Motocikl zrio za servis (na 6.000) ali nikako da se uhvati slobodnog vremena. Zadnjih mjesec dana nisam presao ni 100 km. Napokon uspjevam iskombinovat slobodan radni dan. Zovem servis u Dubrovniku da zakazem termin i onda mi ostaje da cekam taj dan...
Osvanuo je i taj dan, crni oblak iznad kuce samo sto ne pocne kise. U pravcu Dubrovnika (zapada) vedro. Hm, zovnem servis da pitam kakvo je vrijeme, ma idem. Kada sam se ukrcao na cataru trajekt pocela je kisa. Ma, nista strasno.
Izlazim sa catare, Bijela, Kumbor i kise vise nema. Granica, pasos i zeleni karton i uz pitanje da li je hladno ulazim u Hrvatsku. Smjesak na lice, krivine bez iznenadnih rupa ili bregova i Dubrovnik je ispred mene.
Spustam se u Dubrovnik, do servisa. Majstor odmah preuzima moj motor jer kako rece: ,,Od svih musterija koje imam danas ti si najdalji, pa cu se potruditi da odmah zavrsim''. Za to vrijeme iznad Dubrovnika se skupljaju oblaci.
Silazim do starog grada, a tamo sve vrvi od stranaca. Zastao sam i napravio jednu fotku pitomih golubova
i onda... Stradun prazan, pljusak. Neobicno mi, nikada nisam vido ovakav Stradun.
Vracam se u servis. Promjenjeno ulje, filter, iskontrolisani svi sklopovi i udaren pecat u servisnu knjizicu. Kisa lagano jenjava. Uputih se na Babin Kuk u prodavnicu da pogledam neke djelove, kisa prestaje ali je kolovoz i dalje klizav. Zastajem na poligon auto skole da ,,bacim'' pogled na Dubrovacku rijeku i most koji ide preko. Ovo pored Kawasakija je vozilo auto skole.
U salonu ne nalazim djelove koji mi trebaju, ali uocavam lijepe modele Aprilije. Shiver je dosta veliki motocikl. Kada sam sio osjecao sam se vrlo ugodno na njemu. Veci komad motocikla nego Z750 (a i skuplji). Iz salona krecem ka Budvi. Sunce se probija izmedju oblaka dok napustam Dubrovnik.
Odlicno, ocekujeme lijep vrijeme... No, ne radovah se mnogo. Pocelo je da duva. Cesta je vrlo brzo bila suva, ali ipak vise bih volio da je nastavilo da pada nego da vozim po ovakvom vjetru. Na pravcu nagnut u stranu odakle vjetar duva, krivine su tek prica, u jednoj iznad cavtata morao sam uci u uspravnom plozaju da bi kako izlazim iz nje poceo da se naginjem. Najgori su usjeci jer kada izadjes ne znas sa koje strane ce vjetar udariti. Prolazim Cilipe i lagano dizem tempo voznje. Sada vec imam solidnu brzinu, a cesta je mokra. Da, vjetar ovdje ne duva. Opet granica, kratko zaustavljanje u Bjeloj i onda dok sam cekao cataru pocinje kisa.
Kada sam dosao na dvadesetak kilometara od Budve kisa je stala. U svakom slucaju, 260 kilometara po suncu, kisi i vjetru. Ipak je novembar mjesec, a motocikl je spreman za nove kilometre. Bice ovo lijepa zima.