Tamo daleke 94 ja klinac vozikao Tomos 14 i to nesto krpio gumu, pa da probam i zaustavi me pandur kom svaki dan prolazim kraj kuce na putu do skole. Poce traziti licnu, saobracajnu, vozacku,a ja klinac nista nemam. Ono ludilo, rat, ljudi voze tenkove po gradu sve pijano, puskaraju, a on meni trazi saobracajnu i tu mi za baksuz pred njim izduva guma. Pusti me ali da mu donesem papire sutra i tako ja i uradim, on zapisa nesto i pusti me. Nikada nista nije doslo ali mi se nesto ogadio da ga nikada vise nisam pozdravio kad prodjem pored njega. Danas mislim da pojma nema sto ga bas ja ne gotivim niti sad osjetim nekakvu ljutnju ali nesto nemogu da mu se obratim ili pozdravim pa nikako!