Jednostavno odlično opisano i urađeno, svaka čast! Koliko znanja i vremena se tu krije, koliko kontakata za rezervne dijelove. Au! Mislim da jedan vlasnik servisa za amortizere sa ovakim znanjem može samo ređati uspjehe i širiti posao.

Nešto potpuno drugačije od "uobičajenih" putopisa. Avantura u svakom slučaju i baš mi se svidjelo. Uz to sam malo proširio vidike o tome šta se sve može sa 125 kubika u jednome danu..., svaka čast. Pozz!

Mmmm, ponovo je bila uživanicija pročitati tvoj novi putopis. Svaka čast, samo putuj, pamti, pa piši kada ovako zahladni

Naklon Nauživao sam se čitajući i nagledao sam se Sicilije na karti kao nikada do sada. Mnogo toga je stalo na nju, od vulakna i snijega i u istom momentu super plaža i odličnih vidikovaca (što si ti fino dokumentovao fotkama, svaka čast), pa istorije i kamanje... Kao što neki rekoše, javlja se želja da se to jednom i lično obiđe i doživi. Ali povrh svega , najviše sam ostao impresioniran vašom 14-članom ekipom. Pa to većina turističkih organizacija ne bi mogle okupiti i organizovati da prođe kako treba.

Malo jače od 700 km. Jedno pola od toga na autoputu, do maksimalno 130 km/h. Ništa ne primjećujem, ide sasvim normalno.

Dobra pitanja, dobre i pretpostavke. Nije loše spomenuti par stvari koje znam o prethodnom vlasniku, a i o tome kako sam ga ja odrzavao. Navodno ga je nabavio i promijenio mu ulje u kardanu 2016. na 87.600km. I onda ga je vozio nekih godinu dana i presao 5.000km i prodao meni 2017. Ja sam ga vozio na istom ulju i onda 2018 na 104.000km promijenio ulje i primijetio opiljke metala u njemu. Vibracije i poprvka se desila na 113.000km. Ulje se treba mijenjati na svakih 20.000km ili jednom godisnje. To znači da mu ja nisam promijenio 2017., a trebalo je. Prethodni vlasnik ga je vozio jednu sezonu i odlučio da proda... Da li je i on u ulju primijetio opiljke? Moguće, ali ko zna. Svaki kardan, felge, drzači nogara su kod svakog RT 1100 fabrički bez farbe, u boji aluminijuma. Na mome je sve osim crvenih plastika bilo crno, cak su mu i šajbu ofarbali u crno. Mislim da se to nije moglo tako detaljno ofarbati bez rasklapanja. Pitanje je koliko su daleko išli u tom raskalapnju. Sto se tice ležajeva u samome karadnu, nisam primijetio nikakva oštećenja na njima. Nije puštao ni ulje. Ako podloške nisu bile odgovarajuće (broj 1 na prvoj lijevo slici), može se desiti da zubi nisu nasijedali kako treba, kako je predviđeno. Meni izgleda kao da situacija na starom kardanu odgovara prvoj slici na desno, sto zanci da je trebala biti ubacena tanja podloška. One se kreću u rasponu od 0,05mm pocev od 1,5mm pa do 2,5mm. Znaci ukupno 21 razlicitih podložaka, a samo su jedna do dvije prave. Ako se neko upustio u njihovu zamjenu, morao je dobro znati sta radi. Da li je moguce da je fabricka greska? Tesko da bi izdrzao do sada. Eto, to su neke činjenice, a šta je povod problema, to bi baš bilo zanimljivo saznati.

Lijepa tura, pitome Alpe. Prepuno motorista. Ali smo se morali dobro obuci, pohladno. Pogledao sam reklamu, hehe Hvala ti.

Imao sam dva. Jedan od 4 do 24 Nm, a drugi od 24 do nekih 200 Nm. Louis ima sve :) Sve sam naravno dotezao po preporukama iz servisne knjige. Na odredjene sarafe sam nanosio i Loctite ljepilo 243, kako to u knjizi pise. Na nekim mjestima je navodno trebalo i 2701, ali je BMW naknadno rekao da ipak ne treba.. Za vikend smo bas bili u Bad Aussee-u (poznajes teren), penjali se na 1500 metara nadmorske visine i fino radi.

