Jump to content

Moto Zajednica

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 107 postova
  • Lokacija: Graz
  • Motocikl: BMW R1100 RT

Koliko nas koji vozimo motor i koji smo osjetili ljepotu sjedenja za upravljačem bi pristalo da se prebaci na mjesto suvozača i bude voženo dan ili dva ili ne daj Bože tri sedmice na godišnjem odmoru? Da pasivno učestvije u ulasku u krivinu, te da se na pravcima prepusti uživanju u pogled na potiljak vozačeve kacige :moto1:? Zvuči nezanimljivo, zvuči kao da već znam odgovor. Stoga mi djeluje sasvim prirodno što je ta avanturistkinja u Milici odlučila da za sledeći odmor napravi transformaciju i prijeđe sa mjesta suvozačice na mjesto vozačice. Hm..., da li to onda znači da ja prelazim na, pu-pu-daleko-bilo, uže sjedište :stabre:? Jeste da sam viši i da bi mi pogled prebacio preko njene bijele kacige. Ali ipak zvuči... nehumano ili da kažem nebajkerski. Kao argument protiv koga se ne može uložiti primjedba prilažem činjenicu da je moj motor zajedno sa koferom i sa mnom na suvozačevom mjestu (:wacko: opet neka jeze prođe niz kičmu) jedno šest puta teži od nje same i da eto čak i da sve ostalo štima, protiv fizike se ne može.

 

Dakle, projekat počinje- sticanje dozvole za motor, te kupovina našeg drugog, a za Milicu njenog prvog motora. Šta bi odgovaralo nekome ko još nikada nije ni skuter vozio? A da opet ne bude skuter, jer sa skuterom teško da se može na ozbiljniji vikend izlet a kamoli na veće putovanje (da se kolege skuteraši ne uvrijede, ovdje je bilo riječi o onima od 50 kubika). Kako i kada do vozačke, a i koje od A1, A2 i A. Priča se povela na vrijeme, na kraju sezone 2018, tako da je bilo dovoljno vremena za razmisliti i djelovati. Među prvim opcijama učinila se najzanimljivijom ona da se odradi šest časova jedne subote u martu/aprilu 2019 na motoru od 125 kubika i da se bez ispita dobije pravo vožnje motora do 125 kubika sa B katagorijom. Prednosti su bile jasne- za jedan dan i uz minimalne troškove se rješava problem dozvole. Formalna mana je ta da ovu dozvolu priznaju Austrija, Italija, Španija, Portugal, Češka i Litvanija. Pa dobro, za prvu godinu biće nekih tura po Austriji, možda Italiji. Taman da se vidi da li Milici to leži, pa ako da, da se onda uđe ozbiljnije u priču o pravoj A kategoriji.

 

(Važna opaska: uvod putopisa nastao je dijelom kao plod mašte autora i nikakvog govora o mom prelasku na zadnje sjedište nije bilo :popovanje:. C!! Čisto da se zna..)

 

I tako je ta ideja rasla i razvijala se. Kako se približavalo proljeće 2019 ja sam se sve više suočavao sa mišlju i novim osjećanjem da će neko moj sjesti na motor i da ću se ja brinuti o njoj, kao što su do sada neke osobe brinule o mojoj sigurnosti. Ideja da preuzmem odgovornost obuke i savjetovanja nakon tih odrađenih šest časova sve mi je više izgledala neozbiljno. Jedno je kada neko ko vozi motor objašnjava, drugo je kada ti je tu instruktor, koji svoj cijeli radni vijek radi samo to. Tako smo lagano, ali na kraju potpuno uvjereni u ispravnost odluke, prešli na mnogo zahtjevniju ideju, ideju da ona od starta krene sa obukom za A kategoriju, gdje će steći prvo iskustvo sa motorom i to pravim, od preko 600 kubika, kako na poligonu tako i u gradskoj vožnji. Uporedo sa tim smo gledali i oglase, tražili nešto što bi se uklopilo kubikažom, izgledom (:confused0068:zašto ovo stoji tek na drugom mjestu?!) i funkcionalnošću i naiđosmo na Hondu Virago 535. Stigla je kod nas i prije nego što je obuka za motor započela. Mirno je čekala na svoj novu gazdaricu, da se zajedno povedu u bajkerske vode. A gazdarica se ganjala sa terminima i nefleksibilnim auto školama, zvala, hodala i tako nesvjesno položila svoj prvi bajkerski predispit, pokazavši dovoljno volje i želje za dva točka. U junu je položen i vozački ispit, i to iz prve. I eto nam nove bajkerke u društvu. Pa, dobro došla :jee1:!!! :dobrodosli2::yamaha::sampion:

