E sad, zamisli priču, dva stara BMW-a 250 sa prikolicama, ekipa iz Vršca koja je čula da u Atini postoji deda koji još uvek proizvodi te modele BMW-a i ima delova koliko ti srce želi.Pošto je priča ne proverena, ekipa se uputi da to ispita.Prevalili su put od nešto manje od 1500km sa prikoličarima a ne moram da kažem da nisu bili u idealnom stanju da bi na periferiji Atine našli nekog dedu koji ima servis koji popravlja stare BMW-je ali na nivou "kanap-žica, sitroen kolica, dok je vlasnik provodio večinu vremena u obližnjoj kafani...bajka je tu bila surovo zamenjena gorkom istinom i drugim delom golgote koja ih je čekala na povratku do kuće, još 1500km. Poslednji put kada sam ih video, niko nije vozio prikolicu.Jedna je služila da na njoj stoji posuda sa pivom i kockama leda, više kao spomenik koji seća ili opominje, ko kako shvati.