Dan XII: Beograd – Zagreb: “Prijehavsi u Zagreb, zadovoljstva svega rad…” Za razliku od ostalih dana u toku ovog proputovanja danasnji dan spada u posebnu kategoriju. Po mom misljenju ovo je nabitniji dan jer predstavlja posljednju stepenicu ka ispunjenju Yu-moto sna & kao takav bit ce preplavljen bujicom osjecaja – ukratko: pravi mix. Zao mi je sto napustam moje u Beogradu a opet drago sto idem u svoj Zagreb. Zbog “ovakvog slucaja” bi se vjerovatno i Sigmund Frojd zbunio. Mrgica, idemo?! Postojalo je vise verzija za danasnju rutu ali niti jedna nije uzela u obzir ludi provod u Beogradu & cijelokupni odmor. Na kraju smo odlucili ublaziti umor brzom voznjom na auto cesti Beogard-Zagreb. Zbog te iste odluke morali smo preskociti posjetu mom studentskom gradu -Novom Sadu & vijugavim putevima koji vode kroz Bosnu. Ipak, rastanak smo mnogo lakse podnjeli kad smo vidjeli Nesu & Aleksu kako nas cekaju ispred hotela. Ma jaci smo od Putina & “Night Wolves”! U kratkoj voznji kroz Beogard pokazali smo Smogovcima i onu, sivu stranu Belog grada jer ne postoje stranice novina niti povijesnih knjiga koje mogu ovako jasno prikazati intezitet stete koja je narusila ljepotu ovog grada. Nije sve tako crno... Pri samom izlazu iz Beograda stali smo na pumpu kako bi ukrali jos malo vremena za razgovor, provjerili motore .... & pozdravili se... svatko na svoj nacin Nakon pumpe, mi nastavljamo ravno a Neso & Aleksa prelaze u desnu traku & postepeno voze ka izlazu preko kojeg ce se vratiti u centar. Zavidim im...Do slijedeceg susreta, prijatelji Slijedi voznja na auto cesti…. Monotoniju razbijam nasom muzikom. Uvijek sam se divila nasim radio stanicama na izboru dobre muzike. Nizu se hitovi, od EKV-a do Haustora. Prepoznajem uvod omiljene pjesme "Zbunjena" - Negativ. Vrijeme je da ovu voznju malo probudimo sto je primjetio & AJ. Prati me u stopu- ajmooo ! U toku voznje provjeravam njegovo znanje SH jezika preko BT-a: "Jedan, dva, tri, pivo molim, hvala" - polozio je iz prve. Bratstvo & jedinstvo ! Nakon granice slijedi i placanje cestarine/putarine gdje je Sara pokusala oziviti "bratstvo i jedinstvo" tako sto je ponudila da plati iznos u dinarima... Nemoj Sara molim te - 1 rat je bio dovoljan Nakon mini pauze, dio ekipe je izrazio zelju da ostatak putanje nastavi lokalnim cestama. Inace nisam ljubitelj auto ceste,ali iz iskustva znam da ovaj dio nije uopce zanimljiv a i umorna sam malo.... Da smo isli preko Bosne, bilo bi drukcije ali ovako Paul, AJ & Sara su se ipak odvojili od grupe i kako sam kasnije saznala zazalili zbog te odluke jer su se izgubili i zavrsili na makadam dionici sto je znatno uticalo i na njihov umor. A tek kad su culi tj. kako smo se naspram njih slatko najeli Kako kazu ovo je jedini dio ceste gdje je voznja bila podnosljiva... Nakon x godina cekanja napokon sam i ja “parkirala” moj motor na Ina benzinskoj. Najobcinija stvar za mnoge, a posebna za mene. Na pumpi nam je ljubazno osoblje preporucilo restoran – na otprilike 1.5h voznje od pumpe. Zaboravila sam ime restorana, ali na bolju uslugu & hranu u ovoj kategoriji restorana nisam naisla. I dok trio narucuje tople & suhe sendvice u nekom xyz selu... mi uzivamo u gozbi – kao sto to i nalikuje.Ovaj rucak je jos vise potvrdio da je moja odluka za voznju na auto cesti bila na mjestu. Napokon ;-))) Sto smo blize Zagrebu to se sve vise budim - imam osjecaj da osmijeh rotira oko kacige. Cesta nas vodi polako ka hotelu Aristos. Promet postaje sve gusci, ali mi to uopce ne smeta. Stigla sam u svoj Zagreb – sto se mene tice moj san je sada u potpunosti ostvaren. Momentalno padaju u vodu sve lose uspomene. Danas je novi dan Dok se parkiramo ispred hotela ne mogu prikriti radost koja je ocito zbunila juniorsku nogometnu reprezentaciju koja je odsjela u istom hotelu & posmatrala nase parking umijece Kalok planira otmicu Benovog motora …. jos jedan neostvaren san;-) Ekipa je podijelila moju radost cim su culi da hotel ima “svijet harmonije i duha” tj. wellness & spa, teretanu (samo jedan clan ekipe je bio radostan zbog ove vijesti.. cik pogodi tko). Meni naravno ne pada na pamet da se lomim na masazi ili u teretani pa zurno stupam u kontakt sa dragim prijateljima. Tako malo vremena a toliko dobrih prijatelja za vidjeti Navecer smo izasli u obilazak Zagreba & na veceru u rustikalno uredjen talijanski restoran obitelji slavnog nogometasa Zvone Bobana. Boban nije bio tamo, ali je zato vrhunska usluga & hrana bila non-stop prisutna. Slijedi setnja do centra ....uz pomoc nase nove maskote Bircevi puni...cijene super....di je umor nestao? igra se nastavlja - rezultat 1:1 "Oj drugovi jel' vam zao, rastanak se primakao" Svijetla grada nas mame da ostanemo vani duze nego planirano. Sutra nema voznje sto je dobro jer je festa potrajala (opet) do zore... otkud ova slika ?!

