Od Katuna Bogićevice pa gore do vidikovca kod Tromjeđe put je skroz korektan, tu ne bi trebalo da bude problema. Međutim, od vidikovca pa dalje prema Hridskom jezeru situacija je dosta lošija za terence. Kažem baš za terence jer je put izrovan, kolotrazi su puni dubokih rupa , pa auto mora polako uz stalno biranje putanje da ne nasjedne. Na motoru je to sasvim druga priča — te rupe i kanale lagano obiđeš sa strane.

Hvala vam momci, baš mi je drago da vam se dopadaju snimci i priča! Kod kuće me već žena i djeca uveliko zezaju, viču: „Evo nam ga tata jutjuber!“ Rekoh, zovite me kako god hoćete, samo nemojte youtuber, daleko sam ja od toga — samo dijelim ono u čemu uživam na dva točka. Što se tiče Plavskog jezera pri penjanju ka Mokroj planini — pravo da vam kažem, ne pamtim da sam ga uopšte vidio odatle! Možda mi je i promaklo u vožnji, ali sam uspon većim dijelom ide kroz gusto rastinje pa pravo u šumu, tako da je pogled prilično zatvoren sve dok se čovjek konačno ne izvuče gore na proplanak. Evo i GPX fajlova u prilogu za oba dana, kome zatreba za navigaciju. Što se tiče one konkretne 3D animacije rute, nju sam odradio preko sajta mapanim(.)com, dok sam ove ostale pripremao i izvlačio pomoću Google Earth-a. 15 avg - Plav - biogradsko jezero.gpx 14 avg - pg - hridsko.gpx

Pozdrav ekipo, Planiram jednu lijepu vikend vožnju od 2-3 dana po jugozapadnoj Srbiji, pa mi treba vaša pomoć i preporuka oko rute. Cilj mi je da spojim dvije stvari: Dobre, asfaltirane i krivudave puteve sa lijepim pejzažima za kvalitetno uživanje u vožnji. Gastronomiju i domaće proizvode jugozapadne Srbije – volio bih da usput pokupujem pravu domaću šljivovicu, posjetim dobre vinarije, kupim domaći ajvar i druge lokalne specijalitete direktno od domaćina ili u provjerenim lokalnim mjestima. Koje dionice, prevoje i lokalne puteve biste mi preporučili za ovaj region? Takođe, svaka preporuka za konkretno domaćinstvo, kafanu ili mjesto gdje se može kupiti dobra domaća hrana i piće je više nego dobrodošla! Hvala unaprijed na savjetima i vidimo se na putu!