@z ivan: Ogromna zgrada, 160 stanova, a Austrijanaca ima samo u tragovima..., nema tu ko reagovati. Čečeni zavirivali, interesovalo ih šta radim, jedan pored mene počeo mijenjati neki lezaj na prednjem točku svog skutera. Jedan crnac u prolazu zabrinuto mahnuo glavom i rek'o: "Ooo, fil arbajt". Žene sa kučićima me zaobilazile... Sve u svemu, dobro je prošlo. Sada sam ih navikao, sada mogu odraditi sezonski servis bez da se iko i okrene @jovan.v: Nadam se da će biti više sreće nego kod mene. Treba reagovati na vrijeme. Moram priznati da sam neke "manje" probleme sa kardanom primijetio već u aprilu (komadići metala u starom ulju), ali nisam ih ozbiljno shvatio...Prešao sam onda nekih 5-6 hiljada sa njim i to me umirilo, nisam ni razmišljao o tome više. Moja greška.

Vidim da sam vas sokirao sa slikom rasklopljenog motora. Nisam vam to trebao tako saopstiti, nego polako, na tenane, hehe. Sliku po sliku... Motor sam dobio 6. septembra, cetvrtak. I onda sam sa njim takvim otisao u prije isplaniranu nabavku alata i rezervnih dijelova (prije svega ulja, raznih potrebnih Loctitova za lijepljenje sarafa, te za sklapanje glave mjenjaca). U medjuvremenu mi je stigao i Staburags- poseban podmazivac za koji do neki dan nisam ni znao da postoji. Radovi su trajali tokom tri vikenda, sveukupno neka tri radna dana. I mogu vam reci, bas sam se nauzivao. Lijepo je otkriti cemu sluze neki kablovi, sta drze neki sarafi itd. Neke potpuno nepristupacne lezajeve i dijelove koje treba podmazati na svakih 60 hiljada kilometara vjerovatno nikada ne bih podmazao da nije bilo ovog kvara. Nazalost, motor je morao biti svo vrijeme napolju (osim poskidanih dijelova, koji su cekali "reunion" u podrumu). Pale su dvije kise, ali pokrio sam ga prekrivacem, tako da to nije bio problem. Srecom niko ga nije ni dirao, mada bio je poprilicno stabilan, cak i onako copav. Svaki saraf koji sam odvrnuo sam ako je ikako bilo moguce posle skidanja dijela odmah navratao ili na motor ili na sam dio. Tako da sam imao svega nekoliko sarafa koji su ostali u zajednickoj kutiji. To je sklapanje ucinilo mogucim. Sve vezice i putanje kablova sam fotografisao, inace ne bih imao posle pojma kuda da ih provucem. Literatura je bio BMW prirucnik od nekih 450 stranica i link koji sam postavio ovde. Bez te dvije stvari vjerovatno bih napravio vise stete nego koristi, ali sa njima i sa dozom srece, eto, sredjeno je. Da, uzeo sam rezervni dio preko ove stranice https://www.boonstraparts.com/. Dostava je ok, trajala je tri dana, a ima dijelova za razne motore. Sve u svemu zanimljivo i neplanirano iskustvo, ali potpuno svojstveno ovom nasem hobiju Na kraju, kada je sklopis i ponovo pokrenes, samo se jos vise vezes za tu skalameriju.

Drugari, motor ponovo vozi Preuzeo sam ga u ÖAMTCU, stigao je kako su i rekli nakon tri sesmice. Odlucio sam da ga sam sarafam ispred zgrade. Potrajalo je..., otidji malo na internet pa pogledaj, pa odvrni koji saraf, pa onda opet internet. Jest ga Svabo sklopio, alal mu vjera Prvo sam skinuo kardan, ali posto mi je u Francuskoj najvise zvrcalo u mjenjacu, morao sam i to provjeriti. Evo kako je to izgledalo prije skidanja mjenjaca. Mjenjac sam otvorio, provjerio koliko to ja znam, vizuelno, okretao, gledao lezajeve...nista neobicno, nista sto bih mijenjao u njemu. Tako sam ga i zatvorio i postavio nazad. Kardan je druga prica... Prvo je iz ulja poispadalo djelica metala. Malo se skupilo i na sarafu. Ovde se jasno vidi ostacenje, duz svih ovih donjih ivica: Ovaj je malo manje stradao, ali ipak nije ostao bez ostecenja... Nov kardan kosta 1300 evra. Ova dva zubcanika su nova 600 evra i treba ih znati i imati kako postaviti. Bas zato sto nisu lijepo nasjedali doslo je do ostecenja. Polovan kosta 200 evra..., pa eto vi zakljucite sami za sta sam se odlucio Sastavio sam ga prije tri dana. Kardan je super, guma se lijepo okrece pod rukom, nema otpora (sto je bio slucaj sa starim kardanom). Jedino sto u mjenjacu lupka, pa taman da pitam za misljenje nekoga iskusnoga. Kada ga stavim na centralne nogare i pustim da radi u leru, nema nista cudno. Kako idem u prvu i sve vecu brzinu, sve vise lupka u mjenjacu. Ali sve dok ne dajem gas. Cim dam gas, lupkanje nestaje. U voznji nema apsolitno nikakvih problema i zvukova, cim je guma opterecena. Moja pretpostavka je da zubi brzina lupkaju kada se uklope, jer zubi su mnogo manji od samih rupa u koje usjedaju. Dok je bio raskopljen testirao sam to i mogao sam i da vidim da je tako. Cim ima opterecenja to se ne desava jer su zubi brzine priljubljeni za svoje rupe i tiskaju ih naprije, bez slobodnog hoda. Sta vi mislite? Ako neko ima volje da testira na svom motoru, neka javi. I da, prilikom samog mijenjanja brzine nema nikakvih problema i zvukova. Uglavnom, uhvatismo zadnje zrake sunca veceras:

