Mene je neka žena na biciklu, pre par godina, udarila u auto i pala mi preko haube. Kako? Vrlo jednostavno: Ulazim u auto, krećem lagano. Vidim biciklistu kako mi se približaava i ide pravo na mene. Sviram i kočim (sreća da sam upravo krenuo i nisam stigao da ubrzam). Bicikl mi se sve više približava, a ja ne mogu ni levo ni desno, stajem, sviram, vičem. Ma jok, ništa, bicikl me udara i žena (koja je sve vreme pričala sa neki na trotoaru i gledala u stranu) pada preko haube. Užas, ona me uopšte nije ni videla. Pritrčava njen sin koji je bio tu negde u blizini i počinje da urla na nju. Izlazim iz kola nudim pomoć i gledam kako je ona, i na sreću i ona je išla relativno sporo, pa se nije povredila (možda ponos). Tu se rastajemo, a ostajem u šoku šta je bilo, i šta je moglo da se dogodi, da su okolnosti malo drugačije bile (pre svega mislim na moju brzinu). Mislim da me nijedan advokat ne bi mogao spasiti...