Niz par kamenih stepenika silazite dritto do vode...i to kakve vode... Pune pastrmke,lipljena,mladice i ko zna cega jos...ali taj izlazak na vodu se dodatno placa u vidu dnevne dozvole ....tolike da na trenutak zahvalim Bogu na ovako niskoj registraciji motora(700eura) ...sta bi da sam ribar?! Domacin Stevo nas vodi do radnje gdje ujedno i kupujete svu opremu i musice koje prave na licu mjesta i koje su namjenjene za pecanje na ovim vodama...

...i kad sam taman pomislio "ma sve je ovo u redu ali nekako mi ovde fali neka terasa za cooliranje..."...domacin otvara staklena vrata i....

Dnevna soba inace dodje ujedno "malo bolje opremljeno"stubiste jer iz njega vode spiralne stepenice na gornji nivo.... Ustvari u galeriju gornjeg nivoa... Iz zajednickog hodnika ulazi se u dvije odvojene spavace sobe...i opet,naravno,svaka sa svojim wc-om i tus kabinom....

Unutranjost ovih bungalova je uradjena u dva nivoa. U donjem dijelu sa nalazi kuhinja,spavaca soba sa vlastitim wc-om. Iz kuhinje,niz 2-3stepenika nize, ulazi se u dnevni boravak. Luxuz brate. Vina,kamin...ludilo...sve sto vole bogati penzioneri iz Evropske MONETARNE unije...

Mjesto vodje puta preuzima Tica(srecom nije Beric ) pa umjestu 10 minuta,koliko bi nam inace bilo potrebno do Ribnika,vozimo oko pola sata....do kancnog odredista... Kompleks Flyfishing kluba Ribnik. Jedan lokalni ljekar je ulozio ogromne novce da bi prepravio ovo cudo prirode i ujedno sagradio nesto najljepse u cijeloj regiji... Odmah nas docekuju domacini,pecarosi. Pozdravljaju Berica a nama samo masu ....pa ipak je on rodjeni brat naseg shampiona u musicarenju Nema veze. Ogrebacemo se i mi valjda za hladnu Colu na njegovo ime Domacin Stevo nas uvodi u "bungalove" koji su pravljeni da ugoste takmicake iz cijelog svijeta,koji dolaze ovde samo jednim poslom..... Da potrose brdo para,na konto nase prirode Tu su trenutno neki stariji likovi iz Engleske,pa gledamo da ovom nasim prevoznim sredstvima ne remetimo "mir" koji oni ovdje inace skupo placaju. Iako spolja ovi objekti ne oduzimaju dah,ulaskom unutra cete sigurno ostati bez rijeci i bez daha... Sve je utegnuto,komforno i napucano.... Nevjerovatan spoj najmodernije tehnike, starog drveta i jos starijeg kamena

Hm,ne da je dobra... Vidis na slikama da je puna i radnim danom Ovom prilikom se spoznao jednu od tajni "putnih motora". Uvjer sam se pitao zasto je bas onaj "uspravni polozaj"izabran za "touring" polzaj na touring motorima?! Ubrzo po sjedanju na motor,skontao sam da ovi "sport-touring"-i nisu za kafane... Ja sam kao i svaki laik na prvi pogled posmislio da R-ove ne voze jer umaraju ruke....e pa nije tacno....umaraju stomak. Mi spremni odavno...a nas kolega"bajker pocetnik" nikako da nadje "ulaz" u svoju potkapu... Jbg nema "A"

