Uz redovne vožnje (trening) može R-om bilo kuda, poznanik je skoro otišao za Tursku (formula je volja).
Ja sam prošle godine bila u Golubac, došla. Skapirala sam da se više ne vrtim gradom, a gde god da kreneš treba nešto da se ponese, pa vezuj repne/tank torbe ili bacaj sve u ranac pa na leđa, dosadilo mi je. Nisam neko ko je vešt da vozi brzo i na "koleno", realno, njihov dom je staza (nema pešaka, kuca, maca, kola, prljavštine).
Svako pranje jurim nekog da mi pomogne da ga podignemo na štender (svaka čast ko može sam). Mogla sam da mu povisim ručice ugradnjom kormana i postavim kofer, ali bi to bilo skrnavljenje jednog takvog motora. Zato sam teška srca odlučila da uzmem nešto drugo i otklonim sve što mi je smetalo kod bivše.
Kažu da je CBF dosadan jer se ne kvari, nema šta da se radi oko njega. Imam tri fabrička kofera, kad krenem negde, neću morati više da se tovarim na leđa kao magarac, sve u njih i pod ključ. Na centralni štender ga sama postavljam, olakšala sam sebi dosta toga.
O ergonomiji ne moram da trošim reči. Vibracije na ručicama koje su me ubijale na CBR-u su sada skoro pa prošlost.
Sad sve nabacam u zadnji kofer i što bi naši južnjaci rekli - metlaaa.