Evo sad, vraćam se sa posla, motorom, čekam na semaforu na uglu Jaše Ignjatovića i Cvijićeve. I to po propisu, peti u redu, neću da obilazim, ne žurim. Lux taxi iza mene, crni pasat. Dok čeka zeleno, briše krpom tablu i popusti mu kočnica, prisloni se na mene, dovoljno da me cimne. Ja se okrenem, on ništa, gleda u mene kao tele...nema tu štete, samo se naslonio branik na branik, ali njegova reakcija na "što me udari ?" Ajde, samo sam se naslonio, šta dramiš...
Reko, da sam se ja bagerom naslonio na tebe, da li bi ti dramio ???
Stoka taksistička...
Da je digao ruku, rekao "izvini, slučajno", o.k. Dešava se... Ništa. Još ja kriv...
Samo sam produžio, ne kidam više živce na seljakluk.