Ja uvek kočim i prednjom i zadnjom, prednja pa dodajem zadnju, mada znam i početi zadnjom. Zadnjom potpomažem zaustavljanje, čak i ako započnem njom. Što bi se reklo, uvek blag stisak, pa doziram. Ne znam kako bih objasnio, nekako uvek imam svest kad i koliko koristim zadnju. Govorim o gradskoj vožnji. Imao sam jedno, dva naglih kočenja gde je došlo do zanošenja, ali ništa što nisam mogao iskontrolisati. Kad sam sa suvozačom, obavezno i zadnja. I uvek i motorno kočenje! Uhvatio sam se par puta u rizičnim situacijama da izostavim motorno i truim se da to sredim nekako.
A prsti, većinu vremena sa konstantnim srednjim i domalim na kočnici. Tako od prvog dana, jednostavno sam navikao tako. Bukvalno kad se setim sklonim prste sa kočnice.