#11.08.2018 Kisa se juce ispadala i prekratila vec pomalo nepodnosljive vrucine u Grazu. Subota svice svjeza, sunce je iza tankih oblaka koji ne slute na pljuskove... Sta vise od toga da pozeli jedan bajker. - Draga, idemo malo na more :) Vrijeme je za odmor. - Na more? Ali tamo smo vec bili prosle godine. - U pravu si! Onda nema nam druge, idemo na okean. Ovaj put na ovaj blizi, Atlantski... :) Bez prethodnih najava na BJBajkersima, najvise zbog manjka slobodnog vremena, krecemo danas na put ka Portugalu. Pred nama je nekih 25 dana koje smo planirali provesti na motoru, vozeci kroz Austriju, Italiju, Francusku, Spaniju, Portugal (kao cilj samog puta), pa onda nazad. Nemamo mnogo fiksnih planova po pitanju prenocista, dana koje cemo provesti u svakoj od ovih zemalja, ruta je maglovita i tek cemo je otrkiti. Idemo sjesti na motor i voziti se :) Dva dana prije je odradjen servis, doslo je na red mijenjanje ulja u motoru i ulja u kocnicama. Ostalo bi trebalo biti u redu. Zalutali kamencic je elgantno izvadjen pincetom. On ipak mora da ostane u Grazu :) A na dan polaska otprilike ovako izgleda natovarena masina... I samo da se ne zaborave pocetni kilometri: Sto se daljeg pisanja putopisa tice, potrudicu se da svaki dan postavim ponesto slika i da napisem ponesto, tako da nas mozete pratiti na vasim malim ekranima. Krecemo kroz koji minut :) :)

Mitlar, hvala ti za savjet. Bio si u pravu, svak cast! Bio sam kod pravog majstora i covjek je odmah kao i ti posumnjao na kablove od svjecica. Na jednom kablu se nista nije primjecivalo, a na drugom iznutra se pocelo lagano topiti, iako se ne vidi. I cak malo smrdi, na kablove. Predlozio mi je da zamijenim oba, za svaki slucaj. Zamijenio sam i svjecice... Sad je dobro :)

Nisu kablovi, provjerio sam i kada sam mijenjao svjecice u aprilu a i sada.

Pozdrav đunta (a i ostali :) ) evo nakon vise od osam mjeseci. Da podvucem crtu, sta se sve desavalo u medjuvremenu. Motorče još uvijek radi i to bolje nego kada sam ga nabavio. Biće da ga predhodni vlasnik nije baš održavao, što sam zaključio na osnovu urađenog servisa u aprilu. Promijenio sam mu svjećice (dobro istrošene), remen alternatora (sve mi se čini da je bio originalan, a imao je tada 104.000 km), naštimao ventile, izmijenjao ulja... Pri svemu tome sam ga dobro rasklopio i mogao sam zaviriti svugdje. Prije se gasio na skoro svakom semaforu, bio hladan ili ne a nakon ovog servisa samo jednom i to vjerovatno slučajno. Morao je priilikom paljenja da radi sa čokom jedno 3-4-5 minuta, sada jedno pola minute. Ima 110.000 km na satu i u planu nam je krenuti na put od nekih 6.000 km tokom četiri sedmice :) Što se izvora smrada tiče, našao sam jednu malu plastiku koja je vodilja kablovima. Ona se deformisala i istopila... Međutim i ako je nekada smrdila, nije bila uzrok onom smradu gume koji mi se jaljao, a javlja i dalje. I to baš neku veče. I to po dobroj kiši. I onda malo premotam film i skontam da sam prvi put osjetio smrad baš kada sam ga vozio po kiši. Podvirivao sam se neku veče, samo čekao da nešto plane, ali ništa. Sjednem da vozim pa šta bude i dođem na ideju da je to baš zbog kiše. Početak auspuha leži ponisko, taman iza blatobrana. I vidio sam da su plastike u tome dijelu mokre. Teorija mi je da se sa kišiom dižu sitne čestice otpale gume sa asfalta i lijepe za auspuh i odmah počinju da gore. Dan nakon vožnje po kiši, kada sam ga upalio, ponovo sam osjetio smrad gume, ali značajno manje, a posle je potpuno nestao. Jedino ali u ovoj mojoj teoriji jeste što nikada nisam čuo od nekoga da ima sličan problem ili slično objašnjenje!

Kakva gurmanska tura, i za stomak i za dušu :) Uživao sam čitajući, svaka čast i za turu i za pisanje!!

Hvala za odgovor savana. U pravu si. Nisam dobro objasnio. Ovaj saraf koji je definitivno stradao je ostao bez jedno 50% navoje na kljucnom dijelu, u sirini matice. Isto takvo ostecenje navoja je i na matici. I koliko god da privrcem maticu, ne uspijevam stegnuti dovoljno, ostaje labavo, samo vrtim u krug. Dobra stvar je to to po mojoj procjeni saraf sada ne moze ni da se dotegne, a ni bas znacajno da se otegne od vibracija, tako da ne bi trebalo biti problem atokom rada motora, "osim" sto jedan ventil nije bas tacno nastima. Na drugom sarafu, koji je vjerovatno prezivio, uspio sam stegnuti i ostao je da drzi. Moguce da su i tu navoji stradali, ali ne znacajno. Dobra ideja ti je da nabavim novu maticu, ona bi sigurno mogla bolje i vise uhvatiti. Ali sam skeptik po pitanju sarafa- po mome misljenju moze sturgar napaviti navoj tamo gjde metala ima, ali gdje se navoj snio, ne zam koliko bi mogao pomoci. Sinoc kasno sam nasao u Njemackoj dijelove. Saraf je 13€, matica 0,5€. Narucio sam po dva komada, pa ocekujem krajem sedmice postu. Posto sam primijetio i da je remen alternatora u losem stanju, narucio sam i to, kada vec placam postarinu...

Pozdrav drustvo. Danas sam odradio pripremu motora (1100 RT) za novu sezonu. Izmijenjao ulja, filtere i nastimao ventile. Kod stimanja ventila mi se desilo da mi je kilo kljuc "slaga" i da sam ptetegao jedan sigurno, a mozda i dva sarafa kojima se nasimavaju ventili. Zbog tog pretezanja navoji na sarafu i matici su stradali. Upalio sa ga, radi, ali moram pod hitno gledati da to zamijenim. Imate li ideju gdje naci rezervni dio i da li postoji neka alternativa? Saljem sliku, da bude jasno o cemu se radi. Ovo je taj saraf: A ovo sam nasao na internetu, kosta oko 60 evra, salju iz Amerike (ako nista drugo, onda cu to): Hvala, pozdrav.

Odlicno, zanimljivo i svako malo natjera suze na oci od smijeha, bas se lako cita. Pisi, da nam brze prodje ova 'ladnoca

