Dam osmi 29.april
Danas je u plana Piza,nas nekoliko nije islo,ostali smo da se odmaramo i pakujemo za sutrasnji povratak.
Jos jedan snimak kuce.
Torta koju si Igor(Pronto) i Dragana doneli za oprostajnu veceru koju smo spremili mi sto nismo isli toga dana na voznju.
Vecera i posle toga Dzoni prica milion viceva.
Dan deveti, 29.april
Posle dorucka i sravnivanja racuna sa gazdaricom krecemo u vise grupa i pravaca.Nesa i Vasa odlaze ranije nesto od nas jer hoce da stignu u jednom danu za Beograd.
Mi ostali polako,odmaramo,nigde ne zurimo.
Dosadna voznja auto putem,povremeno kisa,nista posebno.
Dolazimo u Kozinu gde nas cekaju Maus i Dana.Pijemo kaficu,pocinje pljusak.Navlacimo kisna odela i pravac Medulin u Matejinu vikendicu.
Dzoni i Daca moraju u Opatiju jer je Daca u polasku tamo zaboravila telefon.
Stezemo pred mrak,odlazimo na veceru i vracamo se u kucu gde Mateja lozi kamin
Dan deseti,30 april.
Posle jutarnje kafice pozdravljam se sa drustvom sa kojim sam proveo poslednjih deset dana.Ne za dugo,1 juna stizu u Srbiju i idemo malo u Rumuniju.
Krecem u 09,30.
U Gorskom Kotaru hladno,kisa sitna,dosadna,rominja,prava jesenja.
Vozim i rasmisljam kako nam je bilo lepo na ovom putovanju.
Presli smo ukupno oko 40.000 km bez ikakvih padova,kvarova........
Skupili smo se a da se tako reci nismo ni poznavali,nije bilo svadje,povisenog tona........
Vredelo je biti sa takvim ljudima,naravno i njihovim suprugama.
Negde oko Novske pocinje jaka kisa koja me prati sve do Sopota u koji stizem oko 16,30.
Presao sam 3451km,potrosio mnogo,mnogo manje para nego sto sam planirao i poneo a mislio da mi treba.
To bi bilo moje vidjenje Toskane i drustva koje sam upoznao i proveo sedam prelepih dana sa njima.