Prvomajska vikend vožnja
Plan je bio otići na susret u Sremsku Mitrovicu, ali kako je javljeno da je susret otkazan zbog nesretnog slučaja jednog člana kluba, tako se i nama plan mijenja.
Gdje ćemo, šta ćemo i nakon malog vijećanja odlučimo se otići na Palić, prelijepo jezero pored Subotice.
Polazak je bio u petak, ne pretjerano rano ... Oko 11 sati smo natovarili na motor nešto prtljage i sebe i put pod kotače.... Iako nam nije usput, obećali smo prijateljima da ćemo doći u Gradišku, na Strmac jer su pravili prvomajsku feštu za prijetelje i bikere. Tu smo se kratko, ali slatko zadržali jer nas je čekao dug put za prijeći...
Kako se ne volim vraćati istim putem, odlučili smo se na rutu preko Nove Kapele prema Slavonskom Brodu, pa dalje prema Đakovu gdje nam je bila prva slijedeća stanica... Sjeli malo u parkiću, nabacili fotkicu dvije i nastavili prema Osijeku ... Na ulazu u Osijek stali na benzinsku i dotankali goriva, zaustavili se kod frendice, ali nažalost, ne nađosmo ju kod kuće...
Nastavili smo dalje preko Bilja i Kneževih vinograda prema Batini i graničnom prijelazu. Tu negdje nas je uhvatilo malo olujno nevrijeme sa kišom i takvim vjetrom da nas je šetao po cesti lijevo desno, ali preživjeli smo zahvaljujući Suzinoj težini.... Granicu smo prešli i prije nego smo do nje došli, a više komaraca nisam u životu vidio ... Nekakvom biciklističkom rutom smo se zaputili od granice prema Somboru i tamo smo opet napravili malu pauzu u parkiću uz čokoladu i sokić na klupici ....
Od Sombora prema Subotici nas je pratio jak vjetar, pa smo se morali malo pažljivije voziti, ali nije bilo većih problema. Dolazak u Suboticu, pa na Palić u popodnevnom satima nam je donio osmjeh na lice i bili smo zadovoljni dolaskom. No tad je uslijedio i prvi problem i razočaranje. Smještaj koji smo rezervirali preko neke internet agencije nije nas čekao... Agencija nije javila hotelu našu rezervaciju i tako smo ostali bez smještaja. Vlasnik hotela je dao sve od sebe da nam pronađe nekakav adekvatan smještaj, ali na Paliću je za prvi maj takva gužva, da je jednostavno nemoguće pronaći slobodnu sobu u bilo kakvom obliku .... Vrtimo po glavi šta dalje... Plan je ionako bio da se sutradan zaputimo prema Novom Sadu, pa nam je prvi plan bio da odemo prema Novom Sadu odmah. No prije nego smo krenuli, odlučim se javiti jednom dečku po imenu Damir koji mi je ostavio svoj broj mobitela kad je prije koji dan pročitao na forumu da ću ići prema Subotici. Pošaljem mu SMS gdje se nalazimo i našao nas je vrlo brzo ... Objasnimo mu problem u kojem smo se našli, a on se malo zamisli i pozove nas u obližnju vikendicu koju je sa ekipom iznajmio za proslavu prvog maja. U njegovoj ekipi se našlo još nekoliko bikera, te su nam velikodušno ponudili smještaj u vikendici s njima... Ne moram uopće govoriti da su nas ugostili i počastili i učinili sve da nam boravak bude što ugodniji. Tu smo pojeli, popili i u neko doba noći malo ubilo oko.
Ujutro smo doručkovali, a naš domaćin nam se ponudio za vodiča oko Palićkog jezera. Vodio nas je u obilazak samog jezera, naravno da smo išli u nezaobilazni zoološki vrt, koji je prekrasno uređen, a na kraju smo se malo promuvali i kroz sam kirvaj uz jezero. Lijepo smo se prošetali i napričali, ali došlo je vrijeme da se krene dalje... Od Subotice prema Novom Sadu smo išli preko Bačke Topole, Kule i Vrbasa. Dogovorili smo se sa još jednom ekipom bikera, također forumaša, da ćemo se naći u Temerinu, ali je usput plan promjenjen, pa smo se ipak sreli u Novom Sadu, ali nažalost samo sa jednim dečkom jer je ostatak ekipe bio spriječen doći ...
Noć smo proveli u mjestu pokraj Novog Sada i opet uz roštilj i pivo, te zajebanciju do dugo u noć...
Oko podneva krećemo dalje. Dok smo još bili u Novom Sadu, odlučimo stati i ubiti koju minutu na Mišeluku, poznatom Novosadskom trkalištu gdje se trke održavaju od davnina.
Po planu krećemo prema Rumi, gdje nas čeka opet jedan biker, forumaš i prijatelj i s njim stajemo na piće i čašicu razgovora pa nastavljamo dalje prema Sremskoj Mitrovici, zatim prema Šid, pa preko granice prema Vinkovcima, Đakovu i u stižemo u Našice. Tu se rastajem sa svojom boljom trećinom i sad već pomalo umoran krećem u napad na zadnjih 50ak kilometara prema kući
Sve u svemu, vrlo sam zadovoljan provedenim vikendom i turicom na motoru od cca 700 km ...