#09.08.2017# Kako vjetar u Plovdivu moze da duva... Spavali smo pored otvorenog prozora i sa ukljucenim ventilatorom koji se monotono okrece lijevo desno, da bi se smanjio osjecaj vreline koji ni nocu ne jenjava. Mozda vjetar i nije bio toliko jak, ali imali smo to neko ogromno drvo u dvoristu pod prozorom i lisce nije prestajalo da susti cijelu noc. Pored tog sustanja ulicama su stalno jurila neka bucna auta i rekao bih po zvuku, samo jedan motor, ali sa dobro razvaljenim auspuhom. Kada god sam se probudio pomisljao sam kako je ovo divna noc za bugarske lopove, o kojima sam cuo sve i svasta, i jeza me prosla svaki put da necu naci motor ujutro tamo gdje sam ga parkirao. Ali umor odradi svoje i dzaba sustanje lisca i sva ostala buka..., san opet dodje na oci. Ustajem i prvo sto gledam kroz prozor je mjesto gdje sam parkirao motor. Dobro je, jos je tu, ceka nas za dalji put. On je, rekao bih, dobro spavao. Dok se Milica pakuje, silazim u bastu, sjedam ispod ogromnog drveta i uzivam u svjezem jutru. Par stolica je tu uz tri-cetiri stola i nikoga nema, sam sam. Vidim da je frizider sa picem zakljucan, bice da je ovo neka neformalna verzija kafica za koju vjerovatno znaju samo oni koji odsjednu i prenoce ovde. Dolaze nedugo zatim i zene koje su i juce tu bile. Njih tri su vlasnice kuce, odrzavaju je, ciste je i iznajmljuju. Kukaju na Bugarsku, na sistem, tesko se zivi i nista nije kako treba. Politika i lopovluk idu ruku pod ruku i ovde. Pricamo, a da vise ne znam ni sam na kome jeziku, ali se razumijemo. Kazu da im tu i tamo navrate poneki motoristi. Bas su nedavno bili neki, ali nisu imali tako lijep i nov motor kao nas. Uz osmijeh objasnim da plastika i plasticna hirurgija i ovde znaju da zamazu godine Jedna od njih, pricljivija mi pokaza slike dva motora, nekih 125 kubika, pojma nemam koje marke i ko ih je skrpio. Natovareni prtljagom. Kazu voze ih momak i djevojka koji su spavali kod njih. Krenuli su, kao i svi mi, od svoje kuce na put u svijet na dva tocka. Jedino sto je njihova kuca u Australiji... Saosjecam sa kolegama, Austrija je ipak zemlja u kojoj, po vjerovanju mnogih, zive kenguri. Idemo do centra, tamo cemo jos napravit jednu setnju i kupiti neki dorucak, pa lagano na put ka bugarskoj prestonici, Sofiji. Pored dorucka jednako je vazno da se nadje i superlijepak, bez koga na dalji put ne mozemo: Nekada ovoga jutra, kako se putovanje blizilo kraju, skontao sam da bi se cijela prica mogla sloziti u neki putopis na bjbikers-u. Zbog toga i nema bas mnogo fotografija na pocetku putopisa, a i fotografije motora sa ovoga putovanja su rijetkost. Motivisan tom idejom, fotografisao sam cizmu, pa rekoh mozda bi se i mogla i napisati koja rijec. Uglavnom, naidjosmo na obucara, pa ga upitah da li ima neko ljepilo na prodaju. Kaze, moze samo popravka, nema na prodaju. Dobro. Odem do jedne trgovinice, nesto kao kiosk u sklopu zgrade, pitam- kaze prodavacica imamo. Super. Izlazi iz radnje i kaze ajde za mnom. Krenuh automatski, a onda kontam da li smo se dobro razumjeli... Na deset metara nize, nalazi se ista takva trgovinica, tu udjosmo. OK, sve je jesno, rade zajedno ili kako vec, kupih tu jedno. Koliko je? Dva leva. Odlicno, ulaznica za Sofiju i dalji put je kupljna. Lijepim cizmu u sobi i snosimo stvari, a talas vrucine se uveliko pocinje osjecati. Stvar izvlaci jedino hladovina ispod drveta, gdje je motor parkiran, ali palimo motor, standardno zagrijavanje i krecemo. Plovdiv ostaje iza nas i bice lijepo posjetiti ga nekada ponovo, lijep utisak je ostavio na nas. Dan ili dva prija toga smo nasli smjestaj u Sofiji, nedaleko od centra, a opet povoljno. Izgledao je pristojno. Idemo tamo. Do Sofije koristimo auto-put, zelimo sto prije stici i biti na suncu sto je moguce manje. Put pred nama je kratak, nekih dva sata voznje, i brzo ga prelazimo. Ulazak u Sofiju je zanimljiv, srecemo se po prvi put na ovome putovanju sa neboderima, putevima sa vise traka, mnostvom automobila. Mi smo na odmoru, ali Sofija nije, za nju je danas jedna uzurbana srijeda. Sa slusalicama u usima i navigacijom nalazim smjestaj bez vecih problema. Zvonimo na vrata zgrade, otvara nam komsinica neke Angelike kod koje smo iznajmili, ispostavice se, cijeli stan, samo za nas. Angelika nije tu, mi cemo da platimo ovoj zeni, a kljuc sutra ubacimo u sanduce i to je to. Cijena od oko 40 evra, kako je to pisalo na bookingu, placa se u evrima bez problema. Jedini problem je parking za motor, koji ostaje u jednoj slijepoj ulici. Ne bi trebao smetati, nema tu mnogo saobracaja, ali ne kontam da li se parking za motore placa ili ne, nigdje nikakve oznake, nigdje aparata za parking. Fino ga parkiram, zakljucam, pa sta bude. To ce mu biti prvi i poslednji put da je prenocio na ulici, izvan necijeg dvorista ili garaze. Prvi cilj nam je naci sta cemo rucati, a posle cemo lako, nije Sofija zec da ce pobjeci.. Trazim na internetu neki restorancic sa bugarskom kuhinjom, da vidimo i probamo nesto njihovo. Navodo ima nesto u blizini, jedno 20 minuta hoda. OK, idemo tamo. Nije u pravcu centra, ali, po iskustvu, najbolja hrana i nije nikada u tom pravcu. Restoran tik uz nadvoznjak, spolja izgleda veliko i ne bas posjeceno. Otvaramo jedna vrata, otvaramo durga i udjosmo u bas prostran restoran u kome se moze vidjeti sve osim praznog komada zida- nema sta nije okaceno, prikaceno, privezano ili sta vec. Bice da smo uletili u nekakav etno restoran, koji odmah na prvi mah izgleda bas zanimljivo. Jedini smo, nema nikoga osim nas, a moglo bi stati barem stotinjak gostiju. Jelovnik ima mnostvo salata i raznih jela- za neka mozemo samo da nagadjamo sta su. A na pocetku jelovnika pise koliko se placa ulaznica u restora. Hm..., prije nego sto narucimo, da razrijesimo tu misteriju sa konobarom- konobaar!! Kaze to je cijena koja se placa navece, jer se navece odrzavaju tradicionalni bugarski plesovi i bude prepuno gostiju. Danju i nema mnogo posla. Onaj osjecaj kao kada bi se '41. ne daj Boze nasao u po Berlina, pa onda jos tu upao u gestapovski restoran, malo da eto pojedes nesto toplo. Eto tako smo i mi ovo sa restoranom pogodili, ali naravno sve u pozitivnom smislu. Standardno nase na ovoj turi, ovcarska salata na jedno sedmi nacin iz isto toliko pokusaja, plus sa jos nekom crvenom salatom, koja je dalji rodjak ajvara u koji su braca Bugari uvaljali krupni pasulj i zadjenuli joj list salate, jer, ipak je to jedna salata . Punjene pecurke za Milicu, a ja kuruzu sa svinjetinom, dobro zaliveno mascu. Uhu, sada ogladim kada pomislim na ukuse. Uz pice i baksis, cisto da se malo orijentisete, ne znam da li smo prebacili 20 evra za ovo. Odmorni i potpuno siti, krecemo ka centru krupnm koracima i stizemo do... prvog coska. A tamo neke bliskoistocne poslastice, na komad ili na kilogram, kako ti je volja. Ma nema sanse, ne mozemo, siti smo. Gledajuci u izlogu jedno cetiri vrste halvi, pa hormasica, pa kadaifa, pa badema uvaljanih u neka cuda, pa nesto bijelo sa necim sto nije bijelo, nismo ni skontali da smo usli unutra. Primaju leve, imamo malo jace od 10. Pa sto da ih bas sada ne potrosimo. Nastavljamo ka centru, halvom ulijepljenih prstiju, otpuhujuci. Cilj nam je stici ispred zgrade suda, jer smo nasli da se u Sofiji nudi besplatna turisticka tura, koja je zakazana za 18h. Ne znamo tacno o cemu se radi, ali idemo da vidimo, jer to bi nam upravo trebalo. Nemamo mnogo vremena, a htjeli bismo obici znacajna mjesta u gradu. Prolazimo kroz neki pristojan park, pa onda izmedju dva reda kafica. Sunce manje udara, vec se lakse dise. Ipak, kupujemo dvije litre vode, zlu ne treblao. Tu se ovo troje igraju sa onim sto se, imam osjecaj lijepi za patiku, bez obzira kako ga udaris. Moze pasti na pod samo ako se bas potrudis, tako to izgleda kada drugi igraju. Kada ti probas, stizu zalbe tipa: patika me nesto zulja ili smeta mi ova majica inace bih ja to sad bez problema...ili nesto realnije kao zateze me prepona ili u koljenu mi nesto cudno puca... Nebitno, raspisah se u nedostatku slika sa ove kretke setnje Mjesto gdje se trebamo naci.... Pa dobro, lavovi su se sada skupili, hiene su se razbjezale. Gledamo na sat, stigli smo jedno 20 minuta ranije. Mozda je to uvijek tako kada stignes ranije, nemamo bas mnogo iskustva u ovim situacijama. Pa nista, zauzecemo mjesto na stepenicama. Deset minuta prije pocetka pocinje da se vrti neka omladina oko nas, stepenice se pune, i izgleda kao da ce se nesto poceti desavati. Nakon pet minuta izgledalo je kako to i treba da izgelda kada je nesto dzaba- bilo je baaaas puno. I to toliko puno da su se odnekuda pojavila tri vodica i svaki je napravio svoju grupu od oko 15-20 turista. Organizacija se zove The 365, vrlo lako se moze proguglati. Skontasmo da smo ovu oznaku 365 vidjeli i u Plovdivu dan ranije, to je ona grupa koju smo vidjeli kako se formira i sa kojom smo se vise puta ukrstili. Sve je pocelo od jednog studenta koji je htio nesto da uradi za Sofiju i poceo je da zakazuje ture jednom dnevno. Dolazio bi na ovo mjesto i cekao turiste. U pocetku se desavalo da se niko ne pojavi, pa onda po malo, i sada, nakon devet godina, ovo funkcionise savrseno. I ocigledno da je se prosirilo i izvan Sofije. Odlicna ideja, a ispostavice se i odlicna realizacija. Ture su na engleskom, traju oko sat i po. I tako krenuse tri gupre u tri razlicita pravca. Spomenik Sofiji, koja je postavljena na visokom stubu i koja u stvari od skora tu stoji. Njen dekolte se nikako ne uklapa sa necim svetim i bogovskim, ali eto, tako je prikazana u ovoj verziji. Grad Sofija je u stvari nosio naziv Sredec ili Serdika, sto na nas nema potrebe da se prevodi. Jednostavno, bio je raskrsnica puteva koji su vodili ka Carigradu na istok, ka Rimu na zapad. Putnici koji bi putujuci iz Carigrada na konjima po jedno dvanaest dugih dana iz daleka ugledali vrhove crkve Svete Sofije izgradjenu oko 400-te godine, sa uzvikom bi govorili eno je Sofija. Sofija je, moze se reci, na elegantan nacin nadvisila puteve i samo ime grada, i tu Sredec vise nije imao sta da trazi. To ti je old school marketing. U blizini suda se nalazi hotel sa starim grbom, na kome su u kamen urezani simboli Sofije i Bugarske. Izmedju ostalog tu je i lav. Vodic nas "upozorava" da je ovo vec drugi lav koga vidimo u obilazku (prvi je bio kod suda) i da ce ih biti jos mnogo. Zasto se Bugari bas vezu toliko za lava tesko je objasniti, ni jedan od kako je imena Bugarska se nije slobodno prosetao ovim bugarski stepama, ali eto, cak su nam ih i dzepovi bili puni- bugarska valuta lev je nista drugo do lav. Evo nam ga i vodic, zanimljiv tip sa dobri engleskim i dobrim smislom za humor, cesto na racun bugarske istorije. A ovde smo stali ispred crkve Svete Petke. Niska vrata, da se konjima ne moze uci. Iduci samo par metara dalje, nailazimo na iskopine grada Sredeca. Da bi se ocuvali stari slojevi od uticaja vremena, da bi se jos bolje docaralo kako je to prije izgledalo, dozidani su novi dijelovi na stare zidove. Gradjevinari su se fino snasli i povukli su liniju koja se moze vidjeti i na slici- sve sto je ispod linije je staro, sve sto je iznad je novo. U pozadini se vidi dzamija Banja Basi, sto bi znacilo mnogo banja. I danas je u funkciji, kao jedina koja se koristi u Sofiji. U blizini se moze vidjeti i sinagoga koja je takodje u funkciji. Kada se pogleda Sofija iz ove pozicije, moze se vidjeti sav njen nakit koji je skupljala tokom godina istorije: iskopine starog grada koji dobrim dijelom lezi pod zemljom, pravoslavna crkva, dzamija, sinagoga, siroke ulice i za komunizam karakteristicne monumentalne zgrade, moderna statua Svetoj Sofiji. Osjecas se da si dosao u veliki grad. Pauzu pravimo kod termalnog kupalista, koje nije vise u funkciji. Desna strana je bila za muskarce, lijeva za zene, a uzivanje u toploj zdravoj vodi nije bila privilegija bogatih, nego pravo svih gradjana Sofije. Nazalost, ovo i sva ostala javna kupalista u Sofiji vise nisu u funkciji. A izvora vode ima na svakom mjestu, navodno samo treba zabosti stap malo dublje i poteci ce nesto toplo sto mirise na jaja. Mozda moj prevod i nije bas najbolji, ali cini mi se da je vodic tako rekao Tik uz banju lezi dokaz da su Bugari samo naslijedili tradiciju javnih kupatila. Oni su im ostavili i jos po neki vjesto obradjeni kamen, za uspomenu i dugo sjecanje. I danas se moze poznati raskos vjestina i znanja ovog majstora. Pogled na Svetu Sofiju preko velikog trga, a ispod staklenih prozora cini mi se da se kriju ostaci staroga grada. Zgrada narodne skupstine. Jedan od usputnih kadrova... Pa zgrada predsjednika, kog cuva dremljiva straza. Dva na ulazu, jos dva se naziru tamo kroz staklo. Nekada su za ove strazare birani samo visoki i plavooki tipovi. A iza predsjednicke palate se nalaze ostaci jedne kao i jedna citava crkva. Ne sjecam se o cemu se ovde tacno radilo, ali sam zapamtio vaznu informaciju- ova crkva je najstarija crka u svijetu sa svojim originalnim krovom. Nije zapaljen, razrusen ili stradao u nekom zemljotresu. Posto je ovaj obilazak brza verzija Sofije, nije bilo predvidjeno duze zadrzavanje ili ulazak u objekte, tako da nemam predstavu kako to sve izgleda iznutra. Pozoriste Ivan Vazov, koje je dobilo ima po Marku Kraljevicu Uglavnom, taj Ivan Vazov je bio opasan lik. Budio se u kuci, nedaleko od ovoga mjesta koja se nalazila u, po njema za zivota nazvanoj ulici Ivan Vazov. Lagano bi se spustio tom ulicom do pozorista Ivan Vazov, koje se, pogodicete, i tada tako zvalo. Sjeo bi u stolicu koja je bila rezervisana iskljucivo za Ivana Vazova i onda bi jedno sat-dva uzivao u predstavi..., koju je potpisao Ivan Vazov. Apsoluta dominacija, car svog unvirezuma, alfa i omega. Salu na stranu, ipak, veliki bugarksi umjetnik cije su pozoriste malo isarali zlatnim bojama, oko cega se u zadnje vrijeme vodi polemika medju gradjanima Sofije. Trebali su farbati vs. nisu trebali jer nikada tako nije bilo i tako u krug. Vodic je na mastovit nacin objasnio kako se gradila i rusila bugarksa kraljevska dinasija. Uvozili su kraljeve i careve cak iz Habzburske monarhije. Jedan od najpoznatijih je bio Tsar Boris III. Vladao je od kraja prvog svjetskog rata i umro tamo sredinom drugog. Zanimljiva stvar je da su komunisti 1924 ubili jednog bugarskog generala. Znali su da ce svi vidjeni ljudi, izmedju ostalog i sam car Boris, doci na sahranu u crkvu u Sofiji. Postavili su eksploziv u crkvu i ispod krova i sacekali su da se svi okupe...i digli su crkvu u vazduh, potpuno je demolirali, krov je pao na ljude. Navodno niko nije prezivio, ali jeste car i to zahvaljujuci jednoj njemu svojevrsnoj karakteristici- uvijek je kasnio. Tokom drugog svjetskog rata prisao je Hitleru, ali navodno nije bio tip koji ga je bas i slusao. Tj. slusao je i obecavao, ali je malo bio aljkav u provodjenju aktivnosti. Tako je vecina Jevreja u Sofiji dan ranije saznavala kada ce biti racija i deportacija. Obecavao je da ce Bugarsku ocistiti od Jevreja, ali svoje obecanje Hitleru do 1943, kada je preminuo, nije ispunjavao u putpounosti i tako su Jevreji dobrim dijelom ostali da zive u Sofiji tokom cijelog drugog svjetskog rata, a i posle njega. Toliko o carevima..., a ovo ispod je ni manje ni vise nego Stocna gara, gari ko da je na dizel a ne na zice: Dala se malo u 'odanje. Samo da ne pretekne kod komsije. Bugarski Car Samuil, tip koji me asocirao na likove iz Igre prijestola. Pred kraj jos jedan lav, cisto da ponovimo gradivo: I iza poznati hram Svetoga Aleksanra Nevskog, koga su bugari podigli u cast Rusije i ruskih vojnika koji su se borili protiv Otomana, cime je Bugarska povratila svoju nezavisnost 1912. godine. Tu se i zavrsava nas turisticki obilazak Sofije. Vodic, koje je nagradjen velikim aplauzom, kulturno je ponudio opciju dobrovoljne donacije za organizaciju. Nema sta, zasluzeno, ubacujemo lavove u kacket. Odlicna ideja, mnogo korisnih informacija, u svakom slucaju za preporuciti ako se nadjete u Sofiji. Za vece smo ostavili jos jednu setnju, ovaj put do trznoga centra. Valjalo mi je kupiti patike, jer su se ove na nogama raspale i nije im bilo vise spasa. Tako da smo skupili i par slika, kako Sofija izgleda nocu: Ujedno ovo je i poslednja noc koju provodimo u Bugarskoj, ostala su nam jos dva dana putovanja. Provjeravam da li je motor na mjestu i da li mu nesto nedostaje. Sve je u redu, nadam se da cu ga naci ujutru u jednom komadu. #10.08.2017# Mirna noc, budimo se odmorni, ni tabani vise ne trnu od kilometraze koju smo "odradili" u Sofiji. Gotovo smo 20 kilometara prepjesacili, kako je to mjerac koraka sa telefona uredno zabiljezio. Prije dorucka odlazak do motora, stoji na mjestu, ceka na novi put. Znam da ce potrajati jos sat-dva dok ne krenemo, hajde da vidim da li se placa parking, gdje se kupuje karta. Naidjoh na tipa koji izlazi iz auta. Tuc-muc na nekom nama poznatom jeziku- kaze on sada je vidio onog sto kontorlise, svako malo obilazi. Da, da, za motor se naplacuje, obavezno da kupis. Dobro, gdje mogu`? Pa nema ovde aparata, kaze. Ides lijevo, desno, pravo, desno pa trafika. Aham..., nista od toga. Upalim motor i uvezem u dvoriste jedne obliznje zgrade, kojoj je kapija bila otvorena. Slijedi dorucak u obliznjoj pekari. Ispod suncobrana, dok smo sjedili, vec se pocela osjecati vrucina. Zatim pakovanje stvari, kljuc ubacujemo u postansko sanduce, kao sto je i dogovoreno i krecemo. Pogledao sam na netu kuda cemo izaci na prvu vecu ulicu, nije izgledalo komplikovano, pjeske treba proci samo dvije