezero. Cesta je prometna, poplavljena bajkerima i puzavcima tj. turistima. Kako se spustamo ka zeleno smaragdnom jezeru tako je guzva na cesti sve veca. Cini mi se da je vise bajkera nego puzavaca - kao da sam na moto skupu. Potraga za adekvatnim (tj slobodnim) mjestom za odmor je potrajala ali nas to nije sprijecilo da uzivamo u pejzazu. iskreno, bila sam nekoliko puta na Bledu ali nikad mi kao do sada nije lakse pala potraga za parkingom. Sa jedne strane ceste motori a sa druge, jezero. Hedonizam! Prekrasno jezero oduzima dah a njegova misticnost nas je toliko ocarala da smo momentalno zaboravili na glad & nasli utociste u hladu, tik do jezera. moj HQ... pogled iz mog ofisa.. nije lose, eh? Pogled na kapelicu mami dah. kao i pogled na lokalce koji su dosli u izvidnicu... da vas upoznam ovo su Prle & Tihi zasluzen odmor U blizini su i turisticki camci na vesla tj. pletne koje datiraju jos iz doba carice Marije Terezija a izgradjuju ih stolari iz okolnih sela. Zbog svoje ljepote & funkcionalnosti pletne se koriste i na austrijskim jezerima, ali sumnjam da ta jezera mogu parirati ljepoti Bledskog jezera. "Nikom nije lepse neg' je nam..." Naspram vecine Smogovaca, Alisa & ja smo preskocile kupanjac & automatski dobile zaduzenje za ucjenjivanje sorry fotkanje. spremna pa da krenemo.... sad ih vidis sad ih ne vidis cini mi se da su happy hladjenje i za maskotu Alisina & moja dodatna funkcija je bile cuvanje/pridrzavanje rucnika. Prati nas dobra reputacija pa znaju ljudi da ih necemo razgolititi usred presvlacenja Zvrk ne bi bio Zvrk kad ovu duznost ne bi ucinila zanimljivom ali i dalje kulturnom. U toku presvlacenja Smogovaca iz mokre u suhu odjecu,zapocela sam licitaciju rucnika. Licitacija traje 1min & ukoliko za to vrijeme nitko ne ponudi trazenu svotu (sto je bilo ocito da nitko nece igrati ovu igru ali su zato svi umirali od smijanja), najsporiji Smogovac kojem u to vrijeme pomazem riskira gubitak rucnika Alisa je pomogala Gazu & AJ-u, a ja Sari & Benu. Kako je Alisin tim bio brzi, pritisak je bio na mom timu tj Benu jer se je Sara brzo presvukla. Pocetna cijena 10E. Kako nitko od Smogovaca niti bajkera iz Njemacke koji su sjedili u blizini nije htio platiti pocetna cijena je naglo & brzo pocela padati & na kraju dostigla 2e. Na to su (zlocesti ) Smogovci odlucili skratiti moju muku tj. duznost cuvanja/pridrzavanja rucnika pa su me posavjetovali da gurnem Bena u jezero. Kao i svako poslusno dijete pricekala sam Bena da se presvuce u suhu odjecu & tek onda na odusevljenje svih prisutnih u neposrednoj blizini gurnula Bena u jezero. Benov komentar za BBC nakon slucajne nezgode ;-) Suvisno je reci da sam ostatak putovanja strijepila kako ce mi se osvetiti, ali ga je dugogodisnje prijateljstvo sprijecilo ….za sada Glad smo utolili u obliznjemm restoranu… neki umorni od skoljcanja a drugi od kupanja. Prijatelji stari gdje ste... mini duet osveta