Daki zar i ti?! Bravo Mile ************************************************************************ Dan XI: Beograd – “Opusti se & uzivaj…”T.F. 9.00am: Nakon nepunih 5 sati spavanja trenutno stanje svih Smogovaca je ….. hmmm "Comfortably Numb"- P.F. Dobro jutro, Beograde! Oprosti nam ako smo te drzali budnim nocas, ali nismo mogli sakriti srecu. Bas je lako udomaciti se kad si medju svojima. Pogled kroz prozor, sunce obasjava centralnu kupolu hrama Sv.Save, najveceg pravoslavnog hrama na Balkanu ciji su planovi za izgradnju kreirani skoro u isto vrijeme kad i planovi za izgradnju bazilike La Sagrada Familia u Barseloni (koja je kao sto znate jos uvijek u izgradnji). Eto zavrsili smo i mi nesto prije drugih, da ne kazem na vrijeme . "Dobro jutro ovo iznad nas je nebo, zna da bude kad je suncan dan..." B&I. Pogled na mobilni, Alisa & Kalok su budne. Vrijeme je za pojacanu dozu C vitamina sa jednom kockom leda & okupljanje na terasi hotela. Sva sreca da hotel ima lift, ne znam da li bih prezivjela stepenice do vrha. Dok mi uzivamo u suncu i pogledu koji nas okruzuje, Gaz, Paul & Ben se jos uvijek oporavljaju. Sinoc je bilo zestoko,pogotovo za muski dio ekipe hihihi..."Sve je to od dobrog vina…" Ostatak dana Smogovci ce provesti sa Nesom i Aleksom koji su se odrekli svog slobodnog vremena kako bi Smogovcima pokazali ljepote Beograda. Ukratko, bit ce to setnja za pamcenje Za razliku od Smogovaca, ja cu posljepodne provesti u krugu obitelji -uz minimalnu setnju, naravno. Moj dan.... Pravo budjenje srca & duse stiglo je tog suncanog dana u obliku mog starijeg buraza koji nije uspio sakriti srecu kad je ugledao Mrgicu tj. mene. Slijedi podsjecanje na bajkerske dane ode Aco a ti (se) Zvrk slikaj....... Dok se vozimo u autu, prepricavam Aci dogodovstine & ne skidam osmijeh sa lica. Znam koliko mu kao (bivsem) bajkeru znace detaljne informacije vezane za motore, mjesta koja smo vidjeli itd.. Tko zna mozda jednog dana opet zajedno odemo na voznju Na putu do stana navratili smo i do Tempa gdje sam uveliko doprinjela izboru skolskog pribora za mog malog necaka i to nakon sto sam se ugnjezdila u meni omiljen dio trgovine. Svaki put kad bi me pitao da li mi se svidja biljeznica itd., samo bih potvrdno odgovorila. Umor cini svoje …cak je i u trgovini bilo presvijetlo pa su cvike bile neophodne. Za divno cudo nisu me izbacili - valjda su znali da bez dizalice tj. bagera ne bi ni uspijeli. A onda slijedi dugo ocekivani susret. Parkiranje ispred zgrade, pogled gore ka prozoru - vidim kako mi mase poznato lice. Bez obzira na kalendarske godine, u njenim ocima cu uvijek biti dijete. Nismo se vec dugo vidjele. Gle mama, stigla sam bez ogrebotine “Rekla je, sve je u redu”… Sada i je. Za ovaj susret je vrijedilo proci 2500 km po kisi, vjetru i suncu. Krug dobrodoslice se brzo prosiruje. Kao da smo svi sanjali & ostvarili isti san. Bez njihove potpore sve ovo bi bilo nemoguce. Donedavni padovi, nezgode itd. se nisam spominjala. Ne volim skrivati istinu, ali ovo je jedini nacin da smanjim dozu nervoze koja se je nastanila u dobrim dusama koje zive sa obe strane Temze. Ubrzo shvatam da ce narednih 5 sati prozujati kao 5 minuta. . . prekratko ali ipak znaci. Teska srca se oprastam od svojih. Putovanje se mora nastaviti, a sa putovanjem vjerovatno i briga…ma ne brini(te) bit ce sve ok.Casna pionirska! Negdje oko 8 nalazimo se opet sa nasim domacinima u kafanici Nasa Marina gdje su nas jos jednom podsjetili da za dobar provod ne treba mnogo. Dobra ekipa jos bolje majce Odusevljenje domacim proizvodima je ocito izlazak iz auta nije bio lak Slijedi jos jedan rastanak....ah, danas su se bas zaredali... "Zasto, sve sto je lijepo ima kraj..." Obe grupe bajkera su se tako lako & brzo sprijateljile da je tesko povjerovati da "se poznajemo" samo 2 dana. Odusevljeni gostporimstvom razmijenili smo kontakt info. Poziv za UK je "zvanicno urucen" & iskreno se nadamo da cemo se uskoro vidjeti ... makar i na Ibarskoj . Btw, cast mi je potvrditi da su svi clanovi "UK- SRB" moto grupe ostali u kontaktu. Majce "klubova" su vec razmijenjene - slike kasnije. "Bila je noc, rani septembar, bila je noc, sve ostalo je mit..." laku noc ...

Divim ti se na hrabrosti sto si podijelio svoju pricu sa nama & optimizmu. Kao sto se da primjetiti uz tebe je cijela BJB zajednica - zato ne posustaj. Ne dozvoli da dug, mukotrpan oporavak i tuzne slike Kawe bace sjetu na tvoja lijepa moto sjecanja. Ako je Darius Glover mogao nastaviti zivjeti svoj moto san onda mozes i ti : Kawa je nastradala, ali ponekad motori zrtvuju sebe kako bi zastitili svog bajkera od najveceg zla - valjda je to dio one tajne veze izmedju motora & bajkera. Veliki pozdrav iz Londre

Yes, Sir....

cheers ;-).... sve mi je crveno na ekranu zbog UK tastature pa vise ne znam na kojem jeziku pisem

@ mali _ zeleni: Na auto cesti pri brzini od recimo 85 - 90 m/ph muzika & komunikacija sa drugom osobom su sasvim OK. Kvaliteta zvuka se mijenja pri brzini od 90 m/ph +, s tim sto se muzika bolje cuje nego glas drugog bajkera (ili barem ja pri vecim brzinama vise uzivam u zvukovima muzike) . Naravno na kvalitetu zvuka utice i kvaliteta kacige.

U zadnje vrijeme je bilo dosta diskusija glede komunikatora pa se nadam se da ce info posluziti . Btw osim g9 scala rider prodaje i jeftinije modele G4., Q1 itd...

Umor.. .... Svatko je zaduzen za obavjestavanje svoje publike ;-)

Alex, znas i sam da nismo imali vremena. Next time, I promise

Nedavno je RIDE magazin objavio clanak u kojem su usporedili 9 razlicitih BT/GPS komunikatora. Ukoliko niste sigurni koji je BT model za vas, mozda vam slijedece informacije pomognu:- ukupno 5 foto stranica. Btw, ja imam scala rider G9 & zadovoljna sam. U roku 10 minuta sam postavila komunikator u Shoei Xr1100 & testirala konekciju sa Zumo 660 LM & Iphone. G9 omogucava dodavanje 8 scala rider komunikatora, sto je ok jer vecina mojih prijatelja koristi scala rider. Domet je oko 1.6km sto i nije lose a zvuk je dobar i pri vecim brzinama. Postoje naravno jeftiniji & isto tako dobri komunikatori kao npr.: 1 2 3 4 5

lol.....Udomacili se i ostali 2 dana u Bg ;-) Ne brini, nakon Zg & Bleda, ocekuju nas Grossglockner & B500 - sto znaci vise moto a manje "gastro" slika.

Bili smo "bolji" u Zagrebu na Trgu

.... evo jos "jedan" dokaz Sale pozer ;-) tri posleratna druga Dejanova & moja reakcija da je festa u Red Shoes gotova - starija generacija se ne predaje tako lako !