244287823_2019-12-2600_08_15-Fotos.png.991bf8d25ce1e964d407efdb67aa58bc.png

 

Slatke muke, kuda sada da se krene? Apetiti rastu, opcije su razne, nijedna ispod tri hiljade kilometara. Odlučujemo se za Italiju (što se po naslovu dalo naslutiti), jer nam je najbliža i jer je nismo obišli do sada kako bismo htjeli. Plan je da se krene u septembru, a do tada da lokalnim vožnjama okrenemo koji kilometar na Viragu, kako bi motor sjeo i kako bi se steklo iskustvo pred veliki put. Obuka je odrađena na Yamahi MT 05, a Virago je potpuno drugačiji tip motora. Trebalo se u kratkom roku navići na dva motora. Bilo bi neiskreno reći da je sve teklo glatko i po planu. Više puta smo što Milica što ja posumnjali u opciju odlaska do Italije sa dva motora, te je često opcija odlaska autom izgledala kao realističnija. Neke pripremne vožnje su bile više nego dobre, dok su neke ukazivale da ipak treba skupljati još iskustva prije velikog puta. Recimo, vožnja auto-putem gdje se po prvi put trebalo na nekih 110 km/h upravljati, naginjati i boriti sa drugim autima i kamionima. Malo prije planiranog polaska su nabačeni nosači i bisage na Viraga, zaprljane ruke i odrađeni mali servisi na oba motora i oba su spremna čekala na odluku da li ćemo ih povesti u avanturu ili ne. A odluka je pala neposredno pred put- idemo motorima. I tako je nastala priča koju pretačem u putopis.

 

 

Motori su još sinoć postrojeni i upregnuti.

m_IMG_5334.jpg.eee041f519caf671b42a41be639585d9.jpg

 

A danas je četvrtak, peti septembar 2019. Sunčan, lijep dan. Nas dvoje, dva motora… i pet napakovanih kofera (plus torba na rezervoaru).  Mašine se zagrijavaju ispred zgrade, sve je spremno za avanturu. Oblačimo jakne i zatvaramo vrata iza sebe. U mislima ostaje slika stana. Stan će nas takav dočekati za malo jače od dvije sedmice, ali kao i posle svake ture, čovjek se vrati drugačiji. Neke stare se poguraju dalje, dok se neke nove granice postave, vjetar oko tebe otpiri nepotrebne brige i izmjesti te iz svakodnevnice, a čula upiju bljeskove nadražaje. Neopipljivo bogatstvo putovanja.

 

Hvatam kilometražu malo prije 10h, da se brojkom nakon povratka možemo "uštinuti" i provjeriti da sve to nije bio samo san.

m_20190905_095911.jpg.403615e6841fa7a5f8b4e2e276a18cc7.jpg

 

m_20190905_095904.jpg.d3258ca5f47185b0cf353786e37d4390.jpg

 

Uz pomoć kamena kao stativa pravimo fotkicu prije puta :)

m_IMG_20190905_100108.jpg.b78b3149ae01cca42f24ec972659ef00.jpg

 

Provjeravamo komunikatore i zavrćemo gas...:jee3:

 

  • Sviđa mi se 28
  • Podržavam 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Svrati ponekad, 286 postova
  • Lokacija: Bela Crkva
  • Motocikl: Princ 250 + Africa Twin

Jedva čekam nastavak, samo me interesuje đe nađe HONDU Virago?


Послато са Ulefone_Armor_5 помоћу Тапатока

  • Sviđa mi se 1
  • Haha 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Zainteresovan, 908 postova
  • Motocikl: BMW R50/5

"posle svake ture, čovjek se vrati drugačiji. Neke stare se poguraju dalje, dok se neke nove granice postave, vjetar oko tebe otpiri nepotrebne brige i izmjesti te iz svakodnevnice, a čula upiju bljeskove nadražaje. Neopipljivo bogatstvo putovanja."

 

Opipljivo bogatstvo ovog foruma

  • Sviđa mi se 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Svrati ponekad, 107 postova
  • Lokacija: Graz
  • Motocikl: BMW R1100 RT
pre 43 minuta, Nikola-Pera je napisao:

PS

mala ispravka, yamaha virago a ne honda

Samo da vidim čitate li vi to sa pažnjom ili sam' slike gledate :) 

  • Sviđa mi se 2
  • Haha 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Svrati ponekad, 107 postova
  • Lokacija: Graz
  • Motocikl: BMW R1100 RT