Dan 2: Plav – Mokra planina – Berane – Bjelasica – Biogradska gora – Mojkovac Jutro u Plavu, pakovanje i polazak. Od Plava hvatam pravac ka Murinu, gdje se odvajam desno na stari put Murino – Peć preko Čakora. Taj put nosi tešku istoriju. Tokom bombardovanja 1999. godine, granični prelaz na vrhu Čakora je zatvoren i nikada više nije otvoren za saobraćaj. Prolazeći kroz samo Murino, znajući istoriju, osjetio sam težinu tog mjesta. Ja sam za vrijeme bombardovanja bio dječak. Mislim da neke stvari u životu čovjek treba da oprosti, ali nikada ne smije da zaboravi. U Murinu je tada pogođen most i stradalo je šest nevinih civila, od čega troje djece. Danas, kao roditelju dvoje djece, prosto mi srce zalupa u grudima i knedla stane u grlu na samu pomisao da bilo ko može da digne ruku na djecu... Ali to je neka druga, teška tema. Skrećem misli nazad na put, jer je ovaj pravac ujedno i smjer odakle se kreće na Mokru planinu. Nakon nekih desetak kilometara asfalta, skrećem oštro lijevo i tu kreće off-road. Ruta koju sam ja izabrao za penjanje bila je skroz korektna. Na mojim gumama (Pirelli Rally STR) motor je izašao bez ikakvih problema, gas ujednačen, na nogostupima lagano i bez tenzije. Izbijam na Mašnički katun i tu pravim pauzu. Dočekuje me domaćin Garčević – ljudina, odmah kreće priča uz kafu i brutalan, pravi domaći katunski doručak. Kroz razgovor mi reče da sam zapravo došao težim putem i da postoji znatno lakši prilaz. Taj drugi krak nastavlja asfaltom skoro do pred samu granicu starim putem Murino–Peć, pa se tek gore odvaja makadam za katun kojim ljudi opušteno prolaze i običnim kolima. Dobra informacija za ubuduće, mada meni ovaj moj „teži“ pravac uopšte nije teško pao, taman je pružio finu dozu ADV užitka. U katunu zatičem i jednu đevojku, biologa po struci (zaboravih joj prezime). Prespavala je kod Garčevića i obilazi čitavu Mokru planinu pješke – kapa dolje za takav poduhvat. Kroz priču sa njom i domaćinom saznajem nevjerovatnu stvar. Specifičnost Mokre planine je u tome što ovdje raste molika, endemski petoigličasti bor koji se u ovakvim staništima praktično ne može naći nigdje u Evropi, osim u ovom masivu (Mokra i Hajla). Zamisli to, raste samo ovdje, u ovoj našoj maloj Crnoj Gori. Još po nečemu smo autentični I stvarno, tek kad su mi skrenuli pažnju i kad uđeš dublje u šumu, shvatiš da šuma potpuno drugačije zvuči. Zvuk vjetra kroz šumu ima specifičnu, duboku akustiku, a miris smole i vazduha je nevjerovatan, bukvalno reže pluća. Iskreno, da mi to nisu napomenuli, samo bih projurio motorom i ne bih to ni registrovao.. Poslije odmora i sitog doručka, pozdravljam se sa Garčevićem i gas dalje preko prevoja i platoa Mokre planine prema katunu Kaluđarske kape. Gore na visini puca čistina – prostranstvo, trava, oštar kamen i osjećaj da si miljama daleko od civilizacije. Odatle kreće dugo, postepeno spuštanje makadamom niz planinu pravo prema rijeci Kaludri pa onda uz nju za Berane. Berane – Bjelasica – Biogradska gora – Mojkovac Iz Berana hvatam novi put prema Kolašinu preko Lubnica i tunela Klisura. Taj pravac, otvoren prije neku godinu, meni je fenomenalan (mada citajuci forum vidim da ima i drugacijih misljenja sto je potpuno u redu) – priroda je lijepa, a provukli su dvije trake novog asfalta koji drži kao pegla. Sa sve idealnim krivinama i poslije