(iii) “Jer mi smo totalno drukciji od drugih “;-) Nakon obilaska Drvengrada uveliko popunjena povorka nastavlja put ka Beogradu. Uz dirigentnu palicu Nese (takodjer ex-Trnsko ) svaki Englez je dobio svog BJB andjela vodica. Bilo je negdje oko 5 kad smo stigli u Uzice i kad sam dobila poruku od Kalok. Ceka nas na ulazu u Pozegu.Super, ok je. Drustvo joj prave 2 ljubazna policajca totalno odusevljeni sa pricom o nasoj maloj avanturi a jos vise cinjenicom da ona vozi odvojeno odgrupe. Kraljica Slijedi mala ali itekako potrebna pauza. Sasa i ja (secerni ovisnici) uporno trazimo princes krofne na benzinskoj, ali uzalud. Na kraju su nas cokoladne bananice spasile. Djeneral Neso ;-) "Hedonism (Just Because You Feel Good)" Nakon pauze smo krecemo u defile kroz nezaboravne zavoje ibarske magistrale. Ne bas najbolje mjesto za nocnu voznju ali sto je tu je, mora se. Slijedi adaptacija (stila) voznje i suludo zaobilazenje slepera. Pratim nase domacine. Ocito je da su odmorniji & bolje upoznati sa ovom dionicom, ali veceras nisam raspolozena za dokazivanje. Iza mene je bukvalno 2500km & bolje je usporiti malo nego stici u Bg u Hitnoj. Noc je vec uveliko pala i svaka minuta ce cini kao sat. Inace obozavam nocnu voznju ali veceras kad da nisam u formi - izgleda da me umor stize. Imam osjecaj da nikad necemo stici u Beograd. Dok zeljno ocekujem svijetla sljedeceg mjesta kako bi lakse vidjela gdje vozim, prebacujem se na kraj kolone. Podigla sam vizir kako bih bolje vidjela putanju ceste – trik uma naravno & skroz kontraproduktivni potez ako nosite kontakne lece poput mene. Oci su mi tako umorne da imamo sjecaj da ce mi lece ispasti u toku voznje sto i ne bi bio prvi put. Kratka svijetla Mrgice nisu dovoljna a konstantno prebacivanje sa dugih na kratka me vec polako nervira pa se takticki ubacujem izmedju dva automobila. Idu sporije nego sto volim, ali barem vidim kamo me cesta vodi. Pase mi da sam na kraju kolone. Imam gps znam di idem & sto je najbitnije ovako su mi svi Smogovce na radaru. Negdje nakon Lijga, vidim bajkera na samom ulazu u benzinsku sa 4 upaljena zmigavca. Iz daljine mi izgleda poznato ali sam tek nazadnjih 3 metra prije ulaza prepoznala Benov motor. Vec sam pomislila da mu se motor pokvario. Naglo skretanje sa glavne na benzinsku. Jovo, Sara i Neso me prate. Ispostavilo se da se je zbog gustog prometa grupa razvukla pa Ben vise nije bio siguran da li prati pravu putanju ili ne. Istina, nije lako voziti nocu & prepoznati stare a kamoli nove clanove grupe. Pojacavamo gas i negdje na ulazu u Beograd ponovo formiramo grupu. Ave !!! Cesta nas voz kroz Beogradska naselja. Kao da sam dobila adrenalin fix. Prepoznajem siluete nebodera na Labudovom Brdu - ah, tako blizu a tako daleko od buraza. Najradije bih se sad odvojila od grupe, ali me tjesi cinjenica da cemo se sutra vidjeti. Slijedi kratka voznja kroz centar Beograda do hotela Crystal na Vracaru. Osim prekrasnog pogleda na Hram Svetog Save ovaj hotel krasi i lift za podzemni parking – kao narucen. A onda spektakl ! Slijedi vec ustimano ekspresno spremanje za grad. Nemam pojma otkud nam snaga ali ostatak veceri & pocetak novog dana provodimo uz drustvo nasih domacina koji su dokazali zasto je Beogradska nocna scena medju najboljima u Europi. Da bi stimung bio dobar pobrinuli su se i ostali bajkeri koje sam prethodno upoznala u slavnoj kafanici Nasa Marina i ciji su savijeti pomogli u kreiranju ove rute. Festu smo zapoceli uz koktela u Red Shoes baru Sa svakom minutom atmosfera postaje sve bolja. Festu selimo u Corba Kafe - luuuuudilo ! Sarin nastup - "White Wedding" samo za veselo drustvo iz "SFRJJJNJEMACKE" bas mi je drago vidjeti da se dobro provode umorni da....ali nema predaje Nastavljamo dalje & selimo privatnu zurku u kafanicu Nasa Marina & tako sve do zore... "najjaca" Sto reci, nego hvala. Uzivali smo da maksimuma, sto ce se vidno pokazati sutra..tj. danas za 5 sati...

Kako to mislite kako to misimo? vece gladnike (tog dana) nije vidio

Alo zemo pa najlakse je ubiti ovcu..kafa-izgovor za druzenje. Naljutit ces cobane A ca se nisi ranije javia?! Slijedeci put, zvonimo na vrata!

Zemo, nisu "kahva" & pecenje isto ....pazi sad ************************************************************************************************* (ii) U lijepom starom gradu Visegradu… Na samom ulasku u Visegrad pronalazimo utociste u hladovini kako bi stupila u kontakt sa Natasom i ugovorila mjesto susreta. U toku zadnjih 9 dana, konstantno smo u kontaktu idanas cemo se napokon vidjeti. Guzva na granici ih je usporila ali bi trebalo da stignu za pola sata sto nam daje dovoljno vremena da nadjemo restoran. Ljepsi “welcome znak“ nisam mogla pozeljeti. Prilazim blize starom kamenom mostu koji je Visegradu (nekoc maloj turskoj kasabi) poklonio Mehmed Pasa Sokolovic. Ispred mene prostire se fascinantna gradjevina sa 11 lukova iz XVI stoljeca cije se siluete ocrtavaju na povrsini zelene Drine ili kao sto je to cuveni Nobelovac, Ivo Andric inspirisan ljepotom ove monumentalne gradjevine opisao u romanu Na Drini cuprija, kao “čudna arabeska na zelenoj vodi, među tamnim brdima”. Osim sto spaja i priblizava ljude most simbolizira kontinuitet zivota & razlicitih civlizacija. U istom duhu ce na danasnji suncani dan spojiti dvije grupe bajkera iz razlicitih drzava. I dok ja uzivam urazgovoru sa Natasom, Smogovci uzivaju u ukrasavanju motora i kreiranju nadimaka. Dok prilazim motorima, vlada zatisje pred buru.. ono na foru kad udjete u sobu punu klinaca i vlada tajac...hm... Bile su mi potrebne 4 godine faxa & 2 god pripravnickog kako bi stekla dipl titulu a samo 2minute za sticanje ove pocasne titule – blagodarim Nakon kratkog tulumarenja po gradu pronalazimo parking hotela Visegrad. Taman sam skinula kacigu i htijela poslati txt Natasi kad cujem zvuk motora. Okrecem glavu ka glavnoj cesti & odjednom vidim Natasu (a.k.a. moju gothic sestru) kako mi mase. Jupiiii, tu su. Nisam mislila da je moguce, ali sreca je u tom trenu dostigla novi / visi nivo ..stiglo je moje pojacanje!!! pogled sa ljetne terase U lijepom gradu Visegradu sastala se tog suncanog dana grupa bajkera & uzivala do maksimuma u bogatoj gozbi & jos boljim dezertima. Na Sasinu i moju zalost nisu imali princes krofne niti krempite, ali nas to nije sprijecilo da uzivamo u bosanskim kolacima. BG bajkeri upoznajte LND bajkere & obrnuto ... po prvi put ne moram prevoditi Slike govore vise od rijeci... "kako mislite zelite sve sa jelovnika? " ma gle kako su sretni dokaz da je visemjesecno planiranje vrijedilo Nakon rucka smo se bukvalno otkotrljali do mosta kako bi uzivali u pogledu na Visegrad sa starog mosta stvaranje moto povijesti. uspijele smo jedan od privh tataratira momenata stihovi pjesnika Nihadija na arapskom koji sadrze informacije o graditelju & godini gradnje Nakon rucka nastavljamo ka granici koju smo prosli tako brzo da nismo imali ni vremena za zvanicno skoljocanje Nastavljamo dalje ka Drvengradu gdje nas ceka ostatak BJB ekipe (medju kojima su i Mikulanac & Bandolerosi )& gdje pravimo turisticko osvjezavajucu pauzu. Sa glavne ceste u tako mi mlijeka u prahu stilu skrecemo (na) lijevo & vozimo ka vrhu uz jako strmu uzbrdicu. Uprkos umoru ne skidamo osmijehe sa lica. Kalok nas napusta ranije jer zeli iskoristiti svjetlost dana. Da sam tad znala koliko ce me lece i umor zezati, vjerovatno bih joj se pridruzila. Kalok je iskusna vozacica & naspram svih nas pridrzava se dozvoljene brzine, ali opet ne mogu a da ne brinem. Padaju dogovori u vezi nastavka rute, gjde cemo se sresti, itd.....kao sto se vidi cure vode glavnu rijec Etno selo Drvengrad je izgradjeno usred mirnog i zelenog Zlatiborskog okruga. I pored brojnih turista, etno selo odise mirom & cijelokupan ambijent se savrseno uklapa u bakjkovit pejzaz koji ga okruzuje. Ono sto ga cini jos interesantnijim su modeli starijih tj. klasicnih automobila koji su ovdje izlozeni. Jedino sto bi ovaj raj moglo poboljsati su modeli klasicnih motora. Znaci za sada, od mene 4 *. Gaz otkriva Gaz AJ pronalazi savrseno mjesto za meditaciju osim auta Gaz pronalazi & najboljeg prijatelja Posjeta je kratka ali dovoljna da se malo opustimo prije nego sto nastavimo zadnji dio danasnje rute. svatko radi svoj posao...organizatori & paparaci

