Oko Delnica (dionica od nekih 15 km) su radovi na cesti sa dosta semafora. Poslano sa mog G3311 koristeći Tapatalk

Pokušavam poslati sms, ali ne ide. Gledao po netu, ali nema toga ulja u prodaji pa sam nazvao broj ispod. Lik kaže da 15 50 ima samo od mobila, a elf 10 40. Kaže da godišnje proda samo 10-tak litara 15 50. Teško ćeš naći baš to elf ulje, pa ako je sila uzmi ovo ili neko drugo. Inace cijena je oko 75 kn. Kipor stroj d.o.o. Bani 73 – Buzin, 10010 Zagreb info@motorna-ulja.hr Tel./fax: 01 6671 599 Radno vrijeme: Pon-Pet: 8:30-15:30 Sub: 9:00-13:00

Bježim. Uživajte!!!

Samo 250 km?

Jedan od boljih pass-eva. Surov i lijep.

Vozim LC-a i mogu potvrditi ovo što Kepo kaže. Prije par mjeseci sam vozio nekoliko dana sa ljudima koji imaju "starije" (prethodne) modele GS-a. Razlika se vidi kod naglih ubrzanja (preticanje i izlasci iz krivine) gdje LC dosta življi. Svako bi bilo dobro probati voziti prije kupovine.

Na granici...

Evo kome sa da čitati. Ovo je procedura u HR. Cijena je oko 45€. http://www.eurokukezvonar.hr/homologacija-auto-kuka/#prettyPhoto[gallery]/3/

To gdje ste se vozili je nizina. Naselje za naseljem. Ograničenja, kružni tokovi... ukratko depresija. Još kada se poklopi sa visokim temperaturama..... Čeka se nastavak.

Ta zabrana već donekle postoji, a odnosi se na nova vozila odnosno garantni rok. Sent from my iPhone using Tapatalk

Redovni i strogi teh pregledi su jedini način da se donekle makne krš sa ceste.

Pada i ovdje.

Hvala. Slovenija je za ovakve izlete izmišljena što zbog sebe same, a što blizine Italije i Austrije. Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala

Da, samo je najava bez programa. Obično prve dane budu manji koncerti i slične stvari. Ipak su to radni dani, a za vikend je ono udarno kada se isplati doći.

Tako je najbolje, bez obaveze.

Da ima ih dosta i nisu velike gužve.

Nije da ovdje nema motora, ima ali dosta manje.

Polako se spuštam u dolinu i dolazim do jezera Lago di Sauris na koje se nalazi barna i opet putokaz "Passo Pura" i opet skrećem. Cesta prelazi preko brane i ulazi u tunel. Prolazim kroz tunel i započinje uspon prema vrhu. Cesta je super, krivudava. Čisto zadovoljstvo. Baš taj dan se toj cesti, prije mog prolaska, održavala brdska utrka tako da je bila označena zaštitnim trakama i odbojnicima. Nažalost tu sam već počeo dolaziti u problem sa vremenom. Bilo je 16 sati, a meni je za povratak trebalo 3 do 3.5 sata. Dodatni problem je bio što je subota, smjena turista i gužve na granicama. Zato nisam previše slikao nego sam samo prošao. Evo i zadnje slike sa vrha. Nastavak vožnje ništa posebno. Spuštanje do Tolmezza, autoput i po gasu. Na kraju se skupilo nekih 720 km od kojih je većina auto put (oko 500 km) i nekih 14 sati putovanja. U svakom slučaju se ispatilo. Već se u mislima vrte neke slične rute, samo da je vremena. Vidjeti ćemo.

Nastavljam dalje i opet putokaz "Sella di Rioda", skrećem. Moram i to vidjeti. Moram priznati da me ovaj prevoj ugodno iznenadio svojom ljepotom.

Sa ovim je bio ispunjen plan za taj dan. U navigaciju unosim "go home", ali čim sam krenuo vidim putokaz "Sella di Razzo". Bez razmišljanja skrećem, imam još vremena. Cesta do prevoja je lijepa vožnju. Dosta brzo stižem gore.