cjelodnevnog truckanja po makadamu, ovo mi je palo kao budali šamar i došlo kao poručeno da se malo obore ivice na gumama Izbijam pravo na Ski centar Kolašin 1600 i pravim malo dužu pauzu za kafu i predah. Znam da Kolašin bije loš glas u javnosti da je preskup, vrte se priče o kačamaku od 30 eura i sličnim glupostima, ali istina je malo drugačija. Cijene je u nebesa digao jedan privatni restoran na starom skijalištu 1450, mediji su se toga dohvatili i napravili cirkus. Ovdje na državnom skijalištu (1600) u restoranu Troglava cijene su sasvim korektne i normalne. Od restorana Troglava asfalt prestaje i ponovo počinje makadam. Kreće penjanje na Bjelasicu – prolazim direktno ispod sajli i stubova žičara, pa hvatam odvajanje za Pešića jezero i Biogradsku goru. Na tom potezu počinje cirkus sa opremom: fabrički sistem kačenja kofera na Nordenu se pokazao prilično lošim za ozbiljnije džombe, pa mi je kofer otpao čak dva puta! Zamislite situaciju gdje vozite, okrenete se, a kofera nema – pa se onda tražim sa sopstvenim prtljagom po prostranstvima Bjelasice Srećom, našao sam ga oba puta čitavog i dodatno ga uvezao gurtnama. A sama Bjelasica... to je planina koja ima potpuno drugačiju dušu od ostatka Crne Gore. Dok su Prokletije i Komovi dramatični, oštri i prijeteći sa svojim golim kamenom, Bjelasica je nestvarno pitoma. Izgleda kao beskrajno zeleno more zaobljenih vrhova i pašnjaka. Zovu je i planina vode – gdje god da se okreneš, izvire potok, hladna bistra voda presijeca put, a u udolinama se presijavaju lednička jezera. Spuštajući se prema Biogradskom jezeru, svraćam u Eko katun Damjanović. Kod njih sam domaći – kad god naiđem, dočekaju me onako iskreno, toplo i domaćinski. Naravno, sok i kafu nikad neće ni da čuju da naplate, pa uvijek kupim domaći sir ili neki njihov proizvod, nemam obraza da tek tako popijem i odem od tolikog gostoprimstva. Od katuna kreće spuštanje kroz strogi rezervat prašume Biogradske gore. Ulazak u tu šumu je kao prolazak kroz neki portal – svjetlost se odjednom priguši pod krošnjama džinovskih stabala starih po nekoliko vjekova, temperatura osjetno padne, a vazduh postane težak, vlažan i miriše na mahovinu i netaknutu prirodu. I onda, na dnu te zelene katedrale, izbija Biogradsko jezero. Jedna od posljednjih pravih prašuma u Evropi, a jezero u njenom srcu izgleda kao da je vrijeme tu stalo prije hiljadu godina. Ali, nažalost, krajem avgusta slika donosi i malo gorčine. Nivo vode je drastično opao, obale su se povukle i jezero izgleda prilično ranjeno. Mogu samo da zamislim kako će tek biti nizak u septembru ako ne bude ozbiljnih kiša. Nadam se da će se jezero očuvati, jer su ozbiljne indikacije da bi u budućnosti moglo potpuno presušiti. Bila bi neopisiva tuga i grijeh da izgubimo ovakav biser prirode. Ja sam malo glavu potopio da se rashladim. Nakon kupanja, spuštam se asfaltnim putem do magistrale i hvatam pravac ka Mojkovcu, gdje nalazim smještaj i završavam ovaj dan. Zabilježio sam sve ovo okom kamere kroz video materijal, pa koga zanima kako to izgleda u pokretu i sa zvukom, može pogledati na: Sledeći dan vozim kroz Prošćenske planine i Vranešku dolinu (slična ruta koju je Maja opisala na njenoj temi), pa malo kupanja u ledenoj Tari i onda preko Đurđevića Tare do pod Durmitor, gdje me kum čeka sa gulašem. O tome pišem u narednom periodu!

