Uveče dolazimo u Kostolac. Kao što sam već gore spomenuo, Bobsov otac nas dočekuje u vikendici. Naložio čovek vatru, doneo nam hranu... Kako je samo prijalo posle celodnevne vožnje po kiši. Malo po malo, okuplja se fina ekipa za druženje. Usput, sa njima sumiramo utiske sa putovanja, zadovoljni jer se sve završilo kako treba, odnosno, i bolje nego što smo očekivali. Bilo je lepog vozanja, divnih pejzaža, odličnog druženja. Verujem da smo na ovom putovanju, ioako nismo išli u neke nepoznate i daleke zemlje, otkrili mnogo stvari, i shvatili da živimo na lepom mestu. Imamo divnu prirodu i ljude, klima sasvim dobra, još samo da izbacimo političare, i ima da nam bude lepo.
Sledeće godine, ako ne odem na neko duže putovanje, svakako imam ideja za godišnji odmor. Kroz glavi mi prolaze ideje da se vratim na Komove, i da obiđem ceo taj kraj, ali biciklom. A, opet, za neki produženi vikend, mislim da provedem u Kostolcu, te da se provozam bar do Kladova. Bogi mi je ostao dužan vožnju u kop, jer kiša nije stajala, a opet zbog iste, nisam otišao na ergelu Ljubičevo, na kojoj radi njegov prijatelj sa fotografije iznad, a baš imam želju. Usput, zahvaljujem se Bobsu na lepom druženju, i gostoprimstvu, sa nadom da se ponovo vozamo u skorije vreme. Ne mora baš toliko godina da prođe, ne bi li se mi zajedno provozali.
Eto, to bilo to od ovog putopisa, nadam se da ste uživali, makar u ponekoj fotografiji.