Hajde malo da i ja otkucam koje slovo na forumu. Putovalo se, što solo, što sa ženom, ali sam baš lenj da fotkam, a sve mislim (a i u pravu sam) da jedna fotka vrijedi više od hiljadu riječi. Juče, za Prvi maj, drugari bajkeri otputovaše iz Banja Luke za Makarsku. Ja obećao staroj majci i još starijem ocu da ću da pečem roštilj. Kažem drugarima da odložimo za 2. maj, ali neće ni da čuju. Ok. Hajte vi, ja ću sutra. I tako oni otiđoše, a ja jutros porani u 9h i lagano na motorić pa put Blidinja tj jezera. Zadnjih 15 dana poslom sam prešao 10.000 km i ubile su me granice. Za koji dan čeka me put za Grču i po Grčkoj. Ma nema šanse da ću na granicu motorom, pa makar nikog ne bilo. Zato sam izabrao domaću destinaciju. Banja Luka - Šipovo - Kupres... nema se šta pisati i pričati. Nije bilo gužve, kanjon Vrbasa je ljepši i ljepši, ima svoju čar kada brzo vozite, nerelano se onaj klanac mijenja, promiče pored vas, ili obrnuto, kad vozite polako, gledate Vrbas, stijene obasjane suncem... win win kako god da vozite. Asvalt je odličan, nema odroba Prva stanica - Bjelajci kod Mrkonjića. Kafa i prelijep pogled Zatim Jezero pa Šipovo. Htio bih preporučiti (nemam ništa od ovoga i ovi ljudi mi nisu ništa) Ribnjak - Restoran Trivunčić. Super pastrmka i korektne cijene. Nakon Šipova i Janjskih otoka idem ka Kupresu. Stvarno je nestvarno lijep krajolik. Na prevoju prema Kupresu, kod sela Repušnjak, ima nekih 4-5 km guste šume. Zapitam se nekad, a jutros posebno, šta ako naletim na medvjeda na cesti, u krivini? Šta napraviti? Praviti se mrtav na motoru? To bi ga sigurno zbunilo Napokon Kupreško polje Neko stvarno zna uživati Jutarnja higijena - kupanje, umivanje vimena.. bravo! Baš je lijepo Ali ima i ljepše Ovaj dio prema Tomislavgradu me podsjeća na one predjele iz Hobita Na ovoj dionici prema Tomislavgradu postoje krda divljih konja. Imao sam par puta priliku da ih vidim. Veličanstveno. Danas mu mi promakli. Od Tomislavgrada do jezera Blidinje, na nekoliko mjesta put je veličanstven, prizori - šumski prevoji su predivni. Nisam imao priliku da stanem, još sam u strahu od medvjeda, mrkog naravno. A onda Blidinje Divlje, neuređeno, ali predivno Sjetio sam se Bleda i Bohinja i šta bi učinili Slovenci od ovog jezera da je njima ovo... Ovako je prepušteno samo sebi Još jedna fotka pa lagano doma, ća, kući... Ova kuća je kao iz bajke. Nema tog aparata da zamijeni ljudsko oko Bez nekog plana kuda i kad kući, počeh da se vraćam od TG prema Kupresu. Ugledah tablu Prozor i tu skrenuh prema istom. Ne pamtim da sam vozio tom relacijom, a prošao