Svaka čast na turi i tekstu, baš sam uživao čitajući! Nema ništa ljepše nego kad se putuje, ali pravo da ti kažem, meni je poseban merak i pročitati ovako dobar putopis. Možda zvuči uvrnuto, ali obožavam onaj osjećaj kad zimi napolju stisne hladnoća i snijeg, motor parkiran u garaži, a u glavi kreće rolanje filmova kuda, kako i gdje. Uz ovakve slike i priče čovjek samo počne da crta rute, loži se i jedva čeka ono prvo zubato proljećno sunce da konačno okrene ključ. Hvala na dobroj energiji i inspiraciji, uljepšao si mi dan. Čekamo nastavak!

jel krsevit Maganik Majo? kakav je put do gore? nisam nikad bio..

pa naravno..samo stavljaj kad vec imas! Hvala! sledeca godina ako Bog da zdravlja, da se istrazuju manje/vise poznati vrhovi po Srbiji al to ce biti 6-7 dana minimum za mene.

Jeste Crna Gora prelijepa..i toliko toga spakovano u ovako malu teritoriju! Sad kad je zahladilo, planiram da odradim 2-3 dana turu po Orjenu, Lovcenu i Rumiji, da vidimo planine sto na more gledaju sta imaju da ponude Hvala ti puno na pohvalama! Za snimanje koristim gopro i dron dji neo 2. Ovaj neo 2 je bas dobar i praktican za motore,polijece iz ruke, ne treba daljinac. Jedino ako se vozi 40+kmh ne moze da prati Sent from my SM-S921B using Tapatalk

popravio link, oprosti makikt jesam, citao sam..onaj dio je isto prilijep...imam odlicnih snimaka, to sam vozio 3-i dan, bice i to kad stignem da odradim!