raskrsnice. Medjutim, sve same jednosmjerne i plus radovi u jednoj ulici i vrtili smo se nekih deset minuta kroz jedno petnaestak ulica, ni jedna duza od sto metara. Ljudima koji su sjedili na terasama vec smo postali zanimljivi, samo smo kruzili kao bumbar. Nakon dva, tri nasumicna pokusaja da izadjem iz lavirinta, krenuo sam sistemom eliminacije- probati sve moguce kombinacije, jedna ce nas izbaciti vani. Tako i bi, jedno treca je bila dobitna i eto nas na putu za Srbiju. Put dobar i priroda lijepa, ali optereceno saobracajem. Ostalo nam nekih leva, pa da ih se rijesimo na benzinskoj. Stajem na jednu, kontam mozda i poslednju benzinsku pred granicom i tocim za nekih 12 leva po cijeni od 2,2/l ako se ne varam. Mala pauzica tu, protezemo se i nastavljamo dalje, kada odmah iza iduce krivine eto je je jos jedna, ovaj put vjerovatno prava poslednja benzinska prije granice. Izgledom manje sredjena, a cijena 1,8 leva/l. Vec imam film u glavi kako masa turista, ovako kao i ja, gleda gdje da utopi poslednje leve iz dzepa i nakon kilometara i kilometara bez benzinke nailaze na jednu fino sredjeno, u blizini granice. Ono ruzno pace, sto viri iza krivine, svi vecinom vide prekasno. Na granici guzva. Prvi put prelazimo na tom prelazu, pa ne znam ocijeniti gdje je tacno granica i kolika je kolona. Tu gdje mi stojimo je samo jedna kolona, jedna traka. Sunce ugrijalo, cekamo samo da prodju zastitne ograde za nasu traku, pa cemo iskoristiti prednost i poceti sa provlacenjem. I tako smo poceli i provlacili se i provlacili.... Nisam prije o tome razmisljao, ali brzo mi je postalo jasno kojom turom Turci dolaze u svoju drugu kucu- Evropsku uniju. Lagano od jedne trake postaju tri trake, pa onda se siri ka svakoj kucici po jedna. Sve puno, sve zacepljeno, probijamo se nekako i izlazimo iz Bugarske. Ulazimo u Srbiju, osmjeh je na licu. Tu cemo biti dva dana, prokrstaricemo juznom i zapadnom Srbijom. Ali za pocetak pauza odmah na granici. Kupujemo plazmu, izvracamo i susimo mokre jakne na jakom suncu,a zamotane Turkinje oko nas ganjaju djecu izmedju auta. Nastavljamo dalje u pravcu Nisa. Vozimo se pored autoputa koji je u izgradnji. Dok ga nismo vidjeli, nismo ni znali da se ovdje gradi autoput. Duzina na kojoj se izvode radovi ne izgleda mala, prosli smo mi dobrih desetina kilometara pored konstantnog gradilista. Lijepa slika Srbije u kojoj se gradi, drago mi je bilo vidjeti sve to. Nakon nekog vremena imamo priliku da i besplatno oprobamo novi asfalt autoputa i to besplatno. Dio koji je najblizi Nisu je otvoren za saobracaj, a naplatne kucice ce sacekati na montiranje jos neko vrijeme. Vrijeme leti, umor lagano stize, a i goriva bi trebalo natociti negdje. Znamo da necemo stajati u Nis- za njega ne zelimo odvojiti sat ili maksimalno dva, nego ga planiramo posjetiti neki drugi put, onako maksuz. Ali zato Niska Banja zvuci kao savrsena lokacija. Tu na ulazu, prije kruznog toga, tocimo i raspitujemo se gdje se moze nesto pojesti. Radnik nas uputi na pravo mjesto. Ne sjecam se imena, ali to je restoran bas kod Banje, taman da malo i tu prosetamo. Natocili smo jos i vode, prosetali sa ponekim penzionerom i penzionerkom koji su se usudili izaci po ovoj vrucini u setnju. Gledaju nas i ne vjeruju sta to nama pricinjava zadovoljstvo- hodati u crnim hlacama i cizmama... Eh, jos da smo u jakni i sa rukavicama prosetali, mogli bi samo jos pomisliti da smo neka banjska fatamorgana. Pauza prija, i jedva cekamo da krenemo, da nas vjetra rashladi. Obilazimo Nis, idemo preko Prokuplja i Brusa ka podnozju Kopaonika. Tamo oko Brusa vozimo lijepim asfaltom prepunim sitnih krivina. Reklo bi se savrseno za voznju, ali stvar znacajno kvare kamencici na putu. Kao da ih je neko posuo u svakoj krivini. I to tako par kilometara. Bas gadna dionica, gdje treba paziti na svako ulazenje, na ispravljanje krivina i minimalno naginjanje, a umor stigao. Stavljam slusalice pod kacigu, trazimo smjestaj Tatic koji smo rezervisali preko bookinga dan ranije. Samo znamo da se nalazi prije uspona na Kopaonik. Kopaonik smo htjeli da odvozimo odmorni, sutradan, te smo trazili smjestaj bas u ovome dijelu. Ugledah kucu, dvoriste gdje smo se uputili, ali prekasno. Okretanje prvom prilikom, nismo daleko otisli, i eto nas silazimo sa motora. Lijepo dvoriste sa cvijecem, dvije kuce i pratecim objektima, kao da smo dosli kod nekoga u goste, a ne u smjestaj koji se iznajmljuje preko neta. Izlazi Bojana, cerka, smjesta nas u prostranu sobu, pogled na povrce, vocnjak, sumu... Evo ovako, samo sto je fotografisano iduce jutro: Disemo punim plucima, hvatamo net, javljmo se svojima i izlezavamo. Lijepa tura iza nas, ali ne planiramo jos stati. Plan je otici do vodopada Jelovarnik, motorom koliko se bude moglo prici, pa onda pjesice. Citam da je doci do njega prava mala planinarska avantura, ali stavio sam to na ignore, razmisljam da cemo mi imati snage i volje za to. Sa tom mislju, laganije obuceni, krecemo ka motoru, ne treba ga mozda mnogo ni grijati, pa da krenemo. Ali taman ulaze u dvoriste otac i sin. Reklo bi se da su dosli iz nekog posla. Prilaze nam, prvo otac, sin za njim. Spontanost i gostoprimstvo svojevrsna ovim ljudima, ocigledno naviklim na cest kontakt sa gostima, cini da se, sa klasicne recenice u kojoj se izrazava dobrodoslica, razgovor odmah prebaci i povede o ovogodisnjem rodu i cijeni maline koju su upravo obisli, pa o mehanizaciji i gradnji same kuci u kojoj smo smjesteni, koja stoji tik uz njihovu porodicnu kucu, u kojoj su u stvari igrom slucaja i primili prve goste na spavanje i tako dosli na ideju bavljenja i ovim poslom... "A vi krenuli negdje, na vodopad, pitaju nas? Tamo je bas lijepo, ali mrak ce da vas uhvatiti, a u sumi je to, jos nije bas ni tako pristupacno... Ma hajde da sjednemo zajedno, popijemo nesto. Imamo domacu rakiju, sa ovim i onim bobicama unutra, mi to sve sami pravimo". Milica bi sok, rakija joj bas i ne lezi. Naravno, sada ce i sok, domaci, naravno. Kako smo se zapricali na terasi njihove kuce, i kako je koji minut prolazio i sve gusci mrak padao, shvatili smo da nam nikakav vodopad veceras nece nedostajati i dobro je pa nismo krenuli. Saznali smo da sjedimo sa vrsnim domacinima i dobrim ljudima. Prave sve moguce sto se u jednom domacinstvu napraviti moze, od hrane pa do zgrada i to sve svojim rukama. Informisani su i o subvencijama drzave, plan je napraviti bazen u sklopu smjestaja, da se upotpuni ljetnja ponuda. Kazu da se osjeti neki boljitak u drzavi, da se moze zivjeti i planirati, a politika, to ih ne interesuje mnogo. Cistota i jednostavnost razmisljanja ljudskog uma se mozda bas tako i moze postici, kroz marljivost i uzivanje u samom tome poslu, a ne bavljenje i umovanje poluapstraktnim stvarima kao sto je politika. Inace, zimi su i onako puni i sto je vazno, redovno stalnim gostima. Ljeti cak imaju jednog Svabu koji sjedne na svoj, po prici sam zakljucio, BWM LT, i spuca u komadu 1.600 kilometara. Ostane tako par dana, par sedmica tu. Nudio im i kucu da im otkupi, svidjelo se covjeku. A Nemanja, sin, prica sa njim na njemackom, zna i engleski, ljeti radi sa ocem, pri tome i studira, a zimi je instruktor skijanja na Kopaoniku. Na toj terasi, a jos i pod uticajem vidjenih radova na autoputu, Srbija mi je izgledala lijepa i obecavajuca kao nikada do tada. Ostali smo tako sjediti dugo u noc, dok je potok zuborio, a price se vezale jedna za drugu. #11.08.2017# Prije dvije veceri, u Plovdivu, smo se skuvali u toku noci, u Sofiji je jos i bilo podnosljivo, a pod Kopaonikom bi se covjek mogao i prehladiti ako se dobre ne pokrije. Klima uredjaj tu ljeti nema sta traziti. Danas vozimo ka Zlatiboru, nekih 200 kilometara, nismo rezervisali smjestaj, stacemo, pitati, bice negdje nesto slobodno. Dorucak kod Tatica, za koji vjerujemo da je vrlo dobar, planski propustamo kako bismo negdje u centru Kopaonika ima razlog da stanemo i jos malo i obidjemo, vidimo Kopaonik. Domacini nam jos ujutru pokazuju i salu za proslave, fino uredjena. Obecavamo da cemo doci ponovo, da se okupamo u tom bazenu, a i vodopad da vidimo. Kao uspomenu kupujemo manju teglu domaceg meda, otprilike za samo to jos i ima mjesta, kisna odijela smo davno izbacili i privezali ih za kofere. Uspon na Kopaonik ostaje mi kao jedna od najljepsih uspomena sa ovog puta. Otvorena kaciga, brzina jedva tolika da se eto krecemo. Zrak je cist, prohladan i nakon dvije sedmice kuvanja ispod oprema, sada nam ista sluzi da nas ugrije, iako je suncan dan. Pogledi pucaju na sve strane, a na putu skoro samo mi. Pustili smo da nam se Kopaonik uvuce pod kozu to jutro, osjecali smo ljepotu i snagu prirode, mislili da smo na krovu svijeta odakle se sve pojedinacno cini malim i nevidljivim, a samo je sklad svega toga ono sto je vazno, ono sto vlada. Sjedamo u bastu nekog lokala, navodno imaju kuhinju. Imaju, ali ne radi, renovira se... Nista, nastavljamo dalje, naici ce nesto. Medjutim, kako dalje prolazimo, nista nas ne privlaci da svratimo, nista ne izgleda dovoljno "etno" za nas standard, ne zelimo hranu, zelimo iskustvo. Brzo utome pocinje i spustanje sa Kopaonika, idemo u pravcu Raske, pa cemo negdje nesto pojesti, nije tolika frka. Spustanje natovarenog motora vec predstavlja drugacije iskustvo od maloprjedjasnjeg uspona. Kocenje motorom, kocenje kocnicama, lagana voznja, i tako, znacajno mijenjamo nadmorsku visinu. Dijelom od manevrisanja, dijelom od povecanja temperature vazduha, ponovo smo u svome standardnom, znojavom ambijentu. Negdje pred kraj spustanja stajem na jedno prosirenje, da se kocnice ohlade. Ne znam da li je bilo potrebno ili ne, ali sam imao osjecaj da bi im prijalo. Gledamo u toj pauzici na brda Kosova i Metohije... Slijedi zatim dobar put ka Raskoj, jedan od najboljih na kojima smo se vozili. Opisivan je na putopisima od strane nekoliko forumasa, znao sam da cemo se tu lijepo provozati. Posle Raske, na lijevoj strani, restoran krajputas. Konobarica, kuvarica i sankerka, sve nadogradjeno i uredno apdejtovano u jednoj zeni nas fino docekuje, preporucuje sta je svjeze. Tu smo se fino potkozili, vec je bilo vrijeme, uzivamo jos malo u hladovini baste, pa put pod noge ka Starom Rasu. Zelja je bila da danas obidjemo Studenicu i Milesevo, ali pouceni iskustvom da u opremi u ovo doba godine pravljenje pauza i nije bas ugodno, odustajemo od tog plana. Kako prilazimo Novom Pazaru, iskoci nam putokaz za Djurdjeve Stupove- kratki dogovor sa Milicom i ipak idemo tamo, barem to. Fin uspon, ponovo mijenjamo nadmorsku visinu a pogledi pucaju na sve strane. Drago mi je sto smo ovde, vracam se nekih osamsto vijekova u nazad i pokusavam zamisliti ondasnju sliku ovog podrucja i vaznost tadasnje i danasnje institucije kakvi su Djurdjevi Stupovi. Dolazimo do pred kapiju manastira, parkiramo i skidamo sto je moguce vise stvari sa nas, kako bismo lakse podnijeli pjesacenje uzbrdo. Na kapiji informacije o dvojici velikih Srba, ktitora manastira. Manastir je podigao Stefan Nemanja, rodonacelnik loze Nemanjica, otac Svetog Save. Doci i posjetiti ovaj manastir mi je bilo kao i doci na vrelo rijeke koja osamsto godina tece i uliva se direktno u nase zivote. Drugi ktitor bio je kralj Dragutin, koji je dogradio manju crkvu uz manastir i gdje je i sahranjen i lezi i danas. Manastir se trenutno nalazi u fazi rekonstrukcije, radovi su bas tekli u momentu kada smo mi bili tu. Ostale su mi u sjecanju slike iz knjige za istoriju iz srednje skole. I tada sam imao zelju da ga posjetim. Manastir je bio dugo napusten i neobnavljan, a sa druge strane i redovno skrnavljen, te su stoga i zubi vremena i vandalizma vidljivi na njegovim zidovima. Freske koje su jos tu ostavljaju nas bez daha. U glavi pokusavamo rekonstruisati nekadasnji izgled. Moralo je biti velelepno, ipak su kraljevi gradili i ulagali u ovo zdanje. Na velikom broju mjesta, nazalost, potpisi i inicijali, urezane godine. Mahom u visini najvise tacke koliko je mogla ruka skrnavnika da se propne i zagrebe po vijekovima starom malteru i boji. Urezane godine su mahom 1945a. Grob kralja Dragutina. Skromno. Covjek koji je prvi kovao cirilicni dinar. Ostaci zidina i konaka ispred manastira. Grobovi svestenika. I za kraj slika koja govori vise od rijeci. Manastir se nalazi na prelijepom mjestu, vidljiv sa svih strana. Lako je bilo danas doci do njega motorom. Kako li je bilo graditi ga, dolaziti u njega na sluzbe i zivjeti u njemu u doba i nakon osnivanja? Kupujemo nekoliko predmeta, malih ikona, melem i vacamo se ka motoru, koji je parkiran na uzbrdici bocno, naget nogarom na visu stranu. Ne razmisljajuci, nesto pocinjemo da ga cackamo sa strane gdje je naget i na koju stranu se ne moze srusiti, ali zato krece da se izvrce na drugu, strmu stranu. Ja nisam uspio odreagovati, potrcao sam sa druge strane da ga docekam i ne bih stigao da ga Milica nije uhvatila za bocni kofer. Drzao sam ga za gornji, ali tako ga ne bih mogao vratiti u ravnotezu. Milicina reakcija je bila dovoljna da napravim jos dva koraka i da ga docekam sa druge strane- nije pao. Vracam ga na nogaru, vidim da mi je vrh prsta krvav, nesto sam zakacio, pojma nemam sta. Prolaze mi kroz glavu sta se moglo desiti. Da je samo bocni kofer pukao, veci problem nam ne bi trebao, a znam da ni retrovizor ne bi ostao citav. Bas bi odvalio i zbog nagiba terena bilo bi gore nego da se samo prevrnuo na ravnome. Obli nas znoj u iducem momentu, ovaj put ne od sunca, ali dobro je. Vracamo se u nizinu, prolazimo kroz Novi Pazar. Prljva kasaba koja se rasirila, eto tako sam ga dozivio. Gledamo da sto prije izadjemo iz njega i njegovog neorganizovanog saobracaja, iduci ka Sjenici. Iduci kilometri puta su veoma losi, put prpao, zakrpa na zakrpi a pri tome i posut kamencicima. Nije za brzu voznju i uzivanje. Ipak, neki ne misle tako. Obilazi nas tip na povecem skuteru, u potkosulji. Na glavi, kao i djevojka iza njega nose jedinu zastitu- suncane naocale. Sviraju, kao spori smo im. Za njima i neko bijesno auto sa jedno 3-4 mladja momka, registracija iz Luksemburga ili tako nesto. Jurcaju, znaju ove puteve. Neka hvala, propustamo ovu zabavu. Posle ih obilazimo, stali su da odmore. Posle stajemo mi da pijemo vode na nekom izvoru, gdje sam probao najledeniju vodu. Put uzak, ali stoji tu i sljeper, stao vozac da se osvjezi. Tu obilaze oni nas. Posle nekog vremena ih stizemo i obilazimo, vidimo gdje su krenuli, na neko kupaliste, bazeni, sta li je. Super da nam se putevi razilaze, bili su naporni i ne bas pouzdani saputnici. Mi se zatim prepustamo carima srpskog Tibeta iliti Pestarske visoravni. Prelijepi su predjeli kroz koje vozimo, a i put se popravio. Pravo uzivanje je proci predjelima za koje si cuo iz srednjoskolskih udzbenika i za koje si se pitao kako stvarno izgledaju. Prilazimo Zlatiboru, osjetimo promjene predjela. Kao ni Kopaonik, ni Zlatibor nikada ranije nismo obisli. Negdje izmedju Zlatarskog jezera i Zlatibora navlace se oblaci. Nije nam mnogo ostalo do cilja, a evo, izgleda da cemo imati i kisu na nasem putovanju. Malo po malo, kap po kap tako i bi. Stajemo ispod nekog drveta, samo da grom ne udari, i navlacimo kisna odijela. Da ih nismo dzbaba vozikali... Vec smo morki, ne stadosmo na vrijeme, ali nema veze. Ova, kako je slucajno fotkana, dobro je ispala. Kako to obicno i biva, krecemo, a kisa nakon tri minute staje. Necemo se sada svlacite, pa kako bude. Ispostavalja se kao dobra odluka, jer ulijecemo ponovo u oblak. U Zaltibor dolazimo mokrih odijela. Prolazimo centar, ne skrecemo ka njemu nego nastavljamo malo niz put. Prvo odvajanje desno, skrecemo. Prvi covjek u dvoristu- imate li sta slobodno? Nema, pitajte u ovoj kuci tu do nas. Gospodja u godinama izlazi, dobar dan, imate li dva lezaja- imam djeco, hajte. Cijena odgovara. Raspakujemo se i uzimam da skinem gornji kofer. Kao da ga skidam prvi put, neiskusno, otkljucavam ga, ali ga ne zakljucavam nakon odvajanja od nosaca i samo se otvori, sav sadrzaj se prosu pod noge. Gledam stetu, sta se moglo razbiti, kad ono med od Tatica se razliva po kamencicima, pomijesan sa ostacima staklene tegle. E veselo. Probali smo nesto spasiti, ali nije bilo sanse, bio je prepun ostataka sitnog stakla. Probao sam ga malo onako sa puta, sa neuprljane strane, da me zelja mine. Sredjujemo se za setnju, jos je dan, ali nece dugo. Pjesice do kruznog toka preko nekih livada i lagano u centar. Osjeti se masovni turizam, konobari nemaju vremena za goste. U jednom restoranu se trudimo da nadjemo mjesto sami sebi, konobari bas i ne stizu a imam osjecaj da im i nije mnogo stalo za nas. Nema sta, prelazimo u drugi. E tu je druga prica, konobar sasvim ok, atmosfera super. Hajde da probam komplet lepinju. Hocete li i suhovine? Moze i to. Nije mi trebala, lepinja je bila predobra. Tu je i ono ulje od ovcetine kojim se zaliva...., huh. Prvo sam zalivao uljem, pa sam onda sve to zalivao pivom. Milica se jos ne da, jos je na moru, uziva u lignjama. Idemo u setnju, ocekujemo da cemo nesto mimo vasera vidjeti, ali tu je samo to aktuelno. Suveniri, hrana i mnostvo turista. Zlatibor ima svojih ljepota, a po nasem misljenju, ovo nije jedna od tih, nije nam bas sjelo. Kao siguran znak da smo se opasno priblizili kuci i priveli ovu nasu avanturu kraju bio je moj komsija sa djevojkom, dosli tu na par dana. Sjedamo sa njima, pice, dva, tri, setnja, prica i lagano tonemo u noc. Sutra nam ostaje put do Samca/Modrice gdje cemo biti dva dana i onda nazad za Grac kroz Hrvatsku i Sloveniju, preko autpouta...