@ Mikulanac & Bandolero: tc,tc,tc...do sada ste mi mogli skuhati caj ************************************************************** Dan X: Sarajevo – Beograd: Kako je dobro vidjeti vas opet (i) "Seki is on the road again" Jutro, 8am..… bauljam ka prozoru – nocas se slavilo i umor cini svoje, ali vrijedilo je. Pogled kroz prozor… Pala magla do pola Sarajeva… ma salim se, ljepse jutro se nije moglo pozeljeti. Sunce sija istim intezitetom na nebu i u dusi bez obzira na ocit umor koji se vec polako udomio u tijelu nakon 9 dana voznje, ali ne dam se ja tako lako. Ukoliko sve bude islo po planu, za nekoliko sati cu se vidjeti sa dragim prijateljima u Visegradu a veceras slaviti onako kako samo mi to znamo u Beogradu. Danasnja ruta (u kratkim crtama: Sarajevo-Visegrad-Mokra Gora- Beograd) je skovana uz pomoc mojih dobrih prijatelja & BJB forumasa, Trinity (tj. Natase) & Dakija. Pocinjem pakiranje ranije nego obicno kako bih se prije polaska vidjela sa Majom. Proslo je vise od 10 godina od proslog susreta & ovo je jedinstvena sansa da joj se licno zahvalim na pomoci oko organizacije zelenih kartona. Susret je kratko trajao ali je bilo dovoljno da se isklaframo i obecamo da necemo dozovoliti ovako dugu pazu do sljedeceg vidjenja. Bilo mi je zao sto se nismo zadrzali u olimpijskom gradu, ali ponekad i kratka posjeta moze kreirati savrsenu uspomenu - "ima neka tajna veza". Nekom drugom prilikom cu doci i probati cevape kod Zelje, sjesti na trajvan i posjetiti Ilidzu. do sljedeceg susreta, seher Sarajevo. Tradicija krsenja prometnih pravila se nastavlja uz pomoc osoblja hotela koje nam je objasnilo kako najlakse proci (citaj, voziti u suprotnom smjeru) kroz jednosmjernu ulicu i dokopati se glavne ceste koja vodi za Visegrad. Smogovci prihvataju sugestiju bez pobune – dobro sam ih istrenirala nakon samo 9 dana voznje. Cesta nas vodi ka Sokolcu gdje nailazimo na znakove za Pale i Gorazde. Tuga me hvata kad pomislim koliko je samo ljudi nastradalo u ovom dijelu Bosne u u toku krvavog rata. Naspram 90-ih kada je ova cesta razdvojila ljude koji su pricali isti jezik na vase & nase, danas ce ta ista cesta spojiti dvije grupe bajkera koji ce vrlo lako uspostaviti zajednicki jezik & formirati prijateljstvo. Sto bi rek'o Merlin: "Hey, hey, hey,danas sam OK". Slijedi dio puta koji je kao stvoren za bajkere. Nizu se tuneli i krivine koje diriguju tempo voznje uz kanjon smaragdnozelene Drine. Sa svakim tunelom koji ostavljam iza sebe, postajem sve bolja u adaptiranju (voznje) kroz tamu tunela i na iznenadnoj svijetlosti dana koja me docekuje pri izlazu tunela. Susta suprotnost od voznje/tunela u Svicarskoj, ali za divno cudo ova voznja mi bas godi. Naisli smo na malu moto grupu Talijana koji su se htijeli utrkivati, pogotovo kad su vidjeli da polovinu nase grupe cine cure. Eh, dragi, mali Talijani jos puno Cokolina morate jesti prije nego sto vam se ostvari san. Gaz usavrsava klimatizaciju Prije nego sto smo napustili Sarajevo, upozorila sam Smogovce da ce danasnja voznja vjerovatno biti ostrija a vozaci (pogotovo na Ibarskoj magistrali) ludji nego do sada. Nije dugo trebalo da se moje rijeci obestine. Voznja na ovoj dionici je definitivno drukcija u usporedbi sa prethodnom. Vozimo brzo ali oprezno jer svatko misli da moze zaobici onog ispred sebe, ukljucujuci slepere. Zmigavci su ovdje strani pojam ili kako je to moj buraz strucno srocio: “sele, ovdje se ljudi zbune kad koristis zmigavce” , bas . Bilo je pojedinaca koji su se htijeli uvjeriti da je motor brzi od auta. Mozda i jesam na odmoru, ali zna se red, zato Eat my dust . Nase obilazenje se octio nije svidjelo jednom kretenu kojji nas je nakon nase skljoc pauze stigao & pokazao svoje negodovanje tako sto je kvrcnuo blatobranom Gaz-a koji se u tom momentu nalazio na kraju kolone. Sva sreca (za kretena u autu) pa je Gaz ostao pribran. Da je meni tj. Mrgici tako nesto uradio, pratila bih ga i debelo naplatila. Mrgica je svetinja! moji transformersi

pao mi imunitet - moram ponovo na turneju

Pozz drustvo Nije namjerno niti zbog strajka podzemne koji me sprijecava da se dokopam kompica vec zbog gripe koja me je skhrala. Uskoro slijedi nastavak...

