Sa ovim nema priče nama sa BiH tablicama dođe na kućnu adresu a vama sa drugim tablicama može na graničnom prelazu da kaže vraćaj se nazad i plati takođe može i patrola putem aplikacije na tabletu da provjeri da li je neki od tih radara uhvatio tvoj motor (obje trake snima) no bilo kako bilo, svima vama koji idete u Trebinje želim srećan put i povratak kući:) i lijep provod, naravno:)

Чим будем опет доле јављам се Свако добро

Е ово је за сваку похвалу надам се да ће се велики број моториста одазвати позиву Рецимо да сам често на територији општине Зубин Поток а самим тим и Косовске Митровице, гдје вас могу пронаћи мимо мото скупа? Поздрав

8500 - 8800 go ko pistolj

Da Za klot motor i na 71 mjesecnu ratu moze da bude 6500RSD. Samo sto to ima smisla kao postojanje starleta na ovom svijetu Ja sam racunao na osnovu zvanicne ponude od Atile. Cijena V Stroma 650 XT sa opremom (koferi sa nosacima, rol bar, zastita masine, centraln stender) sa registracijom je oko 10500EUR. Ucesce, 5500 a ostatak od 5000 na kredit. Uzmemo najduzi period otplate je 71 mjesec i u tom slucaju rata je oko 100 evra s tim da se na ime kamate u tom slucaju da oko 150 hiljada dinara, sto opet nije ni lose ali nije ni dobro

Po kojoj matematici izracuna ratu od 30-40 evra ziv ti ja :D

Odlican snimak mnogo mi je drago sto te vidim makar ovako

Osijek, divan grad. Mnogo toga moze da se vidi a za klopu bi preporucio American bar Dollar na samom centru

Ne mozes ugodit ni narodu ni motoru :D

Nisi ženjen , to si zaboravio da kažeš Ja pošto imam centralnu nogaru zadnja guma nije na podu a prednju pomjeram svako malo

Sve se bojim da ga vozite 365 dana u godini. Odakle vam vrijeme za to, pare, i na kraju odakle volja da se radi "par minuta" zadovoljstva smrzneš Meni je vazda bila šuplja priča ta osim u slučaju da je motocikl jedino prevozno sredstvo

Ne bi trebalo da je to. Do sada nisam imao problema sa podmazivanjem i to radim rucno U ponedeljak ću biti u situaciji da detaljno pregledam stanje.

Pozdrav svima. Danas kada sam obišao motor primjetio sam "barice" ispod kod centralne nogare i duž linije koja prati lanac. Moja pretpostavka je da vlaži i pušta na semeringu mjenjača. Šta vi mislite da li je to realno i da li se ko susretao sa sličnim ili istim kvarom?

Najvažnija stvar Samo nek je besplatan ulaz.

Smederevo nastavlja tradiciju dva skupa u dva vikenda:D

Skidam kapu, prijatelju. Svaka cast

Hvala na lijepim riječima U pregovorima sam sa suprugom da zajedno odemo na produženi vikend sad u junu

Juče je Suza bila na redovnom sistematskom pregledu Tom prilikom izvršena je zamjena: -filtera ulja i ulje -filtera vazduha -rashladne tečnosti -ulja u kočionom sistemu -svjećica -lanca i lančanika Treba da porucim hard gume - ublazivace izmedju lancanika i tocka i pločice za zadnju kočnicu i to je to.

Hvala gosn. Blažo U svojim putopisima trudim se da zainteresujem čitaoca da i sam krene na takvo putovanje

Čovijek se uči dok je živ, tako i ja. Svjestan sam da je ovo putovanje moglo biti bolje organizovano ali kada bolje pogledam, možda je nekad dobro putovati i ovako. U svim gradovima ostavio sam dosta toga što nisam posjetio kako bi imao razlog više da im se vratim ponovo. Iskoristio bih priliku da se još jednom zahvalim svima koji su mi pravili društvo i bili domaćini na ovom putovanju. Iskreno se nadam da će proći sve nedaće koje su zahvatile svijet i da ćemo ponovo moći bez problema i ograničenja da putujemo i da se posjećujemo. Živi bili i dugo se vozili. Draki Beograd, april 2022.

