Ništa ne treba generalizovati, ništa ne treba smatrati za pravo, ne treba biti bahat na motoru ali ni u kolima i sve može da prođe bez frke i problema.
Moja ekipa za vožnju, kad god nas je više od 2-3, se skoro pa uvek po automatizmu deli dok obilazimo kolonu i onda se po dvojica, uz pitanje tj. molbu, ubacujemo ispred auta. Dvojica ispred drugog, trećeg auta u koloni, dvojica iza njega, dvojica par auta iza i tako se uljudno rasporedimo da onima koji su kolima već stigli do prelaza ne izazovemo gnev. Pogotovo što pitamo za dozvolu da se ubacimo. Kad neko kaže "ne može, i ja čekam xy sati", samo odemo iza njega i pitamo sledećeg. Kad vidimo decu u autu onda i ne pitamo i ne preskačemo već mahnemo, zezamo se, smejemo se pa i njima i njihovim roditeljima malo olakšamo i ulepšamo čekanje i prelaz.
Naravno da ima svakakvih, naravno da ima namrgođenih, ljutih i povređenih, ali najbolji lek za takve je smeh i nejebavanje. I policija kad vidi ovakvo ponašanje obično ne reaguje mada se dešavalo i da nas ljutito gledaju, i da nas pozivaju da preskočimo tih par auta.
Dakle, sve je do ljudi i ljudskosti a za Zakon i propise, što neko gore reče, mi se baš fućka... Kao i za one degenerike koji i ne voze motor ali su našli za shodno da komentarišu i objašnjavaju šta i kako treba, šta je i kako je u redu a šta nije, i da daju svoje mišljenje o smislu vožnje dvotočkaša.