I nas lazni cilj putovanja - Erzberg Rodeo 2009 Sta napisati o Erzbergu. Totalna ludnica. Ukupno 1500 prijava natjecatelja. Utrku zavrsio 21 natjecatelj. To sve govori. Ivan, kao bivsi natjecatelj u enduru, pozna neke ljudi unutra, pogotovo ekipu iz JAR-e, te je bilo dosta zanimljivo provesti par sati tamo. Ovdje KTM vodi glavnu rijec Po svemu sudeci neki poznat lik Zanimljivo rjesenje. Za koje kazu da nastaje problem kod pregrijanih guma. Poznata ekipa iz Juznoafricke Republike na putu Durban - Dublin. Nadamo se njihovoj posjeti. Malo ih muci viza i vremenska stiska. Etiopija je bila najteza, sto se vidi i po staroj boljci. Onoj na koferu. Nisam siguran, al mislim da je tip u narancastoj majici zavrsio trinaesti. U svakom slucaju, veliki naklon. Doslo je vrijeme da se nesto baci u kljun Ja cekam u redu za pivo,.... ...a ovaj sumljivi tip u redu za klopu. Sto preostaje djelatnicima nego neprimjetno pritisnuti crveno dugme za tihi alarm. Jake snage Austrijske tajne policije stizu u trenu.... ...dok sumljivac izmice i bjezi s plijenom. Jos malo atmosfere Erzberga.... Ko kome ovde dijeli savjete? Moj favorit u zutim hlacama Evo malo s jedne od utrka Tu smo sreli i neke s foruma. Kron i KK okrenuti ledjima. Neki motori voze sami. Kako li se samo prijave? Guzva na startu Na kraju smo malo bauljali okolo motorima praveci se ludim i izbjegavajuci redare. Nagutani prasine i opijeni bukom hard endura, odlucili smo krenuti put Slovenije. Bar je taknuti veceras. Put je bio zanimljiv. President Zumo nas je vodio cudnim cestama. Ovaj nadimak Mr. President dobio je po svom imenjaku, novom presjedniku JAR-e. Prosli smo jedan krasan prijevoj, malo losijeg asfalta, ali bez ikakve guzve. Morat cu pogledat kako se zove. Dan je bio dug i naporan, a da se ne bi opustili, navecer smo zavrsili na jednom prijevoju u Slovenskim Alpama. Padala je noc, bili smo na rezervi, a mi nismo pojma imali di smo. I onda nas Presidente uputi ovamo... Kad sam skuzio da Ivan okrece motor, znao sam da dalje ne ide. Taj ne odustaje tako lako. Na kraju zavrsimo ovdje... Tu sretnemo nekog lika koji nas uputi na jedini otvoreni smjestaj u kraju. U mjestu Luče. Goriva je bilo taman do tamo. Ispostavi se da je u sklopu pansiona "slow food" restoran. A mi gladni ko vukovi. Vlasnica pobrala neke nagrade za "slow food", a ja je molim ako ikako sljedecih sat vremena moze to "slow" malo ubrzati. Nakon par ovakvih i slicnih pijata, zaspali ko bebe. slijedi nastavak...

Dan treci: Grosglockner - Erzberg - Kamnisko Saviljske Alpe Budjenje rano, ne bi li prvi bili na ledenjaku. A gore teska sljiva u ovo rano jutro. Slike vidjene vec milijardu puta, al evo jos jednom. Inace je cesta na Gross privatna, te naplata ide vlasniku koji je obavezan istu odrzavati. Mislim da je lik jedan od najvecih pobornika globalnog zatopljenja. Netko trazi majku Sibamo odmah na drugu stranu planine Pazite njih u pozadini... Evo malo blize... Dorucak na vrhu Subota je. Za par sati ovaj parking ce biti dupkom pun. Lagano je snjezilo Nakon marende, nizbrdo. Na naplatnim kucicama sa sjeverne strane velika guzva. Srecom smo ovo odvozili rano. Dalje kroz Austrijska sela do Erzberga na utrku.

