EO i j da kažem dvije. Moj Roki (a ođe na forumu Roki-Roki živi i radi u Njemačkoj ) da smo u Njemačku imali bi smo vodiča , sve bi bilo pefektno organizovano , Bjelasica bi imala uličnu rasvjetu a veći dio puta bi bio asfaltiran i pokriven nadstrešnicom . Ali avaj da smo u švabiji pola bi nas isključili iz saobraćaja zbog loših guma ili bolje reći slik, neispravnih motora koji ne ispunjavaju ni euro -60 normu , a drugu polovinu uhapsili jer od papira za motor imaju tolet papir . Za divno čudo niko nije vozio u japankama premda sam ja bio ponio moje ali mi ostadoše u ruksaku a ruksak u Trefovim kolima sa ostalim ruksacima , vrećama za spavanje i šatorima , jer valjda tako treba kad se ide u planinu -opremu ostaviš na sigurno i avantura ti je zagarantovana .
Mračni vam je slikovito dosta toga dočarao , meni je bilo žao da stajem i gubim vrijeme na slikanje .
Čitavo vrijeme razmišljam koga da proglasim junakom vožnje , dal Trefa koji nam je svima izmamljivao uzdahe vozeći po liticama i vozeći na zadnjem po jarugama i vododerinama navodnih puteva , dal mračnog čiji sam motor probao i vratio mu ga posle 20 msekundi sav u znoju i nevjerici jer njegov motor nema K OD KOČNICA - koči se nogama , dal brata iz berana koji je na planinu došao u trenerčici i patičicama bez i jedinog parčeta motoopreme , dal Slowridera koji je sa slik gumama na magaretu od 200 i kusur kila plus oprema došao i prošao čitavu planinu ravnopravno sa nama a da čak ni jednom nije pao . Da ne pominjem helboya , ljudi koliko je on kurblao i bio uporan svakog puta kad je trebao da upali makinu , ma ja bi je upalio upaljačem već u prvom satu vožnje i Hondu xl500 - našeg beba kome se pokvario motor na putu za bjelasicu pa je uzeo tuđi četvorotočkaš na kome mu puca guma pa se čova vraća u Berane i čitavu noć uzaludno pokušava da popravi motor .
Ma svi su pobjednici i junaci jer nam je stvarno bilo super i fino smo se družili i izvozali i kao što reče DrMr ovo se mora ponoviti u neko dogledno vrijeme.
A meni , meni je bilo više nego super , premda sam milion puta pomislio što će tebi moj pobro sve ovo . Na vožnju sam pošao malo pod pritiskom ,malo jer mi je žena u poodmaklom 9 mjesecu i čitavo vrijeme sam osluškivao telefon očekujući poziv i riječi evo počelo je, malo jer sam fizički nespreman , povrijeđen (ruku sam slomio prije mjesec ipo i trenutno idem na fizikalnu terapiju jer mi hvali jedno 30% pokreta) i u strahu od pada i moguće obnove povrede , a malo i usled nepoznavanja moje kobile koju sam skoro uzeo i na njoj sam do ove vožnje imao prevaljenih jedno 70-80 km. Ali klin se klinom izbija odmah na startu par stresnih situacija čak i jedan mali mali pad mene ali ne i motora ( motor je ostao zaglavljen u vrlo dubokom kanalu) je učinjelo da mi adrenali skoči na iljadu i samo gas . Samo kadkad bi me oštar bol upozorio da vizim iznad svojih mogućnosti ali manje se vozilo a više letjelo pa ni to nije bio problem . Ja nemam dovoljmo riječi a ne mogu da nađem ni pravu riječ kojom bi mogao da opišem koje je to uživanje , ljepota . U trenucima odmora diveći se Božijoj tvorevini a i samom tvorcu kako je sve predivno stvorio zamišljao sam sebe na motoru kako vozim za stadima ovaca -zov prirode - proradio je praroditeljski gen .
MOMCI KAD ĆE MO SLEDEĆI PUT