jebemti zivot nemoz covek ni da proda nesto pored ovakvih drugara od kojih neke nazalost nikada nije licno upoznao.....
Zato volim ovaj forum, vas divne ljude, nevidjene drugare, korektivni faktor, glas savesti il kako god.
Slicna situacija.....upis u advokatsku komoru, 2 iljadarke jura me ceka kao cip za upis, jurnjava oko posla... svaki dinar sad dobro dodje...
A opet onaj osecaj, kad ti drvo klizi kroz ruku, nesto se cuje, stvara novo.......
Zato meni zena kaze...sto ne otvoris taj kafic sto zelis godinama, sa namestajem skupljenim sa svih strana i tu sedis s drugarima i njihovim ribicama i uzivas u zivotu........ ))))))
sad i ja odoh u off