Pozdrav ekipo, Većina ljudi kad dođe motorom u Crnu Goru vozi magistralu uz more ili standardni krug oko Durmitora po asfaltu. Kako sam to već bezbroj puta obišao, sve više uživam da obilazim nove puteve i upoznajem nove krajeve. A Crna Gora, iako mala, ima jako puno mjesta koja su prelijepa, a tvrdim da i puno lokalaca za njih i ne zna. Kao što nisam znao ni ja. Samo do njih doci, ima malo makadama Kako živim u Podgorici, gdje je ljeti 300 stepeni, jedina opcija za mene u avgustu su planine i visine 1000+ za ugodnu vožnju. Riješio sam da odradim 4 dana solo krug po zemlji, spakujem stvari na motor. U ovoj temi ću izbacivati dan po dan kako budem sređivao snimke i slike. Kanjon Morače i Komovi Krenuo iz Podgorice, i samo nekih 20-ak kilometara sjeverno nailazi se na kanjon Morače. Svaki put kad prođem kroz taj kanjon (a milion puta sam prošao), vazda mi se vilica malo otegne. Nevjerovatne litice. Španiju (Andaluziju) sam vozio početkom maja, asfalt samo, i imao priliku da posjetim onaj njihov put kraljeva (Caminito del Rey). Pa ovaj kanjon Morače je svijet izmislio za to. Al' oni očigledno umiju bolje da unovče prirodu nego mi. Tamo sam sreo usput par iz Španije, CFMOTO i Yamaha Ténéré, voze cijeli Balkan, malo popričali. Nevjerovatno odakle sve ljudi dolaze i sve je više avanturista. Nakon toga odmah skretanje sa glavnog puta u makadam pa preko manastira Prekobrđe do Mateseva. To je dio TET-a (mada čitam sad da Maja kaže to više i nije TET). Ko je vozio off-road po Crnoj Gori zna šta ga čeka – oštar kamen, vododerine i dosta rastresitog krečnjaka. Imao sam jedan baš strm spust gdje nema diranja prednje kočnice, samo lagano motorno kočenje i zadnja kocnica. Poslije malo lijepog asfalta i serpentina prema Andrijevici, na Trešnjeviku sam skrenuo desno i krenuo gore na Komove. Ljudi, ta planina je nevjerovatna... bukvalno izgleda kao neka kamena tvrđava bačena usred zelenih pašnjaka. Gore kod katuna se plati neki sitan ulaz od par eura. Tu mi je naravno na truckanju pukao nosač na prtljagu, al' to sam brzo riješio. Bogićevica (Prokletije) Spustio se do Plava, brzi ručak pored jezera, pun rezervoar do čepa i pravac Prokletije. Ulaz u park se plaća kod rampe, 3e po osobi (oko 13e ako uzimate godišnju kartu za sve nacionalne parkove). Od Babinog Polja kreće uspon u Bogićevicu, preko 1.900m visine. Gore kad se prođe šuma i izađe na čistinu, osjećaj je brutalan. Samo kamen, potoci od otopljenog snijega preko puta i oštri vrhovi od 2.500 metara svuda oko tebe. Signal za telefon nula, žive duše nema, samo vjetar i planina. Često čujem priče kako se ljudi plaše da potjeraju teži ADV motor solo u ovakvu divljinu zbog kilaže i guma. Realno, ako su gore dobre 50/50 gume, ustane se na nogostupe i nema nikakve drame – čista uživancija. Završio cijeli krug pred sam mrak, prašnjav do zuba ali prezadovoljan. Spavao u Plavu. Vozio sam po GPX-u koji sam sam pravio pa ih imam. Ako nekome trebaju rute, GPX ili savjeti za ovaj potez, pitajte slobodno! Snimio sam čitavu vožnju za YouTube, pa ko više voli video format, zvuk motora i stvarno ima dobrih kadrova da vidi tačno podlogu i linije, evo klipa za Dan 1: Uskoro pišem nastavak za Dan 2 ako ima neko ko ovo cita, gdje idem i obilazim super (ne)poznatu Mokru planinu i Bjelasicu. Pozdrav, Dalibor

E Bogicevica i tromedja su brutalan dozivljaj, a Hridsko tek... ono mora da se dozivi uzivo. U pravu si skroz, taj istok i Prokletije su nekako ostali divlji i neiskomercijalizovani, ni ja iskreno pojma nijesam imao sta sve ima gore dok se nijesam bacio na istrazivanje. Steta za masinu, al' dobro, bice prilike, stoji planina dje je i bila! Ja evo bas sjedim i pakujem drugu epizodu — tuda sam kacio Mokru planinu pa gore ka Kaludarskim kapama. Zatecen sam bio koliko je dobro, a put uopste vise nije nikakav bauk, pravi fini, lagani makadam, milina za vozit. Dalje preko Berane pa do Biogradskog jezera preko Bjelasice Kacim cim smontiram pa bacam ovdje!

