Trudiću se da ne serem puno i da budem kratak. Kao profesionalni aktivni vozač svih kategorija, često sam se nervirao oko gomile stvari vezano za druge učesnike u saobraćaju, i odgovor je samo jedan: Ljudi jednostavno ne shvataju saobraćaj previše ozbiljno. Velika vecina koristi automobil ispod sat vremena dnevno pa cak i mnogo manje, njima je to sporedna stavka u životu, čak da kažem i nebitna. Idu na posao i vracaju se, a u glavi 300 različitih problema i situacija i sve to nevezano za saobraćaj, tu mozak koristi podsvesnu funkciju i vozi se po difoltu dok se totalno drugim stvarima posvećuje primarna svesna pažnja. Koliko oni god bili krivi ja vam garantujem da je ta krivica od nedovoljno svesti i nepažnje a ne od svesne namere da je neko kao automobil jači od motora pa njega boli qrac. Kao primer cu da vam navedem bezbroj uletanja u makazice, preticanja i isecanja na Ibarskoj magistrali dok se ja u kamionu od 20 i više tona trudim da držim bezbedno odstojanje da ne bih nekoga od njih ubio u takvim situacijama, jer da je bilo ko od njih ikada seo da vozi pun kamion i da shvata koliko meni vremena i prostora treba da zaustavim taj kamion pri iznenadnoj situaciji i da mogu da ih spljeskam kao mušice, nikada to ne bi ni pomislili da urade. Jednostavno ljudi nisu svesni a nestrpljenje i ankcioznost igraju svoju ulogu. Ja sam sinoć prvi put ove sezone ušao u gradske gužve motorom dok sam išao do Astrala, mogu da vam nabrojim ne znam ni sam koliko nepažljivih postupaka vozača, i najbolji savet koji bih svima mogao da dam je da ako se sami ne sačuvamo niko neće da nas sačuva. Po profesionalnim istraživanjima, šansa da se motociklista povredi u saobraćaju je 16 puta veća u odnosu na vozača putničkog vozila. Zato shvatite grad kao minsko polje, 16 puta pogledajte na svakoj raskrsnici, i 10 puta u retrovizore pri svakom kočenju. To što mi imamo daleko više pažnje i svesti je zato što nam je ulog u saobraćaju daleko veći, ostali je nemaju i naviknimo se na to. Živi bili svi. Poslato sa WAS-LX1 uz pomoć Tapatoka