Miličin najveći neprijatelj koji vreba odmah tu ispred zgrade, polukružno na semaforu, čije zeleno svijetli jedno tri sekunde, je savladan i sve velike prepreke na putu do Italije već su iza nas :jee3:. Pred nam su nekih 420 kilometara do mjesta Mestre, odakle ćemo posjetiti Veneciju i gdje ćemo prevesti prvu noć odmora. Put do tamo nam je dobro poznat, prešli smo ga više puta, što autom, što BMW-om. Pošto smo krenuli oko 10h i pošto nećemo da nepotrebno šaramo po Austriji, idemo odmah prijeći tih nekih 200 km do granice. Vozimo 100 do 110 km/h. Prija nam što se kilometri nižu, posebno zato što to vidimo kao neku indirektnu potvrdu da odluka da se idemo motorima nije bila loša :moto3:. Gledam u Viraga koji se drži ispred mene, lagano prolazi pored Klagenfurta, gdje je i kupljen. Lijep mi je osjećaj što sam ga nakon kupovine ja dovezao do Graza, a sada ga Milica vozi tim putevima. Obilazak kamiona i sporijih auta Milici ide bez problema, ali je vrlo važno da sve to bude obavljeno prije ulaska u neki od tunela. Jer u tunelu se ne oseća lijepo prilikom obilaska, tako da ja pazim na navigaciji i nagovještavam dolazak novih tunela, da se ne nađe u neželjenoj situaciji :dobar:. Kratko vozimo sa jednim parom na Hondi Gold Wing-u, ali čak i za naše standarde brzine su nam prespori, pa ih obilazimo. Prvih 100 km je iza nas i to svečano komentarišemo, zadovoljni kako ide. Malo fotki sa ovog dijela puta, dijelom što nama nije nov, dijelom što smo mislima u saobraćaju. Točenje goriva na svakih 120 km (manje-više) zbog malog rezervoara na Viragu dobro dođe, da se protegnemo, provjerimo kofere i malo prokomentarišemo poneku situaciju sa puta koja nam se desila u međuvremenu.

 

Ubrzo posle prve pauze nas obilaze dvojica na ogoljenim i bučnim Harlijima. Djelovali su kao da idu direktno na snimanje Sons of Anarchy-ja, u kožnim hlačama i prslučetu, te sa maramom oko nosa kao gotovo jedinim zaštitnim dijelom opreme. Ubrzo zatim primjećujemo u suprotnoj traci pozavidan broj grupa motora, mahom Harlija i kako se približavamo Villachu postaje jasno da je za vikend na programu motorijada na Faaker See-u, tradicionalno i ozbiljno okupljanje Harlija (za sve ostale motore predviđen je odvojen parking :bljak:). Potpuno samo zaboravio na to. Da navratimo nismo baš za, ipak idemo svojim putem.

 

Izlazimo iz Austrije i eto nas već u Italiji , autoputevi su sastavljeni i nema čekanja i usporavanja. Sve isto…, iz moje perspektive. Međutim Milica primjećuje nešto, nešto joj se ne sviđa na italijanskom autoputu. Kao da je su joj se trake suzile, kao da ima manje prostora. Pretpostavljam da je do zaštitne ograde koja je nešto drugačija i viša pa daje taj osjećaj. Tek posle saznajem da su im sve tri trake (dvije plus zaustavna) uže nego austrijske, što očigledno igra ulogu i biva brže primjećeno za nekoga ko je nov na motoru.

 

Prva pauza i točenja goriva u Italiji.

m_20190905_140535.thumb.jpg.09bec876fabeabdbe6de63385b5a57b3.jpg

 

Valja se mentalno navići na drastičan skok u cijeni. Sa austrijskih prijatnih 1,16€ na vrelih 1,52€ kod susjeda.

m_20190906_095711.thumb.jpg.8b2dfb2131332cd4caf5dd49feb5ae43.jpg

 

Odluka pada da nastavimo dalje autoputem iako je ovaj dio, koji ide kroz Alpe, veeeoma zanimljiv i sa dobrim i širokim putem. Jasno je da na ovom putu neće biti peglanja krivina, to će doći sa vremenom. Sada je cilj da se malo prije Udina skinemo na magistralu, kako bismo zaobišli dobar dio čisto ravnog autoputa i dionicu od nekih 50 km između Palmanove i Portogruaroa, gdje se prema informacijama sa interneta vozi 50 km/h zbog radova. Ali hoće se da mašamo odvajanje i da nastavljamo ravno ka Palmanovi, gdje nam više ne ostade druga opcija nego ući u radove, pa kako prođemo.

 

Prijatnu svježinu Alpa mijenja sve topliji vazduh i nakon dva-tri upozorenja za smanjenje brzine dvije trake se sužavaju i stapamo se u koloni koja se vuče. Iako je u međuvremenu postalo veoma vruće, neka utjeha je što nismo u suprotnoj traci. Nikada dužu kolonu kamiona nisam vidio nego tu. Hajde što oni ne voze, nego i automobili stoje pored njih, niko se ne kreće. Jasno je da ćemo u povratku gledati da zaobiđemo ovaj dio, koji su Italijani odlučili da prepravljaju tokom cijele ljetnje sezone :neznam:.

