Jump to content

Moto Zajednica

Major TOM

Članovi
  • Broj tema i poruka

    12
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Profile Information

  • Lokacija
    Planeta Zemlja
  • Motocikl
    CB500X 2022

Poslednji posetioci profila

132 profile views

Major TOM's Achievements

U prolazu

U prolazu (1/6)

130

Reputacija u zajednici

  1. Nisam htio da te pitam direktno (privatno porukom) jer smatram da koga interesuje ovaj model (x cape), interesovaće ga i ovo: da li si podešavao ovjes (prednji/zadnji) kada si vozio saputnicu? Treba li to podešavati? Ako jesi, molim te malo oko tog napiši.
  2. Da li si vozio saputnika/saputnicu? Imaš li tu šta reći? Motor je generalno lijep i smatram da je odnos uloženog/dobijenog korektan. Mislim da ću pazariti i ja jednog. Kod nas u BiH i nije neki izbor, a i šta imaš da izabereš čeka se mjesecima. Gotovo da nema zimskih popusta. Nema konkurencije. Mi smo baš crna rupčaga u svemu. Ali svakako valja se živjeti s tim što se ima i može nabaviti. Srećno ti gdje god putovao!
  3. Citirao bih onaj film, ako uopšte i pogodim citat "E deco moja, tako se to radi!" Bravo. Svaka čast. Samo onaj ko proputuje svijetom može da proširi svoje vidike, gledišta, da shvati da ne postoji pokvaren, loš narod, već loši pojedinci, da nas (ako smo normalni) različitost spaja. Bio sam u "zajednici" od 43 zemje. Nema potrebe da uopšte pišem koji je to mix kultura, religija, tradicija... I samo ako poštuješ tuđe kao i svoje, nemaš problema. Evo prošao si cijelu Ameriku, nauživao se, bio prihvaćen možda nekad bolje i srdačnije nego u Ključu, Banja Luci... Vozio si motor, vidio prelijepe predjele, upoznao zanimljive ljude... Mission accomplished!
  4. Stvarno nemam riječi. Svaka čast. Vjerujem da si uživao jer sam većinu tih mjesta posjetio motorom, a sve sam prošao vozilom predhodnih godina. I vidim da si se dobro pripemio jer za Srpske toplice u Banja Luci ili Vrućicu malo ko zna ko je sa strane. I jeste prelijepo. Naročito naveče. Skupe se grupe pa se sluša muzika, pije pivo, vino, lampinjoni... a voda termalna. Drugi put posjeti jezero Balkana, vodopade u Krupi na Vrbasu, Bočac... Banj brdo... Srećno ti na budućim putovanjima. A što se tiče slovenca i plaćanja ručka. Mene naljuti kad neko ko ne zna slovence kaže da su hladan narod. To su možda štajerci, mada nikada ne treba generalizovati narode. Ja sam prije mjesec dana u Banja Luci na semaforu upoznao bajkera iz Austrije. Pitao me možemo li popiti kafu i da porazgovaramo o mom motoru jer se njegov sin raspituje za taj model. Sjeli smo i kad smo krenuli poklonio mi je novu vodonepropusnu torbu za motor. Odbio sam, ali je bio uporran i iskren u namjeri da mi pokloni torbu pa sam prihvatio. Razmijenili smo brojeve i sada smo u stalnom kontaktu. Valjda su takvi bajkeri ili većina njih. Srčani, druželjubivi (ja baš i nisam ) i spremni da pomognu drugima ( e taj jesam).
  5. Evo još jedna vožnjica. Danas, 09. avgusta 2023. ljeta gospodnjeg odlučih se na jedan put mojom La Poderosom. Za ovu rutu koju sam izabrao znao sam da je jedna on najopasnijih u BiH, jer toliko je lijepa priroda, da samo gledate okolo, a ne gdje bi trebali - na cestu! I odlučih se krenuti sam, bez ikoga da mi pravi društvo. Nešto ne volim da se vozim sa drugim vozačima. Prvo, rutu je teško dogovoriti, pa vrijeme polaska, vrijeme i mjesta za pauze... a najviše me nervira kad gledam ispred ili iza sebe da li je ovaj drugi pretekao na vrijeme, da li sam mu ostavio dovoljno mjesta da pretekne, što se