Nema druge Okin. Čekam da stigne pa da zasučem rukave. Čudno je biti bez motora... U međuvremenu gledam vrlo poučno štivo :) Ako nekoga interesuje, evo link.

Evo nas u Becu, stigosmo prije par sati. Mislim da smo preletili dio kojim smo prosli motorom. Cekamo sada njega da i on dodje sa odmora pa da pocne sarafanje. Jedva cekam :) Sto se kise tice, potpuno nas je masila. @sehrz javi se kada nabavis, pa da se provozemo

Da, pricamo o ÖAMTC-u. Imam samo motor i to dodatno osiguranje jeste Schitzbrief, koji kosta nekih 40€ vise. Mislim da nesto vise od toga austrijski savez ne nudi.

@Mitlar Dobra ideja, hehe. Cini mi se da je naglasak na onim rijecima u zagradi, kada se popravi. @Savan Koliko sam iscitao i kako su mi rekli, ne nudi. Nudi opciju rentanja jednog auta za povratak kuci, na 24 sata. Ma dobro je i ovo, odmor je koliko toliko spasen, a Portugal ce se nadam se jednom ispuniti. @el classico Rekose mi da automotosavez vozi motor ili u svoj parking ili u servis koji ja odaberem. Nece da ga voze na moju adresu. Prvo moram to vidjeti, a drugo treba naci garazu da ga drzim tako rasklopljenog dok ne stignu dijelovi koji su stradali. Javicu ovde bas sta sam napravio, ta informacija pripada ovom putopisu.

@Mitlar Hehe, bolje bi bilo da su kablovi smrdili Ali evo prilike da se upoznam sa sastavnim dijelovima kardana. Ako si i dalje musterija za БМЊ, javi se @nemo Ma da, sve je to OK. Kao sto ti rece, omatorio je.