 

Ostatak puta do Mestre-a je malo prohodniji, te nas oko 16h navigacija dovozi na cilj. Parkiramo na ulici, stigli smo i prva etapa je uspješno završena. Zadovoljni smo :lol2:Odlazim do zgrade gdje nam je smještaja i zvonim, ali nema odgovora. Zapišem broj telefona koji je tu nalijepljen, pa reko da zovem, kada vidim da Milica priča se novom drugaricom :). Na italijanskom teško, mora da je engleski. Sve pretpostavke padaju u vodu kada sam čuo srpski. Jelena živi u Mestre već godinama, pa je čula nas dvoje kada smo se parkirali i eto našla se tu da pomogne ako šta treba. Slažu se kockice kako to samo može biti i ona zove vlasnika smještaja, objašnjava da smo tu i vrata nam se otvaraju. Hvala joj! Dobijamo informacije od nje o parkingu, koje i naš domaćin, reko bih Indijac, upotpunjuje i nakon ne baš laganog uznošenja stvari na drugi sprat i parkiranja dolazi vrijeme za tuš i neku laganiju odjeću. Jedva se dočekalo.

m_IMG_20190905_164015.thumb.jpg.26bd2ab8d1e5e1cdc65faa73d191da77.jpg

 

m_IMG_5438.jpg.c3dbba49c6caf3cb8bec9a7a8146b571.jpg

 

Mestre je ne tako malo mjesto, okrenuto ka turizmu usko vezanim za Veneciju. Pokušaj da odemo busom dvojkom do Venecije se završava tako što idemo prvo da potražimo karte za bus. I onda mi dolazi da sam ovaj smještaj (B&B Caponi Bros) izabrao baš zato što je željeznička stanica u blizini. Idemo se umiješati među turiste :)

m_IMG_20190905_173311.thumb.jpg.def0cbd9d7fda7607b4e2e98c53ac94c.jpg

 

m_IMG_20190905_173445.thumb.jpg.e629dd485a12dac85f3d00a7eda0f888.jpg

 

m_IMG_20190905_174938.thumb.jpg.f602c9870873fc8fea96dfeec780997b.jpg

 

m_IMG_5348.jpg.653266742b619b3d5597d31feb760395.jpg

 

m_IMG_5352.jpg.a26d5e18d39612c9c441eadb53e67eeb.jpg

 

Karta do Venecije košta 1,35€ i za nekih 15 minuta već smo tu, u biseru Jadrana. Izlazimo sa stanice i u krugu od 50 metara imamo sve, super pogled, kanal i čamce, predivan most, crkvu ispod koje su katakombe i prilično dobar, rukom dorađen, sladoled. Toliko toga je smješteno na tako maloj površini, da bi se poneki gradski centri podičili kada bi imali takvo bogatstvo. A za Veneciju ovo je samo djelić grada, podaleko isturenog od centra. Šta više reći o njoj, a da se ne ponavlja i ne citira rečeno. Teško. Zato evo par fotkica, počev sa izlaskom sa željezničke stanice.

m_IMG_20190905_180153.jpg.fdfee8439bc8a63633a6f63b74df6608.jpg

 

m_IMG_20190905_180251.thumb.jpg.6d69514955f77d3879c62828516fbccc.jpg

 

m_IMG_20190905_180419.jpg.d04919102e309a76490691f2f548ba95.jpg

 

Ponte degli Scalzi...

m_IMG_20190905_180745.thumb.jpg.c1ad50ac724f7174b33b61ee03120410.jpg

 

... i pogled sa njega.

m_IMG_5358.jpg.71dfec678ee42aaae06c89454dd7236f.jpg

 

Chiese di San Simeon Piccolo...

m_IMG_20190905_180350.thumb.jpg.b20760bae3400e9736141dca8a13e79a.jpg

 

m_IMG_20190905_181349.thumb.jpg.f020cc61e23356f94b52a4c5bb493b7b.jpg

 

m_IMG_20190905_181538.thumb.jpg.18321a855d879a8ff367edb06fd2a0c4.jpg

 

...i njena katakomba.

m_IMG_5361.jpg.629f3901695971519af54ebf6f3cfb75.jpg

 

Inače u potpunom mraku, osim kada sijevne blic.

m_IMG_5372.jpg.b4d3ea3c78372dbd8190058d4ac493f7.jpg

 

m_IMG_5370.jpg.2aa325bfa9c8d7d0d0b5571a01a7857c.jpg

 

