-
Broj tema i poruka
255 -
Pridružio se
-
Posetio poslednji put
Tip Sadržaja
Profili
Forumi
Galerija slika
Kalendar
Articles
Sve što je postavio član: Gora-munja
-
Велимље 2, наравно да нема љутње само што је мало тешко да сузимо избор слика (пошто их има много више) а онда и заборавко чини своје. Негде се потрудимо да на почетку изнесемо утиске и понешто опишемо, па помислим да је људима можда доста разноразних наклапања и пустимо их да маштају и лагано кроз слике пропутују са нама. Ти си у праву да је можда заморно котрљати, али ово није само један путопис, већ след разноразних догађања кроз године које на овом форуму проводимо делећи их са свима. У сваком случају хвала, па видећемо...
-
-
Ima. Mnoge nismo stigli da uslikamo i ovim putem im se izvinjavamo-znaju oni ko su. U petak su "naša deca" svirala a mi se videli sa prijateljima, i nastavili u subotu. Šta reći, primer kako treba, sve podseća na stara dobra vremena.
-
Hvala Doktore, ne stigosmo u KV da malo prozborimo
-
Главно догађање се одиграло 24.06.-субота. Пера је позвао своје пријатеље на заједничку вожњу и целодневно дружење са спавањем у шумској кући"Милојка". Окупљање је почело још око 8 сати. Уз јутарњу измаглицу и облачно прохладно време полако су пристизали учесници вожње, носећи различите јутарње навике. Ми смо снажно одговорили шљивовицом, на коју су се стресали али навраћајући се опет. Где смо све прошли тешко је описати. Стварно су предели били нестварни , и ово мало слика тешко да може да дочара сву лепоту. Углавном Алпи-обронци или висови. Час смо били на преко 2000 метара, час у дољама, па опет на неком језеру, превоју,уз реку, низ падине, мала и мало већа живописна места искључиво подигнута од дрвета. Негде пред крај, из групе су се издвојила два "мајстора ватре" да "кушон" не би чекао и пожурили пречицама да заложе. Ми смо продужили поред бране другим правцем и изненада нам се указа предивно језеро. Французи паркираше моторе, поскидаше се и пљус. Ја (Горица Балансеро) и Мики погледасмо према Комши који је већ у домаћинкама улетео у воду. Нико нема купаћи! Дилема је трајала 15 секунди, поскидасмо се и ми у доњи веш и пљус. Ово освежење нам је баш требало пошто је дан одмицао а са њим и температура. Лепоту језера Анси смо видели тек са видиковца, где су нас сачекали параглајдери. Дивљење је потрајало и онда смо мало дали гас до "Милојке" пошто је дан већ увелико одмакао а домаћин се прибојавао резултата припреме, пошто је испало да смо главни мајстори. Када смо стигли имало је шта и видети, одмх је било јасно да су љубитељи Астерикса и Обеликса, пошто је ватра била висока јаче од метра а мучно прасенце се окретало са стране убледелих бутки и главе. Одмах смо то решили размицањем, подбацивањем,подмазивањем,бушкањем и сл. Када сус пристигли и други гости, који нису били учесници мото туре, када смо стабилизовали печење, Комша је морао да одржи говор. На чистом већ добрано увежбаном Француском је поздравио госте, истакао потпуну случајност наше годишњице брака, објавио да су сви прошли тест пријатељства ипромовисао Patrica i Ивану у групу >>MⒶТОРЦИ<<,уз пут доделивши мајице и пригодан њихов портрет. Онда се развило вито коло које су весели Французи, Вијетнамци, Кнези,не зна који још и наравно Срби здушно одиграли, правећи места за обиље хране и пића. Весеље је потрајало дубоко у ноћ,али је кишица у неко доба сатераала весељаке у шаторе, а нас неколко уважених на таванче. # Slike su kombinovane sa raznih uređaja pa je možda malo haotično, a većina je napravljena u vožnji #
-
Znači Ti plaćaš prvo pivo ! Spremi se, stižemo oko 20h
-
Пошто смо стигли на одредиште, био је ред да један дан проведемо у миру и тишини локалне архитектуре-само дрво- и предивног погледа. Мучили смо се са једне тарасе на другу успешно дегустирајући разне специјалитете, 'ладно пиво, пикантерије и наравно сиреве и вино. Неописива живописност обронака Алпа нам није дозвољавала да скинемо поглед са бистрог дана докле год је поглед пуцао. Мир и тишина су нам уносили посебан осећај лагодности и задовољства. Домаћини : Патриk (Пера) и Ивана, Анђела и Анастазија. Сваки тренутак су користили да нам нешто донесу, понуде, приуште ово или оно и титрали око нас да је мало било и нелагодно. Ми смо свакако показивали знаке пристојности и све пробали да их не увредимо и били смо заиста скромни. Сам поглед на њих нам је одавао истинско задовољство што смо коначно ту и просто смо хтели нехтели и ми били баш задовољни лако заборављајући раздаљину и пређени пут, а у осталом и ми имамо извесне заслуге но то је друга прича.. Тај дан смо баш одмарали. Једина акција се одиграла касно поподне када је требало допремити "cochon"-а за крај сутрашњег великог дана у шумској кући "Милојка" . Сви имамо поприлично искуства у конзумирању, али у припреми смо тотални аутсајдери. Комша је силом прилика морао из најмрачнијих делова преосталих периферних сивих ћелијица да извлачи присећања на сва бројна пијана и друга посматрања набијања на ражањ, увезивања и усољавања , иначе нам је следила национална брука пред интернационалним аудиторијумом. На крају је све спаковано и остављено да чека сутрашњег мајстора ватре. Споразумевање је текло на разне начине. Комуникација се одигравала у вештом коришћењу гестикулације и претходно апсолвираног познавања игре пантомиме, док је Комша из петних жила покушавао да поново "течно" проговори Француски, вешто користећи Италијански и искусно се извлачећи на Енглеком када је понестајало фигура говора тела. Нас двоје смо активно учествовали у разговору и са извесном сигурношћу све разумевали само нам је било тешко да превалимо преко језика нама познате речи, руководећи се чињеницом да треба говорити Српски да те цео свет разуме.
