dobrodoslica...

dobrodoslica...

dobrodoslica...

dobrodoslica...

dobrodoslica...

dobrodoslica...

dobrodoslica...

dobrodoslica...

dobrodoslica...

dobrodoslica...

dobrodoslica...

dobrodoslica...

Da dodam ovdje moje novo iskustvo. Ima već dvije godine da nisam bio suvozac. Prije sam bio na zadnjem djelu sica od APN do Honde XX. Elem, poslije te dvije godine pauziranja igrom slucaja bio sam suvozac drmandicu. Relacija Njivice - Bijela. Za razliku od prije uopste se nisam prijatno osjecao, odnosno falila mi je kontrola nad motorom. Kada se motor zaustavi imao sam neodoljivu želju da spustim nogu sa nogostupa. Izgleda da sam nikakav za suvozaca, pogotovo sa mojom visinom od 191 cantimetra :oops:

U ti kategoriju mozes uracunati i sledeci motor QINGQI VISTA QM 250 Kinez, ima dosta opreme (cak ima i lampicu koja te upozorava da ti zvoni mobilni) Ja nemam taj model od njih, vec QM 125-10V, moje iskustvo sa tim motorom je opisano na ova dva sajta. http://bjbikers.com/forum/viewtopic.php?t=2750&highlight=qingqi+125 http://bjbikers.com/forum/viewtopic.php?t=5551 kao sto vidis kvalitet je glavni problem, al' sta ocekivati za tu cijenu. Ovaj sam i vozio, problem je volan jer ručkama udaram u koljena prilikom okretanja u malom prostoru, ali ja sam visok 191 cm. Karakteristike Viste QM 250: 2 cilindra redno (ovo mu je mana koliko sam shvatio iz tvoje price), 4 takta 16 KS pri 8.500 o/min. Za ova dva modela koja si naveo ne znam ništa.

Nije bio zadovoljan Hondom :twisted: Onda mi preostaje da ti poželim da budes zadovoljan Yamahom

Nosivost je 182 kg

Ima li neka da sam preskočio?

ATV i QUAD VOZILA ATV i Quad vozila su vozila sa tri ili četiri točka. Imaju uglavnom motociklističke motore, interesatno iako imaju pogon na zadnja dva točka nemaju diferencijal. Pružaju dosta zabave, ali oprez, na asvaltu znaju biti vrlo nestabilni, upravo zbog nedostatka diferencijala. Djelimo ih opet na radne i sportske. Neki radni: Piaggio Trackmaster Polaris Sawtooth Kymco MXU Suzuki LT-A Sportski: Suzuki LT-R Yamaha YFZ Kawasaki KVF Honda TRX Neki ekstremni radni modeli imaju i pogon na sva četiri točka. Oprez, ako im je težina preko 400 kg po našem zakonu ne možete ih registrovati. Ovdje možemo svrstati bagije i sva slična vozila do maksimalno 4 točka i 400 kg težine. Tako kaže zakon (bar ovaj koji važi u Crnoj Gori).

To bi bile ugrubo sve klase dvotočkača. Onako kako ih ja vidim i kako sam ih podjelio. No naš zakon poznaje vozila na tri i četiri točka koja se mogu registrovati kao motocikli.

OSTALI DVOTOČKAŠI Isto kao i kod automobila pojedini proizvođači se trude da naprave nove klase. Poneke uspiju kao što je supermoto, a neke završe kao prolazna moda. Neke fabrike izbace modele kojima niko neće da konkuriše iako se oni dobro prodaju. Nekada je postojala klasa (pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka) koja se zvala Scrambler. Danas neki proizvođači pokušavaju da ožive tu klasu pa nude modele kao što su: Derbi Mulhacen 659 Triumph Scrambler ili prosto prave neke modele koje je teško svrstati u neku klasu, prije svega što imaju neobičan položaj tjela, ali kažu da imaju stila: Moto Guzzi Griso Yamaha MT-01 Prolazna moda ili je na vidiku nova klasa? Vidjećemo.

ALLROUDER iako ime asocira na sve podloge oni su ipak namjenjeni vie asvaltnim podlogama. Ali mogu da podnesu razne vrste asvaltne podloge, grubi asvalt, autoput, grad itd. Do ove klase proizvođači su došli na dva načina. Jedni tako što su na putni enduro dodavali supermoto elemente, odnosno sve više ih prilagođavali cestovnoj upotrebi. U tome je pionir Yamaha TDM 900. Ili su razvijali soft supermoto verziju kojoj su dodavali putne elemente kao što je recimo slučaj sa Ducati Multistradom. Dakle, tipični predstavnici ove klase su: Ducati Multistrada Yamaha TDM 900 Triumph Tiger 1050 Suzuki V-Strom Aprilia Pegaso Strada

SUPERMOTO Da bi se shvatila ova klasa treba se znati kako je nastala. U Francuskoj, tačnije u Parizu lokalni ,,streetfighteri'' su tražili idealan motor za trkanje po pariškim parkinzima. Klasični sportski nakedi i sportski motori nisu imali okretnost skutera pa nisu mogli da se iskoriste punim potencijalom. Sjetili su se da uzmu enduro motore koji zbog položaja vozača pružaju fantastičnu kontrolu. Uz dugi hod vešanja lako preskači šahtove, šine i ostale gradske prepreke. Prepravke su se sastojale u tome što bi stavili manje točkove da bi dobili na okretnosti. Na te felne su montirane cestovne gume. Vješanje bi se postavili malo tvrđe i montirali bi mnogo jače kočnice. Na taj način dobijen je izuzetno okretan motor koji pruža ogromnu količinu zabave. U gradskoj gužvi čak zna biti okretniji i od skutera. Van grada, tamo gdje su krivine, pogotovo serpentine, neuhvatljiv je čak i od tri puta jačih sportskih motora. KTM je prvi primjetio potencijal te novoformirane klase i 1998 godine na tržište izbacuje svoj prvi serijski supermoto. Evropljani u toj klasi vode glavnu riječ, japanci debelo zaostaju, no polako i oni počinju praviti motore u supermoto klase. U zavisnosti da li je osnova hard enduro ili soft enduro supermoto se djeli na soft i hard. Inaće ova klasa po broju prodatih primjeraka najbrže raste jer nijedna druga klasa ne pruža toliko zabave u vožnji. Hard Ovdje kao i kod endura dominiraju u manjim kubikažama dvotaktne mašine. Tipični predstavnici ove klase su: Husqvarna SM 610 R (ovaj model je izloen u Magnus Moto) Aprilia SVX Husaberg FS 550 E Soft Za razliku od hard modela kod kojih je sve ekstremno podeeno pa prosječan vozač ih ne može 100% iskoristiti, ovdje mogu da se zabave i prosječni vozači. Tipični prestavnici ove klase su: KTM SM 690 Ducati Hypermotard 1100 MZ Baghira Super-moto Yamaha XT 660 X

CUSTOM Custom, za mnoge najljepši motori. Kada se kaže custom nekako se skoro uvjek prvo pomisli na Harley Davidson. Za sve je tipičan položaj tjela, noge naprijed. Nisu baš udobni, kratak hod vešanja, na ovim našim putevima svaku rupu će te osjetiti na kičmi, ali... Za mnoge je je ta klasa vrhunac stila. Interesatno je da ljudi koji uopšte ne voze motocikl i nemaju veze sa motociklima okrenuće se za ovakvim motociklima. Vrsta motocikla koja definitivno privlači pažnju. Opet se custom motocikli djele na raznorazne kategorije. Toliko je tih kategorija i mješavina stilova da se i dobri poznavaci mogu zbuniti. Ja ću ih probati podjeliti na dvije klase, a opet i ta podjela neće biti precizna. Standard Ovi customi imaju klasičan stil. Velike blatobrane preko prednjeg točka. Zadnji blatobran koji prati liniju zadnjeg točka i debele gume. Kubikae mogu da varariraju od 125 do preko 2000. Zagrieni ljubitelji ove klase ne priznaju ništa ispod hiljadu kubika. Tipični predstavnici ove klase su: Harley Davidson Fat Boy Kawasaki VN 900 Classic Honda VT 750 Shadow BMW R 1200 C Sport Oni imaju mali blatobran na prednjem točku i užu gumu od ovih gore. Prednja viljuška zna da ima i veći ugao. Zadnji blatobran ne prati liniju točka već je zakrivljen prema gore. Istrumenti često znaju biti siromašniji nego kod gornjih modela. Oni su i najčešće osnova za raznorazne prerade. Tipični predstavnici ove klase su: Harley Davidson Night Train Kawasaki VN 900 Custom Hyosung GV 650 Aquila Suzuki VZ 800 Maruder Ostalo Power, samo za one koji imaju puno para. Svojom koncepcijom customi su neudobni ako asvalt niji savršen. Zbog položaja tjela nema potrebe za velikom snagom. No, to ne sprečava pojedine proizvođače da u motor custom tipa ugrade agregat od preko 100 KS koji uglavnom služe radi prestiža. Čak i na pisti ih je nemoguće iskoristiti. Tipičan primjer je Harley Davidson V-Rod. Osim toga, tu su sve moguće verzije, prerade i slično.