Dejvid Koperfild na djelu:

m_IMG_5374.thumb.jpg.b3f7e3f60ce9c9547306ff1e54b9334b.jpg

 

m_IMG_5375.thumb.jpg.c2b70550b7da48f705062bc0282f328e.jpg

 

Pa onda da se malo predahne :)

m_IMG_5385.jpg.01edf9db270b5e79de052b4e257e33eb.jpg

 

Staklene figurice sa Murana, ručno rađene.

m_IMG_5386.jpg.79bf0167b9409391b3057085637bb6c1.jpg

 

m_IMG_20190905_180636.thumb.jpg.dc79f8601ef72451957eb3bafe44a9e8.jpg

 

m_IMG_5392.jpg.cbba3397651fceef53d8468cccbea0e2.jpg

 

m_IMG_5393.jpg.9d9ebceb6ec50ddfc4398f1548257639.jpg

 

m_IMG_5403.jpg.848e2520db55e4ea94b72f1aed2ecae1.jpg

 

m_IMG_5396.jpg.b5ae84bd6e1354e96e97275f5277091b.jpg

 

m_IMG_5399.jpg.704943c314486a1fcad2241d8a6264d9.jpg

 

m_IMG_20190905_185429.thumb.jpg.6c9995a6d9649693eb0392136716905e.jpg

 

m_IMG_20190905_194425.thumb.jpg.94fc7c825c2dff9d018663a241d90bb7.jpg

 

m_IMG_20190905_195717.jpg.0404d71c1ec6578c5d4c512560e61d4e.jpgž

 

Veče nas hvata na Ponte di Rialto.

m_IMG_5408.jpg.77d11c1674e4c9f696a635617d4c013d.jpg

 

m_IMG_5413.jpg.a5a1fa9bb829c64b68a9b31dfc2b8321.jpg

 

Kraj dana i zalazak sunca dočekujemo na Trgu Sv. Marka, oduševljeni viđenim i doživljenim u ovome dugome danu.

m_IMG_5414.jpg.2df9da4ab8b46fa21076c7057436849b.jpg

 

m_IMG_20190905_202612.jpg.d40b8dd89f5c742ddac8e52f0ab254a9.jpg

 

m_IMG_20190905_202857.jpg.d22ec2cb2a4d50b11ab367910bbdcae5.jpg

 

m_IMG_5426.jpg.069f9920299909883513c97405133225.jpg

 

Tijelo, a prije svega noge, već izdaju. Hvala Googlu, uz pomoć koga otkrivamo vodene taksije. Jedan nas vodi sa Trga direktno nazad na željezničku stanicu, naše je samo da uživamo. I da se molimo da se ne sudarimo sa nekim od raznoraznih plovila koja po mojoj procjeni voze prije po slobodnom nahođenju nego po nekom opšteprihvaćenom pravilu. 

 

Ko se ovde ne sagne barem malo....hm.

m_IMG_5433.jpg.664a4005b7c8e86039481bb88fcb49b7.jpg

 

Santa Maria della Salute nas ispraća i želi nam laku noć.

m_IMG_5422.jpg.add3e54a12729bf1520ce855d8d3f01f.jpg

 

m_IMG_5437.jpg.a541d192db28248ca492a277f3fbf6a5.jpg

 

Bacamo oko na motore, sve OK, sigurna je ovo i poštena zemlja :) 

  • Sviđa mi se 16

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Drug član, 1650 postova
  • Lokacija: Borca - Greda
  • Motocikl: Yamaha

Nije zgorega da i Milica svojim pisanjem zacini svoju prvu veliku voznju

Inace sve pohvale za istrajnost ka ostvarenju cilja dozvola i motor

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Drug član, 1025 postova
  • Lokacija: Mladenovac
  • Motocikl: HONDA CBR 1100XX ;YAMAHA Nouvo

image.png.b69f8c2066230e29254a02f22ceea199.png

Најпре честитамо Милици и добро дошла на своје:jee1:

Браво,браво,браво и пуно лепих вожњи

А ово друго је настало у некој од мојих посета давних 80-тих:aha:

 

 

m_IMG_20190905_194425.thumb.jpg.94fc7c825c2dff9d018663a241d90bb7.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Svrati ponekad, 107 postova
  • Lokacija: Graz
  • Motocikl: BMW R1100 RT

Ponedeljak je, prvi dan u radnoj sedmici i ujedno dan kada se putopisi na BJB najviše čitaju :oda2: Pa rekoh da vidim ima li novih komentara...