-
Odavde smo se spustili ka Albertvilu i do naše krajnje destinacije : LES CLEFS Dočekala nas Ivana, Andjela i Anastasija dok je Pera (Patric) bio na poslu. Kao što ste primetili, trudili smo se da slike koje postavimo budu bez nas, ovde i još par puta namerno vas maltretiramo, ali ipak da znate ko smo.
-
Ovde smo prešli naš prvi PASS na ovoj turi, i mislili smo da smo pogrešili put jer nam se učinilo da vidimo zastavu Švajcarske. Kada smo stali sve je bilo jasno, ipak smo u Francuskoj a oblast SAVOJA ima sličnu zastavu samo što njihov krst ide do ivica zastave a CH je unutar granica. Savojari su nam kasnije objasnili da su oni otvoreni i druželjubivi (što je apsolutno tačno) a CH skučeni i uskogrudi (što je takođe tačno).
-
Milan i Komša su se baš potrudili da putovanje bude ugodno i ne previše naporno,mada su etepe bile zahtevne. Ja sam se trudila da zabaeležim što više detalja samo što je svaki deo puta bio detalj koji treba zabeležiti, a to je prosto nemoguće, jer taman vidiš nešto lepo sa druge strane se pojavi drugo predivno, tako da ...
-
Iz Slovenije preko Kumrovca (to je međunarodni prelaz) za Zagreb, ili ka Koprivnici - zavisi gde ideš dalje. Nas Slovenci nisu pustili kod Brežica (to je međudržavni prelaz) pa smo morali da menjamo rutu i obilazimo. Doduše, mi smo se kretali ka Sloveniji a ti bi izlazio iz Slovenije, i zavisi koji pasoš imaš, ako je CRO ili SLO prolaziš sigurno. U svakom slučaju, kako su nam rekli carinici, postoji na njihovom nekom portalu naznačeno koji su prelazi u pitanju, pa probrljaj, mi smo na teži način.