Čitam šta pišete za Trešnjevik pa da se ubacim pošto prolazim tuda stalno. Realna priča — i jeste i nije loš, sve zavisi šta voziš i šta tražiš od vožnje. Ako si na nekom teškom kruzeru, Goldwingu ili jednostavno voliš da zategneš gas po peglanom asfaltu da što prije stigneš, nemoj ići gore, samo ćeš se iznervirati. Auto-put ti je tu zakon. Ali ako voziš neki ADV/enduro i voliš malo sporednije, divlje puteve, tura je zapravo pun pogodak. Jeste sav put asfaltiran, ima i par poteza đe može lijepo da se gazi, ali ima i ozbiljno dobre guste šume i serpentina. Najjača stvar — kad izađeš na sami prevoj, imaš bukvalno 3 km skretanja gore prema Komovima i Štavnoj. Pucaju ona tri vrha, prizor je bolesno dobar i grijeh je proći tuda a ne popeti se tih 10ak minuta. Snimio sam skoro prolaz tom dionicom pa koga zanima da vidi kakav je tačno asfalt i šta ga čeka na putu, ima ovđe: Pitajte slobodno ako treba kakav info sa terena, srećan put svima!

a ja mislio da znam ponesto o off-u u Crnoj Gori ali kad citam mjesta dje si sve ti bila, to me podsjeti koliko ne znam nista. bilo je super odraditi krug sa tobom i nauciti nesto novo. Odavno nisam bio na forumu ali racunam da cu nadalje, biti tu cesce tako da pratim Dalibor

sa burom se ne zajeb*va.. krajem februara ove godine je napravila poprilican haos i dosta stete na jucu CG a vidio sam i u Trebinju je cijeli metalni krov saportske sale ponijela i bacila. u Trebjesnjicu...nevidjeno kako umije da duva.. Sent from my EML-L29 using Tapatalk

zaostajem ali dodao bih i boku kotorsku za CG.. sporo, naseljeno ali ima draz voziti se na obodu mora.. sa jedne strane more a sa druge planine koje se protezu visoko Sent from my EML-L29 using Tapatalk

Moze bolje nego kineski skuter od 50cc [emoji23] Ja evo vozim kroz grad i mogu ti reci ljepota, masu dobra stvar..mana je sto ga moras pazit da ga ne dignu vise nego li motor. Sent from my HTC 10 using Tapatalk

Za 700 eura, imam ti ja odlicnog KtM, u odlicno stanju, 2015 god, presao oko 4000km..meni malo dosadio inace odlican Sa sve baterijom i punjacem ) Sent from my HTC 10 using Tapatalk

Hvala svima na komentarima! Jeste lijep pogled sa planine iznad amalfija. Jos mi je bolji onaj uzani put do u planinu Nismo bili u taj muzej nazalost. Muzej cega? Sto se tice videa sa Alpa, drago mi je da vam se svidio, potrudicu se nesto da sastavim i sa Amalfi ture kako bih priblizio te djelove

Putopis sa alpa nije na ovom forumu vec na mom maticnom forumu nolimitbikers je ispisan... Evo kratak video ovdje da postavim koji sam slozio nakon tog putovanja Sent from my HTC 10 using Tapatalk

Tek sad procitah post... Napisao sam u postu ispred, planine su jedina opcija za mene preko ljeta. Isto tako sam napisao da je PG - NO GO za mene preko ljeta A sto se tice iskrenosti - pa jbg, nije bila ideala, bas smo se namucili onaj prvi dan sa onim guzvama, sjutra je vec bilo bolje ali nista posebno za vidjeti. Tako da u globalu, onako..ne kazem da smo promasili, drago mi je da se poslo i vidjelo ali necu ubrzo ponovo tamo ici :)

Volim i ja uz obalu da vozim kad se poklope sve kockice a prije svega vrijeme. Omiljeni dio uz obalu koji sam presao, je onaj potez od Zadra do Senja.To mi je fantazija za voznju. Prosao sam ga prosle godine na povratku sa 10-dnevne ture u Alpima ali mana je bila ta sto nas je vjetar nosio, nismo se mnogo pitali sa motorima. Cekam da mi ispane 3 dana slobodno ove sezone da odem do tamo da napunim baterije A sto se tice planine, meni je a i mnogim u CG, planina jedina opcija tokom ljeta. Jer toliko je vruce da voznja u Podgorici i na CG primorju je neprijatna tako da se drzimo samo planina i hladnijeg vazduha. Prosto nije opcija voziti motor juznije od Podgorice u Julu i Avgustu

