Ima tu delimično tačnih stvari, ali je zaključak pogrešno izveden. Naravno da temperatura okoline ima uticaj na izbor ulja i da proizvođači razmišljaju o klimatskim zonama, ali nije tačno da „naravno ne treba sipati ono što je Honda preporučila“. Honda ne piše viskozitet napamet niti za jednu konkretnu državu, već testira motor u širokom rasponu uslova, uključujući visoke temperature i velika opterećenja. Ako u uputstvu stoji 10W-30, to znači da je to ulje predviđeno da pravilno radi u definisanom temperaturnom opsegu, a ne da je rezervisano samo za hladnu klimu.
Česta je zabluda da čim je preko 30 stepeni mora gušće ulje. Kod modernih motora to često pravi više štete nego koristi, jer su tolerancije male, uljni kanali uski, a protok ulja jednako bitan kao i njegova debljina. Gušće ulje sporije stiže gde treba, može smanjiti protok i podići radnu temperaturu motora. Zato više ne važi pravilo „gušće je sigurnije“, to je ostalo iz vremena starijih konstrukcija.
Postoje situacije kada odstupanje od fabričke preporuke ima smisla – ekstremna vožnja, stalno visoki obrtaji, ozbiljna potrošnja ulja, istrošen ili modifikovan motor – ali to su posebni slučajevi, ne normalna vožnja po Srbiji. U regularnim uslovima, sa ispravnim motorom i kvalitetnim uljem, fabrička preporuka je ubedljivo najsigurniji izbor. Proizvođač je te stvari već uzeo u obzir, a menjanje viskoznosti „na osećaj“ često napravi veći problem nego što ga reši.