Ljudi su mahom uskraćeni za razne vrste prava, od države, od poslodavca, od društva, od žene ili muža... Decenijama se ovde već živi najblaže rečeno turbulentno, i narod je sad već definitivno, svoje frustracije počeo da leči ili pokazuje i u saobraćaju. Bilo brzom i nasilničkom vožnjom, bilo ovim tipom ophodjenja prema drugim učesnicima, da kažem:"e nećeš sad proći, ili nećeš se sad uključiti, ja imam prednost isl". Tužno je to sve skupa zaista, kako sam stariji sve je manja moja nada da ćemo kao društvo ozdraviti u svakom, pa i tom smislu "saobraćajne kulture". Ja se trudim ličnim primerom, da propustim, popustim i prepustim drugom u saobraćaju, uvek uz osmeh, uvek ruka gore ili klimanje glavom. Do duše, strogo kad sam u autu ili kamionu. Motor vozim defanzivno i samoživo u smislu da gledam samo sebe, jer smo realno najugroženiji učesnici u smislu posledica.