Dvala drustvo Koristimo dji mavic pro, imamo 3 baterije po 20ak minuta leta...sto se tice granica, ni na jednu ga nisam prijavljivao, ja na to glefam kao na kameru sto u sustini i jeste..tako fa dodje kao personalni predmet.. Sent from my HTC 10 using Tapatalk

Ustajanje prije 6 i vec u 6 smo na motore,i gas prema Salernu. Malo na autoput pa iskljucenje na put sa 4 trake u 2 smjera koji bi top. Putna brzina 100-130kmh al krivudav, svidje nam se put.Na neku pumpu ufatismo jutarnju kafu da nas razbudi al jako kratkop Dolazak u Salerno oko 7.30 pa istim putem kao juce ali sad mnoooogoo bolje. Guzve nema, temperatura vazduha odgovara tako da svaka ona krivina ima smisla, svaki pogled na prelijepu obalu puni energijom i sa osmijesima na licu prolazimo Miouri, Amalfi. U Amalfi negdje oko 8.30 kafenisemo dok se gradic budi. Uh ljepote. A ne pamtim da sam se ranije i teze ustao iz kreveta nego tad ali ima jutro neku car pa mi kasnije nije smetalo. Malo slikamo Nakon kafice, gas naprijed do Positana. Do positana do sada nije bilo guzve, sve je bilo kako se i pozeljeti moze ali u positano ulazimo vec oko 9.30-10h pa vec se guzva pocela formirati. HAOOOSS al kafa u Positano sa pogledom na more opet vraca pozitivu. Snimamo i tu i idemo dalje. EEE vise srece nego pameti - nama u izlazak iz Positana prema Sorentu nije bilo guzve ali kontra strana - pa kolona je bila jedno 5-6km sigurno a niko se ne pomjera. Vozim, gledam i razmisljam u sebi - sva ona tuzna lica koja cekaju u autima sa naslonjenom glavom na rukama od dosade. Mislili su 'idemo u Positanu, da se malo prosetamo i slicno' a oni cijeli dan u auto proveli da bi samo dosli do Positana. Je*** ti takav odmor i takav turizam. Srecom po nas, kao sto rekoh u nasem smjeru guzve nema i dobrim putem gas do Castellmmare di Sabia gdje je opet poveca guzva i na autoputu al srecom zaustavna je ucinila da mi na motorima nemamo problema U Pompeju dolazimo orni i odmorni da posjetimo staru Pompeju, naostreni za veliki prostor koji moramo obici pjeske. Al sta se desava - tesko li je pogoditi. Kolona na ulazu jendo 400m. AOoooooo ove guzve ce nam doci glave. Prvi parking, palimo dron i posaljemo ga preko one ograde. Vozamo onaj dron i sve vidimo, kao da smo unutra. A ljepota, jos ni karte ne kupismo Poslije razgledanja iz vazduha Pompeje, preko San Giuseppe Vesuviano idemo do Nole. Uh kakav dio, samo smo gledali ko ce sa puskom izac da nas presretne. Kao kroz favele Rio de Jeneira da smo prolazili. Brzo se tuda provukosmo i u Vulcano Buono smo dosli oko 14h. Tus i svratismo do CIS nole da se javimo prijateljima. Sjutra povratak za Bari pa brodom na Dubrovnik Dan 5 Spavamo do kasno jer imamo vremena i oko 14h se odjavljujemo iz hotela i lagano krecemo prema Bariju. U bari cemo nesto prezalogajiti, izgubiti malo vremena i taman da se ukrcamo na brod. Vracemo se autoputem tako da GoPro ide off sa kacige tako da sada slika nema. Tek ima na ulazu u Luku i brod. Cika koji nas je uputio na brod a brod izgleda ovakooo A Bari iz vazduha ovako Ovaj brod da kazem mnogo kulturniji, mnogo vise turista nego li na onom iz Draca dje su sve kamiondzije. Usluga kulturnija, soba bolja i tako. Sprijateljismo se malo sa Novosadjanima pa u pricu do kasno u noc. Bjese tu i par iz Australije koji je na godisnjem (citaj: GODISNJEM) obilasku Evrope. Pitam ih ja - pa kakvu drogu to svercujete pa mozete sebi priustiti godinu dana bez posla i na drugom kontinentu. Kaze on meni- mi radimo za drzavu i imamo mogucnost da radimo 4 godinu za 80% plate a peta nam je godina cijela slobodna. Blagos blagos Dan 6 Dan dolaska kuci. Tako smo se komirali bili na brodu da kada smo se probuduli vec smo bili privezani na dok u Dubrovnik. A i brod malo poranio. Carina tek u 8 otvara tako da nismo mogli izaci van. Odlicno. Taman da opalimo koju sliku iz vazduha Od Dubrovnika do PG preko Trebinja cca 3 sata. Nismo nidje stajali sem na pumpu u Trebinje da iskoristimo to jeftinije gorivo Zdravo i srecno dosli. ~1300km, 5 nocenja, 2 broda i cuvena Amalfi obala. U povratku komentarisemo ovu manju turu - i nismo odusevljeni. Cijela ta obala podsjeca na ono sto mi imamo u CG. Za nekoga iz continentanog dijela koji se sa morem druzi manje nego mi vjerujem da jeste atrakcija ali nama dvojici i nije toliki merak. Tura koji smo odradili prosle godine u Alpina je daleko bila bolja i ljepsa