Srijeda, 15.08.2018 Ovaj dio je bio napisan vec prije dva dana, ali mi nestade neta kada sam ga postavljao i sve mi se obrisa. Inace biste za desavanja saznali i prije. Budimo se, dobro se spavalo. Bice da zemlja nije bila mnogo kvrgava Tek sada vidimo gdje smo dosli i sta je oko nas. Sinoc je bio potpuni mrak. Kamp izgleda fino, ima male sportske terene, mini golf, restorancic. Nije na moru, sto mu utice na cijenu, ali je ipak pun. Sve vodi jedna porodica, pocev od bake i djeda, preko sinova, ako smo mi to dobro skontali. Prijatna, opustena atmosfera. Uz dorucak sklapamo plan za danas. Pirineji su blizu, vidjeli smo ih ispred nas. Da li ici ka njima, i preko njih do sjeverne Spanije nekim lokalnim putem? To bi bilo super, ali onda vrlo izvjeano ostajemo u Francuskoj jos jedan dan. Biramo autoput preko Tuluza, pa cemo u San Sebastijan. Nalazimo kamp u blizini, to ce nam biti krajnji cilj. Na pameti mi je oanj zvuk motora od sinoc koji ne smijem ignorisati. Milica dovrsava spremanje stvari, a ja cu napraviti par kilometara, da ga testiram. Prva, druga, treca, put je neravan te ionako sve vibrira, tesko je za procijeniti. Stajem kraj puta i stavljam ga na centralne nogare. Posto sam bez kofera, zadnji tocak mi je izdignut. Ubacim u prvu i pustim lagano kvacilo. Ruzan zvuk, preskace nesto, nesto drobi. Sagnem se, zvuk ide iz kardana. Probam tako i u drugoj, pa i u trecoj brzini, dam gas, smanjim, lupa stalno. Nema sta, otisao kardan... Ovako se dalje ne moze. Vratim se u kamp, pokazem i Milici, cuje i ona. Zovem austrijski moto savez, oni mi nude opciju sljepanja do prvog servisa. Moze, necu da rizkujem, da sam idem tamo. Nakon sat i po stize Francuz sa sljepom. Danas je praznik, moze ga samo odvesti u garazu, pa sutra u servis. Vidimo da cemo ovde ostati jos jedan dan. Kamp je najbolja opcija, mi ostajemo, rasklapamo ponovo sator, motor ode... Posle stize poziv iz Austrije. U garazi su potvrdili da je otisao kardan, ali ce moci biti popravljen u servisu. Lijepo zvuci, ali nisam preteran optimista, otkud njima bas svi potrebni dijelovi za model star 20 godina. Bice tu cekanja. Sinoc smo snimili u Narboni jednu samousluznu praonicu, koristimo dan da sredimo stavri, da se malo odmorimo. U kampu iznajmljujemo nasa nova prevozna sredstava. Cijena je- koliko god mi hocemo da damo Nasi su ovi desni. Presli smo sa kardana na lanac More je nekih 10 kilometara od naseg kampa. Nije nemoguce, krecemo i tamo i lagano, biciklisti kom stazom stizemo u Gruissan. Ni on nije bas na moru, ali tu je to. Plaza pjescana, a more 'ladno ko led. Osjeti se razlika izmedju Jadrana i Mediterana. Sa palaz se vracamo u Gruissan. Fin mali grad, sa skromnim ali dobrim nocnim zivotom. U centru svira Memphiss Blues de Toulouss (tako nekako). Njih trojica prave atmosferu kakvu jos nismo ni vidjeli ni culi. Imaju staru opremu, vracaju duh bluza, zvuce fenomenalno. Ostajemo do kraja, do ponoci. # Cetvrtak, 16.08.2018. Stizemo malo posle 9h u BMW-ov servis. Malo posle zuti kamioncic dovozi i motor. U servisu niko ne govori engleski. Niko do, zamislite, glavnog mehanicara. A on razvaljuje, ima britanski naglasak. Vauu, odzsevljeni smo. Mada ono sto ce nam reci i nisu dobre novosti. Treba mu tri sata da rastavi kardan, koje ima tek za dvije sedmice. A onda se ceka na dijelove. Nema nista od toga... Zovem austrijski moto savez i tek tada svhatam koju srecu imam sto sam uplatio standardni i dodatan paket. Organizovace prevoz motora za Graz. Bice za neke dvije-tri sedmice, ali dobro. Mi imamo placen smjesta do 50 evra za tri dana. Pokrivaju nam troskove taksija do 50 evra i placaju put nazad za Graz do 500 evra za nas dvoje... Clanstvo sam platio 80, dodatni paket 40 evra, godisnje. Slijedi glavni pitanje- a kako mozemo koristiti mi tih 500 evra. Je l' moze da malo svrljamo po Evropi za te pare? Moze Daj dan smo proveli i planiranju bastavka odmora. Vracamo se u kamp na jos dva dana, pa idemo u Narbonu, zatim cemo dana za Kan i tamo cemo biti sedam dana, pa onda avionom za Bec. Bilo je i nekih drugih opcija, da odemo do Porta, do Barselone, ali nije bilo bas prakticno za izvesti sa prevozom. Giramo ivako dalje, treba nam odmor bez mnogo trke i frke. Ostaje zal za Portugalom, za ovim sto se desili, ali dobro je sve to. Mogao je tocakk zablokirati na autoputu, pa sta bismo onda. Rastanak od motora koga smo ponovo fino natovarili: Sta je, tu je... Ovo je fotka iz servisa, sve sami noviteti, huh. Evo par alika iz Narbone, koju smo igrom prilika poprilicno lijepo upoznali. Ima se tu sta vidjeti, staro grad, katedrala, mostovi.. I tako, u skladu sa iducom fotkom, idemo dalje, snaci cemi se nekako Bitno je sada da je pivo hladno (ovo je imalo 9 posto alkohola). Hvala vam sto ste nas pratili i podrzavali!!! Nadam se da se vidimo na drumu uskoro