 

Komša, dok Milica ne napravi svoj profil, ja se zahvaljujem u njeno ime :) Na brata Dragana smo slučajno nabasali, gubeći se po sokacima :) 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Drug član, 4992 postova
  • Lokacija: Kraljevo
  • Motocikl: XT1200Z Super Tenere

Pre svega čestitke Milici na odluci da korman preuzme u svoje ruke, a i na hrabrosti da krene na dugo putovanje sa minimalnim iskustvom.

Vama želim puno sreće na putovanjima!

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Svrati ponekad, 107 postova
  • Lokacija: Graz
  • Motocikl: BMW R1100 RT

Italijanski doručak mi dođe kao neka poslastica posle poštenog obroka. Jedan kroasan, malo marmelade i šolja kafe ili mlijeka. Biraj, jer Indijac ne pita dvaput :jok: Sreća bilo je još nekog tosta, nešto se iskombinovati dalo. Da ne spominjem da sam i dio Miličinog dorucka pojeo :gurman:. Ona, jel' te, za razliku od mene pazi na kcal. Zato smo za ostale smještaje gledali da imamo čestit doručak koji je vidio i ulja i tave. Nabacujemo osmjeh, motori su na mjestu, to je bitno.

m_IMG_5440.thumb.jpg.201d91b1befc5ac64fb7d252aa7cfdd2.jpg

 

Juče smo, orjentacije radi prešli ovu turu:

884270788_2020-01-0316_18_34-GraztoVenedigItaly-GoogleMaps.png.b32be20daaf9586188b773957df4639e.png

 

Primjećujem da su italijani zarad vjerodostojnosti ovog putopisa sve do danas ostavili otvorene radove na pomenutome dijelu puta između Palmanove i Portogruaroa, kako bi se mogao napraviti screenshot sa ovim čikicom koji kao nešto gura. Hvala, hvala...

 

Pakujemo se i krećemo lagano u pravcu Riminija. Za danas imamo kraću turu, plan je doći do smještaja u mjestu Torre Pedrera, odakle se praktično može posjetiti Rimini, bez da se uvlačimo u njegovu gužvu. Pregovaramo kako bi bilo dobro danas naći vremena i posjetiti San Marino. Ipak odlučujemo da ne planiramo previše, nego da vidimo kako će se dan odvijati. Vozimo mimo autoputa, pred nama je nekih 200 kilometara, većinom pored mora, a dijelom i preko delte rijeke Po, koja se nekada spominjala na časovima geografije.

1331268421_2020-01-0316_20_56-VenedigItalytoTorrePedreraProvinceofRiminiItaly-GoogleMaps.png.d998614d9db331f81aa1bc41c99c40d0.png

 

Put širok, dovoljno prostora za sve, tako da se poneko auto koje nas obiđe i ne trudi da prijeđe u drugu traku. Nije baš prijatno pri većim brzinama, ali vidimo da se na ovome dijelu puta tako vozi. Ili se barem nadamo da je ovo samo izuzetak. A put prav, nigdje krivine da se guma bare malo očeše sa strane. Ipak, dobra je alternativa za auto put, prije svega što je besplanto i može se malo gledati lijevo-desno. Za razliku od juče kada smo se preznojavali na motoru, danas je druga priča. Jak bočni vjetar duva sa kopna ka moru, otežava vožnju i navlači oblake. Kišna odijela su nam u pripravnosti i taman gledamo da stanemo negdje, pa da ih obučemo, kada ulijećemo u pljusak koji pojačava. Do tada smo mogli i da biramo i da se premišljamo gdje ćemo stati, sada koristimo prvu moguću opciju da se sakrijemo. U ovome slučaju to je kafana koja ispunjava dva osnovna uslova da ponese epitet krajputaške: ima dovoljno parkinga za kamione, a dva aparata su locirana tačno gdje treba, pored WC-a.

m_20190906_105916.jpg.cb48807508c9e63b1ad4ad685e52a2e7.jpg

 

m_20190906_105906.jpg.bcc04fb29a0ab795afa35cebb1530e4e.jpg

 

Vidimo da ove kafane imaju istu atmosferu, tip gosta i ambijent kao i bilo koja druga na našim prostorima. Nešto kao McDonalds, već znaš kako i šta funkcioniše i lako se uklapaš.

m_20190906_110330.jpg.85d4a52f3ef1cd71cbadc57aa969dc44.jpg

 

m_20190906_110435.jpg.b5f240eb36443dace7244dea8db26fc9.jpg

 

Pljušti napolju. Neka, neka i ona isćeifi. Inventar kafane je i neizbježna konobarica, koja ima dovoljno ženskosti da skuva dnevni meni, a dovoljno muškosti da sa nakrivljenom cigarom u ustima natoči pivo sa savršenom pjenom.

m_20190906_112029.jpg.37389c2029de698bb483753abdfcb93a.jpg

 

