Jump to content

Moto Zajednica

Srbija -- Austrija -- Rumunjska ... svega ima

Recommended Posts

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Prva liga. :sampion:

Inače...ona ravan izpod Montaža  poznata je pod nazivom  (planina) Pecol.

Hvala. Čuo sam za ime Pecol al´ nisam znao na što se odnosi ...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Svjetlonoša pred Napoleonovim mostom

 

 

Južna ljubljanska obilaznica ima svoj ritam. Jest ponekad nervozan, ponekad frenetičan, ponekad čak graniči s rubnim oblicima patologije. Kakav god bio, ima ga ... samo ga treba prepoznati. Tek su dva momenta, dva mjesta ili dvije prilike, u kojima se ovaj ritam narušava: Petrolova pumpa između izlaza 34 i 35, i razcep Kozarje. Ništa neviđeno, ništa specifično za ovaj komad ceste. Uvijek, ali baš uvijek, imade onih koji se u zadnjih 50 metara sjete da bi morali skrenuti na benzinjaru - ili da natoče, ili da istoče, ili da kupe duvana - i time uzrokuju poremećaj u sili. Isto tako, uvijek i baš uvijek, imede pacijenata koji se u zadnjih 50 metara sjete da idu za Kranj a ne za Postojnu i da je krajnji čas da se promijeni vozna traka prije razcepa Kozarje.

Ja sam na vrijeme uhvatio lijevu traku i prestrojio se za nastavak puta po A1, prebacio se dalje na dionicu prema Vrhniki ... neko vrijeme vozio potpuno uobičajenim i lagano živčanim prometom te nakon nekog vremena uletio u čudno stanje usporenog i trzavog kretanja. Ne, ne ... sve je u redu s mojim mopedom, samo se promet odvija čudno. Iza onih "naplatnih kućica" gdje je bezobrazno ograničenje na 40 km/h ništa se nije promijenilo. Dobro, vidim da šleperi, talijani s kampicama i austrijanci s gliserima na prikolicama imaju svoj tempo. Sve se to relativno lako zaobiđe ... i opet sve se nekako kilavo vuče. Ograničenje je stotka, radova nikakvih nema, gdje je problem? Napredujem polako, neke zaobiđem s desne strane, neke s lijeve strane. Još samo dva vozila da obiđem i eto me na čelu kolone. Obiđem nekako i ta dva, jednog s kampicom i jednog s gliserom, i ugledam još i trećeg ... neki manji autić.

 

Desna vozna traka, njih dvije u autu. Sedam banki ... godine koliko najmanje svaka imade i tempo kojim se kreću. Nitko ih ne obilazi iako je ograničenje stotka. Dal´ zato što je tek pola osam ujutro, ili zato što je temperatura skoro stigla do 30 celzijevaca, ili su neki metafizički razlozi. Tek, obiđem ja dražesne gospođe i uhvatim se kako počinjem razumijevati situaciju ... nitko ih ne obilazi jerbo ne želi narušiti ovu idilu utorkom ujutro. Ne trebam žuriti, idem i ja sudjelovati u ovoj idili ... evo, kao mali znak pažnje budem još malo usporio, šteta da brzinom pokvarim doživljaj. Abgasam malčice, na ugodnih 60 km/h, veliki austrijski dvocilindraš prede kao susjedova velika bijela mačketina. Dvije svjećice po cilindru i najmoderniji motor management čuda rade ... ni da trzne, ni da štucne, a u petoj brzini. Vozimo se i uživamo. Vidim - zapravo čujem - da su dražesne gospođe prepoznale moju brigu za njihovu sigurnost ... pritišću sirenu svojeg autića u znak pozdrava. Dirnut takvom gestom, okrenem se lagano na lijevu stranu, ljubazno se naklonim i još im lagano mahnem rukom. Divan osjećaj ... na krilima sreće i preplavljen emocijama, kao svjetlonoša nastavljam predvoditi ovo mirno stado.