Sto se tice kampova, u Lidu smo bili u kampu Don Bosco. Blizu je mora, cijena 30 evra. U Vesimi kod Genove smo bili u Caravan Park, cijena 40 evra, ima i svoju plazu. U oba ova parka se tusiranje dodatno doplacuje. U Narboni smo ostali u kampu Les Floralys, cijena 17 evra. Najtisi, najprijatniji kamp od ova tri. Ali nije na moru. Da, to su pjesadinke. Malo sam ih doradjivao- otpao im djon, pa sam ga prikuckao Dobre su, sluze. Onu sajlu sam nabavio preko Amazona. Gumirana, jaka, dva metra duga. Cijena bi oko 10 evra. Dobra stvarcica, posluzila je u Nici. A telefona nema. Slabo Francuzi pricaju engleski, ne mozemo im preko telefona objasniti nista. Bili smo u policiji, zamolili policajca da nazove benzinsku stanicu. Dobio ih je, ali da im se kao javimo sutra... Onda se opet ne javljaju. I tako, kilavo to ide, mislim da necemo nista uspjeti napraviti. Ali vec je bio postar, steta samo slika i kontalata.

Prijedjeni put od utorak je ovde.

# Utorak, 14.08.2018 Restart u Nici je prijao. Budimo se odmorni, iako smo mogli jos dugo spavati. Sve na terasi je suvo, dan je suncan. Parking u Nici za motor se se ne placa (ili ce kazna tek da stigne na kucnu adresu, vidjecemo ) Sator i vrece smo ostavili zakacene na motor preko noci, sve je tu ostalo. Super. Ostavljamo motor napakovan i idemo u setnju. Ostaci izborne kampanje: Ispostavlja se da nam je soba u Nici bila ekstremno dobro pozicionirana, zbog toga i ona pjesacka zona ispred zgrade. Centar nam je pod nosom. Imaju odlicne fontane, koje svi koriste kao prvao osvjezenje. Roditelji dovode djecu tu i sjede bez brige. Dok fontane prscu, djeca vriste, zabava traje, ludilo je u zraku Kada ovi mlazovi smanje, djeca se umire i iscekuju novi pocetak. Sjede potpuno mirni, cackaju prstima rupe u koijima sada i nema vode... Onda zvekne voda ponovo, nastaje vriska, cika, guranje i tako Ovo se moze doruckovati u blizini mora. Tu sklapamo i plan za danas. Idemo u Provansu. Pa cemo onda na autoput pa do Narbonne. Tu smo nasli jedan kamp uz more. Dok sjedimo, konobar postavlja suncobran. Spagom koja visi na dvije strane suncobrana je zakacio Milicu po glavi i odmah se izvinjava- Escusamue mademoisel! Dzaba, mozemo se mi truditi, ali kada ti Franzus sastavi dvije rijeci, pa to je kao da ti je cijelu pjesmu posvetio. Milica nevjesto prikriva osmjeh Vozimo se nekih 20 kilometara autoputem, pa se kod Kana odvajamo za Grasse. Na tom dijelu autoputa mirisalo je kao u nekoj dobroj kuhinji. Nisam mogao da vjerujem da moze biti tako intenzivno. Mirisi drveca, trava, cvijeca i zacina, koje vjetar nosi i mijesa. Raj ca nos i pluca iako smo na autoputu! Brzo se stize do mjesta Grasse- poznate fabrike parfema se nalaze upravo ovdje. Svracamo u prvu, cisto da malo razgledamo i da se nauzivamo u mirisima. Svi originali se navodno smisljaju i prave u ovom mjestu. Ovde se cak i prodaju. Bez originalnih naljepnica kostaju znacajno manje. Oko 30 evra za 50ml. Fazon je samo uspjeti prepoznati ih. Slijedi nekih 100 km Provanse. Prvo jedan nesto vise naseljeni dio, pa zatim dobar asfalt sa mnogo lijepih krivina i motorista. Moram reci da smo Provansu zamisljali mnogo ljepsu nego ovo sto smo