U povratku iz Bugasrke proslo ljeto sam prenocio u Apartmanima Tatic (Apartments Tatic na bookinkgu), nekih 6 km od centra Kopaonika. Smjestaj je bio vrhunski, sve cisto, uredno, funkcionlano. Ljudi su domacini, vode posao sa ljubavlju i bila je milina upoznati ih i biti tamo. E sad, ljeti i nije bilo toliko guzve, mogao se naci smjestaj, cijena je bila i vise nego povoljna. Zimi su vjerujem dobro popunjeni stalnim gostima, ali ako ti lokacija odgovara, preporucujem da ih kontaktiras. Standardna ponuda je domaca hrana, koju proizvode sami. Pricali su mi da imaju jednog Nijemca, koji svake godine sjedne na motor i u komadu preveze nekih 1500 km na, ako sam dobro shvatio BMW K1200LT-u i redovno odsijeda tu.

Pozdrav Bruno... Sto se tice Bugarske, ako izuzmem primorje, gotovo da sam vozio samo autoputem- a to i nije neki poseban dozivljaj. Ne nekim mjestima je auto put bio u poprilicno losem stanju. Kada na sve to dodas i vrucinu (termometar na motoru je redovono skakao preko 40°C), nisam se bas nauzivao vozeci se po Bugarskoj. Sa druge strane, Rumunija je bila malo zanimljivija, rano smo sisli sa autoputa. Asfalt je OK, krivina tu i tamo ima... Definitivno najzanimljiviji dijelovi puta su mi bili Madjarska i Srbija, prije svega zbog prirode. A kaciga, da to je iz Louisa. Kupljena za 200 evra, mislim da je i sada cijena tu negdje. Za tu cijenu sam dobio i Pinlock, koji nije dio kacige. Trazio sam kacigu na preklop, porbao Caberg, Nolan, mozda jos neku, ali po pitanju oblika i dimenzija moje glave ni jedna mi nije odgovarala kao Nishua. I to su bila dva glavna razloga zasto sam se za nju odlucio- na preklop je i odgovara mi njihov kalup. U voznji mi se pokazala kao dobra. Funkcije su lijepo prilagodjene za lijevu ruk sto se naocala i preklopa tice. Izolacija od buke nije losa, ali nije joj ni jaca strana. Vadio sam joj spuzve, prao, vratio bez vecih komplikacija. Obimom je rekao bih malo veca od prosjeka, sto utice na vec otpor vazduha.. Kada je preklopim, ne plasim se da ce mi u voznji ili prilikom kocenja pasti preko ociju, ima neki zlijeb u koji usjedne kada je otvorena. Rekao bih da ce mi sluziti jos koju sezonu bez problema. Ako razmisljas o ovoj kacige, rekao bih da ne trebas ocekivati cuda, ali da ce te sigurno sluziti. Jedino sto sam primjetio u Lousiu jeste da kod nekih spustanje i dizanje naocala nije funkcionisalo bas najbolje, te sam ja probrao u mojoj velicini onu kacigu gdje je to izgledalo koliko toliko uredu.