Sledeći grad u Sjevernoj Makedoniji u kome sam pozvan da budem gost bio je Prilep. U ovom gradu živi i radi motorista po imenu Pece Dejanoski koga sam ja upoznao na moto susretu u Ćupriji, samo mjesec dana prije nego što sam krenuo na ovaj put. Na ulazu u grad Marka Kraljevića, Pece i Mende (takođe motorista koga sam upoznao u Ćupriji) su me sačekali i odmah „sproveli“ do restorana sa nacionalnom kuhinjom. Taman kada sam htio da ih zamolim da mi pokažu put do Markove tvrđave, obavijestili su me da je cijeli grad pretvoren u festivalsku postavku jer je u toku manifestacija pod imenom „Pivo fest“ i da ćemo naveče idemo svi zajedno na koncert. Zvijezda večeri bila je folk pjevačica Svetlana Ražnatović. To nas nije spriječilo da popijemo enormnu količinu Dab, Skopskog i Krali Marko piva. Obično posle dobre pijanke, mamurluk pokvari jutarnje sate. Na svu sreću i za to postoji lijek u vidu teleće čorbe. Pomalo umoran od svega i željan svog kreveta odlučujem da od Prilepa krenem direktno za Beograd. Ispostavilo se kao dobra odluka jer mi je ostao još jedan dan da se odmorim i spremim za povratak u kancelariju. Do kraja ovog putovanja prošao sam tek otvorenom dionicom auto puta kroz Grdeličku klisuru. U smiraj dana stižem pred garažu sa pređenih 4107 kilometara napravljenih u 9 država.

Prepun utisaka napustio sam Tiranu i krenuo ka Orhidu. Vozeći se drumovina Albanije primjetio sam da je saobraćajna policija veoma rigorozna kada su u pitanju prekršaji koji naprave vozači automobila. U nekoliko navrata imao sam priliku da vidim kako prestupnike „nasilno“ zaustavljaju dok su blagonakloni prema motoristima. U jednom momentu saobraćajac mi je rukom signalizirao da smanjim brzinu ali nije tražio da se zaustavim. Od Elbasana pa do graničnog prelaza sa Sjevernom Makedonijom intenzitet saobraćaja se smanjio na minimum te na samom prelazu nije bilo zadržavanja. U momentu kada je sunce zalazilo stigao sam pred restoran “Gostilnica Neim”. Ovaj restoran je u vlasništvu nadaleko poznatog motoriste Kerimoski Neima, a veliki broj nalijepnica na staklu svjedoči da je veliki broj motorista, sa svih meridijana, bio ovdje. Kod Neima takođe postoji mogućnost iznajmljivanja soba. Umor me je polako stizao te sam posle večere odmah otišao u sobu. San mi je bio baš potreban. Ujutro, za vrijeme doručka imao sam priliku da razgovaram sa Neimom i da mu prenesem pozdrave svih motorista koji su vidjeli moju objavu na drustvenoj mreži Fejsbuk. Veoma malo, ili bolje rečeno skoro ništa, od znamenitosti ovog grada sam obišao. Jednostavno previše je toga za vidjeti, a tako malo vremena. U razgovoru sa Neimom shvatio sam da je ipak bolje da dođem na produženi vikend i sve vrijeme koje budem imao na raspolaganju posvetim Ohridu. Sve što sam vidio bilo je šetalište sa autentičnim kućama, Ali Pašinu džamiju iz 15. vijeka, spomenike Svetom Naumu, Svetom Klimentu, Svetim Ćirilu i Metodiju te spomenik plivaču za Časni Krst. Malo ali dovoljno za prvi put. Pred sam polazak iz Ohrida ka Prilepu, Neim me je zamolio da se upišem u knjigu gostiju, što sam sa zadovoljstvom i uradio.