Tradicionalno narucujem cevape & dobijam Atkinsovu verziju...bez lepinje . Da li je to znak da moram na dijetu?! vrijeme je da se krene... ne (samo) zbog pomanjkanja lepinje nego je fakat vrijeme Nakon Bleda nastavljamo prekrasnom cestom sa blagim zavojima ka Kranjskoj Gori & Villach-u. ajmo jos malo po makadamu, eh? Osmijeh na Polovm licu govori sve... sva sreca pa on ne moze vidjeti izraza nasih lica Impresionirana pejazom odlucila sam stati na brzinu & zabiljeziti ljepotu oko mene. Ne bas uspijesno, ali meni OK pogled iz kokpita ;-))) Nakon kratke voznje stizemo i u Spittal an der Drau (ili naslovenskom Špital ob Dravi ili ti po naski Špital na Dravi). Spittal se nalazi izmedju dvije kotline uscu rijeka Liseria i Molla u (nasu) Dravu. Osim ove “toplo oko srce” cinjenice, razlog zasto sam odlucila za nocimo u ovmo mjesto je kako bi se sto vise odmorili & pripremili za (sutrasnje) osvajanje Velikog Kleka tj. Grossglockner-a. To je ujedno i razlog zasto se nismo (dugo) zadrzavali u Sloveniji. Da bi ova alpska idila bila upotpunjena pobrinuo se i Phil koji nam je rezervirao smjestaj u hotelu Landhof Simete. Planinski hotel (tj. motel) se nalazi Bogu iza tregera, na vrhu skrivenog brda, usred guste sume do kojeg vodi strmi planiski put kreiran za GS-ovce a ne sportske motore. Tocno ono sto vam fali na kraju dugog dana. Ako nista drugo barem napredujemo u moto planinarenju! dokaz: Cijela ekipa na okupu… a tu je i nasa ekipa A onda slijedi prica o maloj nezgodi koja je jutros zadesila Kalok & ostatak njene ekipe. Naime na putu do hotela, naisli su na“mokru” cestu. U datom trenutku pomislili su da se radi o vodi pa su malo usporili sto ih je vjerovatno spasilo od onog najgoreg jer kako su ubrzo otkrili, sjaj na cesti nije prouzrokovala voda nego prolivena nafta. OMG! Na zalost, ovo otkrice nije proslo bez posljedica. Zajedno sa trojcom bajkera na Harley-ima koji su vozili ispred njih i nisu uspijeli zastiti motore od pada, kontrolu su izgubili Jo & Mark. Kalok, Miles & Kevin su prosli bez ogrebotine – ali kako kazu, bilo je blizu. Inace, zbog planinskih predjela Jo je ostavio svoj HP4 kod kuce i krenuo na put sa zeninim BMW R1200 GS. Nikad nije lako kad ostetite tudji motor, ali kad je u pitanju zenin motor... Dobra vijest je da je Suzanne (njegova zena) nije trazila razvod nakon ove nezgode ... za dodatni ceh, ne znam ;-). nasi mali pacijenti Naspram Duke, GS je slijedeca dva dana proveo na popravci u garazi zbog cega su Mark, Miles & Jo propustili voznju na Grossu & pridruzili nam se tek u Njemackoj, na legendarnoj B500 cesti. Ipak, danasnja nezgoda nas nije sprijecila da uzivamo u zvijezdanoj noci Spika je trajalo dugo u noc, da sam skoro zaboravila uzeti stvari sa motora. Prednost gym fanatika u grupi je da uvijek mozete pitati za pomoc ... Oh kakav dan... Zagreb se doima tako daleko. Vrijeme za spavanjac. Sutra idemo u osvajanje Grossglockner-a.