Hvala srbac. Drago mi je da drzi paznju

Hvala el classico. Uvijek je lijepo cuti pohvalu i drago mi je da ti se svidja putopis. Pozdrav

#08.08.2017# Svice i utorak, dan kada ostavljamo more iza ebe i krecemo ka kontinentalnoj Bugarskoj. Dobro smo doruckovali i imamo u planu odvesti u komadu tih 300-tinjak kilometara do naseg iduceg stajalista, Plovdiva, gdje cemo i prenociti. Smjestaj smo rezervisali, nismo htjeli da ga trazimo direktno u Plovdivu. Ovaj put smo se odlucili za varijantu dvokrevetne sobe u zajednickoj kuci za cijenu od nekih 15 evra. Vodimo se logikom da kada zaspimo, svejedno nam je da li je u WC-u gotivni mermer ili napukla jeftina plocica, a realno, tu cemo samo prespavati i ne moze biti toliko lose. Upakovali smo stvari, zakacili kofere na masinu i trazim krpu kojom brisem motor i ne mogu je naci. Nju sam koristioj jos kada sam vozi prvi motor i bas mi je draga, a dobra je za skidanje prasine. Jednostavno mnogo je ljepsi osjecaj ocistiti motor prije puta i onda sjesti na njega. Potrazim je u koferima, pogledam u motoru, tamo gdje radio treba da dodje, nema je ni tu. Sigurno nam je pala na stepenicama. Naidje i gazda, naidje i cistacica, hoce da se pozdrave sa nama. Pitam ih da li su vidjeli krpu negdje, masu galvom, ali cistacica uzima kljuc i idem opogledati u sobu. Nema je nigdje, sve smo pokupili, i taman da izadjem ugledam plavi coskic izmedju fotelje i ormara. Otkud tu, kada spade, ne znam. I iako je tih pet minuta bilo dovoljno da se vec oznojim ispod opreme, osmjeh je tu, mozemo dalje na put. Mislim, ne bi toj krpi bilo lose ni na moru, vjerovatno bi udisala svjez vazduh, malo vise posla bi imala u sezoni, a zimi bi vise odmarala, bas kao i sa motorom, ali vjerujem da se navikla da je na dva tocka. Motor je ociscen i zagrijan, krecemo oko 11h. Do Burgasa se vozimo pored mora. Prolazimo pored Suncevog brega, pored Nesebara, Pomorja... Dosta je stalo u ovh pet dana, puni smo utisaka. Prolazimo i pored Aqua parka u kome smo bili juce, gledamo u Tsunami koji je tik pored puta. Krici se mogu cuti skoro do nas Malo prije Burgasa naidjosmo na jos jedan Aqua park, istina malo manji, ali i sa mnogo manje guzve. Zanimljivo, jer Burgas uopste nije mali. Visoke zgrade, avion koji slijece iznad nas, brodogradiliste, semafori i obilaznice, dva jezera tik uz more... Ima se sta tu vdjeti, ali treba ostaviti nesto i za iduci put. Na nekom od kruznih tokova se odvajamo na prvi izlaz i tu definitivno ostavljamo more iza nas. Narednih dva sata je voznja na autoputu. Osim pauze koju smo napravili na jednom parkingu nista se posebno nije desilo. Sunce je kao i svaki dan prije toga przilo i htjeli smo uganjati neko odmaraliste gdje se moze naci malo hlada, ali to je izgleda prava rijetkost. Na kraju smo stali na asfaltiranu povrsinu bez ikakve infrastrukture, malo se istelgi, popili vode i nastavili dalje. Sa desne strane vidimo obronke planine Balkan, kako nam se i samo poluostrvo zove. U Plovdivu nas navodi naviacija, ne silazimo na prvome nego na drugome odvajanju sa autoputa za grad. Voznja sirokim ulicama ka odredistu. Prva slika grad nas ne odusevljava mnogo. Podosta sivih zgrada u komunistickom fazonu, malo zelenila, osim para auta i nas nema nigdje nikoga. Smjestaj nam je nekih dva kilometra od centra, tako da lagano prilazimo centur i primjecujemo malo ljepse zgrade, uredjenije ulice i kruzne tokove. Prelazimo i rijeku Maricu (Maritsa) i odmah tu uz rijeku je i nas smjestaj. Parkiram na praking pored ulice, pa cemo potraziti tacan ulaz u kucu, koja je na suprotnoj strani na kojoj nema prakinga. Tu nekako nespretno ostavih kacigu na sjediste i ona pade, ruzan zvuk. Uh, prodje me jeza... Pogledam je, malo je izgrebana, ne bi trebala da je napukla, vizir je citav. Dobro je prosla, a i ja, gdje bih sada nasao drugu. Nadjosmo ulaz, nadjosmo gazdariu i njenih par drugarica. Starija ekipa koja se brine za cistocu i iznajmljivanje. Dobismo sobu sa dvorisne, mirnije strane, motor je parkiran u dvoriste u debeloj hladovini, sve super. Tusiranje u zajednickom kupatilu, malo odmora posle tople voznje i tamo oko 16h idemo u setnju. O Plovdivu nisam mnogo toga cuo prije ove posjete. Milicin tata nam je savjetovao da ga ne trebamo zaobici, pa je dosao na nasu listu zelja. Ono malo sto sam procitao na internetu bilo je o istoriji grada i o njegovim radnjama gdje se prodaju tradicionalni, rucno izradjeni predmeti i odjeca. Ne ocekujem mnogo, ali ispostavice se da grijesim... Setamo neosuncanom stranom ulice, idemo ka starome gradu koji najvise obecava i trazimo neki restorancic da nesto pojedemo. Milica hvata prvi kadar: U toku je bio nekakav festival, ne sjecam se tacno o cemu se radilo. Na desnoj strani ove ulice vidjosmo fin kafic sa hranom, pa smo se tu stacionirali. Komunikacija na engleskom ide nekako. Nemaju bas sva jela koja im stoje u mapi, sto saznajemo nakon narudzbe. OK, uzimamo onda dva ista, koja imaju. Dobijamo samo jedno, nesporazum sa konobarom, ali nema veze. Ostace nam jos taman mjesta da pojedemo negdje nesto "snogu" sto nam se svidi. Utorak je i ljudi prolaze, vidi se da sredjeni idu sa posla kucama. Takve, vjerovatno rijetke, setnje poslovnih ljudi su na primorju utopljene medju turiste i ne daju se primjetiti. Treba nam malo da svatimo da smo se odaljili od mora, da zivot oko nas funkcionise onim nama dobro poznatim kontinentalnim stilom i da se lagano vracamo kuci. I kurs leva prema evru je sve slabiji kako se udaljavamo od mora. Ovde je na nekih 1,92 preva evru, a na moru je bio od 1,70 do u najnajboljem slucaju 1,9 prema evru (sve zavisi koliko se dopustis zeznuti mjenjacnicama). Osvjezeni krecemo dalje u centar starog grada, pustamo da nas intuicija vodi, navigaciju smo iskljucili. Lijepa fontanica sa pijacom vodom na koju nailazimo. Na ovim okruglim klupama cemo, nezanjuci sada, sutradan, kada krenemo ka Sofiji doruckovati, jer cemo naci samoposlugu u blizini. Grad vazi kao mjesto susreta mnogih kulutra, Rima, Turske, moderne Bugarske, sto ce se i potvrditi kroz dalju setnju. Citajuci malo na Vikipediji, malo na oznakama po gradu saznajemo da je Plodiv jedan od najstarijih gradova Evrope kakvu je mi znamo. Stariji je cak i od Rima i Atina, sto je samo po sebi velika stvra. Svojevremeno se zvao Filipolis, jer ga je osvojio otac Aleksandra Makedonskog, Filip II. Bio je na strateskom putu od zapada ka istoku i prije svega tome moze da zahvali za svoje dugo postojanje i istorijske spomenike koji ga danas krase. Prvi od takvih je dzamija Dzumaja. Posto sam na fakultetu izabrao da ucim arapski kao izborni, ostalo mi je jos nesto znanja toga jezika, tako da znam da dzuma znaci petak. Sagradjena oko 1360 godine imenom podjesca, mozda slucajno, mozda ne, na crkvu na cijim temeljima stoji, na crvku Svete Petke. Bukvalno u momentu spustanja pogleda sa visokog minatera na setaliste ispred sebe primjecujem, nekoliko metara dalje novo biser Plovdiva, gdje sam ostao bar pola sata da se divim i razgledam. Na slici iznad dzamija mi je iza ledja, a ispred ili bolje reci ispod mene je rimsko igraliste. Kadar lijepo prikazuje koliko se ovo igraliste danas nalazi ispod zemlje. Pogled sa druge strane. Ispod ove kapije su prolazili oni koji su se tu "igrali". A tacno iznad su sjedili najvazniji likovi Filipolisa i ondasnjeg Rima. Isprva se nisam mislio ovde mnogo zadrzavati, ali sidjoh dole stepenicama i ostadoh ocaran ambijentom i mislima kako li je to prije izgledalo. Stadion je izgradjen u drugome vijeku posle Hrista. Navodno je u moglo stati do 30.000 gledalaca. Geldam ovo kamenje, zamisljam ljude da sjede na njemu i nekako mi se taj broj ne uklapa u ovo. Malo bi mi se gledaoci morali stisnuti. A onda naidjoh na maketu koja docara velicinu ove gradjevine: Onaj vidljivi dio koja sam ja fotografisao sa na ovoj maketi nalazi skroz gore na sjeveru. A ostatak stadiona se nalazi, na moje nevjerovanje ispod danasnjeg setalista i zgrada. Ovi visoki zidovi na sjeveru i jugu stadiona su sruseni rako bih, jer se danas ne vide a trebali bi izvirivati, ako je vjerovati maketi. Ko ne zeli da zamislja, moze i da pogleda u 3D-u kako je to prije izgledalo. Procitao sam par ne bas pohvalnih recenzija na interentu tako da sam preskocio ovaj dio. Milica mi se negdje izgubila, posle sam je nasao u pordavnici cipela Svako ganja svoje. Silazak u stadion danas je omogucen morednim rostfrajom. Plovdiv se kandidovao za Evrospi grad kulture za 2019, tako da se vidljiva ulaganja i priprema povodom ove kandidature. Prolazak kroz tunel i ulazak na stadion. Tuneli i zidovi savrseno drze i savrseno izgledaju cak i danas. Prije ulaza u tunel se nalaze ostaci rimskog vodovoda u koji je voda direktno dolazila sa planine Rodopa koji se nalaze na dobrih 20-tak kilometara od Plovdiva. Tu je izlozeno i jos par stvarcica, izmedju ostalog i ovaj spomenik rimskom vojniku. Pise na njemu koji majotr i za koga ga je napravio, a narucio ga je otac ovog vojnika. Spomenik oceve ljubavi prema sinu koji je ostao do danas tu.. Nadjoh Milicu, malo odmorismo uz sldoled i jos poneku sitnicu, pa dalje u setnju. Steajuci dalje naidjoh na jos par oznaka koje se odnose na rimksi stadion. Na jednoj zgradi pise da joj se u podrumu nalazi jedan dio tribina koje su otkopana za vrijeme postavljanja temelja za zgradu. Stadion je tu, ali ga vjerovatno nikada nece ugledati cijelog, jer ne postoji volja da se postojece zgrade i setaliste razruse ili premjeste. Ostaje da lezi ispod zemlje, dobro konzerviran. Jos jedna zanimljiva fontana uz put, na kojoj je poprilicna guzva. Malo i nas. Popeli smo se i gore uz stepenice, desno vode stepenice dalje na neko brdo gdje se omaldina okuplja. Sve je prpuno grafita, jedan se nazire i na voj slici u podnozju stijene lijevo. Zgrada opsitene... ...,a ispred zgrade fontana i tamo gdje su ovi suncobrani nekakav restoran u kome smo se opet zasladili. Htjeli smo samo malo sjesti, nesto popiti, ali kada smo otvorili kartu i vidjeli slike sladoleda, kupova i drugi cuda, nismo mogli odoliti. Ponuda kakvu jos nigdje nisam vidio, preuna kreativnosti i dobrog ukusa. Ovde se vidi i grupica ljudi na desnoj strani. Vidimo da neki tip sa ruksakom i dredovima docekuje turiste, upozanju se, zapisuju imena i tako se napravi lijepa grupica. Pravili su turu po gradu. A mi malo vec obisli i sami, a malo da se sada bas i ne probavamo ubaciti u grupu, nastavlljamo svojim tempom. Posle smo je sretali i cak smo igrom slucaja zavrsili nas obilazak bas tamo gdje i oni- kod rimskog amfiteatra, koji je cekao na nas da ga otkrijemo. Nasli smo i Tehnicki univerzitet i Pllovdivki univerzitet, i njih uredno obisli, prosetali i povelikim i fino uredjenim parkom. Slikah se negjde uz nesto. Niti pise sta je niti se bas da naslutiti. Ali za svaki slucja da se napravi jedna fotkica, pa neka stoji. Tu negdje bi trebao da se nalazi drugi kraj rimskog stadiona, ali se ne da bas zakljuciti gdje tacno. Tu je sada ovaj veliki, prostrani trg. Vece vec lagano pada. Nastavljamo setnju danje, putevima koje nismo obisli i iskacu nam onako spontano nova arheoloska nalazista: Savremeni Plovdiv je zaista dobrim dijelom izgradjen na temeljma rimskih ostataka. Ocarava me cinjenica kako se ovakva nalazista nalaze a svakome koraku. Bilo ih je jos, neka iskopavanja su u toku. Nisam bio u Rimu, ali bih rekao da ova slika moze da se smjesti u neki album iz Rima i da bi to ostalo neprimijeceno. Penjemo se na jedno od, ako se ne varam, tri brijega na kojima lezi Plovdiv. Tu naidjosmo i na sjediste Plovdivske mitropolije. Veoma lijepa ulazna kapija uradjena od drveta. Putokazi na penjanju uz brijeg nas vode do pravoslavne crkve. Ulazna vrata u dvoriste crkve na brijegu koju sam propustio da fotografisem. Tu u crkvenom dvorisutu, tik uz crkvu leze grobovi nekih viskoh svestenika koji su ocigledno kroz svoju sluzbu bili usko vezani za ovu crkvu. Malo dalje uz put naizalizimo i ono po cemu je Plovdiv danas najvise i poznat: Prilaz rimskome amfiteatru! Sa desne strane je ona turisticka grupa koju sam maloprije spomenuo. I sam amfiteatar. Za svoje godine i u usporedim sa ostalim rimskim amfiteatrim odlicno je ocuvan. Uspijeva da zamislim ovu sliku bez ovih krovova kuca i zgrada..., jednostavno pogled na amfiteatar i Rodope u pozadini. Nakon ovoga definitivno sam rekao da mi je Plovdiv iznenadio i ocarao onime sto moze da ponudi. Mjesto koje se ne smije zaobici u ovome dijelu Bugarske. U uglu desno se vidi i vrh drugog brijega, tamo gdje rekoh da se omaldina okuplja i gdje je prepuno grafita. Tamo je ocigledno neki repetitor. Pogleda sa jos jedne strane ka amfiteatru, u koji je ulaz nazalost bio samo do 18h. I onda jos jednom i sa ove strane. Posle ove ture po gradu nas stize umor, dan je vec na zalasku i lagano se vracamo u sobu. Uz put hvatamo jos par fotkica. Stara kaldrma nas vodi niz brijeg. Kuca koju je francuski predsjednik Sarl de Gol posjetio..., vise ne znam kojim povodom, ali ostade fotka, pa rekoh a postavim. U starome gradu postioji mnogo ovih natpisa. Na ovome se vidi da se tu nalazi veci broj pravoslavnih crkava. Stari grad definitivno ima svoj sarm. U samo nekoliko koraka od rimskoh nalazista se dolazi do ovakvih stilova gradnje. A u svakoj drugoj kuci rodjen je neki bugarski velikan, sto potvrdjuju ploce pored ulaza. Da malo bolje poznajemo Plovdiv i njegov gradski saobracaj, vratili bismo se busom do sobe jer su noge vec dobro utrnule. Ali izgurasmo jos nekako tih nekih petnaestak minuta. Sve u vemu, Plovdiv je bio vrijedan svakog koraka i svakog pogleda.

Ma naravno, razumijem to. Tezina pojacava inerciju, ima logike.

Lakse ga je bilo odvoziti nego napisati, ali ide nekako, koliko vrijeme dozvoli. Za vikend stizu jos Plovdiv i Sofija, onda jos dva dana u Srbiji i to je to. A za ovaj komentar i pravilo u Aqua parku, nama nisu nista rekli za to. Ali hajde sto je on sjeo nazad, nego sto sam ja sjeo naprijed...,hm- Milica je rekla da bas nemas smisla za humor, pa ti vidi sad

Nadjoh ga kako se zove- Tsunam je ovo sto sam opisao. Evo i jedan link, kako je te meni priblizno izgledalo. Jos ovaj tip sjedi iza, momcina pustio djevojku naprijed.

A u Suncevom bregu, plaza skoro pa prazna, a mi stigli. Nema bas mnogo talas kao prije neki dan, ali nije ni to lose. Lijep osjecaj kupati se u moru dok vece pada. Nije hladno, bas prija. Evo par fotkica, da vidte kako je to bilo: I tako, rijec po rijec, talas po talas, i zasija i Nesebar sa desne strane. Kupanje smo prekinuli jer me je nesto oprzilo na lijevoj podlaktici dok sam bio u vodi.. Mozda sam se isprepadao onih meduza pa sam umislio, ali definitivno me je peckalo jos jedno sat-dva posle i onda je proslo. Nismo htjeli da rizikujemo vise se kupanjem za veceras. Posto smo vec tu, idemo u setnju Suncevim bregom. Istresanje pijeska iz patika i pravac na setaliste. Ovo mjesto je bas veliko i prepuno turista. Prepuno je i dobrih hotela, vidjeli smo jednog sa pet zvjezdica, zdanje za sebe, nema sta. A kada smo dolazili veceras naisli smo na jednu zanimljivu scenu u saobracaju. Dolazimo do raskrsnice, trebamo produziti pravo, a na onom pjesackom ne ispred nas, nego u ulicu u nastavku zena sa djecijim kolicima prelazi ulicu. Stajem i prije raskrsnice, na prvom pjesackom, da ona tamo lagano prijedje, pa cu i ja posle. Njoj sa druge strane dolazi auto, staje prije njenog pjesackog. Utome se iz ne znam ni ja od kuda vise pojavljuje turisticki sareni vozic, jurcao je i sada usporava i koci i on na toj raskrsnici. Rekoh, dobro je pa nisam usao u raskrsnicu preduboko, neka se oni razidju, ko zna ko tu uima predonst i ko sta postuje. Iz lijeve ulice koce ni manje ni vise nego konji sa kocijama onim za vozikanje turista, stadose na pola raskrsnice. Sto kaze, gledam ne verujem. Prometna raskrsnica..., i onda kao slag na tortu na necemu sto sam tamo prvi put i vidio stvori se neki tip i on ukoci i gleda kuda da se provude. A to sto vozi je kao neki trotinet na baterije, sa sjedistem koje bas i ne izglda previse udobno, ali sve u svemu ubrzava kao motor i bas se moze jurcati sa tim i provlaciti svukuda. I sva ta prevozna sredstva (motor, kolica, auto, vozic, konji i taj trotinet) se skupise a zena nije uspjela ni pola pjesackog da prijedje. Nevjerovatno zanimljiva situacija. Ko je tu imao prednosti nemam pojma vise, znam da sam ih pustio da se svi lijepo razidju, pa prijedjosmo i mi ulicu. A tokom setanja smo napravili neke krugove, iksove i oksove po Suncevom bregu, tako da smo na kraju ukljucili navigaciju, pa vidimo kada do dodjemo nazad do motora. Bas veliko mjesto, veliki vaser. Vracamo se nazad ka hotelu, dosta za ovaj dan. Da li je bio petak ili subita ili nedelja, vise ne znam ni sam kako smo se organizovali, ali smo bilo jos i u Pomorju, gradicu-poluostrvu. Nemamo fotkica iz tog mjesta, nesto ga se vise bas i ne sjcam. Znam da je bilo lijepo i vrijedilo je otci i tamo, ali ne mogu da se sjetim da me nesto posebno veze za Pomorje, osim da smo naletili na ogorman red za pljeskavicu. Bas je dobro izgledala, a jos je bila oko 3 leva (1,5 €), tako da me nije zaobisla. A posle toga i jos po jedan palacinak od pola metra, koji meni uopste nije trebao, ali eto, nije me ni on zaobisao. A u jednom od tih dana, cini mi se da je bila nedelja smo otisli i da posjetimo i Nesebar. Tj. vidjeli smo natpise da u blizini Nesebara imamo Aqua-park. I prvo smo njega nasli, nekada oko 16h. Dosli smo na kasu i tip nam je preporucio da se ne ispalti platiti ulaznica i biti samo do 18h, jer do tada rade, a pumpe za vodu za tobogane iskljucuju vec oko 17:30. Guzva je i kao necemo stici obici sve. Malo mi bi cudno sto nam to govori, ali hajde reko valjda ovjek zna, radi tu, a s druge strane mi nikada nismo bili u Aqva-parku. I tako smo se onda odvezli jedno kilometar ka moru i parkirali izmedju Nesebara i mjesta Ravda i nasli neku finu, neizostvanu pjescanu plazu. Kupanje i vecera, pa da se spremimo za obilazak Nesebara, a u vodeni park cemo onda sutra da poranimo ko ljudi (ispostavice se da je to u nasem slucaju polazak oko 12h ). Evo pogled na palzu nakon kupanja: Kamenitza, bugarsko pivo. Dobar ukus, nema sta. Bagra (cak fino pise "from Bulgaria") je ostala desno, a mi smo otisli lijevo.. Prilazimo Nesebaru... Na ovoj slici je Nesebar iza nas, a tamo desno je Suncev breg. Vrlo blizu ulazu stoji ova vetrenjaca. Neista nije pisalo kada i kako je koriscenja, od kada potice, ali je super fora za pravljenje fotografija i slefija, ne moze se doci na red. Ulaz u Nesebar, koji je u stavri u potpunosti stari grad. Zabranjeno je penjati se po ovim zidovima, i to mora da se postuje! Ali vidimo da mnogi ne mare za to... jedan tip, ulicni muzicar, se veoma diskretno popeo bas na ulaz. Mozda i ne bi toliko paznje privukao da ne trubi u gajde. Nesebar je mjesto u kome zivot ne staje vec barem osam hiljada godina, a mozda i duze. Pripadao je svima kome je pripastio mogao, od Grka, pa Rimljana, preko Turaka i sada Bugara. Svaka od ovih (ne)civilizacija ostavljala je svoje tragove na ovome relativno malom posuostrvu i rekao bih da se ovde malo rusilo a mnogo gradilo. Tako se mogu vidjeti ostaci crkve Svete Sofije sagradjene nekih 400-500 godina posle Hristovog rodjenja. Pravi biseri istorije i Hriscanstva. Inace na ostrvu ima cetrdeset ostataka crkava (ako laze Wikipedia, njoj se obratite), neke manje ocuvane, a neke u boljem stanju. Teatar iza koga se nalazi crkva Svetog Jovana iz jedanaestog vijeka koja je u procesu obnove: Zatim crkva Hrista Pantokratora iz trinaestog vijeka: Crkva Svetog Stefana iz jedanaestog vijeka: Ima covjek osjecaj da je svaki cosak u Nesebaru popunjen, ali se ipak nadje mjesta dvotockase: Freska Svetog Jovana kod crkve Svetog Jovana iz jedanaestog vijeka : Ostaci crkve Svete Bogorodice iz sestog vijeka: Detalj sa jedne od ocuvanih crkava, cista umjetnost: A sto se kuca tice, dobrim dijelom su ovog stila gradnje, vjerovatno uticaj Osmanlija: Ali nije sve u Nesebaru tako staro i dotrajalo. Prate oni i moderne tokove. Tako imaju muzej filma i dobar smisao za reklamu: A tu su i neki romanticni momenti Nesebara: Sve u svemu, Nesebar je vrijedan svakog minuta provedenog u njemu. Nismo obisli sve ulice, ali nije nam ih mnogo ni promaklo. Ostavlja jak utisak na covjeka zbog istorije koju prica kroz svoje gradjevine. A sa druge strane veoma lijep kontrast svom onome vaseru koje nude Suncev breg i Zlatni pjasci, te kao daje posebnu notu bugarskom primorju a i cijelome Crnom moru. I za kraj dana, fotkica jednog masinovodje, koji koristi priliku da dremne. Vracamo se u hotel, prezadovoljni vidjenim i dozivljenim. Ponedeljak, dan pred polazak ka unutrasnjosti Bugarske, smo planirali da odemo u vodeni park. Kao sto rekoh, nismo bas zurili sa kretanjem, a posle nam je bilo ko i zao sto nismo, jer je vodeni park poseban dozivljaj. Bio je u pravu onaj tip na kasi kada nam je savjetovao da trebamo doci ranije, zbog dvije stvari. Prvo jer imaju velki broj atrakcija koje se mogu probati. Nismo ih sve ni uspjeli probati. A druga stvar, na svako spustanje se ceka po jedno 20 minuta, jer je guzva, sto je dio koji se nikome ne svidja. Ali svi cekuaju, sta ce, jer adrenalin nakon spustanja skace kao lud Imaju tri oznake za nivo opansosti. Crna je najopsanija, a tu su i jos neke druge dvije boje za srednje i najlakse nivoe. Probali smo prvo naizgled obican tobogan, drugi novi. Kratak je, ali letis na njemu kao strijela a onda ulijeces u bazen koji je dubok cetiri metra. Nikavo cudo sto su ga takvog dubokog napravili. Smijeh do suza i ajmo opet. Za neke je trebalo imati i duseke, pa nadjosmo jedan dusek za dvoje i probasmo neki tobogan koji ide prvo u krug dva puta, o onda samo pravo sa dva veca propadanja. Auuuu, kakav osjecaj. Ono dva puta kada te vozi u krug su zanimljiva, svega si svjestan i moze se uzivati, ali onda kada dodju na red ova dva pada, e tu adrenalin skace. Svi vriste, ali se svi vracaju po jos jednom, kao sto smo i mi. A fotografi sjede sa strane i samo skljocaju- te fotke se onda na izlazu mogu kupiti. Kupilo smo jednu, gdje se ne zna sta nam je vise otvoreno, usta od vristanja ili oci, dok se grcevito drzimo za rucke na duseku. I sada kada hocu da se dobro nasmijem, dovoljno je da je samo pogledam. Onda smo probavali neke manje opasne tobogane, ali zatvorene i potpuno mracne koje te uvrcu i u kojima gubis orjentaciju gdje si i kuda ides. Samo te na kraju udari sunce u oci i zabijes se u vodu. Svi vriste, a i mi smo, i to je terapija svoje vrste. I onda kao slag na tortu, odlucismo da se spustimo na necemu sto izgeda zanimljivo a ne preterano opasno. U obliku je slova U spustis se sa jednog kraja do dna, pa te inercija popne sa dna na drugi kraj i tako onda lagano gore dole dok se ne smiris. Nageto je malo na jednu stranu, pa te sa svakim njihanjem vodi ka izlazu. Uzmemo ponovo dusek za dvoje i lagano cekanje u redu...jedno 20 minuta opet. I kada smo bilo skoro pa naredu, skontamo da je oznaka za ovu zanimaciju crna. Znaci gore ne moze. Svi vriste, kidaju se. Sada dilema, da li se vratiti nazad, baciti tih dvadeset minuta cekanja ili se spustiti, pa kako bude. Ma idemo, kako bude, ja cu naprijed sjesti. Stavljam dusek u taj pripremni dio gdje momak koji tu radi provjerava kako sjedimo i koji nas gura. Vidi on da nemamo puno iskustva, pa stavlja Milicine noge ispod mojih ruku, da budemo stabilniji. Vidim da nije zafrkancija, ali nema nazad sada. I onda nas gurnu. Kako on nas gura tako ja kocim nogama, jer pogled iz ove pozicije odozgo je, da budem blag na rijecima, mnogo drugaciji od onoga kada gledas ovo cudo sa strane sa zemlje. Bukvalo te covjek gura pravo u provaliju, ispod tebe nema nista, ne vidi se kraj. Da je pad, imam osjecaj, za jedan stepen jaci, bilo bi za ocekivati da bi se dusek u jednom trenutku odvoio od podloge prilikom tog slobodnog pada. Uh, kakav osjecaj propadanja, kakva cika i grcenje. I onda kada dodjosmo do dna skontas u momentu da si zaboravio da sada slijedi i uspon. Dovoljno je reci da sam mislio da cemo izletiti napolje jer su mi noge dosle na par cantimetara do vrha drugog dijela. I to nije kraj. Sada sve to ali samo u nazad... i tako jos par njihanja, svako slabije i onda buc u bazen. Znaci u pet sekundi te prodje strah prije guranja dole, pa onda strah za zivot, pa adrenalin zvekne, pa onda smijeh i onaj pogled hocemo li jos jednom. Ipak nismo, dosta je bilo jednom. I tako prodje dan, bilo je vise nego zanimljivo. Da nije ponedeljak i da ne trebamo u utorak krenuti dalje na put, mislim da bismo dosli jos jedan dan ovde. Iducom prilikom je posjata Aqua-parku stavka koja se ne smjeti preskociti, samo ako bude ponovo u blizini odmaralista.

#03.08.-08.08.2017# U srijedu se budimo i bez mnogo zurbe se pakujemo. Vec smo se uvjezbali u raspakivanju i pakovanju kofera, da nekako sve vise i vise mjesta nalazimo u njima. Cak se naslo mjesta i za par suvenira koje smo kupili u Balciku. Izmedju ostalog smo uzeli jedan zemljani sud, velicine oko jedan litar. Mnogo je lijepo izgledao, kao tradicionalno bugarski sa naslikanim maslinovim grancicama i maslinama. Vec sam vidio kako cu pokusati u njemu nesto da skuvam, neka rebarca sa povrcime ili tako nesto. Ali, evo da odmah kazem i to- cim smo se vratili, napunio sam ga povrcem, ubacio maslaca na dno, jos neke slaninice i stavio na laganu vatru da se lagano zagrijava. Nije proslo ni pet minuta, puce sud, samo se napravi tanka linija na dnu, cijelom njegovom duzinom. Ne dihtuje vise, sto bi se reklo. Pogledam malo po internetu i vidim da se bas ti lakirani i fini zemljani sudovi upravo prave da bi se turisti namamili i da bi se prodali. Bitno je da lijepo izgledaju, a ne da funkcionisu. Ima u Bugarskoj kvalitetnih lonaca, ali se nece naci na setalistima pored mora. Sada onako neprimijetno napuknut, nas lonac nam sluzi kao ukras. Snosim kofere do motora i prolazim pored malog hotelskog bazena. Nismo se ni jednom okupali u njemu. Kada se moglo, nismo bili tu, a kada smo htjeli navece, onda ne moze. Ubace neke tablete, vjerovatno hlor, pa se voda cisti od 19h do 7h. Tesko je naci hotel, a da nema svoj bazen. Ovde je to bas popularno. Pozdravismo se sa bakicom na recepciji, prica cak i njemacki i lagano krenusmo juznije u pravcu novog smjestaja u Svetom Vlasu. Nekih 110 kilometara, za kojih treba skoro dva sata. Put manje vise pored mora koji prolazi kroz mala mjesta u kojima, rekao bih, nema mnogo turista. Ali je saobracaj poprilicno gust. Sveti Vlas je u blizini Suncevog brega, jednog od najpoznatijih ljetovalista u Bugarskoj, tako da ne cudi sto je ova ruta prilicno prometna. Ukljucili smo navigaciju preko telefona, kako bismo lakse i brze dosli do hotela. Medjutim bice da sam negdje pogresno skrenuo, a to je za ovu navigaciju bas problematicno. Htjela nas je odvsti jedno pet kilometara dalje, pa da se tamo okrenemo, pa da se vratim onazad. Dobro je pa smo skontali na vrijeme, pa se okrenusmo i onda jos nekih desetak minuta voznje, pa odvajanje sa glavnog puta, uzbrdo dvije ulice i eto nas. Hotel Milev naravno ima bazen. I to jos vec nego nas prethodni hotel Angi. Malo potraja dok smo nasli recepcionarku, pa se tu nadje i vlasnik hotela (moguce da mu je recepcionaraka zena, sto automatski znaci da je ujedno i vlasnica ), upoznasmo se, smjestih motor ispod jednih stepenica, odmah uz ulaz u hotel. Nije garaza, ali je zaklonjen sa skoro svih strana i nije na suncu, a kise i onako nema ni na vidiku. Kofere u ruke i u punoj oprem pratimo gazdaricu do drugog sprata. Ako skrene lijevo, dobicem oslobu sa pogledam na nista. Ako skrene desno, dobicemo sobu sa pogledom na more. Kako smo rezervisali smjestaj prije dan-dva, i kako je hotel pun, za ocekivati je lagano skretanje na lijevo. Ali evo pogledajte slike sa terase, pa zakljucite i sami sta se desi: Pogled na more, ispod pogled na bezen. Soba prostrana, terasa super, bez mnogo sunca, osim ujutru. Nema sta, bolje se nije moglo. Jeste da je plaza malo podalje, ali je hotel zato na samom pocetku setalista u ovom mjestu, tako da bi se moglo reci da smo skoro u centru. Na prvoj slici, u desnoj gornjoj strani se vidi Nesebar, poluostrvo prepuno istoriji koje je pod zastitom svjetkij istorisjkih institucija za ocuvanje spomenika kulture. Na putu do njega se nalazi Suncev breg, sa pjescanom plazom od oko pet kilometara. U planu nam je da obidjemo ova mjesta u narednih pet dana. Sjevernije uz obalu nema nicega posebnog, tuda smo se danas provezli, tako da se tamo nismo vise vracali. Ostatak srijede provodimo u Svetom Vlasu, malo kupanje, malo setnja. Plaze su pjescane, ali ne velike, tako da je guzva vise nego u Zlatnim pjascima. A glavno setaliste im je dugacko mozda oko kilometar i na kraju se nalazi fontana, posta i jos po neka vaznija zgrada. Jasne linije gdje je kraj Svetog Vlasa a gdje pocetak Suncevog brega i nema jer pored cijelog mora su kuce i hoteli. Jeste da ih negdje ima vide, a negdej manje, ali sve uz more je poprilicno pounjeno. U cetvrtak idemo na prvi dorucak u hotel i pravimo planove sta cemo raditi ovih para dana na moru. Dorucak je dobar, neme preterano velikog izbora, ali hrane ima dovljno i uvijek smo se siti vracali u sobu. A za vrijeme dorucka se sjedi ispod vinovih loza na terasi restorana koji se otvra tek posle podne. Lijep ugodjaj i lijep pocetak dana. A sto se planova za obilazak tice, skontali smo da imamo vise dana od mijesta koje zelimo da obidjemo, tako da smo odlucili da se prepustimo neplaniranju i spontanosti. Kupanje od 12 do 17 je skoro bilo nemoguce, sunca bas przi, a da se tada vozimo motorm, nije nam ni to neki uzitak, tako da smo se u tom periodu izlezavali u sobi pod klimom. Primijetili smo sinoc, a i jutros da je more mnogo mirnije ovde. Nema onih talasa koji su nas izbacali u Zlatnim pjascima, nedostaju nam. Ovo je jedina bugarska plaza koja gleda na jug, vjerovatno je zbog toga dobro zaklonjena od otvorenog mora. Ali zato otkrivamo nove cari koje toplo more nudi- meduze. Huh, nije se bas lijepo kupati dok su one tu. Providne su, precnika oko deset cantimetara. Pojma nemam mogu li oprziti ili ne, ali vidim da se ljudi kupalju i da niko ne iskace iz mora. Dan-dva posle kada sam otisao bez Milice da se okupam posle dorucka naisao sam u plicaku na jednu narandzastu sa cetiri velike cupave noge. Uh, jeste bila ruzna. Nisam siguran, nisam je testirao, ali ako ona ne moze da oprzi, onda ne moze ni jedna. Steta sto nisam ima telefon da slikam nju, a posle toga i jos jednu. Ova druga je bila izbacena na kamenje, van vode. Mislio sam da je neka kesa iz koje voda jos nije iscurila. Ali kada sam joj prisao, vidim da je meduza, najveca koju sam do sada vidio. Nekih 30-tak cantimetara velicine. Nekako sam brzo izgubio volju za kupanjem, radije biram suv teren. Navece naidjosmo na kamiondziju iz Srbije koje je dosao sa porodicom tu. Njih petoro. Kazu da su smjesteni u Suncevom bregu, a tamo talasi udaraju, pa se covjek ne moze kupati. Je li, rekoh? I tako onda brzisnko pakovanje i motorm do Suncevog brega. Vec vece pada, hvatamo zadnje zrake sunca. Ne razmisljamo kako cemo se osusiti, bitno je samo da se izbrckamo u talasima. Bas smo se navukli, bas je dobar osjecaj.

Hvala Okin Pa da se nekada i provozemo zajedno na ovim bokserima.

@đunta hvala ti za savjete. Naveo si, rekao bih, sve ono sto bi se trebalo provjeriti. Lijep spiask i lijep domaci zadatak. Dolazi zima, gledacu da se pozabavim time. Hvala jos jednom!