Dražesne gospođe još su u jedan ili dva navrata izrazile svoju naklonost prema meni i pažnji kojom ih obasipam, no ugledao sam putokaz na kome je pisalo Logatec, što je bio znak da si ipak dopustim lagano ubrzanje te da prije toga još jednom zahvalim svojim pratiteljicama na društvu.

 

Makroregionalno gledano, Logatec je na granici između Dinarida i Alpa. Ako prikaz prebacim sa makro na mikro, onda je Logatec mjesto gdje sam sa slovenskog autobana A1 prešao na lokalnu cestu 102.

Alzo, Dinaride ostavljam iza sebe i prelazim u Alpe ... a u Alpama me dočekuju kukuruzi. Polja kukuruza s obje strane ceste, raširila se po pitomim obroncima, ne vidi im se kraja. Ha, nisam tako zamišljao alpske pejzaže ... gdje su planinčine špičastih vrhova pod vječnim snijegom i ledom, gdje su divokoze, gdje su runolisti? Alpske kolibice grijane vatrom iz otvorenog ognjišta, medvjeđe krzno i ostali pripadajući sadržaji ... ništa, nič? Neugodno iznenađen, sav u nevjerici i na rubu suza nastavljam dalje. Tješim se da je ovo tek predsoblje od Alpa, tu se izuju cipele i ostavi kaput ... primaća soba dođe tek kasnije. Srećom, WC se lako pronađe ... prva vrata desno iz predsoblja.

 

Potpuno nealpski pejzaž, cesta koja veselo vijuga između polja i šumaraka, povlači se iza mjesta Godovič. Brda postaju izraženija a cesta iznenadi ponekom ozbiljnijom krivinom. Daleko najzanimljiviji zadnjih su desetak km ceste između Godoviča i Idrije gdje cesta zavija u sve tri dimenzije kroz klisuru koja se zove Zala. Negdje već pred kraj klisure desna je krivina nizbrdo. Izlazeći iz nje stigao sam vidjeti da je s lijeve strane most i grozd putokaza ... jest da sam proletio pokraj toga no osjetio sam da se moram - čim prije, najbolje odmah - polukružno okrenuti i pogledati kamo upućuju svi ti putokazi. Tri su putokaza: Idrijska Bela, Divje jezero i Klavže. Gornja dva moram istražiti odmah, onaj najdonji nekom drugom prilikom. Za Divje jezero sam bio čuo nekom prilikom, no Idrijsku Belu sam propustio ... evo prilike da turim nos na obje lokacije.

 

Dojmljivo postaje odmah, doslovno od prvog metra: kameni zid, uska cesta, prozirna rječica Idrijca - tim redom gledano s lijeva na desno. Plus intenzivan, veoma koncentriran i neobično čist "miris vode" i okolnog raslinja ... sve dopunjeno jakim i vrlo naglim izmjenama osunčanih i zasjenjenih dijelova ceste. Predivno. Lagano sam odvozio svih sedam km do mjesta Idrijska Bela te se - skoro hipnotiziran lijepim pogledima s ceste - vratio istim putem nazad. Razgledavanje samog mjesta Idrijska Bela ostavljam za neki drugi puta ... cilj je gotovo uvijek cesta a ne mjesto.

Nešto ranije, prilikom skretanja na ovu ljepotu od ceste, nedugo nakon mostića s putokazima, vidio sam da je Divje jezero s lijeve strane ali gusto raslinje - šumetina, zapravo - skriva pogled na njega. Za pristup Divjem jezeru potrebno je prošetati pedesetak metara uskom stazom od nabijenog kamenja i spustiti se na maleno proširenje - također od nabijenog kamenja - koje je metalnom ogradom odvojeno od bližeg pristupa jezeru. Zar bi netko htio skakati u onu zelenu jamu bezdansku?