lijepi iza mene, hoće li smotati krivinu, hoće li ukočiti... Ma najljepše je ići solo (i Bane Sanšajn kaže: Idemo solo...). Odlučio sam se za dionicu BL - Mrkonjić Grad (kroz kanjon) - Šipovo - Kupres - Livno - Glamoč - Mliništa - Zelenkovac - Sitnica - Manjača - Banja Luka. Nekih 330 km. Sinoć sam rekao sebi: ustaješ u 07h, piješ kafu i doručkuješ, i ima da si na cesti do 08h!!! I bi tako, ali zamalo. Pa ja sam na itekako zasluženom GO. Ustao sam kad su se začuli prvi pijetlovi tj oko 09h. Lagano kafica sa ženom, još laganiji doručak... Malo sam medio (medousti) ženi kako je lijepo pocrnila na moru i eto - dobio sam džeparac za put Pa stvarno lijepa riječ gvozdena vrata otvora, a lijepe rečenice izvuku novac haha Kao političari nama Cipele, hlače, jakna, sve top, ispod jakne majica dri fit kratki rukav, kao da ću na maraton a ne na motor. E to je bio zajeb. Kasnije sam se smrznuo po planinama i visoravnima. Baš je bilo hladno. Krenuo sam u 11h. Ranije sam rekao, stvarno mi je teško stajati i fotografisati mjesta i pejzaže. Volim samo da vozim kad uđem u neki ritam vožnje. Ali s druge strane, treba podijeliti i sa drugima ljepote puta. Od Banja Luke do Krupe na Vrbasu je bila poprilična gužva (kroz kanjon Vrbasa) ali je tako svježe, prozračno i prelijepo da nikada mi ne predstavlja problem vožnja kroz isti, naročito motorom. Vrlo brzo sam sve pretekao, ljudi se skljanjaju, poštuju motoriste... (dolaze neka nova vremena?). Do Mrkonjića nije bilo nešto posebno saobraćaja. Odatle pun gas do Janjskih otoka. To je na nekih 90 km od Banja Luke. Tu pravim i prvu pauzu. Stvarno je prelijepo. Područje od Šipova do Janjskih otoka ima nekoliko extra restorana sa prelijepom pastrmkom. Takođe, ovaj dio je poznat i po siru. Zato ovdje na Janjskim otokama preporučujem uštipke sa kajmakom. Odatle nastavljam put Kupresa, punog stomaka a praznog mjehura Put vodi kroz gustu šumu, krivudav, pa sve do pogleda koji stvarno oduzima dah, na Kupreško polje. Nešto najljepše što čvojek može da vidi. Ovo do Kupresa sam na svakih par kilometara stajao i fotkao pejzaž, toliko me dojmio, ali neću vas zatrpavati previše. Asvalt top, krivine extra, nema gužve... ma sve savršeno. Odatle sam se zaputio prema Livnu. Takođe nemam riječi da opišem cestu, prirodu... Nekako sam baš uhvatio dobar tempo prema Livnu pa nisam stajao da fotografišem, a imao sam šta! Kada sam se počeo penjati prema Livnu, napravio sam par fotki. Tokom stajanja pored ceste, zamalo da mi se motor obori na stranu, u jarak. Srećom, kratke noge jazavčara su spriječile pad, i motor ostade netaknut! Dole negdje je Livno Kroz Livno sam prošao, valjda kroz sam epiCentar grada. Nije mi se dalo stajati. Vjerovatno ima šta vidjeti, Livanjski sir je nadaleko poznat (i jako ukusan, uz crno vino, viski), ali nisam imao gdje s njim. Jedino pod guzicu - sjedište, ali mi bezveze da jedem sir koji mi je bio pod guzicom 150 km. Ma ima tog kupiti i u BL Odatle se cesta odvaja za Glamoč, preko nekog prevoja. Cesta zanimljiva, na trenutke ostrugana (one linije po cesti) pa mi malo neprijatno voziti, nisam navikao, ali ništa strašno i nakon kratkog vremena sam se navikao i dodao gas. I ovdje mi je bilo hladno, naročito kroz dijelove šume. Stigao sam brzo do Glamoča, i nažalost ima neka prečica prema Banja Luci (Mrkonjiću) i tako da ja tu skrenuh i nisam ni vidio grada. A volio bih da sam vidio. Za mene je Glamoč sveto mjesto jer odatle je nastao krompir/krtola, kako hoćete. Odatle je odnesen u J. Ameriku, pa su nam ga oni vratili (u Evropu) kao njihov "proizvod"! Najskuplji je, ali i najukusniji. Baš to ističu s ponosom, kada ga prodaju "GLAMOČKI KROMPIR - ORIGINAL". Volim sve od krompira, od jela do pečata od krompira kojim sam sebi i drugarima ovjeravao neka dokumenta, ali sad ne bih o tome (a i došlo je do apsolutne zastare)! Odmah na izlasku iz Glamoča, ima velika kasarna i vojni poligon, a vezano za to ima i aerodrom - uzletište, pomoćno, napravljno za "ne daj bože" za vrijeme Tita i JNA. Tu otprilike svi pokušavaju da "polete", pa tako i ja. Pokušao sam postići max brzinu, ali je bočni vjetar bio tako jak da nisam uspio A ovo je poligon Nakon Glamoča "vraćam se " u Republiku Srpsku, odnosno vozim kroz jedan od najšumovitijih dijelova. Do kad će biti ne znam, jer pokradoše sve što mogu, tako da je ova šuma sve "ćelavija" iz godine u godinu. Ali svejedno je impozantna. To je dio kroz Baraće, odnosno Mlinište, gdje ima odlično mjesto za pauzu, restoran Mali Raj, ali nisam stao tu jer sam bio u onom svom "modu" vožnje. Ubrzo stižem i do Zelenkovca, ali sam prebrzo prošao skretanje, pa mi se bilo mrsko vraćati, ali svakako trebate posjetiti. Ovo je okolina Zelenkovca, odnosno mjesto gdje vrlo često sretnem srnu ili lane, pa sam stao i čekao, ali ovaj put ništa. Samo šuma tj šuma šumarum oko mene! I tako dođoh do skretanja za Mrkonjić - Ključ magistrale, a odatle na Manjaču. Ni tu nisam stajao jer sam prošli put fotografisao, a baš mi je bilo lijepo samo voziti. Međutim kad sam se počeo spuštati prema Banja Luci, na nekih 20 km, shvatih da nisam ništa jeo!!! A volim pojesti neko meso i zaliti pivom ali ne volim da vozim kad popijem pa makar i voćno pivo. Šta ću, gdje ću, pozvah dobro poznat broj i dobru kuharicu: Ženo eto me kući za pola sata (kažu za dobar brak uvijek se najavi ženi pola sata prije dolaska kući, ne znam što, ali nekako sve ove godine funkcioniše)! Neki je problem, svi su ovi restorani zatvoreni, ne znam gdje da jedem, šta da jedem? Žena kao žena, naivna, empatična, reče: hajde kući, napraviću ti neko meso! Ja, kao hajde, jedva pristadoh, kao da je ne maltretiram i sl. haha I dodah malo jači gas niz poznate krivine. I tako stigoh kući ili doma, jer kaže ona pjesma "nemaš dom, ako nema kome doći" i slažem se. Svuda prođi, ali svojoj kući dođi. Sve me poslužilo, La Poderosa, vrijeme, saobraćaj, raspoloženje...i na kraju žena! evo za kraj potrošnja. I veliki pozdrav od mene. Do slijedećeg putopisa...
  6. Hajde evo i ja da napišem koje slovo. Nije da sam lijen već sam polijen Šalim se, ali evo gotovo 3.000 km sam napravio sa svojom La Poderosom, većinom po Krajini, Banja Luka i okolina, a ima lijepih predjela. Ali dok sam se vozio, shvatio sam koja je žrtva naših putopisaca, da stanu, da fotografišu i ovjekovječe neki predio i sl. Ja nekako uđem u ritam vožnje i baš mi se ne da da prekinem vožnju i stanem nešto da fotkam. Ali to je sebično, jer sam čitajući baš ove putopise i gledajući vaše fotke i ja dobio želju da upravo na motoru to sve obiđem. Tako sam ja danas odlučio da napravim jednu lijepu i zanimljivu rutu i da je malo prikažem kroz opis i fotografije. Hvala, hvala, ali ne hvalite me unaprijed. Plan je bio da napravim krug: Banja Luka - Manjača (jezero) - Balkana (jezero kod MG) - jezero Đol - Jajce - Donji Vakuf - Turbe - Kneževo - Kotor Varoš - Čelinac - Banja Luka Sve oko 230 - 240 km Tako je bio plan. No međutim krenuo sam kasnije nego što sam planirao. Jutros, nedelja, oblačno, svježe, neće kišiti... Pomislih: eeeextraaaaa, idealan dan (nikad to ne smijete da pomislite!). Spremam se za rutu, istjerujem motor (još nije bio upaljen), kad žena viče: Hej Džo, jesi li šenuo? Kuda si to sa motorom krenuo? Vraćam se u kuću, naivan u nadi da ću brzo ženu okantati. I bi tako, samo ne brzo. Nakon što sam joj dokazao da sam ja muškarčina, na način što sam baš muški usisao kuću, pripremio djeci doručak i skinuo zavjese sa svih prozora... i žena mi je dala blagoslov za put: fly little bird, spread your wings! reče gospođa. I ja se konačno, već oko 13h i nešto, zaputih na svoj put. I danas sam skontao da je kaciga extra dobra jer žena nije čula desetak psovki kojih sam izgovorio! (hvala bogu jer inače ne bih ovo pisao, možda i bih ali slomljenih ruku) I tako ja preserećan krećem put Manjače. Put je stvarno dobar, a plato Manjače je tako lijep da je jako opasno voziti jer više gledate pašnjake i planinske vrhove nego na cestu. Uz put srećem motocikliste u grupama, šibaju pun gas. Ako i treba. Na nekih 25 km od BL, nakon prolaska bivše poznate JNA kasarne na Manjači, skrećem desno prema jezeru Manjača. Sjećam se ovog jezera sa jednog dugog ljetnog marša (čini mi se 42 km, davno je bilo). O kako me okrepilo. Uvijek mu se obradujem. Jezero je sad turistička destinacija, uređeno, sa sadržajima... Ovo je pas - manjački čuvar motora! Autohtona vrsta! Ovo je kratak put od nekih 2 km sa glavnog puta prema jezeru Manjača je prelijepa Nakon jezera, uputih se preko platoa Manjače i Stričića prema Balkani (jezero). Put dalje, kad sam se spustio na put AVNOJA, prema MG je vrhunski. Pista asvalt, duge brze krivine... i za čas sam kod Balkane. I ovo jezero je sređeno. Podijeljeno je na dva dijela: na uređeno kupalište, jako čista voda i na drugi "divlji" i prirodniji dio, gdje se takođe može kupati, ali i pecati riba... Podsjeća me na Bled, u smislu šume i čitavog šetališta oko jezera. Ovo sam, kao i sve drugo, žurno islikao, eto samo da dokumentujem, pa pravac Jajce. Dok sam vozio prema Jajcu, odvojio sam se prema Šipovu desno, nekih 5km, prema jezeru Đol. Neko od mojih drugara je izvikao jezero. Iskreno, bezveze, malo veća bara. Ok je ako ti je uz put, ali maxuz ići to vidjeti je glupost. Ovu fotku jezera Đol sam ukrao sa interneta, jer sam zaboravio fotkati jezero. Po malo razočaran što sam (a zakleo sam se drugu Titu da neću) skrenu sa puta, vraćam se na magistralu Mg - Jajce. I malo po malo stižem do slijedećeg jezera, a to je Plivsko. I tu stajem da bacim koju fotku. Iskreno, malo izgleda zapušteno, prljavo, zaraslo, ali bože moj, da je ljepše zvalo bi se Como/Komo jezero... Neke exkurzije stižu, pa neki fudbaleri... i ja odlučim da brže odem nego što sam došao. E tu napravim ma.i zajeb (animizacija po čuvenoj Dari Bubamari). Odatle krenem niz jezero, tj uz obalu, no međutim nakon par kilometara prcccc, zabranjen smijer. Kaže mi neki biciklista: hajd' ti, ako nema policije haha. Pa šta mi vrijedi policija kad me neko u krivini udari? (pitam ga). Kaže: ne znam, kako hoćeš! Na ove riječi, otrijeznih se i odlučih da se vratim nazad do magistrale pa opet nastavih za Jajce, ali ovaj put dvosmjernom cestom. Plivsko jezero u svojoj ljepoti U Jajcu uvijek volim popiti kafu u hotelu Turist, odmah je uz glavnu cestu, malo treba skrenuti lijevo, nekih 300 metara. Ima veliki parking, lijep pogled, ugodno je, tu je i veliki market za kupiti npr. sladoled... Tu pravim pauzu tek toliko da provjerim prognozu i odem u wc, uzmem malo kofeina i već sam na slapovima Plive. Bio sam mnogo puta i svaki put se oduševim. U vodopad je uloženo kao u dodatnu opremu moje Honde, tj, nula evra, ali je spektakularan. Nisam htio dole ići, mislim i da se ulaz do vodopada dole plaća, ali je nešto simbolično. Dole kad odete, kad je vreo dan, osjetite silinu vode, kako tutnji i kako na vas baca čestice vode. Budete mokri za 5 min, ali je nezaboravno iskustvo. Bacam par fotki i tad skontam da nisam fotkao stari grad - kulu/tvrđavu Jajce. Ma šta ima veze, mi smo motoristi, nismo istoričari, koga interesuje neka googla ili posjeti. Ja idem dalje. Dok sam planirao da krenem prema D. Vakufu i ostalim gradovima, dobijam poziv od starije kćerke. Pita me da li možemo do grada kada se vratim, tj. da malo ubrzam! Svoju očinsku ulogu shvaćam ozbiljnije nego ulogu muža, pa joj obećavam da ću požuriti i skratiti put. Iz Jajca dajem pun gas prema Banja Luci, uz želju da stanem i da bacim fotku vodopada u Krupi na Vrbasu, što i činim. To je nešto obavezno što morate napraviti. Priroda prelijepa, takođe narušena modernim vilama tajkuna, ali opet se nekako uklapaju u ambijent. U blizini je, čini mi se jedan od najstarijih manastira, i možete pješke prošetati do istog, što preporučujem. Od ovog vodopada, put vodi na dvije strane: da se vratite desno, pa lijevo na put Jajce - BL kroz prekrasni kanjon Vrbasa, ili da idete lijevo na Manjaču, pa onda skrenete desno na cestu koja će vas preko Manjače voditi prema BL, a pošto sam već došao preko Manjače, odlučio sam se za kanjon Vrbasa. Ovdje se mogu provući samo najmršaviji, ne najhrabriji Ovdje obavezno zastati. Pogled na Vrbas i Bočac je izuzetan. Ovo je planina Čemernica. Ima odlična trka - trail Vertical race 1111+ (Ide od Vrbasa pa gore na vrh Čemernice) I naravno da nisam pogriješio. Prelijep ambijent, svježe uz Vrbas, dobar asvalt... I već sam u Bl. Ostavljam motor, trčim pod tuš i već sam po Gospodskoj sa djetetom, jedemo sladoled. Pričam joj kud sam sve vozio, ali to joj je zanimljivo kao i matematika Šta me briga, ja ću joj ispričati, pa i matematiku ima u školi, a niko je nije pitao hoće li haha Toliko od mene. Sva pitanja i sugestije ostavite za sebe! Šalim se, naravno, samo pišite. Veliki pozdrav. Ovdje imamo noćni rafting. Prestrašnooo
  7. @Gile_Extremeboy Gdje mu je najlon na sjedištu? Šalim se malo na svoj račun Nego evo jedna, možda za nekoga korisna informacija, kada je u pitanju registracija motora u BiH. Juče sam registrovao Hondu CB500X na godinu dana. Motor je nov i mora prve godine da ide na tehnički, a iduće godine i četvrte ne treba da ide (15 evra košta tehnički). Evo i ostale cijene: Osiguranje:85 evra, Putarina:12.5 evra, Budžetske nakande:25 evra Uplatnice:4 evra, Zaštita voda:10 evra, BIHAMK:5 evra, Taksa:5 evra, Stiker: 2,5 evra, Zeleni karton:2.5, Nova saobraćajna:2,5 evra, Nove tablice:10 evra, Vlasnička knjižica:2,5 evra UKUPNO oko 180 evra Ove godine, pošto nisam imao motor na sebi ranije, plaćam 100% osiguranje, a nakon toga, svake godine manje, do max premije od 50%. Motor se u BiH može registrovati na pola godine, ali oko tog ne znam detalje.
  8. Našao sam na nekom evropskom sajtu za hondu cb500x 2022 g.p. engine guard za donji dio motocikla, oko 100 evra, i za gornji dio oko 120 €, sve ukupno nekih 7kg težine. Čini mi se da je givi. Dostava je besplatna. Da li je to uopšte potrebno (mada vidim da imaju gotovo svi) i da li je to korektna cijena?
  9. Ne vidim potrebu za tim. Ko kupuje motor valjda se raspita koje je snage i odgovara li mu. Ako se zezne ili ga preraste, može ga prodati i kupiti jači. Jedino što bih ja možda nekad mijenjao jeste auspuh. Stavio bih neki malo glasniji. I zbog sebe, da je lijepo čuti, a i zbog drugih, da me čuju i pripaze na mene
  10. Pošto sam ponosni vlasnik jedne hondice cb500x 2022. g.p. samo da se uključim na čas u temu. Motor uživo izgleda mnogo veći i robusniji nego na fotkama. Kvalitet izrade i detalji su besprijekorni. Za taj novac smatram da je jedan od best buy. Možda sam staromodan ali ne volim da mijenjam vozila, telefone, prijatelje, žene... dok služe i dok su vijerni Honda ide sasvim lijepo, čuva glavu i novčanik. Ja ću na svoju ugraditi one štitnike motora i utučnicu 12v i to je to. I da, naručio sam i za deset dana dobio ono proširenje kraja nogare. Platio sam ga 10 dolara na aliexpresu (u BiH je oko 35 evra) i prezadovoljan sam i kvlaitetom i svrhom istoga. Evo par fotki da vidite o čemu se radi. Ako ko ima pitanje o ovom modelu mogu mu napisati šta ga interesuje.
  11. Pozdrav i dobro došao. Pošto sam i ja relativno nov vozač i imao sam neke slične nedoumice kao i ti, ako mogu da ti pomognem jednim podatkom. I ja sam visok oko 173 cm i vozim motor čije je sjedište (fabrički podatak) na 83 cm od tla (Honda cb500x, 2022. g.p.). Malo mi fali da dodirem punim stopalom tlo, a smatram da je to za vozača motora jako važno, naročito nas nove vozače i nas koji voze dosta po gradu, pa smo u tom ciklusu: kreni - stani, tako da možeš da vidiš na internetu koja je visina sjedišta tog modela, da se bezveze ne cimaš i probavaš modele sa višim sjedištem. Možda tebi ne smeta, visina, ali eto čisto da znaš.
  12. Ima dobar dio asfalta od B. Majdana, pa tu gdje prestaje asfalt razlika između asfalta i makadama je nekih 30 cm. Vjerovatno da motor može preći s jednog puta na drugi, ali putničko vozilo teško. Dalje ide makadam pun rupa jer ga kamioni koji kradu šumu unište totalno. Moj je savjet da se ne ide, a svako je kovač svoje sreće/nesreće i planova
  13. Evo jedna lijepa tema i kratka vožnja. Danas smo se La Poderosa i ja zaputili u Manastir Gomionica kod Banja Luke. Bio sam nekad ranije, tokom nekog zbora, a kako nisam ljubitelj zborova i bilo kakvih okupljanja, nisam nešto ni zagledao po manastiru. Više sam gledao da me neko ne zgazi, što autom, traktorom, konjem... i naravno motorom. Gledao sam gdje dobra i vruća jagnjetina, hoće li onaj piton zadaviti ono dijete što ga je stavilo oko vrata da se uslika za 5 KM... Zato sam danas, na ovaj lijep dan odlučio da se provozam do manastira. Prema Vikipediji (kojoj ne bih baš vjerovao) to je jako star manastir. Tako i izgleda Manastir Gomionica - Wikipedia BS.WIKIPEDIA.ORG Udaljen je nekih 40-ak km od Banja Luke, prema Bronzanom Majdanu. Pred samim Bronzanim Majdanom, na nekom 28-30-om km se skrene lijevoi malim putem ide nekih 12 km do manastira. Priroda je prelijepa, brdovita, pitoma, put je odličan. Moram upozoriti one koji budu išli za B. Majdan i ovaj manastir, da je to slijepo crijevo, da nema poveznicu sa Sanskim Mostom, mada na karti tako izgleda. Znači, morate se vratiti ili u BL ili na nekih 15 km od BL ima "prečica" prema Omarskoj i dalje prema Prijedoru. X na karti je da ne idete tom cestom prema Sanskom Mostu jer nećete tamo stići. Ovo je ženski manastir, a ovo je ženski konak u manastiru, što je kod mene izazvalo posebno oduševljenje. Kroz posao i generalno u životu trudim se da osnažim žene, da i njima i drugim objasnim i da ih naučim da mogu sve kao i muškarci, naravno, svako u svojim ličnim granicama i kapacitetima. Ovdje monahinje same obavljau najveći dio poslova na imanju. Šteta što je crkva i dalje tvrdokorna po pitanju službe od strane monarhinja, te mnogih drugih stvari, ali to možemo nekom drugom prilikom raspraviti. Kod ovih starih, drevnih manastira i crkvi mi se svidja skromnost, jednostavnost i praktičnost. Npr. ovi mali ulazi u dvorišta i crkve su bili tako niski da bi turci svojevremeno morali sići sa konja i bukvalno se "pokloniti svetinji" da bi ušli u crkvu. Narod je domišljat kad ga muka i inat natjeraju. Ovo je ulaz u manastir, a sam manastir unutra je prekrasan. Kao što napisah maloprije, skroman, jednostavan, "narodski" ako me shvatate. Nema nekog kiča, pretjerivanja u zlatu, mermeru, mesingu, staklu... Baš izgleda "staromodno" u pozitivnom smislu. Nekako mi je bilo bezveze da fotografišem u unutrašnjosti. Unutar zidina postoji skromna suvenirnica (kakva i treba da bude, u odnosu npr. na Ostrog gdje po mom mišljenju pretjeruju sa ponudom). Ova je jako povoljna jer narod okolnih sela skromno živi pa mogu sebi priuštiti nešto iz nje. Ovo desno je mala "ladara" ili "letnjikovac" gdje posjetioci mogu sjesti i popiti ili pojesti ono što ponesu od kuće ili kada je zbor, ono što kupe. Super za starije ljude, da malo i dušom i tijelom predahnu. Ovo su zidine oko manastira. Ovo samo može od mene da ih štiti jer sam ja ponizak, a zidovi su Pohvalno je to što su kapije manastira bile širom otvorene, kao znak dobrodošlice za dobronamjernike. Ovo je riječica Gomionica, koju su na par mjesta pregradili i napravili ribnjake, sa, kako tvrde, odličnom pastrmkom. Kako je ne jedem, ne mogu ni tvrditi. Ovo je taj, nazovimo seoski put, od skretanja kod B. Majdana prema manastiru, tih 12 kilometara. Priroda je prelijepa. A ovo je magistralni put B. Luka - B. Majdan, koji je u odličnom stanju. Za kraj, samo da primjetim kako nije lako praviti ove putopise sa aspekta npr. čestog stajanja da se nešto fotka, da se pokaže nešto korisno ili zanimljivo i sl. Trebaš bezbjedno stati, izvaditi telefon, fotkati... gubiš tempo vožnje, možda moraš sići sa motora pa prohodati da nešto "uhvatiš"... Uglavnom, svaka čast vama koji redovno objavljujete zanimljive sadržaje sa putovanja. Kapa do poda. Živjeli.
  14. E baš sam se ismijao na komentare Ma nisam ja ni primijetio ovaj najlon, ako me razumijete. Zadnje što sam skontao na motoru je to. Nekako je ispalo kao skinuću ga danas, sutra, i ostade kao "integralni" dio Evo obećavam da ću ga skinuti sutra ujutro Baš ste detaljisti Mislio sam kad već nema registraciju, da ima najlon na sjedištu hahaha
  15. Srećna vam Nova godina I mala dopuna La Poderose. Iako sam legalista, nisam odolio da danas, po ovako lijepom vremenu, ne odvezem pedesetak (prvih) kilometara po lokalnim putevima, mada je motor neregistrovan (biće uskoro registrovan). Osjećaj je stvarno odličan. Motor je savršen. Visina sjedišta, težina, upravljanje, snaga... Ako je neko početnik, ovo je idealan motor za njega. A smatram i za iskusnije, ako nema neke posebne afinitete. Jako je udoban, pozicija za sjedenje je za mene extra. Preglednost, položaj tijela, nogu, ruku... Potrošnja je iznosila nekih 3.2 l/100 km odnosno jako je mali potrošač (470 kubika i nekih 47 ks). Kočnice sam nekoliko puta probao malo jače (mada ja vozim polako i gledam da kočim motorom) i jako dobro i snažno koči. Osjetio sam neke vibracije na šasiji, ali predpostavljam da je to normalno, Jače su na mojoj limuzini Jedva čekam toplije vrijeme, da se otisnem malo dalje.
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja