Jump to content

Moto Zajednica

mali_veseljak

Članovi
  • Broj tema i poruka

    414
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Reputacija u zajednici

319 Excelent

O članu mali_veseljak

Profile Information

  • Pol
    Muškarac
  • Lokacija
    Banjaluka
  • Motocikl
    Yamaha Tracer 700 - Traveler

Poslednji posetioci profila

Sekcija koji prikazuje poslednje posetioce ovog profila je isključena i ne prikazuje se ostalim članovima.

  1. mali_veseljak

    Ukrajna Černobil 2019

    Moze se proci, nije katastrofa ali ima puno rupa. Neke dionice su odlicne. Od ove tri rute na donjoj slici idi gornjom. Srednja ruta ima jedno 10km makadama.
  2. mali_veseljak

    Внимание, внимание! Уважаемые товарищи…

    Dan 2. Debrecen - Rivne Brzo smo zaspali a još brže se probudili. Adrenalin je uradio svoje i svi smo bili budni već u pola pet, polako se spremili, popili kafu i u 06:00 smo bili spremni za polazak. Cilj za taj dan je bio stići u Rivne. Do ulaza u Ukrajinu je nekih 120 kilometara koje brzo prelazimo. Ovaj dio puta vozimo po jako dobrom asfaltu. Naselja su sve rjeđa a priroda sve ljepša. Na dvadesetak kilometara do granice stajemo u prirodi i priređujemo pravu gozbu... naravno, bajkerski, u prirodi. Stižemo na granični prelaz Zahony – Tysa i ubrzo smo u Ukrajini. O načinu prelaska ukrajinske granice smo imali razne informacije sa neta, uglavnom ne baš dobre. Navodno, procedura traje tri sata, komplikovana je i potrebno je privremeno cariniti motore, platiti neku taksu i šta sve ne. Na rampi su dva vojnika naoružana kalašnjikovima. Zagledaju tablice i na neku potvrdu zapisuju broj tablica i daju svakom vozaču. BiH tablice imaju format: 111 A 111. Dakle tri broja, slovo i tri broja. Kod jednog od nas je na zadnja dva broja naljepnica BiH... zbog, jel’te, radara. Vojnik zagleda i nemarno na potvrdu piše: 111 A 1bih. O strogoći kontrole toliko. Zatim dolazimo na sljedeću rampu gdje nam policajac pokazuje da parkiramo motore sa strane, uzmemo dokumenta, dođemo do kućice i stanemo u red. Red nije veliki pa brzo stižemo do kontrole. Procedura je takva da predaš sva dokumenta, policajac ih uredno skenira i ideš dalje. Vlado i Ljubiša prolaze bez pitanja i na red dolazimo Kleps i ja. Kad je Kleps predao dokumenta policajcu je zazvonio telefon. Razumijem da nekome objašnjava da nas ima četiri i da smo iz Bosne. Policajac nas pita nešto i govori moto klub, moto klub. Naravno, niko nikoga ne razumije pa nemarno odmahuje rukom i šalje nas dalje. Sa motorima dolazimo do carinika kome opet predajemo sva dokumenta. Traži da otvorimo gornje kofere da pogleda pa, reda radi zaviruje u njih, daje nam dokumenta i kaže da možemo ući u Ukrajinu. Sjedamo na motore i na izlazu opet dolazimo do rampe koju čuvaju dva naoružana vojnika. Njima predajemo one potvrde koje smo dobili na početku i napokon smo u Ukrajini. Odmah po prelasku granice se vidi razlika u standardu izmedju Mađarske i Ukrajine. Sela su siromašnija, automobili stariji a fabrike kraj kojih prolazimo zatvorene i zapuštene. Devet od deset automobila na koje naiđemo je lada. Vozimo solidnom cestom prema Muhacevu i dalje kroz Zakarpatsku oblast prema nacionalnom parku Skolivsky. Pauzu za kafu pravimo u mjestu Korostiv na samom ulazu u nacionalni park. Na ovom dijelu puta se smjenjuje standardna cesta sa jednom i cesta sa dvije trake u jednom pravcu. Ima dosta krivina i uživanje je voziti. Od samog ulaska u Ukrajinu primjećujemo da je poštovanje drugih vozača prema motoristima ogromno. Svi se sklanjaju u stranu i propuštaju nas da prođemo. Jedini problem smo imali sa jednim vozačem kombija rumunskih tablica. Nakon što su ga prestigli Vlado, Ljubiša i Kleps meni je presjekao put. Vozio je sredinom ceste i nije dozvoljavao da ga prestignem. Na jednoj benzinskoj pumpi točimo gorivo, a način na koji se to obavlja u Ukrajini je u najmanju ruku frustrirajući. Moraš parkirati motor na mjesto za točenje, otključaš rezervoar i čekaš da dođe čovjek koji toči, a ti odlaziš do kase, sačekaš red i kažeš da plaćaš karticom i da želiš pun rezervoar. Radnik sa kase na razglas kaže onom što toči da sipa, a ti čekaš na kasi ili odeš provjeriti da li ovaj dobro sipa. Kad naspe vratiš se do kase i platiš, a onaj sa kase na razglas kaže da je za to i to mjesto plaćeno i da možeš ići. Kao sto rekoh... frustrira i traje. Vozimo dalje. Nevjerovatan je broj crkvi kraj kojih prolazimo od kada smo ušli u Ukrajinu. Nove zidane, stare drvene, a svima im je zajedničko da su prelijepe. Opet se smjenjuju dionice sa jednom i dvije trake u jednom pravcu. Krivina je sve manje a ravnice i dugačkih pravaca sve više. Ipak, nije dosadno i uživamo u vožnji. Prolazimo kroz lijepa sela i interesantna naselja, kraj jezera, šuma i nepreglednih polja žita. Prolazimo Lavov, grad sa 800.000 stanovnika koji je poznat po velikom broju očuvanih kulturno-istorijskih spomenika. Ujedno je i studentski centar te oblasti. Na žalost ne ulazimo u grad pošto nemamo vremena. Lavov će ostati za neka druga putovanja i obilaske. Nakon Lavova pravimo pauzu za ručak i pivo. Biramo domaće pivo, čorbu i sve krunišemo pitom od jabuka. Samo to nije bila obična pita već simfonija ukusa i mirisa, savršenstvo u svakom pogledu. Preko booking-a rezervišemo smještaj za tu noć i krećemo dalje. Ostalo nam je nekih 200 kilometara do Rivnea. Put je kvalitetan i negdje od polovine se pretvara u auto put punog profila. I dalje se smjenjuju nepregledna polja, šume, sela i manji gradovi. Iz oblaka koji nas prate duže vrijeme sada počinje kiša ali traje samo 10 minuta. Opet ne oblačimo kišna odijela. Stižemo u hotel na ulazu u Rivne. Smještaj je odličan, a očigledno je da je vlasnik fasciniran srednjim vijekom. Sve je puno motiva viteza, oklopa i oružja. Nakon smještanja u sobe odlazimo na kafu ali je umor učinio svoje pa brzo odlazimo na spavanje. Sutra bi trebalo da stignemo u Kijev. Za taj dan smo ostavili samo 320 kilometara ali ipak ćemo poraniti kako bismo stigli što prije.
  3. mali_veseljak