-
Sviraju i "naša deca" iz Mladenovca
-
"Verovatno za većinu vas su ovi predeli poznati, ali nama koji smo išli prvi put, sve je to bilo fascinantno, pa otuda i želja za putopisom. Možda smo nekoga malo podsetili na predele na kojima nisu dugo bili, pa požele da se vrate ponovo. Mi svakako hoćemo. Pokušali smo da prenesemo makar deo našeg iskustva, pa možda čak i da ohrabrimo nekoga ko nema motor, a čita putopis da se odluči da krene ovim bajkerskim stopama. " Jeste ste nas podsetili a mislim i druge ohrabrili
- 19 odgovora
-
- aprilia
- atlantic500
-
(i 3 more)
Označeno tagovima:
-
Iz Slovenije smo krenuli rano ujutru kroz Bohinjsku Bistricu preko prevoja ka Škofjoj Loki i odvojili se ka Kobaridu, Mostu na Soči i Tolminu(par slika je u prethodnom ppostu pa da ne ponavljam). Taj deo je predivan ali smo morali jako oprezno jer je prethodnu noć padala jaka kiša i bilo je malo klizavo, ali jutarnji huk nadošlih brzaka nisu mogli da pokvare. Prijatna temperatura nas je pratila sve do Udina, i onda počinje prženje. Mada smo imali zanimljivu mršrutu, sve je bilo u znaku teškog preznojavanja, milion kružnih tokova i kolone vozila koje smo bezobrazno obilazili čak i po punim linijama. Zamisao je bila da nam Vićenca, Verona,Bergamo itsl. budu makar na kratko dostupni ali... Generalno sem ulazaka u grad ništa uz put nije vredno pažnje, jer utisci predivnih predela Slovenije jednostavno nisu dozvoljavala da sivilo tog dela Italije nekako pokaže svoje adute, pa nismo mnogo ni fotografisali. Vredno pomena je druženje sa Komšinim prijateljima iz Castiglione Olone (Varese), obzirom da se dugo nisu videli a potomci su bivših zatočenika logora MAUTHAUZEN, Srbina MIODRAGA-a ILIĆ-a i Italijana CARRUCI PIETRA, i njihovo prijateljstvo datira sa početka 1970-tih kada su se njihovi očevi sreli,prepoznali i nastavili gde su stali u logoru 1942-1945. Gospodja LUCIANA ima 93 godine i još uvek je jako živahna, dok su ćerka LIVIA i sin LICINIO_GILDO bili veoma gostoljubivi i razgovorljivi, žaleći što se posle toliko godina duže ne zadržavamo. # (motorino CIAO ima 46 godina i još uvek savršeno radi, na čemu smo bili ispraćeni do izlaska iz grada)
-
Manji prelazi izmedju Hrvatske i Slovenije se kontrolišu i rade samo na lokalnom medjudržavnom principu(što je po rečima meštana stalno promenjljivo pa od prilike zavisiš od dobre volje prisutnog), ako se pojaviš na nekom- velike su šanse da će te vratiti i uputiti na neki međunarodni uz pominjanje šengena. Mi smo pokušali od Zagreba ka Brežicama i dalje prema Krškom, ali su nas vratili pa smo krenuli na sledeći prema Kumrovcu, odakle su nas Slovenci takodje vratili a Hrvati pustili, tako da smo morali skroz do Kumrovca (što i iniije bilo loše jer je put dobar i zanimljiv) pa nazad ka Brežicama,po extra prirodi krivinama i asfaltu, umesto ka Celju. Prešli smo više blizu 200km ali jedino što smo izgubili je vreme za oblazak, pa smo rešili da produžimo boravak i ceo dan zujimo oko Bohinja i Bleda, što se takodje ispostavilo kao dobro.
-
Neće redosledom kojim želim, snaćićete se već šte je na početku i td...
-
-
Eto, imam privilegiju da postavljam slike, za koje sam imala i obavezu da zabeležim u pokretu. Deo slika je i sa Mikijevog telefona. Kao i mnoga putovanja pre ovog, započeli smo iz međustanice u Šapcu od "Čivijaša" koji su nas dočekali i ispratili . Put kroz Hrvatsku nismo nešto mnogo beležili jer nam i nije bila cilj ,dok je Slovenija ostavila jak utisak. Najpre po arogantnom i nerazumnom odnosu carinika koji su nas (naš subjektivni doživljaj:iz čistog hira) vratili sa dva prelaza koji su u tom trenutku bili međudržavni, tako da smo od Zagreba morali preko Kumrovca-međunarodni prelaz- pa prema Brežicama. Ispostavilo se da je i to bila lepa maršruta,koja je odstupala od prvobitne za jedva 200km, ali gorak ukus nepoštovanja je ostao. Mi smo sa urednim pasošima ušli u EU bez granica ... pa mi je ostalo samo da pitam službenike da li će za to dobiti povećanje plate. Sve se popravilo u Bohinju u smeštaju Pristevc, gde smo odlučili da ostanemo još jedan dan i obiđemo tu lepotu i naduvani Bled. Ako idete na ovu stranu, idite na Bohinj, smeštaj je neuporedivo jeftiniji a priroda još ne u potpunosti uokvirena kao na Bledu. Ipak, na Bledu smo konačno upoznali Pavla (Nemo), lepo proveli popodne i upili preporuke i savete iz njegovog bogatog iskustva-naravno sve uz Union pivo i Ramadanove specijalitete (koje najtoplije preporučujemo, i zbog kvaliteta i zbog cena, a lako se nalazi kod autobuske stanice).
-
Ako je Komša "Mikica" onda nije !
-
-
-
Pera i Sneža iz Sopota i Komša i Gorica iz Mladenovca. Vožnja po lepom vremenu i u dobrom društvu. Slike će reći sve. (Boro je na slici 0122 i stoji u plavoj raskopčanoj košulji)
-
-
Više nego isto, šta više ti si u prednosti. Iza njih je samo novac iza tebe ljubav.
-
Nikako ne propustiti "BRESTOVAC" (kod Leskovca), prošle godine 27.08. i mislim da je uvek zadnje nedelje u avgustu. >>MⒶТОРЦИ<<