Sto se tice kabine, tu ima milion kombinacija..da ih ne nabrajam, recu cu samo nas plan i kako je bilo.. Mi smo isli dvojica sa dva motora i morali smo kupiti 2 karte posebno zbog motora..moja je karta bila 110 eura i ona je ukljucivala unutrasnju dvokrevetnu kabinu, prevoz za motor i mene a ognjenova samo za njega i motor i ona je bila cini mi se oko 60 eur. Prespavali smo zajedno u kabini Ovo kazem da ne pogrijesite i da ne rezervisete i jedan i drugi kabine kako ne bi bacali pare. Sem ako ne zelitr totalno odvojene kabine Sto se tice da li uzeti kabinu ili ne, ja sam prije za da..50 eura doplate na dvojicu je ok jer ipak sjutra treba voziti motor i valja biti odmoran..jeste da se nismo naspavali zbog manjka vazduha u samoj kabini ali spavali jesmo i znacilo nam je ispruziti noge nakon motora. Obavezno trazite kabinu sa prozorom..brodski prozori se ne mogu otvoriti ali kako su uglanvnom brodovi starije proizvodnje, prozori po malo 'fure' pa je ventilacija top [emoji23] mada zimi to i nije tako dobro Sent from my HTC 10 using Tapatalk

1. Maj, dan rada i prateca 2 neradna dana. Jos ono Utorak i Srijeda slobodni. Uzmem Ponedeljak slobodan i eto spojim 5 dana uzastopno. E pa da se ide nedje u voznju. A dje?!Bio sam rad poci na Sardijinu i Korziku, cuo sam da je za voznju idealno. Al racunam, 2 dana do tamo, 2 dana za povratak i eto meni ode odmor Sardiniju sam samo pomirisao. Tako da moram nedje blizeI tako pade odluka da se ide na Costa di Amalfiana, Pompeja i Napulj. Zovem Ognjena, oce i on da ide, kaze slicno se i njemu u glavu vrzmalo. Plan:Podgorica-Drac-Bari-Napulj-Bari-Dubrovnik-PodgoricaUnaprijed kupujemo samo brodske karte. Preko sajta affery.com, Durres-Bari, Ognjen, ja, 2 motora i kabina - 150 EUR. Bari-Dubrovnik, sve isto ali 250 EUR. U krv. Ali se ispostavilo da je brod mnogo kulturniji pa i nije bilo strasno. Smjestaj cemo traziti usputno.Dan 1. Podgorica-Drac. Kratka kafa pred polazak i taman da krenemo kad ga evo drug Madza da pozeli srecan put sa njegovom Audi azdajom. Oko 16h krecemo kako bi stigli na brod koji krece u 22h. Inace valja doci 2 sata ranije na check in. U Skadru stajemo na najjace profiterole na svijetu, da dignemo malo secer:) Dalje gas do Draca. Dolazimo oko 20h, srecni jer smo pretekli zivi,kakvih smo sve kamikaza vidjeli. Ukrcaj na brod, i pazljivo posmataramo ove kako nam vezuju motore. Svezase to pazljivo, nema sto Kabina 2krevetna, na sprat kreveti, mozda nekih 3m2,ne vise. Wc povelik. Odma vidimo problem da ce faliti vazduha koliko je to malo a ventilacija skoro pa ne radi. Trazimo novu sobu al oces klinac.Jos ova kaze, jedina bolja soba od ove je sa prozorom al te nema slobodne. Spavali smo sa otvorenim vratima na kraju kako se ne bi pogusili:)A u sobu smo samo prespavali, do 1 iza ponoci smo gluvarili na palubi i u brodskoj kafani I uzivali u pogledu sa pucine na Drac.Inace o samom brodu - brod je AF Francesca - vozi na liniji Drac-Bari-Drac. Brod kao brod je ok, u najmu GNV-a tako da je Italijanski brod. To kazem jer svo osoblje prica na IT. Putnici uglavnom kamiondjije. Spavanje po podu je za tu liniju norlmalno. Podsjeca kao izbjeglicki kamp. Steka Malbora na brodu je 31 EUR, (u IT je 60 EUR). Dan 2Bari - Irsina - Tolve - Potenza – BatispagliaUstali smo se rano kako bi ispratili ulazak broad u luku Bari a I da bi se spremili na vrijeme. Izlazimo na palubu kad onoVrijedilo se ustati! Ubrzo iskrcaj, prolazak granice i gas. Gas k****, Ognjenu se KTM raspao . Aj dobro, nije se raspao samo mu otpao saraf koji drzi njegovu maglenku. Brzo se snadjoismo za saraf, pritegnusno to i gas.Vozimo ka Irsini, sve zeleno lijepo, , ceramo 100-120, put sirok, otvoren a nidje nikog. U Irsini nas zaustavljaju carabinjeri, malo prodiskutovasmo i pustise nas, nisu nam ni dokumenta trazili.Inace, u ovu juznu Italiju niko ENG ne umije govoriti, sreca pa znam donekle IT ali je zato Ognjen bio uskracen priceKafa u Irsini pa krecemo prema Tolve-u. Uh, nasao sam neki put iz II svjestkog rata, los, prekopan, pun sodera. Bas sam promasio put al dobro. Tolve, selo na vrhu brda, nismo se mnogo zadrzali tu sem da napravimo koji snimak i sliku.Kacimo se na autoput prema Potenzi sa ciljem da odriftimo pravo do Batipaglije dje planiramo da prespavamo. Inace, ovdje je sad osnovno naci hotel sa dobrom garazom gdje su motori sigurni jer lopova i kriminalaca u ovoj regiji ne fali. Dobar hotel - hotel park, 2 kapije do garaze, hotel ok, cijena ok. i tu smo se smjestili.Inace kad smo izasli da ufatimo krug kroz Batipagliu, shvatili smo da je to nesto slicno Tuzima. Grad prije Salerna kao sto su Tuzi prije Podgorice. Al nema veze, ipak su cijene u Salerno bile mnogo skuplje tako da ne ubija moral.Dan 3Dorucak - kakav moze biti italijanski dorucak. Malo kroasana i to je to. Ne moze nas to drzati ni satAjmo na neki dorucak da valja. Prvi supermarkt, malo pecenice, prsute, sira i koma komares. Ne vozi nam se uopste ali ipak moramo, idemo na amalfi obalu danasBatispaglia - Positano - Pompeja - NolaVec u Salerno su nas docekale ogromne guzve. Pfff, nikakvo uzivanje probijati se kroz kolone al ajde. Sve se nadamo iza krivine da vise nece biti guzvi. Al klinac. Kad smo dosli u Amalfi, precicom smo pobjegli iz guzve jer nismo mogli vise iako je plan bio ici sve uz obalu do Positana pa kasnije do Sorenta. Vrucina, kvacilo/prva je nesto sto nas je slomilo ovih 20km. Izasli smo na Pompeju gdje smo sjeli u neku kafanu i razladjivali se limuncelom i nekom zaledjenom limunadom. Nije nam se posjecivala ni pompeja ni nista. U kafanu je bilo top jer je bio hlad pod neki platanima a ovi specijaliteti od limuna bolno dobri.Poslije kafane smo se direktno zaputili u hotel u Nolu. Idemo ka trznom centru “volcano buono” I odsjedamo u Holiday In-u koji je u sklopu centra. Pravi pogodak, motori sigurni, dobar shopping da me zena ne masakrira kad se vratim I kafane su blizu. Izgleda ovakoI pogled na VezuvKako danas osim guzve nista vidjeli nismo, odlucismo da se vratimo sjutra ujutro rano da obidjemo sve ovo na valjan nacin kako bi izbjegli guzvu i vrucine.Dan 4. Pun pogodakNola – Salerno – Amalfi – Positano – Pompeja – Nolae ovo pisem kad ugrabim vremena