    Внимание, внимание! Уважаемые товарищи…

    Jesmo i prevazisao je sva ocekivanja. Ono je nevjerovatno.
  4. mali_veseljak

    Внимание, внимание! Уважаемые товарищи…

    Ma naravno da ne zamjerim. Ja na drugu stranu volim gledati takve slike.
  5. mali_veseljak

    Внимание, внимание! Уважаемые товарищи…

    Dan 01. Laktaši (za mene Banjaluka) – Debrecen 24.05.2019. Dogovor je da se okupimo u pola osam, popijemo kafu i krenemo oko osam. Svi smo zakasnili po koji minut te dok smo popili kafu, pozdravili sa sa prijateljima koji su došli da nas isprate i sjeli na motore već je bilo pola devet. Vrijeme je odlično, a od najavljene kiše ni traga. Vjerni drug je spreman Poslednje provjere i krecemo... Prvu dionicu od Laktaša do Prnjavora smo odvezli autoputem što je dobro došlo kao laganih 30 kilometara za zagrijavanje. Preko Dervente stižemo do graničnog prelaza u Brodu. Tu smo svi nasuli gorivo jer smo se dogovorili da svi sipamo gorivo u isto vrijeme da ne bismo gubili vrijeme na bespotrebna pojedinačna stajanja. Brzo završavamo graničnu kontrolu i krećemo dalje. Put nas vodi od Slavonskog Broda, preko Đakova, Osijeka i Belog Manastira na granični prelaz Duboševica – Határátkelőhely. Slavonska ravnica, šume i traktori. Krivine su izgleda zaboravili da postave na ovaj put. Prvu pauzu pravimo u Mohaču. Kupujemo pecivo u pekari i pravimo pravu malu gozbu (pašteta i naresci) serviranu na motorima. Put kroz Mađarsku je uglavnom dobar, a na nekim mjestima nas usporavaju radovi na putu, ali ništa strašno. Vjetar duva u ovom pravcu...znaci idemo tamo Na nekih 100 kilometara do Debrecena pravimo pauzu za sipanje goriva i kafu te na booking-u rezervišemo smještaj za tu noć. Svaki dan smo smještaj rješavali na isti način. Negdje pred dolazak na odredište za taj dan otvorimo booking i rezervišemo. Pred Debrecenom počinje kiša i pljusak traje nekih 5 minuta pa kišna odijela ni ne oblačimo. Stižemo pred hotel i motore parkiramo pred sam ulaz – na gradski parking koji se ne naplaćuje poslije 18 časova, pa tu pravimo prvu ‘’ozbiljniju’’ uštedu. Smještamo se u sobu i klasično - tuš, presvlačenje, pa na pivo. Mi se odlučujemo za neko mađarsko točeno koje je bilo veoma dobro. Nakon par piva, šank smo zamijenili krevetima. Zaspati nije bilo teško… Konji na pojilu, nepoznat autor, ulje na platnu, 1764. god. Ko se dobrovoljno javlja da plati pivo? ...mi na pojilu
  6. CRVENE TREŠNJE… Proljeće 1986. Maj je tek počeo, a trešnje nikada ljepše. Kako dijete od 8 godina da shvati zašto mu brane da ih bere, zasto ih ne smije jesti? Kakve su to čestice radijacije na njima kada se ništa ne vidi i voda ih, kažu, ne može oprati? Jednog toplog julskog dana, iste te godine, u Laktaše su dosli naši vršnjaci iz Černobila. Primile su ih porodice koje su se dobrovoljno javile da kod njih mogu boraviti mjesec dana. Nakon tih mjesec dana su otišli od nas ali se svojoj pravoj kući nikada nisu vratili. Godinama poslije sam shvatio o čemu se tu radi ali žal za onim trešnjama je ostao zauvijek. Možda su baš one doprinijele fascinaciji Černobilom i onim što se u njemu desilo. Pročitao sam sve o katastrofi što mi je došlo do ruke, gledao slike Pripjata i