A onda….Mostar. Od posljednje posjete prosle je vise godina nego sto bih htijela javno priznati & ovo je bila moja sansa da ispravim gresku. Sa samim ulaskom u grad pocinje nas turisticki obilazak grada. Zumo se skroz gubi sto zbog radova na cestama sto zbog prirodnog talenta za takve stvari ali to ne utice na voznju. Ne bi mi bilo krivo da se ovdje izgubimo, makar i na pola sata . Dok se laganini vozimo ka Starom mostu na fasadama obliznjih zgrada primjecuju se suveniri rata a da ironija bude veca, na pojedinim zidovima vide se zaljepljeni posteri razlicitih ex-yu muzicara. Pitam se “Zar je vazno tko je kriv? “ Vrlo brzo pronalazimo hlad, bankomat & ono najvaznije i kao fol slucajno, cevabdzinicu! Raj za gasterbajtere! Zahvaljujuci bankomatu raznolikost (sarenih) valuta se drasticno povecava u mom novacaniku i imam osjecaj da bi mogla kupiti stan....u igri Monopoly. Iako smo planirali samo obici most, miris cevapa nas je totalno "zbunio" i u istom trenu smo zaboravili da nas rucak "ceka" u cuvenom restoranu Zdrava Voda na Jablanici. Vrijeme je za plan B, tj. rucak u Mostaru. Pocinje skidanje opreme sa motora, trazenje ovog, onog,... ovo ce potrajati - uostalom i sami znate kako to vec ide. Zbog opreme smo zauzeli skoro sve stolove u hladovini ali to nije smetalo nasim ljubaznim domacinima. Mozda ovo i nije bio hlad jasmina niti nas je posluzivala s ibrikom u ruci Emina, ali nama je odgovaralo jer su motori bili u blizini pa smo se mogli opustiti. Preskacemo kahvu i caj & narucujemo 8 porcija upola s lukom. Za vecinu 5 a za pojdine, hrabre, cak, 10. Steta sto Dat nije sa nama, toliko sam ga davila o nasoj hrani & znam da bi uzivao u ovom specijalietu. U medjuvremenu se upoznajemo sa lokalnim cuvarom. Stizu cevapi a s njima opet ista pitanja....sto je, od cega je, ... Ukratko: Nije kebab,ali je slicno…kuzis? Errr,Ne bas. Ma nije vazno, samo jedi - odlicno je. Uprkos uzivanciji u debelom hladu, polovina ekipe hrabro krece u setnju do Starog mosta u toku koje dijelim skromno znanje o ovom lijepom gradu poznatom kao mjesto gdje su nekoc skladno zivjeli razliciti narodi stvarajuci jedinstven mostarski mentalitet. Dok setamo po carsiji uzivamo u prekrasnim bojama cilima, srebrnih & bakrenih suvenira. Prepricavam price iz povijesnih knjiga o Otomanskom periodu kada je Mostar postao srediste trgovine i obrtnistva, nadarenih zanatlija koji su svoje umijece prenosili sa koljena na koljeno i cija tradicija i danas krasi carsiju. mostarska carsija... Opisujem po sjecanju sretne dane ovog grada kad sam kao mala zadivljenih ociju preko TV-a pratila skokove hrabrih mladica sa Starog mosta u hladnu Neretvu. To je bilo kvalitetni reality show a ne ovaj sund danas. Upoznajem ih i sa ne tako davnim povijesnim danima kada je za samo nekoliko godina razruseno sve ono sto se gradilo desetljecima, ukljucujuci ljepote Starog mosta. Slijedi neizbjezno pitane: Zasto? Zar nije moglo drukcije? “a moglo je bolje” –sto bi reklo Bijelo Dugme, ovako, unistila se jedna povijest kako bi se kreirala nova … ma, totalna glupost. Atmosfera se ubrzo vraca na staro.. AJ-va telefonska audicija za ulogu Minke u reprodukciji kviza Brojke & Slova. Ostavio je poruku ali jos uvijek ceka odgovor. sto reci nego svoj na svome & u mom slucaju, Ja nisam odavleeee Sara, Ben i ja nastavljamo setnju do mosta. Uprkos vrucini nikad mi hodanje u punoj ratnoj opremi po kaldrmi nije bilo draze. Kao da ste zakoracili u virtualnu povijest. Dok uzivamo u ljepotama starih zidina krivo mi je sto ne mozemo ostati duze kako bi temeljito uzivali u ljepotama Mostara. Tako mala zemlja, grad a toliko za vidjeti. sevdah… Dok posmatram Stari most kroz glavu mi prolaze sjeta & sreca. Lome se sjecanja na prosle dane & izgubljene prijatelje. Nesto poput stihova Alekse Santica koje je Jadranka Stojakovic na jedinstven nacin interpretirala u pjesmi Sto te nema: “I u casu bujne srece I kad tuga uzdah sprema Moja ljubav pjesmu krece; “Sto te nema, sto te nema”..” Pogled na Neretvu ... Toliko povijesti na jednom mjestu nas je inspirisalo za kreiranje novih povijesnih trenutaka ;-) za divno cudo nitko nije trazio autogram Simon Cowell-a & za kraj suvenir Eto, setnja od 30min se pretopila u 1 sat. Za sve su kriva "Cudna jada od Mostara grada”. Bacam pogled na sat, vec je 4pm - vrijeme je da krenemo za Sarajevo. U medjuvremenu stize poruka od Kalok - vec je nadomak Sarajeva. Upozorava nas na tunel sa vrlo losim asfaltom - dozvoljena brzina 40 km/h. Ovo su vec neki novi momenti, ali ok. Na putu za Sarajevo, prolazimo pored restorana Zdrava Voda na Jablanici ali se na moju veliku zalost ne zaustavljamo. A toliko sam se veselila rucku u ovom restoranu (citaj, sanjala sam o ovom restoranu da sam u glavi znala raspored stolova).... Prozujala sam pored restorana, janjetinu probala nisam, a bila je pecena Ubrzo nailazimo i na "spor" tunel - Kalok je bila u pravu. Tunel je fakat kao mini off road dionica. Dno je kao da je netko praksao oranje, puno lokvi vode, iz stropa curi voda a za extra osjecaj pobrinula se tama. Cijela ekipa je usporila kako bi smanjila drndanje & odahnula kad je ugledala svjetlost dana. Negdje pred Sarajevo pravimo malu pauzu. . . ne mozemo vjerovati kako je brzo prosao dan Sa zalaskom sunca ulazimo i u Sarajevsko predgradje. Cesta koja vodi do hotela je dugacka i neravna sto me navodi da smanjim moje omiljeno filtriranje. U isto vrijeme & kao narucen, Zumo se budi iz kome & na ekranu se vidi putanja do hotela. Vratia se Simeee ! I dok na semaforima “automobliske face” odobravaju Mrgicu (btw, blagodarim), Ben & AJ odobravaju pogledima & ujedno masu curama uveliko skockanim za grad koje prelaze preko pjesackog. Umirem od smijanja dok istovremeno molim Boga ih da ne sretnemo veceras u gradu. Ubrzo stizemo i ispred hotela Europa (ako je bio dobar za Andju i Breda, bit ce dobar i za nas). Slijedi cekiranje i parkiranje u podzemnoj garazi gdje sam skoro lansirala kacigu u pravcu cuvara koji nas je prvo pozurivao da udjemo u garazu da bi nas onda na samoj nizbrdici i bukvalno u krivini zaustavio jer nije znao gdje ce sa nama. Cheers mate! Tu gubim psihicki a i malo "fizcki" balans ali na svu srecu Mrgica je prosla bez posljedica, kao i cuvar. Ispred recepcije hotela kao da je modna pista, a iz hotelske sale odjekuju narodnjaci – izgleda da je svadba. Ma "Putuj Evropo nemoj vise cekati na nas… nama je dobro…" “Carsija at Night “ - Z.P. - pogled iz hotelske sobe obecava Navecer smo malo izasli u obilazak centra. Suvisno je bilo reci da smo umorni, ali subota je, mora se! Prekoputa hotela kafici & zabavna muzika a iza hotela misticna Basca. Samo se u Bosni moze naci ovakav spoj! Grad je pun turista i svaki kafic ima "svoju raju". Mi, obuceni u skroz sportskom, lezernom izdanju kao da idemo na jogging se uopce ne uklapamo sa nocnom scenom jer svi izgledaju , a pogotovo cure kao da idu na modnu reviju. Iako je subota navecer, ne zavidim im. Moje crne starke su tocno ono sto mi u ovom trenutku pase. U samom centru nalaze se katolicka katedrala, pravoslavna crkva, sinagoga i dzamija. Steta sto nismo stigli usred dana ali i ova mala setnja kroz Bascarsiju je bila dovoljna da osjetimo filigranski duh Sarajeva. Nakon svega sto se ovdje dogodilo, Basca dise i zivi punim plucima. Cak su i moji Englezi svatili da bez obzira na teske zivotne uslove ovdje ne treba mnogo za dobar provod. Ili kako se to u narodu strucno kaze: *ebesh zemlju koja Bosne nema! A to je i dokazano u kaficu preko puta hotela gdje smo uprkos umoru, nastavili slaviti (izmedju ostalog, Sarin BiH/2gi rodjendan) . "prije" "kasnije" Za nastavak dobrog raspolozenja su se pobrinuli Sara, AJ i Ben. Naime, uvijek mi je bila zelja provozati se hotelskim kolicima za kofere ali me je uvijek bio blam to pokusati usred bijela dana jer kao hoteli nemaju video nadzor i nece me primjetiti ako se za tako nesto slucajno pojavi sansa u toku noci...kak da ne. I tako,,,ulazimo u hotel a kod lifta "nas cekaju" prazna kolica...hmmm.... Slijedi nagovaranje od cijelih 20 sekundi, a meni fakat tesko palo. Mora da nas je i osobolje hotela primjetilo na sigurnosnim monitorima jer neposredno nakon sto smo stigli na nas kat i nakon prvog karting zavoja, naislo je obezbjedjenje hotela. Da barem nismo bili trijezni pa bi nam bilo lakse, a ovako sto bi Nadrealisti rekli, “Osjecam se pravo nelagodno - k’o krme u Teheranu”! To je ocito zbunilo i tipa iz obezbjedjenja. Odmah nas je pitao nas je da li smo gosti hotela?! Ma jok mi smo internacionalni kradljivci hotelskih kolica. Interpol je izdao potjernicu nakon nesupijelog pokusaja otmice kolica u hotelu u Vodicama. Jel' se ti to malo zezas? Expresno smo potvrdili da smo uistinu gosti ovog hotela, vratili kolica, pozeljeli laku noc & onda je svatko ubrzanim korakom krenuo ka svojoj sobi. Das ist Zvrk - tik prije “uhicenja” Ako se po jutru dan poznaje onda ce u Beogradu biti ludo..... & bilo je.