Milica će kafu, ja ću specijalitet kuće, ipak će pauza potrajati.

m_20190906_110610.thumb.jpg.cc451d29ad413770d059afe49eac6f49.jpg

 

I tako, posjedismo možda i dva sata, čekajući da nas vrijeme pusti napolje i da nam prekroji plan, te ostavi San Marino za neku drugu priliku. Oblačimo veoma funkcionalna kišna odijela, koja svoju funkcionalnost prije svega ispoljavanju efikasnošću rastjerivanja omanjih oluja, pijavica, te i jačih monsusnkih kišnih oblake, pa tako neokvašeni stižemo u naš smještaj, hotel Heaven uz samo šetalište i plažu. Čekajući recepcionarku, krišom nadomiještmo opali nivo šećera u krvi gumenim bombonama :) Baš sladak neki hotel :) 

m_20190906_143820.thumb.jpg.d7331c9bad6e50ad639cf972cdd3cf9d.jpg

 

Hajde da prvo obučemo kupaće, možda se brćnemo.Vrijeme i more ne izgledaju baš najprijatnije, padalo je i ovde, ali se situacija popravlja kako dan odmiče.

m_20190906_150740.jpg.68a228dd59da77e14de3a29431021248.jpg

 

I dok vadimo stvari iz Miličinih bisaga, jasno nam je da im vodootpornost nije jača strana. Čak smo ih na prethodnoj pauzi kod kafane prekrili za to specijalno nabavljenim nepropusnim prekrivačem, ali nije ih uspio sačuvati. Zamolim više nego prijatnu recepcionarku da nam pozajmi peglu, ako ima. Dovoljno je bilo da joj pokažem izguglanu sliku pegle i već maše rukom da je pratim. Sleti žena niz stepenice do podruma tom brzinom, da mislim da drži rekord sjeverne zemljine hemisfere u toj disciplini. Dok sam došao do vešeraja, prođoh pored disko sobe, pa fitnes mašina, pa stonog fudbala…, nema šta, fino upakovano sve u prodrum, da gostu ne bude dosadno.

m_20190906_175110.thumb.jpg.c15946205d8b717f8a843bf4ce6c68ea.jpg

 

Dok sa puno elana sušimo stvari, bacih oko na Booking i skontah da sam zeznuo rezeravaciju za iduća tri dana, tj. pomjerio sam je jedan dan unaprijed. Da se stornira ne može više besplatno, valja zvati. Potrajalo je, ali na kraju je bilo uspješno.

 

Osjeće se kraj sezone, mirno je, omjer turista i domaćih Italijana se vraću u egal. Hm.. treba nešto ubaciti u kljun, slatkiš od doručka iz Mestre-a je davno popustio. Šta pojesti u 16h, gdje pokucati kada ništa ne radi i tek se otvara u 17:30h ili u 18h? Italijasnka poslepodnevna pauza, koju rado koriste. Vrtimo se gore-dole i vidim da u jednom restoranu njih pet baš fino i obilno jede. Promolim glavu i pitam: Mangiare? – i odmah mi bi jasno da se to osoblje lokala časti uz sve moguće što se u njihovoj kuhinji napraviti može, ali da za nas tu neće biti ništa. Nađosmo piceriju pored mora, koja peče pice, ali eto, u tom periodu ih ne serviraju za sto, pa to onda prepuštaju nama. Rado pravim tih osam koraka- četiri do pulta gdje mi daju picu i četiri nazad. I, baš je sjela.

m_IMG_5448.jpg.3874676a04a50846a54c48bdd0b884a4.jpg

 

Brćnuli smo noge u moru. Vjetrovito je i niko se ne kupa, pa plaža pripada skoro samo nama. Dugačka pješčana, karakteristična za italijansku stranu Jadrana.

m_IMG_5457.jpg.1ee3565d7e9277702ae2678672287c60.jpg

 

m_IMG_5458.jpg.009d76c644be69f6d0edf5aecfe01f69.jpg

 

OK, Rimini nam je tu. Tražimo prevoz i za po dva evra stižemo direktno busom do grada, super poveznica. Nećemo imati vremena da obiđemo sve, pa se odlučujemo za onaj više kopneniji dio, gdje je stari rimski most Ponte di Tiberio, trg Piazza Cavour, nekada veoma raskošna hirurgova kuća, gdje su pronašli instrumente za operisanje i još štošta, zatim Rimski amfiteatar. Sve to obilazimo u jednom krugu.

m_IMG_5460.jpg.b77607caeff9b8a7fd86565b2d542aee.jpg

 

m_IMG_5461.jpg.443201a452f846e1a9afd1907dd461ef.jpg

 

m_IMG_5476.jpg.ce6348467d121da13443d2a6bcf9ae99.jpg

 

m_IMG_5480.jpg.b57380b3065a16c2ed97939e541b899e.jpg

 

m_IMG_5482.jpg.15ae124e964e4cd564c438040c5899ea.jpg

 

Impresionira činjenica da su ga napravili Rimljani i da se do danas koristi za saobraćanje, čak i auta prelaze preko njega. Nije bilo fušerenja u to doba. Prilazak ka mostu vodi kroz vrlo "slikovitu" ulicu, Via Marecchia. 

m_IMG_5469.jpg.d7ad6d598081c49510e80e788e4d2255.jpg

 

m_IMG_5472.thumb.jpg.2b4b30c0feb6fce389dffad09f7197e2.jpg

 

m_IMG_5470.thumb.jpg.0fb00281277b287a75dd919d76c066c1.jpg

 

m_IMG_5473.jpg.24595c2fb765191268ddbb9064eb36df.jpg

 

m_IMG_5466.jpg.462bb46e32784673971dfc3d4848c0a8.jpg

 

m_IMG_5483.thumb.jpg.f53026e5c0d14806317492b3e7f60cc6.jpg

 

Trg Cavour

m_IMG_5484.thumb.jpg.d4b40ac928ce76caaf895017aa769158.jpg

 

Na trgu Cavour postavljeni stolovi i prodaju se ručni radovi, nakiti, polovne stvari. Ko je šta imao, imam osjećaj da je iznio tu veče iz kuće uz parolu, možda se proda. Recimo:

m_IMG_5486.thumb.jpg.d984a20b524316c90c0d149baf2fe488.jpg

 

Na Miličinu ideju biramo sitan vez koji bi pristajao uz rezervoare naših dvotočkaša :)

m_IMG_5487.jpg.5ef29f86050a62cc8c67593aee155552.jpg

 

m_IMG_5494.jpg.c059192d6483fe8047712fd11b5322eb.jpg

 

m_IMG_5488.thumb.jpg.353ee046f0f56d59d2aaaab47ba378d5.jpg

 

Malo dalje grupa bajekra, reklo bi se u posjeti jednom domaćem, koji ih provodi i objašnjava ponešto od istorije grada.

m_IMG_5500.jpg.9d2a6fb4a8b3c9ce413dc29e30ad0a93.jpg

 

m_IMG_5502.jpg.e1a4370f20ce0e7933d48547e858ff5d.jpg

 

Stajemo da Milica upita za kafu, ako mogu da joj naprave jednu za ponijeti. Iako nam je u momentu postalo očigledno da je radnica privela sve kraju nakog dugog dana ipak sa širokim osmjehom i vrlo ljubazno pristaje. Tu se bakšiš daje od srca.

m_IMG_5505.jpg.62117126c71f1654ddeba0a37b21446f.jpg

 

Zatim pred Avgustovim trijumfalnim vratima nam umalo promiče jedna poveća poslastičarnica, gdje sladoled stoji u posudama ugrađenim u radni sto. Samo po natpisima na poklopcima možeš da vidiš šta imaju. Pošto postoji izvjesna privlačnost između mene i italijanskog sladoleda sa pistaćima, izbor je iz moje perspektive dovoljno sužen i savršeno lak. Dvije kugle. Žao mi je što ne fotografisah, nisam očekivao da ću umjesto klasičnog kugla-sladoleda za istu cijenu dobiti vješto odigranu predstvu u kojoj glavne uloge igraju kornet i špalta koji se u okretnim prodavačicinim rukama savršeno prepliću jedno oko drugog, nabacujući sloj po sloj gusto-kremkastog sladoleda. Dobro, možda to i nije bilo baš tao spektakularno, ali ko to osim Milice i mene može da opovrgne :bacikosku:Znamo da prodavačica ne bi imala ništa protiv ovog opisa :). Konstatujem da je ovo najbolji sladoled od pistaća koga sam ikada probao. Zaista. Mastan, intenzivan ukus, baš dobar.

U dubokoj noći napuštamo Rimini i vraćamo se u sobu busom.

m_IMG_5506.jpg.5bc57043258e2c7ecc1ee34d152a4a3b.jpg

 

m_IMG_5509.jpg.a661a3e8f228718b30bcb55aaf30d54c.jpg

 

Rimini nam je priuštio osjećaj ogromnog grada koji ulazi u mirnu jesen i kao da je željan odmora. Ljudi koje smo danas sreli su nam stvorili prijateljsku i lijepu sliku o njemu, kakvu ćemo ponijeti sa sobom.

  • Sviđa mi se 15
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


  • Aktivni korisnici   0 članova

    Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.







×

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja