Sasvim običan radni četvrtak, sedimo nas trojica u kafiću u Makedonskoj, gledamo vremensku prognozu i razmišljamo gde bi mogli za vikend. Kao što to uvek biva, nekom se ispreče obaveze za vikend, ali za svaki problem postoji rešenje, ili za svako rešenje postoji problem...nije ni bitno. Uglavnom rešimo da to bude petak, jedan ne radi, drugi i nema neke obaveze na poslu, a treći će da se pravi kao da jeste na poslu ako uopšte primete da ga nema . Idemo do Arilja, ima nekih plaža na Rzavu pa da se brčnemo, a za dalje ćemo videti.
Uveče se stvari komplikuju jer jedan od nas mora do 14h da bude u BG-u ( bio je u 18h ) gde ćemo, šta ćemo.... prepiska ne ide baš najbolje. Presecam sa rečenicom da ih u 10h čekam na pumpi u Šopiću sa kafom, ako ne dođu do 10:20 prosipam kafu i krećem.
U 10:00 Stiže jedan odmah posle njega i drugi, pijemo kafu i razmatramo gde ćemo, ostaje da idemo do Arilja.
Idemo magistrala pun gas.
Dolazimo do planirane plaže i zatičemo katanac na ulazu, izgleda da je sezoni kraj Svraćamo u Mlinarev san, da se okrepimo i razmislimo šta nam je dalje činiti.
Na prilazu pogled nam odvuče nešto nalik na zamak, crkvu.... saznamo da je u pitanju privatna kuća akademskog slikara Ljubivoja Jovanovića. Okrepimo se i rešimo da klopamo u restoranu Ribar.
Cepimo junetinu ispod sača i komplet lepinju, malo podođemo sebi i krenemo dalje. Kod Požege se rastajemo jer kolega sa hornetom ybog porodičnih obaveza mora nazad za BG. Nas dvojica nastavljamo ka Divčibarima, i ako put do gore nije savršen, nije nas sprečilo da odvozamo Q1
Puš pauza i uživanje u tišini i prirodi. Krećemo put Mionice i Q2 sa mnogo boljim asfaltom ( makar do pred Mionicu), pred Lajkovac se uključujemo na Ibarsku i stižemo u LA. Sednemo u pab na piće, shvatimo gde to vodi, ostavimo motore gajbi, udarimo glanc, a ostalo je istorija