Černobila, igrao kompjuterske igrice i maštao o odlasku na to mjesto. Trebalo je da prođu 32 godine da se poklope neke stvari i da nađem prijatelje (čuj mene prijatelje… ludake) koji dijele istu fascinaciju i želju za putovanjem. Negdje u julu prošle godine, nakon povratka iz Turske (Banjaluka - Istanbul), sjedili smo Kleps, Ljubiša, Vlado i ja i sumirali utiske sa tog putovanja. Poneseni pozitivnom energijom i pokojim pivom, počeli smo razmišljati o sljedećim putovanjima. Gdje otići a da to ne budu “standardne” moto destinacije? Riječ po riječ, mjesto po mjesto, kilometar po kilometar i zastadosmo kod jedne tačke na karti – Zona isključenja. Listamo putopise, tražimo informacije i vidimo da tamo niko nikada iz BiH motorom nije otišao. Dogovorili smo se da sljedećih dana provjerimo sve opcije za taj put: koje su moguće rute, agencije za ulazak u zonu isključenja, troškovi i ostale stvari. Zima je pred nama i imamo za sve to vremena. Međutim, kako to obično biva, kad imaš puno vremena na raspolaganju… Zima prođe a mi nismo uradili gotovo ništa. Prvi ozbiljniji sastanak pravimo tek polovinom aprila i dogovaramo da bi na put trebalo krenuti pred kraj maja. Na drugom sastanku se činilo da od te zamisli neće biti ništa. Svako je imao neke svoje probleme. Ipak, ne odustajemo definitivno i zaključujemo da se pripremamo kao da sigurno idemo. Mijenjaju se gume na motorima - naši “šlaufi” ostaju, stavljaju nove pločice, filteri i slične “sitnice”. Ozbiljan sastanak Ja mijenjam plocice Ljubiša mijenja pločice U međuvremenu na HBO TV kanalu kreće serija Černobil što dodatno raspaljuje vatru i unosi blagi nemir. Negdje oko 10-11. maja shvatili smo da moramo presjeći – ili idemo ili od puta nema ništa. Sjedamo ponovo i biramo agenciju za ulazak u zonu, plaćamo karte i biramo rutu (pomogla je malo i rakija... da budem iskren). Plan je da krenemo 24. maja kako bismo bili u Kijevu 26., a u Zoni isključenja 27. maja. Drugi ozbiljan sastanak Nekoliko dana pred put svako rješava neke svoje obaveze. Vremenska prognoza za put i mjesto gdje idemo je katastrofalna - kiša, prolomi oblaka... Razmišljamo o odgađanju puta ali na kraju ipak odlučujemo: IDEMO!
  7. mali_veseljak

    2017 - Yamaha Tracer 700

    Sto je babi milo.... Nije na zalost
  8. mali_veseljak

    Ukrajna Černobil 2019

    Jacina zracenja na jednom hot spotu.
  9. mali_veseljak

    2017 - Yamaha Tracer 700

    Ima li svrhe za ovo potezati garanciju? Nemam pojma kako je puklo.
  10. mali_veseljak

    Ukrajna Černobil 2019

    Ma salim se. Slika ima stvarno puno. Samo je krivina mozda moglomvise biti.
  11. mali_veseljak

    Ukrajna Černobil 2019

    Fotki ima tona. Od ulaza u Ukrajinu do Kijeva smo uslikali obe krivine. Isto tako od Kijeva do Odese.
  12. mali_veseljak

    Ukrajna Černobil 2019

    Probacu sto prije da objavim mada necu da zurim. Hocu da bude dobar putopis.
  13. mali_veseljak

    2017 - Yamaha Tracer 700

    Da li se nekome uslikati gdje grana ulazi u blok sa obe strane?
  14. mali_veseljak

    Ukrajna Černobil 2019

    Moze li moderator da postove o seriji prebaci u posebnu temu?
×

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja