Na granici...

Evo kome sa da čitati. Ovo je procedura u HR. Cijena je oko 45€. http://www.eurokukezvonar.hr/homologacija-auto-kuka/#prettyPhoto[gallery]/3/

To gdje ste se vozili je nizina. Naselje za naseljem. Ograničenja, kružni tokovi... ukratko depresija. Još kada se poklopi sa visokim temperaturama..... Čeka se nastavak.

Ta zabrana već donekle postoji, a odnosi se na nova vozila odnosno garantni rok. Sent from my iPhone using Tapatalk

Redovni i strogi teh pregledi su jedini način da se donekle makne krš sa ceste.

Pada i ovdje.

Hvala. Slovenija je za ovakve izlete izmišljena što zbog sebe same, a što blizine Italije i Austrije. Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala

Da, samo je najava bez programa. Obično prve dane budu manji koncerti i slične stvari. Ipak su to radni dani, a za vikend je ono udarno kada se isplati doći.

Tako je najbolje, bez obaveze.

Da ima ih dosta i nisu velike gužve.

Nije da ovdje nema motora, ima ali dosta manje.

Polako se spuštam u dolinu i dolazim do jezera Lago di Sauris na koje se nalazi barna i opet putokaz "Passo Pura" i opet skrećem. Cesta prelazi preko brane i ulazi u tunel. Prolazim kroz tunel i započinje uspon prema vrhu. Cesta je super, krivudava. Čisto zadovoljstvo. Baš taj dan se toj cesti, prije mog prolaska, održavala brdska utrka tako da je bila označena zaštitnim trakama i odbojnicima. Nažalost tu sam već počeo dolaziti u problem sa vremenom. Bilo je 16 sati, a meni je za povratak trebalo 3 do 3.5 sata. Dodatni problem je bio što je subota, smjena turista i gužve na granicama. Zato nisam previše slikao nego sam samo prošao. Evo i zadnje slike sa vrha. Nastavak vožnje ništa posebno. Spuštanje do Tolmezza, autoput i po gasu. Na kraju se skupilo nekih 720 km od kojih je većina auto put (oko 500 km) i nekih 14 sati putovanja. U svakom slučaju se ispatilo. Već se u mislima vrte neke slične rute, samo da je vremena. Vidjeti ćemo.

Nastavljam dalje i opet putokaz "Sella di Rioda", skrećem. Moram i to vidjeti. Moram priznati da me ovaj prevoj ugodno iznenadio svojom ljepotom.

Sa ovim je bio ispunjen plan za taj dan. U navigaciju unosim "go home", ali čim sam krenuo vidim putokaz "Sella di Razzo". Bez razmišljanja skrećem, imam još vremena. Cesta do prevoja je lijepa vožnju. Dosta brzo stižem gore.

Slijedeća destinacija nema veze za Girom, ali mi je bila interesantna zbog svog izgleda. Radi se o Forcelli Lavardet. Za neke cesta izgleda kao bor, a za neke kao crijeva. Odlučite sami. Pogled iz zraka s donje strane. I pogled s gornje strane U vrijeme kada je prevoj građen očito je bio od velikog značaja jer se u okolnim stijenama nalaze bunkeri. Inače prevoj je "zatvoren", ali se promet odvija bez problema. Na vrhu prevoja nalazi se manja crkvica kod koje prestaje asfaltirana cesta i počinje makadam. I na kraju video : https://www.youtube.com/watch?v=Za8evqh3Mos&t=205s

Nakon kraćeg odmora nastavljam vožnju prema Ravasclettu cestom koja prolazi preko skijališta. Malo je neobično voziti se po skijaškim stazama ispod žičara okružen topovima za snijeg na temperaturi +22°C. Cesta je dobra, krivina na krivinu. Asfalt je dosta dobar ali treba paziti na šljunak kojeg ima tu i tamo (uglavnom gdje ne treba). Nakon kraćeg vremena dolazim u Ravascletto i tražim cestu za moju slijedeću destinaciju, Monte Crostis - Panoramica delle Vette. Radi se o kružnoj planinskoj cesti koja je većim dijelom asfaltiran i ima jedan dio makadamskog puta. Na samom vrhu je konfiguracija terena takva da je cesta s jedne strane usječena u brdo, a s druge je vertikalna provalija. Širina ceste je takva da se dva automobila ne mogu mimoići nego samo na proširenjima. Veliki problem predstavlja i mimoilaženje automobila i motora, a to će se vidjeti na slici malo kasnije. Zbog svega ovoga preporuka je da se odabere smjer kretanja suproto od kazaljke na satu, a što znači da bi cijelo vrijeme trebao biti na strani usjeka - sigurna strana. Brzo pronalazim cestu koja me vodi planiranom rutom, ali kako to obično biva ovaj smjer je zatvoren. Zanemarujem zabranu i nastavljam dalje, ali... Ne preostaje ništa nego nazad i pokušati sa druge strane, u smjeru kazaljke na satu. Interesantno za ovu cestu je to što je 2011 godine postojao plan da se na njoj vozi Giro d Italia. U zadnji trenutak ova dionica je je izbačena iz sigurnosnih razloga. Vozim prema drugom usponu koji se nalazi svega nekoliko kilometara dalje. Duž ceste nalaze se ploče sa informacijama o kilometraži, nadmorskoj visini i prosječnom nagibu dionice. U nižim dijelovima do nekih 1800 m cesta prolazi kroz gustu šumu. Cesta je dosta slična onoj za Zoncolan,a na pojedinim mjestim je uspon zahtjevniji. Dolazim na vrh i otvaraju se pogledi koji ostavljaju bez daha. Zaustavljam se i uživam u pogledu. Tu se i nalazi spomen ploča. Nastavljam još nekih 500 m asfaltom do makadamske ceste koja je u dosta dobrom stanju. Vozi se bez problema. Nakon kratkog vremena nailazi auto iz suprotnog smjera. Obojica smo stali. Auto se pomaknuo maksimalno u stranu da bi mi ostavi što više prostora za prolazak. Mimoilazimo se dosta jednostavno. Srećom to je bio jedini susret sa automobilom. Zaustavljam se na platou gdje susrećem dvojicu talijana. Pitam ih iz kojeg smjera su došli? Govore da su došli iz suprotnog smjera od moga. A zabrana? Samo odmahuju rukom i objašnjavaju da na cesti ima malo odronjenog kamenja, ali da je cesta prohodna. Pozdravljamo se i svako nastavlja svojim putem. Nastavljam dalje... Pun dojmova spuštam se prema Ravasclettu. Pejzaži su i dalje prekrasni. U Ravsclettu pravim dužu pauzu. Ručak, kava i zbrajanje dojmova. Video sa ove dionice : https://www.youtube.com/watch?v=5XJvEwHhE8A&t=10s

Plan za ovu vožnjupostojao je već nekoliko godina, ali se uvijek pojavilo nešto "važnije". Isto tako svi s kojima sam razgovarao o ovoj ruti nisu bili zainteresirani jer im je bilo previše naporno za jedan dan, ili vožnja po makadamskim cestama itd. Na kraju sam odlučio krenuti sam. Ideja je nastala slučajno gledajući Giro d`Italia, a posebno za etapu 14 koja se vozi na planini Zoncolan. Ova etapa je jedna od biciklistički najzahtjevijih zbog uspona koji maksimalno iznose 18%, a prosjek joj je 11%. To je bio dovoljan razlog da se to ode vidjeti. Alpe Carniche nalaze se u južnom dijelu Alpa duž austrijsko - talijanske granice. Početna točka mog obilaska je mjesto Ovaro i nalazi se u podnožju planine Zoncolan. Put od Pule do Ovara bio je većim dijelom po auto cesti tako da tu nema šta posebno da se kaže. Trajao oko 3 sata (270 km) bez nekih posebnih problema. Ugodna vožnja po prihvatljivim temperaturama. Auto cesta vodi do Tolmezza, a dalje do Ovara je dobra lokalna cesta. Približavanjem Tolmezzu polako se ocrtavaju siluete Alpa. Svaki daljinjim kilometrom zadovoljstvo se povećava. Uspon na Zoncolan započinje iz centra Ovara. Cesta je dosta uska, oko 5 m, tako da se vozila teško mimoilaze. Duž cijelog uspona nalazi se veliki broj uskih i poprilično strmih serpentina. U čast velikim biciklistima uz cestu su postavljene njihove slike. Pred sam vrh dolazi se do serije tunela nakon koji započinje završni uspon koji je najstrmiji i najzahtjevniji za vožnju. Na cesti i na okolnim zidovima ispisani tekstovi podrške biciklictima tijekom utrke. Ovako izgleda cilj za vrijeme utrke. Cilj se nalazi na plaotu na nadmorskoj visini 1750 m sa kojeg se pruža prekrasan pogled. I nekoliko slika snimljenih dronom. Napravio sam i mali video clip uspona i snimaka iz zraka na vrhu. https://www.youtube.com/watch?v=q3YGrWIIW6Q&feature=youtu.be

Sve je to udaljeno par minuta vožnje do centra grada.

Pošto sam iz Pule, nisam tamo spavao. Sve se to događau u bivšoj kasarni JNA koja se nalazi uz more. Šatora ima svugdje, uz more, u šumi, pa i na suncu. Sigurno da oni koji ranije dođu imaju bolji izbor. Udarni dani (večeri) su petak-subota i subota-nedjelja, pa su tada i najveće gužve.

Ne mora biti original jer se spaja preko bluetooth-a. Radi ona i bez komunikatora. Malo je teže jer stalno moraš gledati u ekran. Onako sa zvukom je jednostavnije.

Panoramica delle vette. Kroz koji dan malo opširnije o tome.

To je jedan od većih skupova u Europi. Organizacija je jako dobra. Više informacija možeš naći na : https://www.twinhorn.hr/ https://hr-hr.facebook.com/twinhorn/ https://www.croatiabikeweek.com/index.php/hr/ Što se smještaja tiče postoji organizirani kamp za one koji to vole ili apartmani kojih ima poprilično.

.