:'( :'( :'(
30.11.2008.-30.05.2009.
Prodje sest meseci,sest meseci tuge,praznine,bola....
Svaki dan ocekujem da ces se pojaviti,otvoriti vrata i sa onim tvojim osmehom reci "gde ste",tesim se da si sest meseci proveo u vojsci i da si dosao,ali.....prodjose sest meseci a tebe sine nema pa nema,polako shvatam da se nikada vise neces pojaviti na vratima.
Evo suze mi padaju,ne mogu vise da pisem.
Dzoni,sine moj,nikada te necemo zaboraviti i preboleti.
Pocivaj u miru sincino moja,uvek si sa nama,u svakom trenutku mislimo na tebe i mnogo te volimo.