Slijedeća destinacija nema veze za Girom, ali mi je bila interesantna zbog svog izgleda. Radi se o Forcelli Lavardet. Za neke cesta izgleda kao bor, a za neke kao crijeva. Odlučite sami. Pogled iz zraka s donje strane. I pogled s gornje strane U vrijeme kada je prevoj građen očito je bio od velikog značaja jer se u okolnim stijenama nalaze bunkeri. Inače prevoj je "zatvoren", ali se promet odvija bez problema. Na vrhu prevoja nalazi se manja crkvica kod koje prestaje asfaltirana cesta i počinje makadam. I na kraju video : https://www.youtube.com/watch?v=Za8evqh3Mos&t=205s

Nakon kraćeg odmora nastavljam vožnju prema Ravasclettu cestom koja prolazi preko skijališta. Malo je neobično voziti se po skijaškim stazama ispod žičara okružen topovima za snijeg na temperaturi +22°C. Cesta je dobra, krivina na krivinu. Asfalt je dosta dobar ali treba paziti na šljunak kojeg ima tu i tamo (uglavnom gdje ne treba). Nakon kraćeg vremena dolazim u Ravascletto i tražim cestu za moju slijedeću destinaciju, Monte Crostis - Panoramica delle Vette. Radi se o kružnoj planinskoj cesti koja je većim dijelom asfaltiran i ima jedan dio makadamskog puta. Na samom vrhu je konfiguracija terena takva da je cesta s jedne strane usječena u brdo, a s druge je vertikalna provalija. Širina ceste je takva da se dva automobila ne mogu mimoići nego samo na proširenjima. Veliki problem predstavlja i mimoilaženje automobila i motora, a to će se vidjeti na slici malo kasnije. Zbog svega ovoga preporuka je da se odabere smjer kretanja suproto od kazaljke na satu, a što znači da bi cijelo vrijeme trebao biti na strani usjeka - sigurna strana. Brzo pronalazim cestu koja me vodi planiranom rutom, ali kako to obično biva ovaj smjer je zatvoren. Zanemarujem zabranu i nastavljam dalje, ali... Ne preostaje ništa nego nazad i pokušati sa druge strane, u smjeru kazaljke na satu. Interesantno za ovu cestu je to što je 2011 godine postojao plan da se na njoj vozi Giro d Italia. U zadnji trenutak ova dionica je je izbačena iz sigurnosnih razloga. Vozim prema drugom usponu koji se nalazi svega nekoliko kilometara dalje. Duž ceste nalaze se ploče sa informacijama o kilometraži, nadmorskoj visini i prosječnom nagibu dionice. U nižim dijelovima do nekih 1800 m cesta prolazi kroz gustu šumu. Cesta je dosta slična onoj za Zoncolan,a na pojedinim mjestim je uspon zahtjevniji. Dolazim na vrh i otvaraju se pogledi koji ostavljaju bez daha. Zaustavljam se i uživam u pogledu. Tu se i nalazi spomen ploča. Nastavljam još nekih 500 m asfaltom do makadamske ceste koja je u dosta dobrom stanju. Vozi se bez problema. Nakon kratkog vremena nailazi auto iz suprotnog smjera. Obojica smo stali. Auto se pomaknuo maksimalno u stranu da bi mi ostavi što više prostora za prolazak. Mimoilazimo se dosta jednostavno. Srećom to je bio jedini susret sa automobilom. Zaustavljam se na platou gdje susrećem dvojicu talijana. Pitam ih iz kojeg smjera su došli? Govore da su došli iz suprotnog smjera od moga. A zabrana? Samo odmahuju rukom i objašnjavaju da na cesti ima malo odronjenog kamenja, ali da je cesta prohodna. Pozdravljamo se i svako nastavlja svojim putem. Nastavljam dalje... Pun dojmova spuštam se prema Ravasclettu. Pejzaži su i dalje prekrasni. U Ravsclettu pravim dužu pauzu. Ručak, kava i zbrajanje dojmova. Video sa ove dionice : https://www.youtube.com/watch?v=5XJvEwHhE8A&t=10s