Jeste ljigavo dno brrr.. A nije ni preterano bistro..
Aj ispricaj pricu ovde.
Po legendi, Vražje jezero.
Nekada davno Jezera (danas prostrana, ali ogolela površina) bila su sva pod borovom šumom. I onda je grom zapalio jedan crni bor, vatra krenula i vetar je razneo po šumi.
A šuma je bila puna svakojakih zveri i utvara. Zveri su pobegle na Durmitor, vile se vinule u oblake, a vrag se sa svojom ženom sklonio u jezero. Tako su na dnu jezera napravili divan dvorac, sav od ledenih kristala. Zato je ovo jezero i dobilo ime Vražje i mada je toplije od gotovo svih 18 jezera na Durmitoru, uvek je hladno, jer se, navodno, od vražjeg ledenog dvorca širi studen.
A čim je dole vrag sa ženom, onda mira nema. Zato se, kažu često dešava da čim neka devojka zapliva preko jezera, izroni vrag iz svog dvorca, zgrabi je i odvuče na dno. Ako je zaplivao neki ugledan momak, onda iz dvorca iskače vražica, zgrabi momka za noge i dovuče u svoje dvorske odaje na dno jezera.
Neki kažu da se vrag obično pojavljuje u prvi mrak čak i na obali. Nekad su ga viđali i u obliku crnog paripa, a nekad se pojavi i u obliku crnog bika. Tada pase travu, strašno njišti i rže, buče i riče.
Ali, legenda ne bi bila ono što jeste da nije istovremeno i neka poruka ljudima. I ovde je vešto uobličena jedna poruka i jedno iskustvo.
Naime, u Vražjem jezeru ima dosta hladnih izvora, od hladne vode hvataju grčevi. I neukost se plaća, jer po okolnim selima ima dosta slabih plivača. I dok se stariji ljudi ne usuđuju da preplivaju jezero dotle se momci i devojke više uzdaju u snagu nego u veštinu i zato se tope.
Zaista, ovo jezero je dosad progutalo dosta divne mladosti i možda su zato stari ljudi, umesto saveta, ostavili ovu legendu kao upozorenje.
Eto, to je ta priča.