Mile , ostavi nesto i za drugi dio...jos nismo stigli u SA.

Day IX: Dubrovnik – Sarajevo: Razlika dirasticna Kako je dobro kad vas sunce (citaj, 27c) probudi u 8am. Da sam u Londri do sada bi alarm vec od straha saltao u rikverc da izbjegne lansiranje na drugu stranu sobe, ali ovdje rano i sto je najbitnije prirodno budjenje mi uopce ne smeta. Ovakva jutra su rijetka pojava u Londri. Da me ne shvatite krivo imamo i mi sunce, ali su sezone drukcije sa ove strane Temze. Valjda mi zbog toga motor nikad ne stoji u garazi duze od 2 tjedna Ukratko, ovdje imamo 9 mjeseci umjereno - oblacnog vremena i 3 mjeseca vrlo hladnog vremena. Istini za volju zna ponekad zalutati sunce (na nekoliko tjedana) i udariti 28 dnevnih nota na celzijus skali. Ipak trajanje tih toplih nota je blize cetvrtinama nego cijelim notama, ali u svakom slucaju uzivamo. Ne znam sto me danas vise raduje; cinjenica da me od Jadrana dijeli skok u dalj (koji vjerovatno ni Sergej Bubka ne bi prezivio - ali bitno je da je plaza na 10m od sobe) ili to sto cu za nekoliko sati naruciti bosanske cevape. Tko ce ovako do penzije, eh? Dobro jutro ... Sarin i moj alarm – za ovakve budjenje treba imati snazno srce ili u mom slucaju slab vid (ne znam kako bih prezivjela da sam prije susreta na balkonu stavila lece i vidjela ovo nase cudo ljepote) Smogovci kao da su mi procitali misli. Nakon brze balkonske konsultacije jednoglasno smo se odlucili za jutarnje kupanje makar i susili odjecu na motorima (u cemu smo vec postali experti…). Express dorucak & gremoooo ok, sad fakat greeemo Nakon poziranja,cekiranja, utvrdjivanja gradiva tj. podsjecanje ekipe da napustamo Hrvatsku i idemo u Bosnu, mijenjamo valutu, da su putevi vjerovatno u losijem stanju naspram ovih na moru a vozaci jos ludji, krece mala povorka niz jednosmjernu ulicu. No ovog puta u pravom smjeru. Gdje je sad policija da nas vidi kako se pridrzavamo zakona? Kako odmicu kilometri tako se i more gubi iz videokruga a srce sve jace i jace udara u ritmu tam-tama po suncanom danu. Danasnja ruta nas vodi u zemlju u obliku srca, epicentar istocne i zapadne civilizacije, bogatu prirodnim pejzazima & jedinstvenim gostoljubivim mentalitetom gdje rijec gost ima najkraci termin trajanja a rijec jaran dozivotni. Vrijeme je da posjetim(o) Bosnu i Hercegovinu, jezgro mojih predaka & ostalih, meni vrlo dragih osoba koje cine dio mog zivota. Planirana dionica nas vodi preko Trebinja, Stolca, Blagaj Bune, Mostara. Rucak je na Jablanici a nocni dernek u Sarajevu. Mere li? Mere da Zvrk nije Zvrk. Ma samo opusteno – na odmoru smo. Pogled iz kokpita Cesta ok, pejzaz jos bolji a vrijeme, savrseno. Ubrzo stizemo i na Bosansku granicu. Vecina ekipe je uspijela srediti zelene kartone preko UK osiguranja a ostatak ekipe preko naseg, Triglav osiguranja. Na netu postoji puno dezinformacija vezanih za uslove i cijene zelenih kartona te mix dobrih i losih iskustava sa carinicima. S obzirom da nisam htijela rizikovati placanje instantno povecanog iznosa niti pretjerano zadrzavanje na granici, organizirala sam zelene kartone unaprijed. Jedina mala obstrukcija je bila uplata (koja se mora izvrsiti u uredu) ali za to se pobrinula moja sestricna Maja koja inace zivi u Sarajevu. Nakon sto je papirologija bila zavrsena, Maja ih je kako sam vec spomenula poslala postom u hotel Olympia u Vodice koje smo mi preuzeli po dolasku u hotel. Ta-da! Na granici su nas docekali po malo zacudjeni carinici. U toku ovog proputovanja najvise sam uzivalau susretu sa nasim ljudima. Znate onih privh 5 sekundi kada ugledaju motore, engleske tablice, cure na motorima i onda njihovu facu kad pocnem spiku na nasem a oni, eeeeh – a ti si nasa? ;-) Upravo su tako reagirali i ovi, nama vrlo dragi carinici. Krenuo je po redu i zakonu pregled dokumentacije, zatim spika vezana za putovanje. Malo nam se cude, malo dive. Kao sta cete u Bosni? Shoooo? Pa ovo je jedan od najljepsih dijelova nase putanje. Jos da sam imala vremena provozati se oko Jajca, Bihaca di bi mi bio kraj. U medjuvremenu se ispostavilo da je Paul zaboravio jedan od vaznih dokumenata. Ja ga zezam da ce morati ostati na granici dok carinici ne provjere sve info. Kako sam to provalila tako samo odmah morala i priznati istinu jer se skoro frapirao. Zvrk je to! Naravno da smo sredili sve u rekordnom vremenu. Nasi smo - necemo se praviti Englezi ;-). Smogovci su izrazili zelju da im carinici zvanicno oznace ulazak u Bosnu jer EU carinici ne koriste ove hijeroglife a ovo im dodje kao suvenir. Pametno i u svakom slucaju bolje od tradicionalnih skupljaca prasine. Molba je naravno pala na moja krhka ramena. I sad ja tu kao nekad Nadrealisti prevodim sa meni jednog na meni drugi poznati jezik. Carinici pokusavaju objasniti da nema potrebe za zigosanje, a Smogovci s druge strane prasnjave ceste i dalje traze… Covjece, kao da pregovaram Daytonski sporazum…Ljudi dogovorite se, cekaju me cevapi. Cast mi je objaviti (a da sam jos mogla preko YUTEL-a bilo bi i bolje ali ok) da je sporazum na opcu radost svih prisutnih bio “ovjeren” na 28c u maloj montaznoj kucici u kojoj borave BiH cinovnici. Susta suprotnost od klimatizarnih zidova Elizjeske palace gdje je nekad davno pravi Daytonski sporazum potpisan. Dvije krajnosti sa istim ishodom. Ipak, u skladu sa situacijom koja je uslijedila nakon originalnog sporazuma tako i u ovom slucaju nakon granice slijedi ni vise ni manje, pravi dernek. Sretna lica nakon stambiljanja pasosa – zivot cine male stvari… Kako vrijeme prolazi tako je sve vise ocito da je asfalt vidio bolja vremena. Nailazimo na brojne zakrpe & brazde ali nista sto bi nas usporilo … za sada. Uz put nailazimo na male standove gjde se prodaje domace voce, povrce i med sto naravno negativno utice na mene jer nemam mjesta u koferima pa ne mogu stati. U istom trenutku trazim radio stanice na BT-u… kao narucen, cuje se pripjev dobro mi poznate pjesme, Miljacka. Dje me nadjeee… Nisam narodnjak, ali dobra pjesma se ne moze osporit. Masem rukama, vozim opet stojecki kako bi upila ljepote koje nas okruzju... samo sto kolo nisam zaplesala. Iskreno, ne poznajem ovu dionicu ali nekako sve oko mene izgleda, zvuci, mirise poznato. Samo Bosna moze ovakav osjecaj stvoriti. Sve fercera osim Zumo. Bacam pogled na ekran,pink ruta u lijevom kutu a nesto sto lici na glavni tj. jedini put u sredini ekrana. Ma super, sa mora cemo jos i na Jahorinu. Nije problem, imamo zastitna odijela ;-) Vijugava cesta nas dalje preko Trebinja i Ljubinja ka Stolcu. Vrucina cini svoje, vrijeme je za pauzu... Dok Ben razmislja da li da otvori jednu od njegovih 17 konzervi ribe (ne pitajte, smo mu pomjerali u toku cijelog putovanja zbog tih konzervi) AJ i ja umiremo od smijeha diveci se njegovim foto-bombama na mom telefonu. Svaki dan kreira min 3 - cheers, mate! jedna od normalnijih slika Stali smo na benzinskoj u Blagaju gdje se moja Schweppes Bitter Lemon ovisnost nastavlja. Nismo imali KM ali smo se ubrzo sporazumiili sa tociocem tj. prodali smo AJ-a…sala mala. Tocioc, onaj pravi gostoljubiv Bosanac (ma najboljii su ), se bukvalno rastopio kad je cuo otkuda smo i gdje nas put dalje vodi. Topliji docek na benzinskoj nismo imali i to nije bilo samo zbog toplotnog udara koji je taj dan vladao Inace sam planirala sam posjetiti Tekiju na vrelu Bune, smjestenu na samoj litici iznad smaragdno zelene rijeke Bune ali kako smo bili u stisci s vremenom konstatirali smo da je bolje krenuti direkt za Mostar inace cemo vrlo kasno stici u Sarajevo. Bilo je ocito da nas je jutarnje kupanje kostalo vremena… nikad prezaliti... OK, ako nista drugo imam dodatni razlog da ponovo posjetim ovaj dio Bosne;-) i evo je, 4-ta za danas ,,,, UK Sahbaz ! Na putu smo naisli na mnogo stranaca (pazi tko govori), kamione i po koji motor. Asfalt uglavnom popucan ali moze se voziti. . . Negdje prije Mostara doslo je do jos jedne nezgode. Ovog puta Sara u glavnoj ulozi, a ja statiram. Taman sto smo ostavile zavoje iza sebe, zaobisle jos jednu kolonu automobila Sara je odlucila odvrnuti malo gas. Meni se asfalt nije bas svidio u ovom predjelu, ukljucio se radar tj. ona poznata zenska intuicija pa sam smanjila divljanje - pogotovo u zavojima. Svaki drugi zavoj je bio udubljen / kvrzasti- vjerovatno rezultat teskih & cestih vozila pa peglanje na ovakvom asflatu i ne predstavlja veliki uzitak. Nisu ni u UK savrsene ceste ali se osjeti razlika u voznji & potrebna je adaptacija. Dajem Sari znak da pripazi jer je cesta neravna a u isto vrijeme, dodajem gas & pratim je u stopu. Nakon 10 minuta voznje, ulazimo u desnu krivinu i kao sve krivine na ovoj prometnici tako je i ova bila neravna. Vidim da Sara ne spusta gas i u istom momentu cujem samu sebe kako je “opominjem” (iako znam da me ne moze cuti, ali jace je od mene) da smanji gas. Kasno....usla je prebrzo u krivinu i u istom momentu presla skroz u suprotnu traku. Voznja u suprotnoj traci inace nije problem...dok ne vidite vozilo kako vam ide u susret...u Sarinom slucaju, kamion! Vjerovatno u panici kako bi izbjegla sudar sa kamionom pritisnula je naglo obe kocnice i podletila na desnu stranu blatobrana kamiona i zavrsila u jarku. Momentalno mi se srce spustilo u pete. Tako sam glasno viknula Sarino ime da me je vjerovatno i vozac kamiona cuo. Kamion se zaustavlja, a iza njega jos jedan, naglo na kocnice. Auto iza drugog kamiona je morao zaobici drugi kamion jer bi se vjerovatno spucao u njega, tako da nisam mogla doci skroz do Sare nego se zaustavila na samom zavoju & vratila malo (sva sreca pa iza mene nema nikoga) kako bi ostavila Mrgicu na sigurnom & istovremeno upozorila ostale. Ne skidajuci pogled sa Sarinog motora palim 4 zmigavca i trcim prema kamionu. U isto vrijeme derem se, bodrim Saru da ustane (a znam da me ne moze cuti, ali...), a kaciga me odjednom steze kao da je za 2 velicine manja. Nakon 5 sekundi koje su se meni cinile kao vijecnost, Sara ustaje polako, mase & vice da je ok, da ne brinem! " *BT od ovog moze da se rikne"… Doslo mi je da ju zagrlim i ubijem u isto vrijeme. Ona se pokusava ispricati vozacu, nudi novac za popravak a on, malo u soku samo gleda oko sebe. Ishod: Sara je s volanom ogrebala blatobran na kamionu, ali to je mala cijena za ovakvu akrobaciju. Prilazi nam i drugi vozac kamiona a ja poput Umprofora izigravam prevoditelja dok pokusavam smiriti Saru i vozaca. Na kraju se ispostavilo da ipak svi pricamo isti jezik – svi smo sretni da se je sve dobro zavrsilo. Ubrzo stizu i decki. Ispravljamo Sarin motor. Dobio je novu tetovazu ali barem se moze pohvaliti da je internacionalna. Cekamo da se malo oporavi jer je zbog udarca i obrtanja izgubio puls. U medjuvremenu grlim svog malog Rossi-a i u isto vrijeme joj prijetim da me postedi ovakvih akrobacija jer se jos uvijek nisam oporavila od Datove nezgode. Nemam sijede ali nemam ni zeludac.. sa desne strane se nalazi Sarin "endek" Da se razumijemo, znam sto znaci pasti s motora, ali mislim da se covjek nikad ne boji za sebe koliko za svog prijatelja, nekog tko mu je drag. Nakon pola sata pauze uz pomoc cedevite, jaffa cake & ostalih adrenalin pomagaca, Sara je spremna nastaviti dalje. Fazer je malo ogreban ali se drzi. Obrasla trava u jarku je svima ublazila ozljede. Dok Gaz pali motor na dobro poznati gur gur niz brdo metodu. Ekipa se sprema. Vozim iza Sare ne ispustajuci je iz vidika … "Pisonja i Zuga, dva vjerna druga krote opasne krivine molim te, cuvaj ih,kraljice brzine" *****

Hey drustvo, sorry sto se nisam ranije javila. Slavili smo Paul-ov bday i zaglavili..... Hvala svima od srca na lijepim komentarima. Slijedece poglavlje samo sto nije napisano. U medjuvremenu da odgovorim na pitanja - ajmo redom: @ BRACO: Jesmo zemo, ali nam nije radila vodootporna kamera . @ Sale: Mrgica je bolje opremljena nego Bondov Aston Martin. Btwm "ispeglani efekt " je posljedica stalnog putovanja u avionu sa malim koferom & naucenih trikova slaganja odjece u " kockice" od starijeg buraza (vojno lice, zna se) ;-). @ Bandolero: Deni, tko zna mozda smo se i vidjeli na fliperima - za disko sam ipak bila premala.

VIII dan....jos uvijek... Vjerujem da svatko ima svoje razloge zasto vozi motor i svakome drukcije stvari predstavljaju zadovoljstvo u toku voznje. Medjutim vjerovatno je zajednicka nit u spektrumu tih raznolikosti osmijeh koji vam laganini voznja na lijepom vremenu u lijepom okruzenju pruza. Jos kad uz to dodate sjecanja na lijepe dane, drage vam ljude & malu dozu sjete koja je neopohodna kako bi se postigao perfektan balans – neprocijenjivo. E pa vidite, moja danasna doza je bila ubrizgana kad sam vidjela znak za Basko Polje. Ako ste dijete kasnih 70-ih i poticete iz vojne obitelji onda vjerovatno znate da je nekoc davno tu bio vojni auto-kamp. Tu je yours truly zajedno sa burazom provela ljetne raspuste u drustvu kako je to nekad bilo, prosirene obitelji ciji su se stariji clanovi smjenjivaliu skladu sa godisnjim dok smo mi uzivali do maksimuma. Ipak najvise smo uzivali uz baku & dedu! Sjecam se da smo buraz & ja cijeli dan visili na plazi sa klincima iz bivsih republika a navecer isli u vanjsko kino (btw to je bio pojam za ono vrijeme). Proslo je vise 20 godina od posljednje posjete. Predugo da se sjetim svake uvale, a premalo da zaboravim najljepse dane mog djetinjstva. Drago moje Basko Polje, Vratija se Sime! Taman smo se zaustavili na semaforu kad je jedan dio u meni htio skreniti ka auto-kampu ali sam u zadnjem trenu ipak odustala … Samo sam se osmijehnula, dodala malo glas i nastavila dalje. Doci cu u posjetu jednog lijepog suncanog dana. To je obecanje, a do tada drago Basko Polje “ U libar svojih dugova, upisi mene…” Cesta nas dalje vodi preko Tucepa mjesto za koje me takodjer vezu lijepe uspmene (sta ti je moc lijepih uspomena, cak i sad dok ovo pisem ne silazi mi osmijeh sa lica) ka Dubrovniku. Ubrzo nakon toga nailazimo na CRO/BiH/CRO granicu. Bez imalo zadrzavanja prelazimo iz jednu drzave u drugu sto je malo zbunilo moje Engleze, jer kako su rekli, Bosna je na sutrasnjem programu. Ocito su zaboravili sve sto sam im do tada rekla o ovoj dionici. Di je Aspirin ili Chivas kad ti treba ? Nastavlja se vijugava cesta, Mrgica & ja uzivamo u voznji - osjecam se totalno “Libero”. Ubrzo stizemo i na Most Dubrovnik koji povezuje dvije obale zaljeva Rijeke dubrovacke. Usporili smo tek toliko da bi bacilli pogled na bijeli putnicki brod koji jedominanirao velicinom i (arhitekturnom) gracioznoscu medju trajektima kao sto bijeli labudovi dominariju medju patkicama u Dunavskom parku u Novom Sadu. Zna se red… Zelja za kupanjcem nas je pozurivala dok smo se spustali vijugavom cestom do grada. Put do hotela je u principu jednostavan tj. bio je dok nismo dosli do zadnjeg skretanja i shvatili da je pristup cesti (zadnjih 250 metara) ka hotelu jednosmjeran. Moj Zumo i Gazov TomTom nisu znali za tu (kako smokasnije saznali u hotelu) nedavnu promijenu. Ali ako nista drugo, ovo je bio jedan od rijetkih trenutaka kad su obe sprave govorile isti jezik. Masala! U mojoj glavi to je dovoljno za slavlje i da se nastavi u suprotnom pravcu. Gaz nije dijelo isto misljenje … u privih 10 sek. Iako smo vec usli u tu ulicu on je (naravno) stao cim je ugledao znak da dalje ne smijemo. Pogledao me i potvrdio da se moramo okrenuti i potraziti alternativni put do hotela. Mooolim? Inace ne pravim frku ali tad sam ipak morala iznjeti svoje misljenje jer nije bilo sanse da radim polukruzni sa ovom trosobnom montaznom kucicom na uzbrdici & zadnjih 250m od hotela i jos na 35c pa makar me policija zaustavila….(dragi citatelji zapamtite moje zadnje 4 rijeci…). Gaz, kao da je cekao moje odobrenje, nabacio je kez i krenuo ka hotelu u zabranjenom smjeru. U tom momentu okrecem se ka Sari koja kako vidim vec ispituje u glavi novcane kazne za krivicno djelo ove vrste. Rekla sam joj da ne brine i ako je netko cudno pogleda, da se pravi Englez. I tako smo krenuli “krivim” putem, pozdravili nekoliko iscudjenih vozaca koji su se spustali niz jednosmjernu cestu nama u susret. Sjecate se mojih 4 zlatnih rijeci?! Dosao je vragec po svoje. Kao sto to biva (kad ste rodjeni na 13-ti), na pola puta do hotela sreli smo policijski auto. Za ovakve stvari fakat treba biti talentiran. Kulturno smo stali & napravili zbunjola face te pitali di je hotel. Gledaju cajosi nas, gledamo mi njih kao da snimamo drugi dio "Obracun kod OK korala". Mi, takticki i dalje sutimo. Pa kaze.... Cajosi: "Kao prvo ovo je jednosmjerna i trebali bi ste se vratiti ali s obzirom da nemate puno do hotela nastavite sad ravno & oprezno vozite." Result! Balakan je zakon! Cim smo stigli do hotela, Alisa i ja smo otsile do recepcije kako bi cekirale grupu a ostatak ekipe je bio zaduzen za parkiranje motora na ni vise ni manje VIP parkingu koji se nalazi cijelih 2m od glavnog ulaza i sto je najbitnije, pokriven je. Only the best za nase motore . A sad malo EPP: Hotel Neptun, inace smjesten na poluotoku Lapad je najvisi je hotel u Dubrovniku sa kojeg se pruza prekrasan panoramski pogled na more, grebene i Elatifsko otocje. Poziciran na 3km od centra, hotel pruza savrseno utociste od prometnog centra a ako je vjerovati brosurama setnja do cenra je kratka & prijatna. Nakon 7 dana voznje, nekako mi se i nije setalo pa sam radije uzivala u blagodatima taxia. Moram priznati, pametna odluka! Na raspologanju su nam bili razni bazeni, ali smo ipak ostatak posljepodneva proveli na plazi uz plavi Jadran. Usluga je na nivou a kako nas je od vecere dijelilo jos nekoliko sati osoblje nam je spremilo vocne kupove nakon kojih su uslijedili alkoholni“kupovi”. svatko uziva na svoj nacin & svatko slavi na svoj nacin (btw ovo dvoje nisu pali u more ) Opcinjeni toplim ljetnim zrakom i plavom pucnimo ostajemo skroz do zalaska sunca Navecer smo izasli van kako bi uzivali u povijesnim gradjevinama ovog grada, ukusnoj hrani i jos boljoj nocnoj sceni. Razgovor u taxiu je izmedju ostalog bio obogacen povijesnim detaljima vezanim za “biser Jadrana” kao npr. za Dubrovacke ljetne igre koje sam jos kao mala pratila na TV-u i uzivala u nastupima raznih klapa, ansambla Lado & mazoretkinja. totalna ozbiljnost u taxi voznji Obisli smo poznate znamenitosti i uzivalii u pripovjetkama koje su nam ispricale zidine Dubrovacke katedrale, Crkve sv. Vlaha (koji je inace zastitnik Dubrovnika) i Knezevog dvora. i onda pocinje.... za pozelit, naravno "Ja sam samo Vagabundo...." AJ pokusava uvijeriti konobara da su kolege (po majcama). AUDICIJA: TAKE 1 TAKE 2: Poslali smo ga da naplati drugim gostima ali kako nije dobio napojnicu odlucio je vratiti vlasniku ukradenu robu - ah, ponos nase grupe ! Tradicija u foto bombiranju i "tajnom vezivanju pertli za stol" se nastavlja ;-) Ok, nocni klub se ne moze svrstati pod povijesne znamenitosti ali posjeta takvoj ustanovi je ipak neophodna kako bi Smogovci mogli testirati limit “izdrzljivosti”. I evo ... ocit dokaz izdrzljivosti Prolazne ocijene su uspijeli zadrzati do Sarajeva tj. sve do momenta kad nas je BG BJB ekipa izvela van i poslala Smogovce na popravni. Dugo nam je trebalo da shvatimo da ovako vesele turiste ne primaju u taxi... Bila je to duga, ali luda noc.