Dan je poceo uobicajeno za suncanu aprilsku subotu. Jak vetar mi nije smetao da kosacicom navalim na travnjake oko kuce. Dve trecine posla je vec bilo gotovo kada je cuveni tuf-tuf zvuk najavio dolazak FreeWinda sa Paukom na sebi i TDM-a kojeg je vozio Vladimir J.. Uobicajena procedura, pijenje kafe, prica o forumu i motorima... Nisam imao nameru da danas negde idem, ali me je Pauk ipak ubedio da se predomislim i tako... oblacim se i krecemo.
Imao sam nameru da prodjemo okolnim putem (Garasi-Belanovica-Ljig) prepunim krivina, ali nam se nije dalo. Seosku sahranu nismo mogli da obidjemo, te se vratismo do Lazarevca, pa krenusmo Ibarskom magistralom ka Ljigu. Vetar je prestao, sunce ogrejalo, asfalt odlican a magistala poluprazna. Krenusmo opustajucom voznjom do Celija gde smo malo usporili da sacekamo Pauka, koji se borio sa jednom Scaniom.
Voznja manje vise uobicajena do Ljiga. Nemoj samo da neko prica da Pauk ne moze da obidje kamion!! Evo imam odlican dokaz da on to radi bez problema!
Posto smo vec savladali 30km, skrecemo u restoran na izlasku iz Ljiga, da se okrepimo kaficom, Restoran je sjajan, moram opet da ga preporucim. Sjajno okruzenje, odlicna usluga i neverovatno niske cene. Ne znam sta je ko pio, bilo je tu i Coca Coli i kafi i kiselih voda, ali je ceh za nas trojicu zbirno 160 dinara.
Put nastavljamo jos par kilometara gde se preko gvozdenog mosta odvajamo za Slavkovicu i Rajac. Pauk se malo pravi Englez:
Sledi kratko parce puta ali prepuno krivina i lepog okruzenja. Neposeredno iza Slavkovice pocinje najatraktivniji deo puta - desetak jako ostrih serpentina, od kojih svaka ima svoju terasu sa pogledom Negde pred vrh, Pauk i ja menjamo motore i tako ja na Rajac stizem FreeWindom. xexe cinilo mi se u voznji da mogu da sidjem sa njega gde hocu. Ali motorce lepo ide, i ako je mali za mene. Kako je njemu bilo na Africi reci ce on, pominjao je neki bus i slicno.
Rajac... miris rostilja na sve strane. Prvo na sta smo obratili paznju (sem mirisa) je niz satora na proplanku. Troclana ekipa bas pocinje montazu jednog satora. Vladimir koji je u fazi nabavke satora, i ja odmah odlazimo u inspekciju. Odlucio je da mu se najvise svidja McCinley Oregon 3 i pored mog navaljivanja na Ferino Kalahari. Sprijateljismo se sa pola kampa dok smo pregledali i zavirivali u satore, vrece, podloge...
Lovac i ribolovac:
Troclana ekipa i dalje namesta onaj sator. "Ovo jedan covek namesti za 5 minuta" hvali se jedan od njih. "Izgleda da vam taj jedan nije ovde", kazem ja.
Jos malo atmosfere iz kampa... i pored kotlica:
Planinarski dom pun omladine, odrzava se nekakvo takmicenje u orijentiringu (ako se tako pise). Vladimir i Pauk, valjda od mirisa rostilja kojim je planina prepljavljena konstatuju da su gladni. Paukov brat, koji boravi gore kao jedan od takmicara, nas vodi u Dom gde sedamo na lepu terasu. Kompletan rucak je 350 dinara. Okolo vri. Pauk pokazuje odlican smisao za orijentiring (ako se tako pise) i pronalazi neku svoju komsinicu. I to jako lepu. Iznenada mu pada na pamet ideja da bi mogao i da prenoci ovde te da smo Vladimir i ja visak.
Stize klopa...
Tako nekako, posle zavrsene klope pocela je dodela nagrada za takmicenje u orijentiringu (ako se tako pise). Interesantno je da su sva prva mesta osvojili momci i devojke iz Bugarske i Rumunije. Nasi su obicno negde 4-5-6 mesto. Izgleda da se nase komsije bolje orijentiringaju kod nas od nas... sem Pauka.
Vladimir i ja skoknusmo do samog vrha da pogledamo sta ima. Kao svaki pravi Africa Twin sektas, moram da postavim par slika motora:
Na poslednoj slici je cesma gde treba OBAVEZNO popiti vodu, neverovatna je!!!
Kuci smo krenuli u kasno popodne ili rano predvece kako ko hoce. Vremena je bilo taman dovoljno da dan zavrsim kako sam i poceo - preostalom trecinom travnjaka. Ipak, ovog puta sam zamisljao da kosacicom ne obilazim oko ruza vec da Afrikom ulazim u najbolju putanju na rajackim serpentinama. Preostalo vreme sam iskoristio da mojoj mezimici priustim nesto ovako, posle cega je dobila i bebi talk i nocnu kremu:
Mnogo kasnije te veceri sam dobio SMS od Vladimira kojim mi se javljao da je ziv i zdrav stigao kuci. U to vreme, Pauk je vec sanjao kako pretice nesto veliko sa ciradom na cijem kraju pise . SCHWARZMULLER!