sam sve jedan grad u BiH i gotovo sve jednu cestu. I zaputih se tuda. Podsjetilo me na Pag. Sve ogoljeno, kamen na kamenu, a asvalt kao pista. Prekrasno. I tako dok gledam i divim se pejzažu, upali mi se lampica za gorivo. Ne volim da se stresirim oko tih stvari, volim da mi je pun tank, ali eto... I tako malo popustih gas, i sad više gledam koliko mi je km goriva ostalo , nego šta se oko mene dešava. Međutim ugledah ovo i pomislih: boli me patka za gorivo! Ramsko jezero Volim samoću i sve što mogu da radim radim sam, ali su ovo trenuci kad ti treba neko da s njim podjeliš ovo što vidiš. Stvarno prekrasno i nestvarno. Od Prozora (gdje sam se natankao) krećem prema Bugojnu. Začudio sam se da glavna magistrala ide uz same kuće, ograde, jako mnogo vozila se uključuje, vire im "guzice" na cestu... Treba biti jako oprezan. Moram pohvaliti bajkere, jako mnogo sam ih vidio, uz samo par pojedinica koji su gasali na način da nas ovi što ne voze motore zamrze. Čak je dobar dio bio bez tablica, što mi za 2025. god. nije normalno. Imao sam i dvije situacije, koje su mogle biti kobne. Prva, u jednoj krivini, meni u sustret jedan bajker je nekao savladao krivinu, ali drugog je iznijelo u moju traku i jedva smo se mimoišli. Milsim da je on prvi izletio u moju traku da bi se sudarili. Ovako me prvi bajker uplašio pa sam otpustio gas i pobjegao max desno, a tada je ovaj drugi izletio prema meni. I druga situacije je bila kod Jajca, neka konjina sa BMW je peglao krivine, bukvalno je vozio sredinom, pa sam jedva pobjegao da me ne udari. Išli smo jedan drugom susret i baš je brzo i bezobzirno vozio. Da smo vozili u istom pravcu, išao bih za njim i negdje gdje bi stao upamtio bi i mene i ovaj dan. Ovako ću samo ja da pamtim. I za kraj ovih gluposti koje su se dešavale, ja sam napravio najveću glupost. Nisam doručkovao, jeo, pio... samo kafu na početku puta. Jutro je bilo svježe, a kasnije u toku dana jako vruće. U jednom trenutku pred Bugojnom (2h do Banja Luke) osjetio sam da nisam dobro, da su mi usne ispucale, usta suva i da mi se vrti u glavi. Ugledah neki market da radi (2. maj, ništa ne radi). Kada sam sišao s motora shvatio sam da sam baš loše, da sam dehidrirao. Kupio sam nekoliko hladnih kola da vraim sebi šećer (2 sam popio u marketu dok sam čekao red) i neki keks. Sjeo sam pred "zadrugu" i dovršio hranjenje i pojenje, malo prošetao i bio sam kao nov. Ovo gore je kanjon Vrbasa, a ovo dole mjesto gdje Ugar (Kneževo) ulijeva se u Vrbas. Inače i Ugar ima extra kanjon. Ukupno nekih 450 km i i 9h na putu. Preporuka za ovu rutu.

Evo malo da se uključim, ponovo. Upravo sam na deset hiljada km, sve je apsolutno ispravno, danas sam prešao 450km bez problema... Ja sam prezadovoljan motorom. Ne treba mi ništa jače. Kod nas je načičkalo policije i radara na 500m. Sasvim mi je ovo dovoljno snage. Nije mi se palila zadnjih 7.000 km lampica za check engine. 2 puta se prije palila ali to krivim gorivo. Uglavnom, sve kao i prvog dana. Nemam zamjerke. Neko se dvoumi, kao kineski motor... Pa tako je bilo i za xiaomi, pa za byd... Ja kupujem stvari da mi traju, da ih koristim, a ne da ih odmah prodam ili da o tome mislim. Kupio sam nov reno megane 2004. g.p. i još ga vozim. I kad budem mijenjao automobil kupiću koji mi se svidi i voziću ga dok me služi, neću o preporodaji razmišljati. Ali svako ima svoju računicu.

Meni se ovo desilo dva puta za evo skoro 6.000 km, s tim da kod mene ta lampica samo trepti nekoliko puta, a zatim se ugasi. I ja mislim da je do goriva, ali vidjećemo u narednom periodu šta će biti. Navigaciju koristim, skinuo sam onu aplikaciju i skenirao onaj QR bar kod. Kad sam instalirao pisalo mi je na telefonu da je besplatna 6 mjeseci, a zatim se plaća. Pomislio sam "a-ha, baš ću te platiti". I nisam imao taj problem na displeju, odnosno bez problema na displeju. Nemam nekih većih zamjerki, osim da zna po ovim vrućinama dodatno da mi zagrije jajca i butine, te u nižim brzinama prenosa ima jedan dio obrtaja motora kad nešto dole oko hladnjaka (neki lim valjda) zavibrira bezveze. Primjetio sam da kablovi kočnica, senzora... ispadaju iz onih plastičnih kopči (otvaraju se one okrugle plastične kopče što drže kablove/crijeva do prednjeg i zadnjeg točka/diskova), ali sam i to riješio diskretno crnim vezicama. Troši mi oko 3,7 - 4 litre kad sam sam, te oko 4,5 litara kad sam sa ženom (zajedno imamo 140 kg) Nisam se pokajao u odnosu na predhodnu hondu cb500x. Ovaj mi daje više uživanja. Teži je ali je na cesti upravljiviji. Baš odlično leži u krivinama. Za taj novac bih ga preporučio. Glupo ga je upoređivati sa skupljim motorima (+2 i više hiljade evra). Ali smatram da je omjer uloženog i dobijenog idealan (kao npr. toyota, xaomi, amazefit...) Ima tih brendova koji baš za novac daju kvalitet. Ne plaćaš kroz reklame Mesija, Ronalda, ovog, onog...

To je app Yamaha My Ride. Bilježi mi kuda sam vozio, koliko km, koliko u pokretu... Ima opcija "explore" pa gledam gdje su drugi vozili... A ovo konkretno -m/s2 i +m/s2 ne kontam i nije mi ni bitno, kao i ugao "zalijeganja" u krivini. Pretpostavljam da je app zaglupila jer sad gledam u toj app svoje ranije vožnje pa vidim npr. -4.15m/s2, +4.10m/s2...

Evo danas i ja "osedla" svoga konja i odjaha u (ne)poznato. Nisam bio baš za vožnju ali muka me natjera. Kaže stari: "Šta si planirao danas?" Znam da starina od 80 godina nikad ne pita šta sam planirao, osim ako me ne planira upregnuti kao konja (više kao magarca). Onako uspaničen odvalih: "Imam dogovorenu vožnju!" Čovjek jest star, ali je razuman za grešnog sina pa reče:" Dobro, sutra ćeš mi nešto pomoći!", okrenu se i ode. KAd sam već slagao za sve pare, sjedoh za google maps i malo pogledah gdje bih mogao (sad već MORAO) otići danas? I kako sam čovjek prost, lijen i mrzim granične prelaze, odlučih se za domaću vožnju. I krenuh na put. Bez opterećenja, bez stresa, lijep sunčan dan. Moto Morini i ja. Dobro poznat put preko Manjače, pa Baraći, Glamoč... Samo stajem da "uhvatim" koju fotku, a i to me baš mrzi. Gubim ritam vožnje. Ali moram barem da pokušam da približim sve ove ljepote koje su oči danas vidjele. Put me zove, moram poći, snjegovi su okopnjeli.... Nekad mi je prosto neprijatno koliko je motor lijep Ma prelijep ALi nije ljepši od Manjače (nisam sa Manjače, nemam nikoga "od" ili "sa" Manjače, ali je očaravajuća! Ljeepotan Nemam pojma gdje ovo Baraći Široko je polje Glamočko Buško jezero, plićak Rimski most u Buškom jezeru. Ivo Andrić nije znao za ovaj most preko Buškog jezera Prema Kupresu Pliva, negdje gore ispod Janjskih otoka I naravno (meni) najljepša rijeka na svijetu Vrbas je moje moreeeee... Ukratko: odlična dionica, bež gužve, odličan asvalt, signalizacija, šuma, uživanje... Jedina mana je što se moraš odlučiti gdje da gledaš: na cestu ili prirodu. Sve preporuke. I moram ovo NAGLASITI: nigdje nije bilo nekog restorana, gostionice, kafane... da čovjek sebi kaže: "Prelijepo, stani ovdje i odmori!". Baš bezveze. 350 km sam napravio da nisam vidio nešto zanimljivo pored puta da svratim i okrepim dušu Eto jedno "upozorenje" ko bude putovao ovim putevima

Danas sam bio na zamjeni ulja. Prešao sam 1.000 km. Ulje i filter tj zamjena u ovlašćenom servisu košta košta 85 evra. Motor je izuzetan, ako uzmemo u obzir cijenu novog i garanciju. Neko spominje preprodaju, gubljenje na vrijednosti... Ne misim ga prodavati tj ne kupujem da bih odmah razmišljao o prodaji. Neka ga. Što se tiče ovih 1.000 km. Apsolutno nemam zamjerke. Sve odlično funkcioniše. Potrošnja mi je oko 4 litre, 4,25. Nikog ne vozim i vozim lagano. Možda je i to razlog manje potrošnje. Osjećam ono toplotno isijavanje prema koljenima i jajcima, ali dobro podnosim toplotu, pa mi ne smeta. Možda bi nekom smetalo. Zna prigrijati

Visok 175 cm. Borba je da "nogicama" dodirnem tlo. Javiću šta se dešava kad postavim ovo niže.

Kada sam naručio motor, naručio sam i niže sjedište (82 cm) i košta me 175 evra (bez ugradnje, a ugradiću ga ja). Pitao sam koliko koštaju ovi štitnici i nisu ih imali uopšte za naručiti. Sjedište još nije stiglo. E sad šta mi je glupo. Šta da radim sa ovim sjedištem što mi je na motoru? Zar ne može odmah doći motor sa nižim sjedištem bez doplate ili sa minimalnom doplatom jer im ostaje moje "staro" sjedište?

Ne znam za max brzinu, ali ovako svakako nije, Neke dionice sam provezao i Hondom i MM, MM je osjetno jači i brži (nekih 14 KS tj oko 25%). Mene najviše iznenadio mijenjač na MM, koji je u odnosu na moju Honu CB 500 x (a i ona je kupljena nova) daleko precizniji. Ne sporim da kod moje Honde možda nije mijenjač bio poštelovan, ili ko zna šta, ali ja samo prenosim svoje utiske. A što se tiče snage motora, imam jednu ekipicu gdje se vozimo skuterima, sportašima, advenčerima, čoperima... Jačine motora su od 18 KS (sonic) do 100 KS (honda) i pređemo zajedno 350+ km, bude nam super. Nije bitna snaga motora, već društvo i taj ugođaj vožnje.

Da se evo malo i ja pohvalim. Prodao sam svoju Hondu CB500x i kupio sam Moto Morini X Cape. E sad, sve što napišem naravno da će biti moje subjektivno mišljenje. Prvo ću početi od izgleda. Meni lično motor izgleda odlično. Naprijed, bočno... Sve extra. Što se tiče kvaliteta, plastika je malo tanja nego na Hondi ali je sasvim pristojna. Generalno svi materijali su kvalitetni. Ipak kod Honde su za nijansu kvalitetniji prekidači. SVjetla su ok, sve led... Baš lijep i pregledan displej, ima dva usb punjača, brzo punjenje... Može telefon da se spoji i ima neku navigaciju koju sam probao. Besplatna je 180 dana. Kasnije nemam pojma a i ne treba mi. Sjedi se visoko, sjedišta su udobna. Moto Morini jma podesivo ogibljenje i naprijed, a ovo moje je došlo poprilično tvrdo i motor skakuće po neravninama i to mi se za sada sviđa. Daje motoru neku sportsku notu. Što se tiče mjenjača, u odnosu na Hondin (barem moja Honda), ovaj je precizniji, naročito prva, neutral, druga. Tu nema greške. Agregat je 60KS a Honda je imala 47KS i osjeti se da je agilniji i nekako mi se čini da je lakša za upravljanje u krivinama (bolje leži). S druge strane, ima to izraženo grijanje od motora prema nogama, što Honda nije imala, te motor ima izraženije vibracije. Ali nekako mi se čini da je to suština motora, a ne da voziš i nemaš osjećaj da si na motoru. Honda je stvarno dobar motor, ali moje lično mišljenje je da je ovo motor za klasu bolji. Potrošnja je oko 4 litre na 100 km ali vozim polako dok se ne razradi mašina. Honda mi je trošila 3 do 3.5 litara

Nisam htio da te pitam direktno (privatno porukom) jer smatram da koga interesuje ovaj model (x cape), interesovaće ga i ovo: da li si podešavao ovjes (prednji/zadnji) kada si vozio saputnicu? Treba li to podešavati? Ako jesi, molim te malo oko tog napiši.

Da li si vozio saputnika/saputnicu? Imaš li tu šta reći? Motor je generalno lijep i smatram da je odnos uloženog/dobijenog korektan. Mislim da ću pazariti i ja jednog. Kod nas u BiH i nije neki izbor, a i šta imaš da izabereš čeka se mjesecima. Gotovo da nema zimskih popusta. Nema konkurencije. Mi smo baš crna rupčaga u svemu. Ali svakako valja se živjeti s tim što se ima i može nabaviti. Srećno ti gdje god putovao!

Citirao bih onaj film, ako uopšte i pogodim citat "E deco moja, tako se to radi!" Bravo. Svaka čast. Samo onaj ko proputuje svijetom može da proširi svoje vidike, gledišta, da shvati da ne postoji pokvaren, loš narod, već loši pojedinci, da nas (ako smo normalni) različitost spaja. Bio sam u "zajednici" od 43 zemje. Nema potrebe da uopšte pišem koji je to mix kultura, religija, tradicija... I samo ako poštuješ tuđe kao i svoje, nemaš problema. Evo prošao si cijelu Ameriku, nauživao se, bio prihvaćen možda nekad bolje i srdačnije nego u Ključu, Banja Luci... Vozio si motor, vidio prelijepe predjele, upoznao zanimljive ljude... Mission accomplished!

Stvarno nemam riječi. Svaka čast. Vjerujem da si uživao jer sam većinu tih mjesta posjetio motorom, a sve sam prošao vozilom predhodnih godina. I vidim da si se dobro pripemio jer za Srpske toplice u Banja Luci ili Vrućicu malo ko zna ko je sa strane. I jeste prelijepo. Naročito naveče. Skupe se grupe pa se sluša muzika, pije pivo, vino, lampinjoni... a voda termalna. Drugi put posjeti jezero Balkana, vodopade u Krupi na Vrbasu, Bočac... Banj brdo... Srećno ti na budućim putovanjima. A što se tiče slovenca i plaćanja ručka. Mene naljuti kad neko ko ne zna slovence kaže da su hladan narod. To su možda štajerci, mada nikada ne treba generalizovati narode. Ja sam prije mjesec dana u Banja Luci na semaforu upoznao bajkera iz Austrije. Pitao me možemo li popiti kafu i da porazgovaramo o mom motoru jer se njegov sin raspituje za taj model. Sjeli smo i kad smo krenuli poklonio mi je novu vodonepropusnu torbu za motor. Odbio sam, ali je bio uporran i iskren u namjeri da mi pokloni torbu pa sam prihvatio. Razmijenili smo brojeve i sada smo u stalnom kontaktu. Valjda su takvi bajkeri ili većina njih. Srčani, druželjubivi (ja baš i nisam ) i spremni da pomognu drugima ( e taj jesam).

Evo još jedna vožnjica. Danas, 09. avgusta 2023. ljeta gospodnjeg odlučih se na jedan put mojom La Poderosom. Za ovu rutu koju sam izabrao znao sam da je jedna on najopasnijih u BiH, jer toliko je lijepa priroda, da samo gledate okolo, a ne gdje bi trebali - na cestu! I odlučih se krenuti sam, bez ikoga da mi pravi društvo. Nešto ne volim da se vozim sa drugim vozačima. Prvo, rutu je teško dogovoriti, pa vrijeme polaska, vrijeme i mjesta za pauze... a najviše me nervira kad gledam ispred ili iza sebe da li je ovaj drugi pretekao na vrijeme, da li sam mu ostavio dovoljno mjesta da pretekne, što se lijepi iza mene, hoće li smotati krivinu, hoće li ukočiti... Ma najljepše je ići solo (i Bane Sanšajn kaže: Idemo solo...). Odlučio sam se za dionicu BL - Mrkonjić Grad (kroz kanjon) - Šipovo - Kupres - Livno - Glamoč - Mliništa - Zelenkovac - Sitnica - Manjača - Banja Luka. Nekih 330 km. Sinoć sam rekao sebi: ustaješ u 07h, piješ kafu i doručkuješ, i ima da si na cesti do 08h!!! I bi tako, ali zamalo. Pa ja sam na itekako zasluženom GO. Ustao sam kad su se začuli prvi pijetlovi tj oko 09h. Lagano kafica sa ženom, još laganiji doručak... Malo sam medio (medousti) ženi kako je lijepo pocrnila na moru i eto - dobio sam džeparac za put Pa stvarno lijepa riječ gvozdena vrata otvora, a lijepe rečenice izvuku novac haha Kao političari nama Cipele, hlače, jakna, sve top, ispod jakne majica dri fit kratki rukav, kao da ću na maraton a ne na motor. E to je bio zajeb. Kasnije sam se smrznuo po planinama i visoravnima. Baš je bilo hladno. Krenuo sam u 11h. Ranije sam rekao, stvarno mi je teško stajati i fotografisati mjesta i pejzaže. Volim samo da vozim kad uđem u neki ritam vožnje. Ali s druge strane, treba podijeliti i sa drugima ljepote puta. Od Banja Luke do Krupe na Vrbasu je bila poprilična gužva (kroz kanjon Vrbasa) ali je tako svježe, prozračno i prelijepo da nikada mi ne predstavlja problem vožnja kroz isti, naročito motorom. Vrlo brzo sam sve pretekao, ljudi se skljanjaju, poštuju motoriste... (dolaze neka nova vremena?). Do Mrkonjića nije bilo nešto posebno saobraćaja. Odatle pun gas do Janjskih otoka. To je na nekih 90 km od Banja Luke. Tu pravim i prvu pauzu. Stvarno je prelijepo. Područje od Šipova do Janjskih otoka ima nekoliko extra restorana sa prelijepom pastrmkom. Takođe, ovaj dio je poznat i po siru. Zato ovdje na Janjskim otokama preporučujem uštipke sa kajmakom. Odatle nastavljam put Kupresa, punog stomaka a praznog mjehura Put vodi kroz gustu šumu, krivudav, pa sve do pogleda koji stvarno oduzima dah, na Kupreško polje. Nešto najljepše što čvojek može da vidi. Ovo do Kupresa sam na svakih par kilometara stajao i fotkao pejzaž, toliko me dojmio, ali neću vas zatrpavati previše. Asvalt top, krivine extra, nema gužve... ma sve savršeno. Odatle sam se zaputio prema Livnu. Takođe nemam riječi da opišem cestu, prirodu... Nekako sam baš uhvatio dobar tempo prema Livnu pa nisam stajao da fotografišem, a imao sam šta! Kada sam se počeo penjati prema Livnu, napravio sam par fotki. Tokom stajanja pored ceste, zamalo da mi se motor obori na stranu, u jarak. Srećom, kratke noge jazavčara su spriječile pad, i motor ostade netaknut! Dole negdje je Livno Kroz Livno sam prošao, valjda kroz sam epiCentar grada. Nije mi se dalo stajati. Vjerovatno ima šta vidjeti, Livanjski sir je nadaleko poznat (i jako ukusan, uz crno vino, viski), ali nisam imao gdje s njim. Jedino pod guzicu - sjedište, ali mi bezveze da jedem sir koji mi je bio pod guzicom 150 km. Ma ima tog kupiti i u BL Odatle se cesta odvaja za Glamoč, preko nekog prevoja. Cesta zanimljiva, na trenutke ostrugana (one linije po cesti) pa mi malo neprijatno voziti, nisam navikao, ali ništa strašno i nakon kratkog vremena sam se navikao i dodao gas. I ovdje mi je bilo hladno, naročito kroz dijelove šume. Stigao sam brzo do Glamoča, i nažalost ima neka prečica prema Banja Luci (Mrkonjiću) i tako da ja tu skrenuh i nisam ni vidio grada. A volio bih da sam vidio. Za mene je Glamoč sveto mjesto jer odatle je nastao krompir/krtola, kako hoćete. Odatle je odnesen u J. Ameriku, pa su nam ga oni vratili (u Evropu) kao njihov "proizvod"! Najskuplji je, ali i najukusniji. Baš to ističu s ponosom, kada ga prodaju "GLAMOČKI KROMPIR - ORIGINAL". Volim sve od krompira, od jela do pečata od krompira kojim sam sebi i drugarima ovjeravao neka dokumenta, ali sad ne bih o tome (a i došlo je do apsolutne zastare)! Odmah na izlasku iz Glamoča, ima velika kasarna i vojni poligon, a vezano za to ima i aerodrom - uzletište, pomoćno, napravljno za "ne daj bože" za vrijeme Tita i JNA. Tu otprilike svi pokušavaju da "polete", pa tako i ja. Pokušao sam postići max brzinu, ali je bočni vjetar bio tako jak da nisam uspio A ovo je poligon Nakon Glamoča "vraćam se " u Republiku Srpsku, odnosno vozim kroz jedan od najšumovitijih dijelova. Do kad će biti ne znam, jer pokradoše sve što mogu, tako da je ova šuma sve "ćelavija" iz godine u godinu. Ali svejedno je impozantna. To je dio kroz Baraće, odnosno Mlinište, gdje ima odlično mjesto za pauzu, restoran Mali Raj, ali nisam stao tu jer sam bio u onom svom "modu" vožnje. Ubrzo stižem i do Zelenkovca, ali sam prebrzo prošao skretanje, pa mi se bilo mrsko vraćati, ali svakako trebate posjetiti. Ovo je okolina Zelenkovca, odnosno mjesto gdje vrlo često sretnem srnu ili lane, pa sam stao i čekao, ali ovaj put ništa. Samo šuma tj šuma šumarum oko mene! I tako dođoh do skretanja za Mrkonjić - Ključ magistrale, a odatle na Manjaču. Ni tu nisam stajao jer sam prošli put fotografisao, a baš mi je bilo lijepo samo voziti. Međutim kad sam se počeo spuštati prema Banja Luci, na nekih 20 km, shvatih da nisam ništa jeo!!! A volim pojesti neko meso i zaliti pivom ali ne volim da vozim kad popijem pa makar i voćno pivo. Šta ću, gdje ću, pozvah dobro poznat broj i dobru kuharicu: Ženo eto me kući za pola sata (kažu za dobar brak uvijek se najavi ženi pola sata prije dolaska kući, ne znam što, ali nekako sve ove godine funkcioniše)! Neki je problem, svi su ovi restorani zatvoreni, ne znam gdje da jedem, šta da jedem? Žena kao žena, naivna, empatična, reče: hajde kući, napraviću ti neko meso! Ja, kao hajde, jedva pristadoh, kao da je ne maltretiram i sl. haha I dodah malo jači gas niz poznate krivine. I tako stigoh kući ili doma, jer kaže ona pjesma "nemaš dom, ako nema kome doći" i slažem se. Svuda prođi, ali svojoj kući dođi. Sve me poslužilo, La Poderosa, vrijeme, saobraćaj, raspoloženje...i na kraju žena! evo za kraj potrošnja. I veliki pozdrav od mene. Do slijedećeg putopisa...