Za sada ne , sorry.

Vjerovatno je da brzina (znaci 90 mph+ )vise utice na mikrofon nego na kvalitetu zvuka, ali na osnovu mog iskustva komunikacija pri vecoj brzini je i dalje OK. Rijetko kad komuniciram sa drugim bajkerima pri velikim brzinama - to je vrijeme za uzivanje u voznji a ne "caskanje". Komunikacija se uglavnom odvija pri normalnim/manjim brzinama & tada G9 perfektno funkcionira. Iz sigurnosnih razloga nikad ne bih nosila mikrofon / ogrlicu oko vrata, ali naravno nismo svi isti.

nastavak slijedi...

Dan 13: Zagreb: “Potrazi me u predgradju…”M.C. "Danas mirujemo" - slavne rijeci cije znacenje svakodnevno pokusavamo otkriti ;-). Nakon vrlo bogatog dorucka, pronalazimo turisticku odjecu & krecemo u obilazak mog rodnog grada. Kalok ostaje u hotelu & sprema se za Ljubljanu gjde se nalaze Kevin (muz) & jos 3 bajkera. Zbog poslovnih obaveza nisu mogli zapoceti turneju sa nama, ali ce je zato zavrsiti. Sutra ce se obe ekipe naci u Austriji. Naoruzani ljetnom odjecom (ahh, kako je ovo dobar osjecaj) & dobrim raspolozenjem stigli smo i do centra grada. Avantura je pocela pri samom izlasku iz taxia. AJ je zaboravio Iphone u taxiu –. Brzi telefonski poziv hotelskom osoblju koji je organiziralo prijevoz & telefon je pronadjen ;-). Yaay, aj sad malo laksim tempom, moze? Slijedi neizbjezna setnja niz Ilicu, najduzu ulicu u Zagrebu koja vodi do Trga i u koju cemo se nakon visesatne setnje vratiti kako bi Bena podsjetila da mi duguje sladoled kod Vinceka koji mi je obecao jos u Italiji kad sam pristala posjetiti teretanu. Ja zlopamtilo? Ne. Slatkopamtilo – naravno . Svake godine bez obzira koliko mi se zuri, obavezno navratim u hram sladoleda – protiv uroka, naravno. Pa da krenemo “Korak po Korak” – P.K. Posjeta Srpskoj pravoslavnoj crkvi na trgu Petra Preradovica tj. Cvjetnom trgu gdje smo upalili svijece & gdje je Sara dobila na dar brojanicu koju i danas nosi ;-). Za one koji nikad nisu posjetili Zagreb, Cvjetni trg predstavlja savrsen primjer zagrebacke kulture dnevnog boravka koju cine prepune terase obliznjih kafica. Nesto na foru Zmaj Jovine u Novom Sadu. Zatim slijedi voznja zagrebackom uspinjacom uz prugu dugu 66 metara (poznatijom kao najkraca zicana zeljeznica na svijetu) & koja spaja Donji & Gornji grad. Voznja do kule Lotrscak traje jako, jako dugo….cijelih 55 sekundi ;-). Da sam planirala bolje ne bi ispalo jer se u toku naseg dugotrajnog putovanja ka kuli Lotrsca ktocno u podne oglasio i Gricki top sto je malo iznenadilo Smogovce.;-) "Bus pukla? BUM!" Pogled nakon paljbe - ma ne brinite sve je cool "Daleko je Sunce" 20-tak sekundi kasnije tj. negdje na pola puta kula Lotrscak Svaki grad ima savrseno utociste od buke sa kojeg se pruza divan pogled na grad & gdje se dise punim plucima. Beograd ima Kalemegdan, Novi Sad Tvrdjavu, a Zagreb Gornji grad. pogled na bivsi neboder Smogovci “Povrh starog Griča brda kao junak lijep i mlad, smjele glave, čela tvrda, slavni stoji Zagreb grad…”– August Šenoa. Upravo u ovom starom dijelu grada, smjesteno podno same kule Lotrscak zasjenjeno alejom divljih kestena u dubokoj tisini nalazi se i jedno od najromanticnijh setalista u Zagrebu - Strossmayerovo setaliste. Dokaz da je ovo uistinu najljepsi vidikovac svjedoci i kip hrvatskog pjesnika i boema Antuna Gustava Matosa koji je postavljen upravo tu kao cuvar Zagreba. Za razliku od gordih skulptura & klupa koje krase Zagreb, Matosev kip bezbrizno sjedi na lijevoj strani klupe i posmatra kako vrijeme prolazi, a ljepota grada ostaje. Desna strana klupe je ostavljena za setaca uz drustvo Matosa & uziva u pogledu na Zagreb. Ova klupa je uvijek zauzeta & zato oprostite sto nemam adekvatnu sliku. Ipak prava carolija nastaje nocu kada poslovni ritam grada utihne, a plinske svjetiljke Gornjeg grada osvijetle prirodnu pozornicu grada. AJ zove policiju kako bi "ocisitili klupu" za slikanje & diplomatski odgovor u medjuvremenu Sara pronalazi svoje utociste a ja biljezim seoski turizam Lagana setnja nas dalje vodi ka crkvi. sv. Marka koja predstavlja jedan od najstarijih arhitekturnih spomenika Zagreba te ciji krov medju ostalima simbolima krasi i prepoznatiljiv grb grada Zagreba. Na Banskim dvorima nas je kako to vec i dolikuje