Istim putem od Tivta do Skadra krenuo sam i narednog jutra. Tirana je bila moja naredna destinacija, a tamo me je čekao još jedan dugogodišnji prijatelj Nadir koga sam upoznao prije desetak godina na jednom od moto susreta u Srbiji. Nadir je rodom iz Ulcinja i član je moto kluba „Pirates“. Kada sam pravio plan puta javio mi se i dogovorili smo se da ću svratiti na piće. Nisam ni slutio da je Nadir spremio turističku turu po glavnom gradu Albanije. Tura je počela od pijace gdje smo u jednom od lokala ručali ćevape koji ponajviše podsjećaju na one koje jedemo u Novom Pazaru. Punih stomaka krenuli smo ka centralnom trgu koji nosi naziv po srednjevijekovnom albanskom plemiću Đurađu Kastriot Skenderbegu (alb. Gjergj Kastrioti Skenderbeu). Centralna figura trga je spomenik Skenderbegu, a u pozadini se mogu vidjeti Ethembegova džamija, kula sa satom (alb. Kulla e Sahatit) kao i katolička crkva posvećena Svetom apostolu Pavlu. Sa druge strane trga nalaze se Nacionalni istorijski muzej (alb. Muzeu Historik Kombëtar) i Narodno pozorište, opera i balet Albanije (alb. Teatri Kombëtar i Operas dhe Baletit - TKOB). Šetnja po gradu nastavljena je ka Nacionalnom stadionu, zgradi predsedništva, Politehničkog fakulteta i zgradi Vlade Albanije. U povratku paznju mi je privukla ruinirana građevina u obliku piramide. Nadir mi je objasnio da je to zgrada nekadašnjeg muzeja posvećenom preminulom albanskom diktatoru Enver Hodži. Ovu građevinu pogrdno nazivanju mumija, a nakon pada režima postojala je ideja da se „mumija“ sruši i na tom mjestu izgradi zgrada Parlamenta. Iako veliki broj stanovnika Tirane smatra da je ova zgrada simbol mračne prošlosti Albanije objekat je ostao ali izložen je uništavanju i propadanju. Danas, ova zgrada služi kao Međunarodni kulturni centar. Svoju prvu posjetu Tirani završio sam posjetom Sabornog hrama Vaskrsenja Hristovog. Davne 1967. godine porušen je tadašnji Saborni hram i sve do 2004. godine pravoslavci u Albaniji su čekali da se izgradi ovaj Hram. Visina zvonika je 46 metara dok je kupola u pola manja. Tu je i sjedište Svetog Sinoda Albanske Pravoslavne crkve.

Ja sam osoba koju ne drži mjesto. Duže od dva dana na jednom mjestu teško da mogu da izdržim. Pogotovo ako sam na putovanju gdje mi je motor osnovno prevozno sredstvo. Trećeg dana boravka u Crnoj Gori odlučio sam da se provozam do Albanije i planinskog prevoja SH20 o kome sam dosta čitao. Kolege sa BJB foruma pomogle su mi da dobro napravim plan puta, a neki su se ponudli i da me ugoste. Prvu pauzu napravio sam već u Baru kako bih posjetio Hram Svetog Jovana Vladimira. Za Srpsku Pravoslavnu Crkvu i Mitropoliju Crnogorsko primorsku ovaj hram je od izuzetnog značaja. Njegova gradanja trajala je od 2006. godine pa sve do 2016. kada je konačno završen i osveštan. U ovom hramu nalaze se 11 zvona koji su postavljena u dva priga (jedan je posvećen Svetom caru Konstantinu i carici Jeleni, a drugi Svetim Ćirilu i Metodiju). U porti se nalazi i replika Njegoševe kapele koja je srušena za vrijeme vladavine komunista. Na graničnom prelazu između Crne Gore i Albanije dočekala me je kilometarska gužva. Ipak, zbog velikog broja dvotočkaša na ovom prelazu postoji poseban „šalter“ na kome dokumenta mogu predati isključivo biciklisti i motoristi. Kamo sreće da na svim graničnim prelazima postoji takva praksa. Kratka posjeta Skadru i laganim tempom do mjesta Rapše (alb. Rapshë) posle kojeg kreću, do tada samo na fotografijama viđeni, serpentini SH20. Savršene krvine, čist vazduh, netaknuta priroda čine ovaj kraj atraktivnim za sve avanturiste. Na samom vrhu ovog prevoja zastao sam da napravim fotografije ali i da odmorim u tišini kakva se rijetko gdje sreće. Povratak u Tivat išao je preko graničnog prelaza Vermoš (alb. Vermosh - Guci) pa kroz Plav, Andrijevicu, kanjon Morače, Podgoricu i Budvu. Srećan i zadovoljan što sam ostvario još jedan cilj vratio sam se u apartman, a posle sam zajedno sa porodicom otišao u restoran kako bi proslavili moj rođendan.

Novih 300 kilometara bilo je potrebno napraviti kako bih stigao do Tivta. Krenuo sam prilično rano te na taj način izbjegao gužvu na magistrali. Jedine pauze koje sam pravio bile su na graničnim prelazima. Pored graničnog prelaza između Hrvatske i Crne Gore bilo je potrebno proći granične prelaze sa Bosnom i Hercegovinom. Na svu sreću bez zadržavanja sam prošao na sva tri prelaza i već oko podne bio u Tivtu gdje su me dočekali roditelji, sestra, strina i rođak. Sa njima sam proveo naredna tri dana kako je i bilo planirano. Porodica Karišik, jul 2019.