...uglavnom,pada dpgpvor da "necemo brzo"...vec polako do kafane.... Glupo da izginemo gladni... Parkiramo ispred "Vlajka" a tica sa rebarcetom u stima mase rukom sa terase restorana... K'o da bi bi promasili parking da on nije mahnuo...eh ludog covjeka,pomislih... Poslije ubrzanog skidanja 50 slojeva,sjedamo za sto i prikljucujemo se Tici... Kako covjek ogladni od ovog planinskog vazduha...ala brate... Bilo bi pametno napomenuti da u ovoj kafani prave Ljevusu od heljde. Jednistveno jelo,koje u kombinaciji sa njihovim kiselim mlijekom,obara s'nogu.... Jedini zajeb je bio sto ga treba poruciti 45minuta ranije ali mi zaboravili...a ovako gladni nismo mogli cekati... Zato smo zamezili kilo jagnjetine,koja je isto tako dobra kad se prelije ovim kiselim mlijekom,salatom,kiselom... A da,zaboravili smo da operemo ruke prije jela...ali nema veze,oprali smo ih poslije jela,tako da smo bili bili spremni krenuti dalje gdje smo i posli... ....do Ribnika.

E ovo je poslije onih 220... a kafan "kod Vlajka" je dole u dolini... Tu nas ceka Tica,gladan

Beric pozira u kontra smjeru,posli smo lijavo...

Vrata zaklucana.Uostalom i da su otvorena,nisam siguran i da bi usli na njih,zbog svojih gabarita. Jesu li ljudi nekada bili toliko mali???... Ne mogu a da ne pomislim sta bi pomislio Pero ili mali Lujo,da se jedno jutro probudi i izadje na ova vrata,pa ugleda ovu dvojici maskiranih,sa kacigama...i motorima... Ne vjerujem da bi pomislio da su vanzemaljci,jer oni u to vrijeme nisu imali cak ni ime za to... Na Turke ne licimo... Covjek bi bio u rebusu...definitivno... Eh sta ti je sto godina,gore-dole... Neopisivo je a nam bajkerima i totalno strano,kolika tisina moze da bude u srad bijela dana. Tolika da se na deset metara cuje pcela kako zuji. Prosto ti doje da se nadises ovolike tisine... U jednom momentu presjece nas telefon.Tica izgladnio u kafani i zove samo da kaze da je poceo sa mezom... Uh ziv bio,cekaj evo dolazimo... Ma sta dolazimo....letimo... Par puta lijevo,jednom desno i evo nas vec na glavnom putu. Prvo kroz Stricice,gdje nas patrola policije samo isprati pogedom. Sve ida su nas zaustavljani,vjerovano bi zalegli,koliko smo projurili kraj njih. Nismo namjerno,jer nismo ih ni vidjeli na vrijeme... Izlazimo na pravac. Beric vozi brzo ka kafani da ga tesko pratim. U jednom momentu izlazimo na pravac dug neki kilometar-dva i ja prateci Berica,bacam pogled na sat. Kazaljka na 220!!!! Idi breee... Jest da nema saobracaja,ni ljudi,ni sela....ali sto je mnogo,mnogo je... Pustam ga,covjek je sigurno gladan pa zuri... Ubrzo ga vise ne vidim... kroz neki minut ceka me da napravimo neku sliku. E dobro si se sjetio,pomislih i pruzih mu aparat. Ovo je jednistvena prilika da se i ja pojavaim u ovom putopisu

Par puta lijevo,jednom desno,pa opet desno,jedno lijevo i dodjosmo da nekog parkinga i tu se zavrsava put. Okolo nigdje nista.Neko je ocigledno napravio parking za posjetioce ali ovu starinu ne vidimo nigdje... E jbga,pa mi se izgubismo u sred planine tj.visoravni gdje sve pregledno. Kuca ima svega 20tak ,na cijelom putu i mi ne mozemo da nadjemo Perine,koja stoji tu vise od 150godina. Srecom Beric je proveo jedno plugodiste u Izvidjacima i te stecene sposobnosti snalazenja u prirodi jos jedno vjesto upotrebio i ovom prilikom. Kao da je znao gdje bi mogla da se krije ova kucica,on ponovo upali svog GSR-a i jednim makadamski puteljkom nestade u sumici... JA nisam lud da tjeram svoju zvjer po makadamu jos uzbrdo pa jos u sumu... Kroz nekoliko sec.zacuh sviranje iz sumice. Beric je kandam,nesto pronasao... Kontam nesto,ne bih sada u svom ovom odjelu isao pjeske pa makar sto puta razbio motor,te upalih i ja svoju masinu i pravac sumica... Kad u sred sume...mala drvena kucica. Kraj nje neko narezao drva kao da u njoj jos uvjek neko zivi... Ispred kucice stoji mramorni spomenk sa natpisom koji kaze da smo na pravom mjestu... Zanm da nije bajkerski ali prvo sto sam osjetio bila je neka tuga. Nisam rodjen,niti sam ikada zivio na selu ali ovo me nekako sjeti na Kociceve price,koje smo "pod obvezno" citali kao mali jos u osnovnoj skoli... U istom momentu stvori mi se slika Malog Luje iz njegvih prica... "Odavno se uhvatio sumrak. Na strnjištu ispod sela u jednoj zabrdici skupio se Lujo sav pod haljinicu. Samo mu viri pjegavo lice s krupnim, grahorastim očima i nekoliko pramičaka žućkaste kose rasute po čelu. Pred njim na nekoliko koraka pase Jablan. Svake večeri, od kad su nastale vrućine, do neko doba noći napasa Lujo svog Jablana. Pazi ga kao oči u glavi. Dvaput ga na nedjelju soli. I užinu s njime polovi. Voli on Jablana - jer je Jablan najjači bak u cijeloj okolici. Lujo se ponosi. Ostale govedare i njihove bakove ponošljivo prezire. Usred groblja smio bi on noćiti kad je Jablan s njime..." Neobicno je tuzno u kako malim kucama su se ljudi zenili,radjali desetinu djece,odrastali,umirali...i vjerovatno bili srecniji nego mi sada...

E sad,zao mi je sto nisam dovoljno vjest da u voznji napravim koji snimak najboljih dionica ovog puta,cisto da bih vam pokazao kakav je to raj za krivinarenja. Evo obecavam da cemo jedan dan napraviti photo session samo za potencijalne krivuljare... Dakle,u Stricicima se odvajamo lijevo prateci putokaz za Perinu rodnu kucu. Zivo me je zanimalo kako li izgleda kuca u kojoj se rodio neko 100godina prije mene. U moje vrijeme svi smo se radjali u porodilistu koja je sada psihijatrijaska bolnica... i nije ni cudo sto se cijela generacija ponasa "malo cudno"... Poslije krace potrage nekako nabasasmo prvo na osnovnu skolu koja nosi ime Petra Kocica. Ipred nje se nalazi i skolsko igraliste na kome se inace u avgustu mjesecu odrzava i veliki Kocicev narodni zbor... Asfalt na koji stajemo jos je mastan os jagnjeceg loja,pa nije bilo tesko zakljuciti da su se janjci bas tu i okretali ... Trebam li napomenuti da je zvjer iz stomaka forsirala povratak na magistralu i sto skoriju posjetu kafani"Kod Vlajka" gdje nas je vec cekao Tica... Razum nekako nadvlada glad i mi se,prateci putokaze,uputismo dalje ka Perinoj kuci...

Posto na motoru nemamo kofere od opreme ne nosimo nista vec se odmah pretrpavamo garderobom....jer ce nocni povratak biti leden i hladan... Posto moramo u spicu proci sa jednog kraja Banjaluke na drugi i jos u ful opremi,nigdje ne stajemo i ne slikamo,vec brzom brzinom cesljamo kroz gradski saobracaj i ne slikamo nista.. Prethodno pada dogovor da se na Cadjavici nadjemo sa mojim kolegom Ticom,napacenim stomatologom iz Mrkonjic Grada i novo pecenim bajkerom... Covjek jos nije polozio za A pa motorom ne silazi sa planine u grad....Zbog toga ove hajducke sastanke organizujemo u ilegali i iskljucivo u tom regionu....jer ga tu policija zna i gleda mu kroz prste.On to kasnije kompenzuje kroz besplatna uljepsavanja osmejha nasih organa reda... Sreca pa "vlast" nije podlozna korupciji Penjemo se blagim ali krivudavim usponom na Manjacu. Put je prilicno dobar i sirok a saobracaj izrazito rijedak. Pravi raj za motor. Temperatura polako pada sa povecanjem nadmorske visine a uskuvala koza na ledjima se polako hladi. Prvi put stajemo na visoravni prije Stricica i na um nam pada briljijantna zamisao,da ispalimo Ticu(nek saceka koji sat vise)i da svratimo do rodne kuce naseg poznatog pjesnika i pisca Petra Kocica...

Sirim narodnim masam mozda nije poznato da nas kolega Beric ima brata koji je kralj Flyfishinga,naseg skromnog ekosistema zvanog SjevernaBosna. Na njegov predlog i poziv odlucismo da napravimo skormnu poludnevnu voznjicu do novo_izgradjenog Flyfishing centra u Ribniku. Ko je ikada vozio putem Avnoja od Bihaca ka Jajcu,vjerovarno se sjeca skromne table sa desne strane na kojoj stoji putokaz za Ribnik. Vazi i obrnuto kad se ide iz pravca Jajca Posto je Beric jedina osoba na svijetu koja je nervoznija od mene,zavrsava s poslom dva sata ranije nego smo planirali i zove da hitno dodjem do njega jer je nestrpljiv da se sto prije krene... Meni ne treba dva puta reci i ja ostavljam posao(tj.zeni prebacujem par pacijenta )i svojevoljno se udaljavam sa radnog mjesta...i za minut se nalazimo ispred Bericeve kuce...

Ja sa Yamahista od rodjenja i za mene je Yamaha bog... Sad imam prvu Kawu u zivotu i jos nisam primjetio da na njoj nesto ne valja...ali ocigledno da su primjetili svi koji je nisu nikad vozili... Jednom je neko na forumu napisao,retko lepu misao" Sex je super stvar,pricao mi jedan sto je gledao"...a raspravljalo se dal Honda Goldwing valja ili ne valja a niko je ni provozao....

Ja nesto nisam bas primjetio da je Kawa ove godine drasticno jefinija od drugih...bar kod nas... www.dks.si Zx10-r............ 24.612KM....12.621eura GTR 1400 ........29.457KM.....15.106eura Z1000.............20.246KM.....10.382eura zx6r ..............19.410KM.......9.953eura Mislim da je razlika u cijeni zanemarljiva kad neko uzima nov motor...ja cu prije uzeti ono sto volim iako je skuplje 5% Ako mi se Yamaha FJR vise svidja od GTR radije bi je uzeo novu iako je 1000eura skuplja...bar ja tako razmisljam...Prije bih imao u vidu dostupnost servisa,rok isporuke... Uvjeren sam da samo totalni laik uzima ono sto mu je jeftinije a da oni koji vole motore uzimaju ono sto im se svidja...(ako govorimo o razlici u cijeni,koliko je Kawa jeftinija od drugih)...

...zar je Kawasaki jos uvek koska oko koje se kerovi kolju... ...dok...

Ala si lijepo upakovao to da su Talijani ustvari divljaci .... sala naravno...

Predele necu komentarisati,znamo da je Sweiz prelijepa...nego iznenadio me ovaj tvoj motor.... Kad je izasla ova 10ka i kad sam je vidio u zelenoj boji,hteo sam da povratim... Sad gledam ovu tvoju bijelu....alal brate,nije isti motor...ili ti to znas da uslikas... Prelazim na Kawu pod hitno

Ne mogu reci da tvoja bijela Kawa sa slika iz Alpa nije imala uticaja na moj konacni izbor... Javlja kad dolazis...cekamo vas Iskreno da ti kazem,enduro mi je prva ljubav ali opet steta je u zivotu ne probati sve sto si u mogucnosti... Sad zaista ne znam kako bi vozio twina Motor je totalno penzionerski...nema potrebe za saltanjem. Mislim da za svakog pravog bajkera vazi pravilo da je najbolje imati od svake vrste po jedan... Nema motora koji ne bih volio imati... Da te ne lazem,lijep je osjecaj imati ovakvu snagu pod nogama Totalno sam se navikao na polozaj.Kao da sam oduvijek vozio ovaj motor...

Porzavam. Mada bilo je vec govora na tu temu na forumu. Mislim da postoji tema za ocjenjivanje. Svako ko je bio do sada na bilo kakvom skupu,svjestan je koliko truda i novca treba uloziti da se napravi i najlosiji skup. Ideja je dobra ako ce biti u svrhu promovisanja najboljih... Ove godine su mnogi skupovi,pa i oni najbolji,izblijedeli zbog "generalno kisne godine"...

E zemljace,ako se drug odluci da kupi zx6,neka ode kod Djuke u Prnjavor i on ce mu to srediti na najbrzi,najjednostvniji i najjeftiniji nacin... Covjek je serviser za Kawe... Mozda bi to mogao i na R6... Ako su to noviji motori,onda se vjerovatno sve da zavrsiti i elektronskim putem... Jel on to kupuje jedna od onih motora sto prodaje Jadro sa auto praone kod Orhideje?

Hvala svima na lijepim zeljama... Evo poslije predjenih skoro 1000 Km mogu da prenesem svoje utiske o ovom motoru. Snaga kojom raspolaze ovaj motor je sasvim dobro kontrolisana i uvjek dostupna. Na malom broju obrtaja motor je pitom kao i svaki drugi putni motor. Zbog niskog tezista,daleko je laksi za manevar u mjestu od TDM-a na koji sam navikao. Osjecaju sigurnosti doprinosi i to sto u svakom momentu stojim cvrsto na zemlji punom povrsinom stopala a ne samo na vrhovima prstiju(ja sam 185cm). Jedina zamjerka je veliki radijus okretanja u mjestu jer se rucica upravljaca uvlaci u rezervoar,tako da nije moguce drzati npr.desnu ruku na rucici ako se upravljac zakrene skroz u desnu stranu. Valjda je to tako kod svih motora gdje se upravljac nalazi ispod nivoa rezervoara. Moja zamjerka su i siroko postavljeni retrovizori tako da je otezano provlacenje izmedju auta na semaforu. Ja bi ih podigao ako uspijem da nadjem odgovarajuce. Sto se tice potrosnje goriva,ona je sasvim zadovoljavajuce i u gradu iznosi oko 13km-L sto znaci 7,69l na 100km. To mu je ujedno i najveca potrosnja sa jednim putnikom bez kofera i prtljaga. To je informacija sa displeja a informacija o trenutnoj potrosnji azurira se svakih par sekundi. Najniza potrosnja je 19km-L sto iznosi 5,26l na 100km. Ovoliko trosi pri brzini od 120 do 150km-h, sto je ujedno i najniza potrosnja koju sam uspio postici takodjer bez kofera,prtljaga i saputnika. Zastita od vjetra je iznenadjujuce dobra a samo malim spustanjem glave potpuno prestaje strujanje vazduha. Brzine do 200km-h su lako dostizne u svakom momentu...preko toga nisam imao gdje da probam. Maximalno sam vozio 230 i motor se ponasao sasvim mirno i sigurno da ustvari i nisam svjestan da je u pitanju ta brzina. U krivinama lezi fenomnalno i stice se utisak da ih vec unaprijed sam prepoznaje i zalijeze sam Kocnice su extra,extra jake i pouzdane... Nisam probao ABS ali ove mi se cine sasvim dovoljne... Za sada toliko... Ako nekoga zanima jos nesto,neka slobodno pita...

JA ionako ne kontam cemu tolika zurba da se predje tih 400m :) Ako hoces brze,uzmes BK................ a ako ti se ne zuri,onda opet bolje BK...nekako je ljepsi od MT-a

Za dlaku brate...vec sam konato da prodam motor ako ga naked podere Druze imamo dva registrovana motora na opstini...valjda mogu bar da budu pravi motori