#01.08.-03.08.2017# Svice nam utorak, prvo budjenje uz more. Uzeli smo smjestaj bez dorucka, ali smo se zato sinoc opskrbili hranom, tako da smo posle dorucka otisli pravo na plazu. Uz put naidjemo na mjenjacninu, svasta smo culi o bugarskim prevarama sa kursevima, tako da gledam vise puta, pitam je li kurs 1,91 leva za evro. Kazu jeste, i stvrano dobijem taj kurs. Sinoc sam mijenjao 50 evra i naisao sam na kurs od 1,95, lijepim velikim slovima. Pitam tipa iza stakla da li je to taj kurs, a on kao ne cuje od muzike, kaze daj ovamo ako hoces da mijenjas, jer on zatvara. Hajde dobro. I naravno dobijem kurs od cini mi se 1,81 ili tako nesto. Pogledam iza sebe, a oni lijepi kursevu vaze za otkup leva, a kada ih prodaju e onda imaju jednu drugu tablu, sa manjim brojevima i malo bolje skrivenu iza one velike table. Pitam ga sta je ovo (sada me cuje), a on pokazuje na tu malu tablu iza. Nema sta, papir sam potpisao, to je to. Platio sam cijenu, od sada pazim i detaljno citam. Posle sam naisao na mnogo mjenjacnica sa ovim tipom legalne prevare. Na plazi mnogo hladovine bas i nemaju, zato su razvili posao iznajmljivanja lezaljki i suncobrana. Cijene relativno slicne, od tri do pet evra za lezaljku ili suncobran. Kao i uviejk na moru, radije biram lezanja na peskiru, pogotova kada je ispod mene ovaj bugarski zlatni pijesak. Pruza vecu odobnost od plastike, a jos ne kosta nista. Za taj dan smo planirali da odemo do Balcika na rucak i u obilazak botanickog vrta. Milica je tamo vec bila i kaze da je prelijepo. Hajde da vidimo. To je nekih 25 kilometra uz obalu ka sjeveru. Nakon plaze vracamo se u stan, spremanje neophodnih stvari i na motor. Meni je nedostajao, nakon tri dana provedena na njemu opet je lijepo sjesti na njega. Brzo stizemo u Balcik, pratimo tablu i skrecemo ka vrtu. Bice da je to ulaz sa druge strane, gdje se moze doci autom i parkirati, ali vise od toga nema nista. A mi gladni. Vozimo onda nazad, pa malo dalje i dolazimo do glavnog ulaza u vrt iz grada. Setaliste koje vodi ka vrtu je puno restorana, bugarskih suvenira, sladoleda. Lijepo izgleda, nije bas kao neki vaser. Cilj je priovuci gosta, tako da svaki restoran ima po jednog konobara koji je zaduzen da izadje ispred restorana i prikuplja musterije. Biramo jedan koji je vise u etno fazonu, slike koje su okalcili obecavaju dobru hranu. Sjedamo i cuejm da mi nesto prija uhu, neki zvuk a nije muzika. A ono iznad naseg stola imaju papagaje, pjevaju ne staju. Bas su mi prijali, dobra im je to fora. Uzesmo pastrmku, salate, skoljke, sve super ukusno, a zajedno sa picem ne prijedje 20 evra. Dobra hrana, a jos uz more, uopste nije skupo. Uz put ka vrtu jos po kuglu-dvije sladoleda i to je sigurna kombinacija za prejedanje. Ali dobro, trebace nam snage jer treba da obilazimo navodno ne bas mali vrt. Ovaj sladoled je bio neki Rafi, mnogo dobar, sa raznim komadima voca, keksa, cokolade, u zavisnosti od toga koju vrstu odaberes. A vrt je prva liga, sukupili su imam osjecaj sve vrste bilja koje mogu da rastu u ovim uslovima i fino ih tu rasporedili. Primjerci dolaze iz cijelog svijeta, iz Amerke, Evrope, Azije, Afrike. Tu sam vidio i cetinare na koje me crnogorsko primorje naviklo. Lijepo mirisu, pravo opustanje. Vrt je u stvari pripadao rumunskoj Kraljici Mariji koja je ovde provodila vecinu svog vremena i koja je uticala da se ovaj vrt izgradi i steken slavu koja ga i danas krasi. U nekoliko objekata se moze i prenociti u starim, ali odrzavanim, drvenim i kameim kucama. Jedino klima uredjaj na ovim kucama otkriva da su vremena moderna. Sve biljke i svi objekti su propisno opisani na plocicama. Nisam uspio naci drvo za koje se smatralo da je izumrlo, ali su ga naucnici slucajno otkrili negdje u Kini i onda jedan primjerak prenijeli i u ovaj vrt. Evo „par“ fotografija. Ovakvo nesto jos nisam vidio, a nije ni cudo- Himaljski kedar. Vrucina se ne osjeca pod prirodnom hladovinom. Vrt je napravlje u vise nivoa. Neki su znacajno izunad mora, a neki su i vrlo blizu. Druga najveca kolekija kaktusa u svijetu se nalazi upravo ovde. Bas izgledaju suvo. U dnu se nalazi Vrt ruza. Silazak u taj dio je bio kao dolazak u neku parfimeriju, mirisi ruza i miris mora je prelijep. A tu je i kolekcija starih vina. Ova nisu na prodaju. Godina kraja Prvog svjetskog rata. Zanimljivo bi bilo probati vino iz tog periodo, od grozdja koje je na ondasnjem suncu sazrelo. Ovo je najstarije koje sam vidjeo. Princezino omiljeno mjesto, ciju je udobnost oprpobala Milica. Pored ove stolice hlad je princezi pravilo ogrmno drvo. Na, ako se ne varam, sedamdesetu godisnjicu njene smrti, drvo se srusilo ali kazu da je tako palo da stolica uopste nije ostecena. A evo i gospodina Huse huse. Povratak iz Balcik je bio vec po mraku, tako da u Zlatne Pjaske doalzimo navece, lagana vecerica i stenja pa u sobu. Planirali smo provesti tri noci u ovome smjestaju, a onda jos tri nocu u Burgasu. Medjutim, imali smo i dva dodatna dana koja smo mogli negdje da iskoristimo i nismo se bas mnogo omisljali gdje cemo- ostajemo na moru. Vec smo imali rezervaciju za tri dana u Burgasu i nismo je mogli produziti za jos dva dana. Zato je otkazujemo i nalazimo sobu za pet dana u Hotelu Milev u Svetom Vlasu, nedaleko od Suncevog brega. Mirnije mjesto, a opet dobro locirano za obilazak primorja. Ova tri dana su nas kostala oko 80 evra, a u Milevu pet dana je 170 evra, ali cemo tu imati i dorucak. Cijene vise nego prihvatljive za pristojan smejstaj. Za sutra nismo nista planirali, osim sto cemo se brckati u moru i ako nam se bude dalo otici do Albene, koja je na pola puta do Balcika. Dok smo setali uz more vidjeli smo ogromne talase, nisam vece nikada ni vidio. Doslo mi da se okupam, da me dobro izbacaju. I kada smo dosli uz sobu koja nije bila bas uz more, culi su se talasi i more je bilo bas nemirno. Sutra, u srijedu, biramo novu plazu, koja nam je bliza, ali zato do plaze imamo i jedno 100-njak stepenica, mozda i vise. Silazak je lijep, ali penjanje nazad je slutilo da cemo odraditi dobar trening za danas. Plaza pripada hitelu koji se jos gradi i nije otvoren, tako da je plaza prirodna, neuredjena, bez ikakvih ograda za plivanje ili cuvara. A more..., more je istalo nemirno. Dijete se bezbrizno igra... ili kako se to kaze, vise igra nego bezbrizno. E taj dan sam se iskupao i ismijao samo tako. Talasi su bili bas veliki i ulazak u more je skoro bio nemoguc. Ja sam jos nekako i uspijevao, ali Milicu bi svaki talas poklopio ali nije odustajala, jer nema nista zanimljivije od kupanja sa talasima. Par puta je i mene talas odvalio, pojam nisam imao gdje sam i cim izadjem, stigne novi. A sto je jos bolje, nije bilo ni mnogo kupaca, tako da se nismo mogli medjusobno sudariti. Kasnije smo saznali da je taj dan bila podignuta crvena zastavica za kupanje sto je znacilo zabranu kupanja i valjda kupanje na sopstvenu odgovornost. Ponovili bismo to opet, siguran sam, bez obzira kakvu zastavicu oni dizali. Navece se odlucujemo da odemo do Albene. Ljetovaliste za one sa dubljim dzepom reko bih. Vrlo uredjeno, mnogo lijepih i velikih hotela, uredjena setalista, plaza ima plavu zastavisu- znak da je voda cita, a plaza uredjena. Teniski teren u Albeni sa putokazima. Probajte pogoditi koji od ovihn turnira Djokovic jos nije uspio da ovoji? Hrana i pice, standardno uz setalista. Ono sto mi je smetalo jesu neki elektro automobilcici koji turisti iznajme i voze se kroz setaliste sa njima. Dakle, na setalistu je zabranjen ulaz autom, ali ovi elektricni su isto to, samo sto ti ni vozacka za to ne treba a mozes trubiti i gurati se a svima. Ne razumijem car voznje kroz prepuno setaliste gdje samo sviras i kocis. Jedna od atrakcija kako za djecu tako i za prolaznike (mahom zesnke) jesu ovi tipovi koji se igraju sa djecom. Rade bez majica, to im je radna uniforma. Svi u zavidnoj fromi, nabildani. Nema sta, zanimljiva atrakcija i uvijek puno. Nakon setnje i nekog ogromnog palacinka povratak motorom u sobu. Parking ne platismo, jer smo rampu ko pravi bajkeri zaobisli, pa neka nas jure ako im nije mrsko.

Jos dok je na leru, cim se auspuh ugrije (a to je vrlo brzo), moze se osjetiti. Isto tako, kada ga parkiram nakon voznje, osjeti se. Nisam nista primijetio na auspuhu da je zalijepljeno. U zadnje vrijeme se manje osjeti.., ali dodje nekada tu i tamo taj smrad opet. Sto se kvaliteta goriva tice, imam jednu zanimljivu pricu od prije tri dana. Isao sam vec par puta od Graca za Samac, nekih 420-430 kilometara. Kada idem iz Graca natocim pun rezervoar 95-ce (25,5 do 26 litara) i vozim auto putem. Redovno mi se upali rezerva, ali cim prijedjem granicu natocim ga do vrha u Samcu na Nestrovoj pumpi, opet 95-ca i stane oko 23 litre. Znaci barem mi dvije litre austrijskog goriva ostanu nepotrosene. Kada se vracam nazad natocim opet na istoj Nestrovoj pumpi do vrha i istim putem vozim nazad. Pretprosli put sam bio skeptican i nisam htio rizikovati, pa sam natocio jos u Sloveniji, rezerva mi se malo ranije upalila. Vozio sam ga malo brze taj put (oko 130-140 km/h), pa rekoh mozda je zato. Prije tri dana sam se vracao i odlucim da vozim nekih 110 do 120 km/h. Vjetar je pirio bas jako cijelim putem (ogranicenje na autpo putu je bilo 80 km/h), moguce da je i to uticalalo na potrosnju. Ukljucila mi se rezerva na manje od 100 kilometara od Graza i sa rezervom od navodno 6 litara treba bih moci prijeci tih 100 kilometara i jos koji kilometra preko toga da prebacim. Hajde, reko, da ga sada testiram. Prijedjem nekih 90 kilometara, ostalo mi jos jedno tri kilometra do stana i nestane mi goriva. I to na auto putu. Posto sam bio u krajnjoj lijevoj traci (ne najbrzoj, nego traci za Grac, jer je odvajanje vec pocelo), prestrojim se nekako u zaustavnu uz trzanje motora i zaustavim se... Mozda ovi moji testovi nisu bas izvedeni u savrsenim labaratorijskim uslovima, ali bih rekao da sa austirjskom 95-com prijedjem jedno 7% (2 litre koje mi ostanu podijeljeno na 26 litara koliki je rezervar) vise kilometara u odnosu na Nestrovu 95-cu. A sto se nestanka goriva tice, momenat prije nego sto ce mi nestati sam primijetio na desnoj strani pored auto puta dvije benzinkse pumpe. Hvala Bogu pa stadoh sa motorm bas na mjestu gdje ograda oko autoputa ima malu kapiju. Do sada nikada nisam primijetio otkljucanu kapiju na auto putu, ali eto, ova je bila otkljucana i sirom otvorena. Bukvalno sam se zaustavio pored kapije, samo sam sisao sa motora, prekoraci betonsku ogradu i sisao stepenicama na ulicu pored auto puta. Prosetam nekih 300 metara nazad i natocim litru goriva u flasu i problem rijesen.

Hvala na savjetim đunta i bdada. Pogledacu jos jednom auspuh detaljnije, moze biti i to. A sto se servisa tice, vozio sam ga, ali bas tada nije smrdilo, pa covjek nije puno ni zagledao. Vidjecu kako se odvija situacija dalje pa da ga odvezem na jedan detaljan pregled. @duledjo- ja sipam 95, to mi cak stoji nalijepljeno na rezervoaru (rekao bih da je originalna naljepnica) i nemam problema... osim sto malo nekad smrdi kao da ce da plane Ali mislim da ovo moje nema veza sa gorivom.

@Dejan24- vozim 1100 RT naka tri mjsecesa i presao sam malo jace od 10.000 km. U pocetku sam, kada bih ga vozio duze od 100 km u komadu, imao problema sa bolom u desnim ramenu i tome dijelu ledja, ali je to vremenom nestalo ili se barem dobro smanjilo, tako da to vise ne primjecujem. Vjerovatno je treblao malo vremena i privikavanja. Moja visina je 189 cm i sjediste mi je u pocetku bilo u srednjoj poziciji. Medjutim, prebacio sam nekada nakon 5.000 km na najvisu i to mi bas prija. Imam i dodatni vizir pricvrscen na BMW-ov originalni i mislim da bih bez njega imao problem jer kada saberes moju visinu i najvisu poziciju sjedista to uveliko prelazi onih 185 cm, koliko BMW obecava da originalni vizir moze da stiti. Sto se koljena tice, nemam problem sa mejstom. Bitno za reci je da sjediste nije originalno, neko marke Wunderlich, tako da sa dozom rezerve uzmes ovo moje iskustvo. Pitanjce za ostale- da li neko ima ideju zasto se osjeti smrad spaljene gume dok motor radi? Cim ga upalim, nakon minutu se zna vec poceti osjecati. Nekada jace, nekada slabije. Zadnja guma nije preblizu auspuha, tako da ona ne gori. Cini mi se da smrad ne izlazi na auspuh sa izduvnim gasovima, ali odakle tacno dolazi ne mogu da ocjenim. Mirisao sam, podvirivao se, gledao kablove da se nije neki otkacio pa prisao necemu toplom, ali nisam primijetio nista. I ovako se osjeti vec zadnja dva mjecesa, a sa njim sam u tom preiodu presao oko 4.000 km. Do sada bi ili stao ili se zapalio, ali on ide sasvim normalno. Hvala za svaku ideju!