oštecenje sluha se ne mjeri " u rasponu decibela " tako da ti je doktor jako upitan, možda si bio mjeriti sluh na stanici tehnickog pregleda. evo pa nauci nešto.
Pretrage koje koristimo u audiometriji za određivanje vrste, mjesta i jačine oštećenja sluha su: akumetrija, tonska audiometrija (TA), govorna audiometrija (GA), timpanometrija (TG), kohleostapesni refleks (STAR), otoakustična emisija (OAE), audiometrija evociranih potencijala moždanog debla (BERA), supraliminarna audiometrija (SA) – ABLB, SISI, Langenbeckov pokus, TDT. Akumetrija, tonska audiometrija i govorna audiometrija spadaju u subjektivne metode. U objektive metode spadaju timpanometrija, kohleostapesni refleks, otoakustična emisija i audiometrija evociranih potencijala moždanog debla. U ispitivanju oštećenja sluha možemo se služiti i drugim dijagnostičkim metodama, npr. ispitivanjem ravnoteže, imaging metodama (kompjuterska tomografija, magnetska rezonanca) i sl. uglavnom se radi o ispitivanju mogucnosti slušanja visokih i niskih frekfencija i u kojem rasponu.
tim tempom slušanja muzike neceš je još dugo slušati jer nastace tišina ali to je tvoja stvar, naravno.