Dolomiti - the fancy part of the Alps Rucak u Cortini d'ampezzo. Self service na ulazu u centar. Vjerovatno najbolji, a sigurno najeftiniji restoran u Cortini. Uvijek se najbolje jede gdje jedu lokalci. Iz Cortine na Passo di Giau. Meni najdrazi prijevoj Dolomita. Sto se voznje tice. U Ivanu se budi onaj natjecateljski duh, adrenalin siba i vise nitko ne smije biti ispred njega. Padaju GS-ovi, razni R-ovi i ostala cudesa. Podivljali XT skida sve redom. U kaficu na vrhu prijevoja stizu pive s okolnih stolova. Prijevoj Giau Dalje na Passo Pordoi U jednom zavoju na prijevoju Pordoi bilo je dosta brljavo. Vec sam vidio, umjetno plavu talijansku voditeljicu bujnog poprsja, kako na nekoj od lokalnih TV postaja spominje ragaze iz kroacije i neprilagodjenu brzinu u istoj recenici. Srecom, moje izrazito cestovne gume, izvele su motor iz zavoja. Iako su bile na rubu. Zivaca. Zadnja Prednja Dalje prema Gardeni, pa Corvara - San Martino - Brunico. Iz Brunica u Austriju do Lienza. Odlucili smo spavati u podnozju Grosglocknera iz jednostavnog razloga. Znao sam da ide subota te ce guzva na Grosu biti velika pa nam je cilj bio odraditi to dok se ostali spavaju. Smjestaj smo nasli u zanimljivom kampu u samom podnozju. Smjestili smo se u bungalovu po cijeni od 10E po osobi. Izvana bungalov iznutra kamp kucica. Gazda Peter zanimljiv lik. Ivan Nitkoispredmene Knezovich Kazemo Peteru da smo gladni. Kaze covjek, "no problem", navuce uniformu i na posao. I za par minuta...Wiener Schnitzel. I Peter voli motore. Nakon par nekih cudnih piva, mrtvi umorni na spavanje. Sutra nas ceka dug dan. slijedi nastavak...

Talijanski dio - Dolomiti Budjenje u sest, dorucak, pokret. Pravac Passo di ..... Odlican uspon na prijevoj. Prvo beton, pa sve tezi makadam. Ostatak slika sa ovih planina ide bez komentara. Na ovim planinama smo proveli cijelo prijepodne. A mogli bi danima ovdje voziti. Spustanje Na putu prema Dolomitima Sappada. Vidite ovu stazu. E tu je stazu dasa prije dosta godina prolazio preko nekoliko puta na glavi. Ali doslovno na glavi. Vjerujem da nisu ostale neke posljedice.

Julijske Alpe - Dan prvi Cetvrtak, polazak u pet ujutro. Moja malenkost i Ivan. Tenere i XT. Valjda je svima jasno da smo krenuli u sest. I po. Sibenik - Benkovac - Maslenica - do Rijeke uz more - Rupe. Ulazimo u Sloveniju i na Ivanov zahtjev postavljam Mr. Presidentea da izbjegava sve osim off roada. Evo kako je to ispalo Nakon pola sata bauljanja sumom, vracam postavke nazad. Nakon nekog vremena stizemo u mjesto Zaga. Rucak. Kako svaki pravi Dalmatinac, obozavam pastrvu. Mijesanu. Al zato Ivan jede bljutavu ribu. Soli mu dajte. Po savjetu AnteK penjemo se na planinu odlicnim putem kroz sumu. A gore, prekrasni uvjeti. Za ovo vrijedi istrpit malo kise i oblaka, zar ne? Spustanje juznom stranom planine. Pravac Mangart Nazire se poboljsanje,... ...ali samo nazire. Prisilni odmor. Idemo dalje! Ovo nije nikakav izborni slogan, nego mi stvarno idemo dalje za Mangart. Kaze neki cova putem, nesto u stilu: "Mangart ni odprto". Ja cu na to: "Nista vas ja, moj sjor, ne razumin." Ivan: "Whats up?". Ja: Nothing, he said hello to us". Za neupucene, nemojte da vas zavara ime, Ivan osim par fraza vezanih uz pivo, ne zna hrvatski. S obzirom kako napreduje mislim da ce negdje 2074g. biti sposoban za osnovnu konverzaciju. Uspon na Mangart. I onda... ...lavina zatvorila tunel negdje pri vrhu. Jos nekoliko gusana u magli. Ajmo mi nazad! Preko Predila u Italiju... ...pa u Pontebbi na novi prijevoj prema Paularu. Predvecer. Dok nismo naletili na ovo. Ja bi nazad, Ivan nece ni da cuje. Uputi se preko neke blatnjave livade dok ja cekam da me pozove. Nakon desetak minuta eto ga nazad sa tri prsta blata na gumama. Ide ponovo i preko nekog kanala izlazi na put. Uspijevam i ja iz prve. Cmok to T63. Dalje bez problema do mjesta Paularo. Jedini pansion u mjestu. U ostalim sobama ekipa iz Istre koja radi na nekom nadvoznjaku ili mostu u blizini. Razmisljam da padnem s ovog kreveta na kat i vratim se doma slomljen. Prije nego ista kazem bilo bi odmah: "Reka-la san ti ja, ostavi se motora." Vecera u polusnu. Par piva i u krpe. Oko zore probudi me lavina. Ah, dobro je, to je samo Ivan. Okrenem se i nakon jos nekoliko onomatopeja nastavljam san.

Alpinizacija Erzberg Rodeo je bio samo izgovor nadredjenima. Alpe su bile skriveni cilj. Al ne oni fancy prijevoji. Njih smo i tako prosli. Nego makadam. Alpski makadam. Nisam puno razmisljao koga pitati za savjet. AnteK ubrzo salje karte. Sad smo spremni. Ustvari nismo. Ovaj put i Mr. President Zumo ide s nama. Bila su to 4 dana svega i svacega: Lijepih prizora,... i onih manje lijepih,... odlicnog makadama,... i vrhunske ceste. Bilo je prepreka raznih vrsta,... i agregatnih stanja. Ma bilo je tu i Erzberga,... dalekih prijatelja,... nocnih avantura,.... i malo smrzavanja. Ovako bi, ugrubo, na mapi izgledao nas put. Legenda: - crveno: svi puteljci, cestice i ceste bez naplate (osim Grossa) - plavo: raznorazni Alpski makadam - crno: ovdje su junaci ubili oko No, krenimo redom.

Izvrsno! Prekrasne fotografije!

Svaka cast. Izvrsno!

Sretno! Posto sam prosli mjesec trebao biti u Maroku, al je sve odgodjeno za poslije sezone sa zanimanjem cu pratiti vas put. Biljezim se za par savjeta kad se vratite.

Odlicna tura. Prekrasne slike. Jako lipo.

Stvarno lijepo! Izvrsna tura, izvrsne slike (cak mi se i kompjuter smrzo dok ih je otvarao ;D)

Svaka cast! Prekrasna zemlja. A bogami i ljudi. ;D

Odlicna voznja. Odmor za dusu.

Sretno ljudi! Bit ce to prava avantura, a poslije i krasan putopis.

Fala! Bit ce dobro onda. Imam za zimu drugo.

Lijepo! Kako se pokazalo to odjelo Difi Ventura? Ili Spool Ventura kako ga kod nas zovu? Cekam da stigne, zato pitam. ;D

Svaka cast majstori! Vidim da se kod vas ne mora registrirat motor ako se koristi za skijanje. Lako je tako. Ostane za zicu. ;D ;D I kakav je onaj bijeli motor uopce. Ruzan neki. Ko ono kupuje. ;D ;D

Svaku temu na ovom forumu neki rostilj. Ovde se ne moze covik opustit. ;D

Odlican djir! Lipo! I jos dobar rostilj. To je to.

Sa zakasnjenjem: Svaka cast, majstore! Predivno! Pogotovo Damask.

Fala ljudi jos jednom!

Danas triba svasta proc da bi se jelo kuvano. Stvarno ste se napatili ;D Lipa voznja ljudi

Fala ljudi! Drago mi je da sam uspio bar donekle docarati raznolikost i ljepotu Juzne Afrike.

Ja sam isao na ovoj relaciji autoputem kroz pustinju i moram da priznam da nekako brzo dosadi. Vecim delom puta nema ni jedna jedina krivina... ubistvo za voznju. Toliko ubistveno da zamalo pogibosmo jer je kolega zaspao u voznji pa smo sleteli sa puta. Nimalo zabavno, ali ostadosmo citavi. Ali, ako budes isao istocnom stranom sigurno ces se super provesti. Ma nista autoput, nista cesta. Samo teren. Na asfalt jedino ako bas moramo. Evo ovo sam vec nekom pisao tamo na forumu: Zamisli put od Beograda do Budve autom i to autoputom i isti taj put motorom na 80% makadama i seoskih cesta. Dozivljaj zemlje je potpuno drugaciji. Sreo sam neke decke na cestovnim motorima koji su vec 2 tjedna putovali po Juznoj Africi i pokazivao im svoje slike. Nista im nije bilo jasno. Ko da smo bili u dvije razlicite drzave. Mislim da decki prelaze na enduro ;D

Nazalost, nisam bio u konobi ali sam cuo za njih. Je, Juzna Afrika je stvarno raj za voznju motorom. Pogotovo ljubiteljima terenske voznje. Cijela Afrika u jednoj drzavi. Toliko raznolikosti malo koja zemlja ima. Kepo i ja imamo zajednickog ortaka koji je vec godinama vodic na bike turama po juznoj (malo j) Africi. Zvao nas je prosle godine da idemo ali Kepu mrzelo, hoce u Gucu.Zato je popizdeo. Evo, covek pise za nas "Travel" i sve je lepo objasnjeno. Steta sta niste otisli. Stvarno prelijepa zemlja. Ja se vracam sigurno. Moram jos odradit ovu rutu Joburg - Cape Town i posjetiti Busmane Mozda cak i cijeli put do dolje motorom. Vidit cemo