za slavnu moto ekipu poput nase (khm, khm) docekala ni vise ni manje grupa policajaca koja se jr rado odazvala na nasu molbu da nas slika pa su tako umjesto 2 nastale desetine fotografija. Blagodarim! eve i nas grrrdna Molim, ne vidimo se? slobodno zumirajte... pocinje opasno zumiranje...slijedeca je sigurno za potjernicu , bjez'mo svi posjeta domu Sarina & moje donacija bi bile dovoljne za otvaranje zapadnog krila muzeja Poplocenim ulicama nastavljamo setnju kroz Gornji grad ka Kamenitim vratima iz 13 st. Ovo su jedina sacuvana stara gradska vrata nekadasnje kule. Gornji grad je poznat po svojim legendama koje su se zbile na obroncima Medvenice medju kojima je i legenda vezana zasliku Majke Bozje od Kamenitih vrata. Prema legendi, 1731 god.veliki pozar je unisitio sve drvene elemente ukljucujuci i okvir slike Majke Bozje od Kamenitih vrata koja je prije pozara stajala iznad gradskih vrata, a ciju su sliku cudom neostecena pronasli u pepelu. Nakon pozara u znak zahvalnosti slika Majke Bozje je postavljena u oltar u udubljenju prolaza pred kojom se od 1731 god. mnogi ljudi dolaze moliti & cije plocice-zahvalnice krase zidine ovog najpoznatijeg zagrebackog svetista. Bez obzira na vjeroispovjest ovo mjesto vrijedi posjetiti. Sveti Juraj…kako kazu ovo je jedan od rijetkih primjera prikaza kada je vec ubio zmaja i dok odaje pocast protivniku U neposrednoj blizini nalazi se i najstarija ljekarna tj. apoteka koja od 1355 nije prekidala s radom. Posteno, nema sta! Na svu srecu mi smo nas lijek pronasli u hladu obliznjeg kafica sa kojeg se prostire pogled na meni vrlo dragu Radicevu ulicu u kojoj je na kucnom br.7 rodjen knjizevnik Miroslav Krleza. utociste sv.Juraja & iza njega utociste nase male bande ovako se pise odmor.... zahvaljujuci Beogradu Smogovci znaju sami naruciti pivo foto-montaza - prvi dio pazi sad Nakon pauze nastavljamo setnju niz Radicevu. U prolazu pozdravljam zgradu bivse baletske skole… pa kroz male ulice ka Kaptolu banda ... Ben & ja smo uspijeli stopirati AJ-a u kreiranju grimase Malim stubama stizemo do Tkalciceve ulice koju krasi cudnovata kombinacija butika, tradicijonalnih trgovina, restorana i kafica. Pogled ka stubu Zagorke, poznate novinarke & knjizevnice iz koje se nalazi stari suncani sat … da, vrijeme je za rucak. Zdravica za brz pronalazak okruglog stola bez Ricarda - prvi pokusaj uspijeh iz drugog pokusaja e, da vam objasnim... "Pogled ispod obrva" posljedica anti-ekspresnog narucivanja je ocita. Btw hrana je bila odlicna eto sto mi glad radi... gubim 2:1 nakon nepuna 2 tjedna slijedi & dugo ocekivana naplata u slasticarnici Vincek & na kraju,....moj drugi dom - Hrvatsko Narodno Kazaliste... Nakon slikanja kod HNK-a vecina ekipe odlazi na zasluzeni odmor u hotel. U medjuvremenu u hladu terase kafica Hemingway, Sara i ja uzivamo u razgledavanju zagrebackih simbola iz sjedecg tj. djetich polozaja Igrom slucaja & kao sto se da primjetiti na Sarinom licu nailazimo na simbole razlicitih oblika ….. Ubzo slijedi i susret sa dragim prijateljima medju kojima su i bajkeri koji su mi pomogli u kreiranju ove turneje. Igor, Sime, Vedran, Sara, Marta & Tonci Kako vrijeme odmice tako se i krug prijatelja siri - od skolskih prijatelja do kumova & tako do kasno u noc... Lijepo sam rekla da rijec “mirovanje” ne postiji u mom rjecniku. ”Laku noc tebi Zagrebe” - P.K.

Zemo, znala sam da mogu racunati na tvoju podrsku

Hvala Mr.Zoki i svima koji zeljno ocekuju nastavak & koji su poslali podrsku u vezi katastrofalnog vremena na ostrvu. Pojedina naselja Londona su u kriticnom stanju. Dok ovo pisem, vjetar puse oko 80 milja na sat sto je znatno manje od prije 2 dana kada je brzina dostigla 120 mph. Moje naselje je ok & sto je najbitnije Mrgica je na suhom. . . za sada. Ako fakat krene ka zlu, Mrgica i ja cemo na "prinudnu" turneju ka Balkanu ...oh, ne pa nisam ni ovaj putopis zavrsila.

Hey gorance85, uljepsao si mi dan. Hotelsko osoblje u Crystal-u je za svaku pohvalu. Ucini mi uslugu & puno pozdravi recepcionerku,.

Dobro nam dosao Galand. Hvala na lijepim rijecima. Ne zamjeri na pauzama, ali svakodnevne obaveze i pregrst fotografija cine svoje. Nastavak slijedi uskoro

eh kad se samo sjetim ....

aha