Prepričavam članak iz AUTOMAGAZINA od prije 25 godina:
-Vozio sam automobil,u automobilu su bili moja supruga i dvoje maloljetne djece .Napravio sam nekoliko vezanih prekršaja ( puna linija,prekoračenje brzine,makazice... žurio sam)
Zaustavio me je policajac ( motocilista ) ,uljudno prekorio i zatražio pozamšnu sumu novca za kaznu. Kada je uzeo novac,nije napisao kaznu,nego je sumu podijelio na dva dijela i dao novčanice djeci uz riječi :
" Kada već vaš otac ne pazi na vas i ne vodi računa o vama,evo čiko će da vam da novce da imate za čokoladice i igračke i nemojte ovo da mu vraćate,ovo je vaše".
Okrenuo se i bez riječi otišao.
Osjećao sam se popišano,posramljeno i muka mi je bila od pomisli na vožnju.
Nastavio sam poštujući propise i NIKADA više ,u prisusutvu supruge i djece,nisam učinio niti jedan prekršaj.