Divje jezero nije samo jezero, ispod površine sakriva se velika podvodna spilja, a ujedno je ovo jezero i izvor. Izvor je rječice Jezernice, najkraće rijeke u Sloveniji koja se nakon svega 55 m ulijeva u obližnju Idrijcu. Koliko je izvor lijep, toliko je i voda u njemu hladna ... taman za bućnuti dva Laška da dođu na "radnu" temperaturu. Jezero je jednim dijelom okruženo visokom stijenom ... dosta me podsjeća na izvor Krupe 3-4 km jugoistočno od Semiča. Zapravo, cijela scenografija Divjeg jezera kombinacija je izvora Krke i izvora Krupe.

 

 

DSC03281.JPG

 

DSC03286.JPG

 

DSC03287.JPG

 

DSC03289.JPG

 

DSC03290.JPG

 

...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Vraćam se na cestu 102, kilometar i pol kasnije prolazim kroz centar Idrije, usput prelazim i most preko Idrijce koja me uz ovu cestu prati u nastavku puta skroz do Mosta na Soči. Idrijca se ulijeva u Soču, ja se - i dalje cestom 102, no sada uz Soču - ulijevam u prilično užurbani i turistima inficirani prijepodnevni promet Tolmina. Uspijevam izaći iz Tolmina, još jednom prelazim Soču, na rotoru prvi izlaz desno i gasiram poznatom cestom prema dvadesetak km udaljenom Kobaridu. Ovog puta ne planiram nastaviti dalje cestom 203, ne planiram voziti Soškom dolinom i ne planiram prelaziti Vršič ... skoro da nije za povjerovati. Idem obići Breginjski kot.

 

Breginjski kot, apsolutno najzapadniji kraj Slovenije, dio je Beneške Slovenije (Venecijanske Slovenije), povijesne regije na granici Slovenije i Italije, između rijeka Soča i Tagliamento. Ovo područje s juga je otvoreno prema Jadranskom moru a sa sjevera omeđeno planinama Stol (1673 mnm) i Muzec (1612 mnm). Bez obzira na Soču i Tagliamento, najvažnija rijeka ovog područja jest Nadiža (tal. Natisone). Breginjski kot je zapravo dolina rijeke Nadiže i počinje u selu Staro Selo. Završetak doline je u selu Breginj, u terasastom amfiteatru koji porijeklo vuče iz posljednjeg ledenog doba.

Nadiža nastaje ispod planine Stol, jednim dijelom čini granicu između Slovenije i Italije te se nakon 60 km u Furlaniji spaja s rijekom Torre (Ter). Na glasu je kao najčistija i najtoplija alpska rijeka s ponešto ljekovitih karakteristika (pomaže zacijeljivanju rana).

 

Cijelo ovo područje nije veliko i ne trebaju dani da se obiđe ... nekoliko sati bilo je sasvim dovoljno za uživanciju u vrhunskim pogledima s ceste. Kako sam maločas spomenuo, nisam iz Kobarida skrenuo na cestu 203, prema Žagi i Bovcu, kako inače naprave svi koji prate Sošku dolinu te ciljaju na Mangart, Predel ili Vršič. Nastavljam po cesti 102, istoj po kojoj sam došao iz Tolmina, sve do kružnog toga iza mjesta Staro Selo. Odatle cijeli izlet u Breginjski kot zapravo počinje.

Brdskom cestom kroz selo Borjana vozim skroz do Breginja gdje bez problema pronalazim cestu koja me zanima ... do starog graničnog prijelaza prema Italiji, odnosno do Nadiže na kojoj se taj prijelaz nalazi. Najprije malo uzbrdo, pokraj stare JNA karaule, potom malo nizbrdo putem koji pomalo podsjeća na sjeverni prilaz do Sela Carnizza ... šumetina, uska cestica od grubog asfalta i nekoliko serpentina. Kraći odmor uz most preko Nadiže - koja u ovom dijelu i u ovo doba godine izgleda kao plitki i prozirni planinski potočić - i povratak istom cestom natrag. Prilikom spuštanja u Breginj spazim putokaz na kojem se spominje Logje i odmah se prebacujem na jako usku lokalnu cesticu koja me dovede u to selo. Bez zadržavanja nastavljam dalje iznenađujuće strmom cestom - još gušća šumetina, još oštrije serpentine - sve do Robidišča, najzapadnijeg naselja u Sloveniji. Nepuni kilometar južno od Robidišča također obilazim nekadašnji granični prijelaz prema Italiji.

 

Budući baš i ne mogu birati kojim se putem budem vratio, vraćam se istim onim kojim sam i došao od Logja, samo što na jedinom strmom križanju u šumi skrećem desno prema mjestu Podbela. S lijeve strane uskoro ugledam Nadižu, tek minutu kasnije i stari kameni Napoleonov most s odličnim lokacijama za kupanjac ispod njega. Most se zove Napoleonov jerbo su 1797. godine Napoleonovi vojnici prešli preko njega na putu od Venecije prema Koruškoj. Most je zapravo mnogo stariji, navodno još iz vremena rimskog carstva. Do Podbele sam Nadižu prešao još jednom, a odatle preko Borjane lagano nazad u Kobarid. Tek sada se prebacujem uz Soču na cestu 203, skroz do njezinog završetka na mostu iza Loga pod Mangartom, gdje sam morao odlučiti - lijevo na Predel ili desno na Mangart. Dajem lijevi žmigavac što znači da u idućih pet minuta prelazim preko Predela te potom kroz Cave del Predil i Tarvisio - Tarvisio sam mogao i zaobići ali mi se nije žurilo nikamo - cestom SS54 opet ulazim u Sloveniju. Do Rateča, mojeg baznog kampa, još sam morao potrošiti dvije-tri minute.

 

 

DSC03314.JPG

 

DSC03316.JPG

 

DSC03317.JPG

 

DSC03318.JPG

 

DSC03320.JPG

 

 

...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Bas su dobre fotke Gorane! Interesantan detalj za most.

Bok Bojane ... most je doista super, no ispod njega je mjesto za kupanjac koje je nenadmašno.

Iduće godine sam opet tamo. Moram novom austrijancu pokazati čarobne krajeve ...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Super fotke. Breginj je nažalost poznan i po zemljotresu 1976 godine.

Za ovo sam čuo.

 

Daj sad malo vedrijih sadržaja ... mani se poplava i potresa.

 

Gdje se u tom kraju dobro jede? Što su lokalni specijaliteti?

 

;)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 274 postova
  • Lokacija: Bled, SLO
  • Motocikl: Stelvio.

Lokalni specialitete:

http://www.dolina-soce.com/dolina_energije/lokalne_jedi/2015031710242821/Kobari%C5%A1ki%20%C5%A1truklji/

 

http://www.dolina-soce.com/ponudniki_storitev/restavracije_gostilne/

 

Hiša Franko je među top 3 u SLO.

 

Jazbec (sin ali vlasnik) je proteklih godina organizovao off - road KTM skup. 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Jesen u novim bojama

 

 

Gorski kotar u bojama jeseni - ovaj puta bez dominantne narančaste s efektom - izgleda nevjerovatno zanimljivo. Toliko detalja koje inače pojede zelenilo da je teško za povjerovati. U nekim trenucima činilo mi se kao da sam na potpuno nepoznatom terenu ... doista nevjerovatno. Kada u kombinaciju ubacim i dosta smireniji tempo vožnje, poprilično netipičan za ovu cestu, otvori se hrpetina novih vidika. Iza Delnica skrenuo sam kroz Lokve što je dodatno zašećerilo cijelu ovu jesensku pričicu.

Skoro pa obavezno zaustavljanje na Cirkulu iznad Grobnika, kraći pogled na obelisk i kratki izletić do staze ... Janezi imaju nekakav trackday, ništa vrijedno naročite pažnje, gasiram do Rijeke omiljenom mi rutom kroz Banska vrata i hvatam se magistrale. Prekrasno vrijeme odgovorilo me od ideje zaustavljanja s kafenisanjem ... šteta dangubit za stolom kad se mogu i vozit.

 

 

DSC04828.JPG

 

DSC04829.JPG

 

DSC04831.JPG

 

DSC04832.JPG

 

DSC04835.JPG

 

...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Prolazeći kroz Novi palo mi je na pamet da se prebacim na Rudolfinu, no opet me prekrasno vrijeme odvuklo dalje na jug ... nek ja uz obalu stignem do Senja, onda može natrag na kontinent. Senjska draga, Vratnik, gas Jozefinom skroz do Karlovca tek uz jedno kraće zaustavljanje kod mosta u Tounju (most preko Tounjčice).

Sve skupa ugodnih 420 km.

 

 

DSC04853.JPG

 

DSC04855.JPG

 

DSC04857.JPG

 

DSC04862.JPG

 

DSC04863.JPG

 

 

8)

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Dakle, baš si se provozao :takoje:

 

Da ... blažena anticiklona :) Možda i sljedeći vikend bude ovakav.

 

To je valda nekakva kompenzacija za jako kišoviti prošli mjesec.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

EICMA 2015 ... čega nije bilo u Milanu?

 

 

Shvatio sam da nešto nije u redu negdje oko Venecije ... nešto definitivno nije kao u proteklih desetak navrata. Što to nije u redu?

Gužva na cesti ... nema nikakve gužve. Subota je, negdje iza sedam sati ujutro, cesta A4 prema Milanu ... i nikakvih natruha gužve. Čak niti povremenih čepova na prilazima većim mjestima. Ništa. Nada.

Nisam bio jedini koji je to primjetio, no nitko nije komentirao ... da ne urekne. No, ipak smo se dotakli situacije u prometu, pa šta bude. A bilo je ništa, skroz do Milana. Skretanje za Rho, tamo iza velikog bijelog nadvožnjaka ... opet ništa. Prva velika petlja, druga velika petlja, ulazimo u krug sajmišta kao da dolazimo na buvljak u Požegi ... onih nekoliko parkiranih automobila definitivno se ne mogu nazvati gužvom. Čak niti na onim etažnim parkiralištima nismo morali ići "na terasu". Parkinga na etaži ispod koliko hoćeš. Ulaznice sam nam kupio u 11 sati i 14 minuta.

 

Ako nema gužve na prilazima Milanu, ako nema gužve na prilazima sajmištu te ako još nema gužva niti na sajmišnom parkingu, logično bi bilo zaključiti da gužve neće biti niti unutar paviljona ... mislim na posjetioce, dakako. Tako je i bilo. Ne može se reći da nema posjetitelja; ima ih puno, ali nema one nakrcanosti tako poznate sa milanske motociklističke sajamske subote.

Niti izlagača nema kao prijašnjih godina. Svi veliki igrači su prisutni, kao ništa bitno ne fali, no ne može se ne primjetiti da su barem dva paviljona dobrim dijelom napunjena maloprodajnim štandovima ... slično onako kao u Veroni. Čak je bio i nekakav "custom bike show". A i Kineza kao u priči. I Tajvanaca. Također što je pomalo neobično za prijašnje godine, sve firme "koje drže do sebe" imale su svoje "butike" gdje se mogao pazariti uglavnom garderobni dio ponude ... brandirana oblekica i tako te stvarčice. Uzmi pare gdje stigneš!

Možda to znači da nije bilo štogod zanimljivoga za pogledati? Taman posla ...

 

 

DSC04869.JPG

 

DSC04893.JPG

 

DSC04914.JPG

 

DSC04937.JPG

 

DSC04940.JPG

 

 

...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja