Najzli, zelim da ti zahvalim na ovom tekstu, kao i na svakom prethodnom. Svaki od njih je delo jednog zrelog coveka, koji nikada ne razmislja sebicno, pri tom mislim na deo koji se tice odgovornosti. Slazem se u potpunosti da onog trenutka kada sednemo na nase ljubimce, koji nam mame osmehe i zadovoljstvo u srcu, preuzimamo veliku odgovornost i prema sebi, i prema nasim porodicama, prijateljima, rodbini, svim ostalim ucesnicima u saobracaju itd itd. Jednostavno, moramo da budemo svesni koliko nase zadovoljstvo kosta nase najblize zivaca, koliko je to nase zadovoljstvo stresno za sve njih. Kao sto si rekao, ono sto mi mozemo da uradimo za nas a i njih iz postovanja, ljubavi i zbog svega ostalog jeste da cinimo sve sto je u nasoj moci da nam se nasi a i njihovi strahovi, strepnje i sve ostalo sto im prolazi kroz glavu ne obistini. Nosite operemu, kada vam je najlepse, kada vas adrenalin digne u nebo... otpustite samo malo taj prkleti gas, zastanite na prvoj pumpi, kod prve kafene na pice, klopu jednostavno ne dozvolite da vas zadovoljstvo povede na drugu, tamnu stranu, price o dva tocka.
Znate li koliko puta smo se se skupili nas 5-10 krenuli u voznju, znate li kako kad je vise jednog motora u grupi i kako krene da radi adrenalin, kako krene da radi zelja za dokazivanjem, pomeranjem granica... znam da znate. Kako lepo vreme, devojcice, druzenje sa prijateljima na dva tocka udare u glavu... znam da i to znate. Znate li kako je sve ovo lep osecaj... i to znam da znate. Ali, iznad svega, najlepsi osecaj je kada se sa svoje voznje vratite svojoj kuci, porodici, prijateljima, komsijama, kolegama na poslu, i kad znate da je sve proslo kako treba, da niste izazivali sudbinu ne nosenjem opreme, ne otpustanjem gasa kad je najlepse, i kada te svime ovim dali sebi priliku da i dalje uzivate u onome sto toliko volite da radite... da i sutra uzivate u voznji dva tocka.
Znam da vecina nas sve ovo zna, ali sa vremna na vreme dobro je da nas neko podstei.
Hvala Njazliju sto to i uradi s'vremna na vreme :)