vidjeli. Istina, presli smo samo jedan mali dio, a i lavandi je vrijeme cvjetanja proslo. Ali dobro, fino smo se navozali po prirodi i relativno dobro asfaltu. Izlazimo na podosadan autoput. Pravimo pauzu oko 17h u nekom odmaralistu gdje se kunjiha vec uveliko pere. Proslo je vrijeme rucka. Franzuci imaji neki svoj sistem. Ppcinju da rade u 9h. Rade do 12h, pa onda pauza do 14h. Onda opet na posao do 19h. Tu nekada oko pauze je i rucak, posle jedes sto se nadje, sto je ostalo. Vozimo nekih 250 km u komadu, pa stajemo da sipamo gorivi i da se osvjezimo. Na tom dijelu puta od Marseja ka Narbinni vjetar je bas jako duvao. Samo smo se ljuljali. Izgleda da je to ovde normalna pojava. Ako nekada duva jace od ovoga, trebalo bi izbjegavati ovaj dio, bolje ici lokalnim putevima. Dok sipamo, staje i jedan 1200RT. Dobacuje nam na francuskom, pa onda na ekgleskom da nema boljeg motora od BMW. Prozborimo koju kada tip vec zna engleaki, sto je u Francuskoj cesto rijetkost. I tako dok sjedamo da odmorimo, trazimo Milicin telefon da pogledamo nesto na netu. Nema ga u jednoj jakni, nema ga u drugoj, nije u hlacama... Kaze Milica- znam gdje je. Ostao na prosloj benzinskoj stanici.. Shock, shock, shock! Treba voziti nazad jedno 250 km, pa onda da li cemo ga naci, pitanje je. Vec je oko 19:30h, nema sanse da se mozemo vratiti, ne mozemo se voziti jos dva-tri sata. Ne znamo ni koja je stanica tacno to bila. Vidim tipa sa BMW-om, jos je tu, znao oba jezika, mozda se moze nesto napraviti. Lociramo telefon preko googla, nalazimo benzinsku, nalazimo broj. On zove, niko se ne javlja. Francuska radna vremena, kao sto rekoh, nam nisu bas jasna. Tu je i francuska zandarmerija u jednom autu, pitamo i njih. Oni slijezu ramenima, neato im se bas i ne trudi oko necijeg telefona. Nema sta, ne koze se mnogo toga napraviti. Raspricamo se sa Jeremmy-em malo, ode za Spaniju sada, nije daleko, nekih sat vremena voznje. Razmijenimo brojeve, mozda se nekada i sretnemo. Brzo stizemo kod Narbonne, u mjesto koje se zove Grussini, ali vec je 21:15. Kamp u koji smo htjeli je pun. Nema mjesta ni za jedan sator. Drugi kamp isto pun. Auu. Pitamo u nekoj piceriji, kazu da mozemo u Narbonni nesto naci. Ok, idemo tamo. Usput gledamo neku livadu da se tu razbacimo, ali vec je mrak, ne znam ni po cemu bismo gazili. Nemamo Milicin telefon, pa ganjam net, da se ja prikacim negdje. Onda mi pade na pamet da na navigaciji mogu traziti smjestaje. Ukucam i stvarno mi izbaci par kampova. Prvi je 600 metara od nas, drugi dva kilometra, ima ih jos. Ispostavlja se da je prvi autokamp, nemas gdje klin zabosti.. Krenemo ka drugom, naidjemo na Ibis hotel. Ima soba za 80 evra. Hajde da vidimo sta je sa ovim drugim kampom, blizu je. Voznja kroz mrak i neke na prvi pogled cudne ulice. Nalazimo ulaz u kamp, nalazimo i recepciji, ima mjesta. Odlicno, raspakujemo se i ne pitamo koliko kosta, ne moze biti skupo, a vec je proslo 22h, nemamo sta vise traziti. I nije bilo skupo, 17 evra za dan. Bas smo ga uboli, hvala navigaciji. Dok smo se tako vozikali od kampa do kampa, a i na autoputu, ucinilo mi se da motor nesto stuca, da nekako cudno vibrira. Vidjecu sutra sta je, sada je red za spavanje.

Evo put koji smo presli taj dan.

Skols, ne to nije taj most. Taj koji se srusio je bio bas u Genovi, a ovo je dio autoputa nekih par kilometara posle Genove. Dva dana prije nego sto ce se srusiti, bi smo prosli blizu njega. Strasno je to sto se desilo tim ljudima... #Ponedeljak, 13.08.2018 Stize nenaruceno budjenje nesto prije 6h- grom je zveknuo negdje nedaleko od kampa. Ubrzo zatim slijedi i kisa. Kamp je budan, svi pospani zure da sakupe ves koji su sinoc okacilu i bjeze nazad u satore i kampkucice. Padalo je i grmilo tako jedno sat vremena... Od tog vremena sator se dobro drzao prvih deset minuta, a onda je pocelo da kapa i da ulazi sa strana. Ali dobro, nismo od secera, hrabro smo to podnijeli Nekim stvarima centrifuga bi dobro dosla. Pogled iz kampa na kucu-sator, a iznad autoput: Slijedi dorucak, zvijezda stola je italijanski Carnex. Odlucujemo se da krenemo mimo autoputa, da se siti nauzivamo i nadisemo uz maditeransku obalu. Oblaci se prevlace preko nas, pokoja kap kise doleti, ali nista strasno. Italija nas je navikla na kisu. Mjesta kroz koja prolazimo pravi mali vasari. Sve je sareno, lijepo i sredjeno kao za izlozbu. Redjaju se mjesta kroz koja se vozi oko 25 km/h, pa nenaseljeni dijelovi u kojima se potera malo brze i tako u krug. Neki pogledi nas ostavljaju bez daha. Kisa ponivo pocinje, pravimo pauzu nekom kaficu, u nekom mjestu uz more. Tocenje goriva i pauza u San Remu. Bukiramo smjestaj u Nici, necemo ganjati kampove, jer nam treba krevet i malo konkretniji odmor. Bez mnogo gledanja uzimam prvu najpovoljniju opciju na bookingu. Nismo imali snage i volje da zalazimo u San Remo, izvalili smo se u prvi park koji smo ugledali i malo odrijemali uz more. I kao da smo znali da ce nam trebati odmor. Sledeca tri sata slijedi luda voznja (bolje receno balansiranje i oponasanje vjestina lokalnih skuterasa). Ogromna guzva u svavkom mjestu u kojima zaglavljujeko po pola sata da bismo presli po dva kilometra. Vozi se izmedju auta. Siroki smo i ne mogu nas tek tako provuci, pa nekada idemo brze (8 km/h), nekada sporije (7,5 km/h). Lokalci voze skutere kao da su na autoputu, zabijaju se iza mene ako zaglavim, guraju se i prolaze dalje. Nema nikakve kulture voznje. I tako u oba pravca. Primijetio sam da je jedan tip prosao na nekom motoricu provlaceci se i iduci nam u susret. Nakon pola sata (i dalje smo u istoj ulici), vraca se nazad i obilazi nas. Nema sta, vjesti su. Cak se i autobusi guraju i jeedva izlaze na kraj. Zakacio sam se iza jednog GS-a i uspjeli smo izgurati par kilometara zajedno, skuteri koji su nam dolazili u susret su nam se ipak sklanjali. Dok stojimo, imamo vremena da slikamo praktucno postavljene kablove na benzinskoj. Gorivo se toci samo u kontrasmjeru Zaobilazeci uspio sam da zakacim dva auta. Srecom bilo je to samo sa vrecama za spavanje koje su prikacene na kofere i strcale su nesto vise negi koferi. Milica prikuplja statistiku i izvjestava o stanju zakacenih. Niti moze reci nemoj da zaobilazis, niti moze reci hajde, ne zna se sta je gore. U jednom trenutku vozim izmedju dvije kolone, po punoj liniji i vidim da cu zaobici karabinjere. Gotovo je sada, zaobilazim ih i stajem ispred njih, pravim se fin. Utome nalijece hrpa skutera koji bukvalno zaobilaze i jedni druge ako im se ne svidja kako se ovaj ispred provlaci, pa se i ja prikljucujem veseloj koloni. Dva puta nailazi hitna pod rotacijum, za nju mora biti mjesta po sredini puta. I tako..., uz mnogo srece i znoja prolazi taj bas gusto naseljen dio italijanske obale i stajemo pred Francusku da se fotkamo. Privremeno nabacujemo osmjehe Slijedi pauza u Monte Karlu. Stizemo u 8h ispred restorana Novaka Djokovica, da se malo vidimo, ispricamo sa njima. Nazalost, rade samo do 7. Sjedamo u pub odmah do Eqvite i mrdnemo po malo pivce. To je u stvari red nekih elitnih lokala. Znaci, dolaze porodice na veceru kojima vozaci otvaraju vrata. Ovi u pabu se samo zgledaju izmedju sebe i smijulje. Lako se uklapamo u drustvo u pabu Imam osjecaj da i u tom gradu pomalo vlada snobizam gdje bogati izigravaju manire, a ovi 'normalno bogati' mogu i po pivu i rock'n'roll-u. Milica primjecuje auto sa vilama, pa zatim se otvaraju vrata i mladom paru koji stizu u autu sa konjem. Dodaje da joj se cini da ni seljaka ne nedostaje, samo sto su se ovi ovde malo bolje snasli. Par fotkica iz Monte Karla: Ako se ne varam, dio staze Formule 1: Zaglavilo smo ovde i vise nego sto smo trebali. U sobu u Nici mozemo uci do 23h. Idemo autoputem, i brzo stizemo do grada. Zgrada gdje nam je hotel je u nekoj pjesackoj zoni. Kruzimo dva puta, nema sanse da pridjemo. Parkiramo sto je blize moguce i natovarimo se i pravo do zgrade pjeske. Zakljucano. Zvonimo, nista se ne desava. Treba nam broj smjestaja. Milicin telefon, preko koga smo bukirali, je prazan. Vec je proslo 22:40h. Prebacujemo kartice, jer ja imam bateriju, ali nemam internet... Ona se ne moze ulogovati u booking, treba joj google racun. Ma sou. Uspijevamo, zoveko tipa. Mrmlja engleski, kaze nismo dosli na vrijeme. Kako nismo, zovemo te prije 23h?! Objasnjavamo se sa njim dobrih 15 minuta. Na kraju kaze da dodjemo na neku drugu adresu... ili da se zalimo bookingu, bas ga briga sto ne znamo kako ide. Prekinu vezu. Ulazim u rezervaciju, kad tamo objasnjenje. Kljuc se nalazi u drugom hotelu, jedno 10 minuta pjeske odatle. Tamo treba doci do 23h. Sada je 23:15h. Milica ostaje uz stvari, a ja trkom u cizmama po kljuc. Ovaj menadzer sa kojim smo razgovarali je rako radniku da se hotel otvori, mozda cemo doci po kljuc. Uspijevamo sve, iskombinovati, veceras ipak spavamo na krevetu Stvari se suse na balkonu, sve se uparilo u koferima od jutrosnje kise. Pogled sa balkona: Odpsavacemo ujutru, bez zurbe, treba nam odmor. Vozili smo cijeli dan i presli oko 190 km!!! Autoputem bismo stigli za 2 sata. Kako opisati ovaj dan- mozda Milicinim rijecima: Slatka greska.

Odlicna ideja, to sam ovaj put previdio. Evo ga tura prvog dana. Drugi dan od Lida do Vesime kod Djenove. Materijala za posanje ima. Cim stignem, nastavljam da pisem.

#12.08.2018 Kazu da je jutro pametnije od veceri. Kod nas je sigurno bilo i toplije nego sinocna vecer, pogotovo kada se ustaje oko 10h (izabrali smo mjesto za sator u hladu ). Stoga se slazemo da ipak krenemo pravac Djenove preko autostrade. Dorucak na satorskom pragu je najukusniji. Krecemo lagano i vozimo jedno pola sata po lokalnom putu. Pored puta svo vrijeme prolazi kanal, u kome se seperi po koja jahtica. Imaju svoj put, niko nikoga ne dira. Mislim da ovim putevima mogu i do Venezije. Slijedi autoput, temperatura skace, postaje vrelo. Razmisljamo da do Piacence vozimo autoputem, a onda lokalnim do Genove preko nekih brda. Do Piacence rekao bih nista ne propustamo, sve je ravnica do tamo. Na autoputu tri trake, ali je ipak guzva. Stajemo oko 14h nakon nekih 150 km, da se malo osvjezimo, na jedno petnaes minuta. Medjutim, tu nam se stvari malko komplikuje- vrlo nam je vruca, htjeli bismo sto prije stici do Genove, htjeli bismo se okupati veceras. Sa druge strane htjeli bismo i lokalcem preko Piacenze, jer je autoput baas dosadan. I dodatno, poa nemamo gdje da spavamo, kamp ili neka soba. Cijene postaju paprenije sto smo blize plazi, a nema smisla bas ni ostati jedno 30 km od mora u nekim brdima. Eh, treba poslagati prioritete. Smislajmo opcije: U tome primijetimo da nam je klima u lokalu bas prijala, ostali sko dva sata!! Ok, idemo dalje autoputem, stizemo za dva sata do obale, ostavljamo Genovu par kilometara iza nas, da ne zaglavimo, pa cemo se snalaziti za smjestaj. Rekao sam da je autostrada dosadna?! Nema snase. Svaki nadvoznjak je sticajem vremenskih (ne)prilika imao svoju spontanu motorijadu Mali se i dremnulo. Nakon nekih dobrih pola sata nastavljamo dalje. Odvajamo se za Genovu i igrom prilika izbjegavamo jos jednu slicnu mini oluju. Redovi tunela nagovjestavaju spustanje ka moru i Genovu u blizini. Sunce, sijenke planina, more ispod nas..., sve se uklapa u savrsene slike koje promicu. Ligurija nam lezi pod nogama. Spustamo se do mora, pa onda navigacijom uz brdo (pojma nemam zasto), sve uzizim i uzim putem do kraja. Nema dalje, iapred nas kozija staza. Vratimo se malo, pauza kod neke crkve, kojoj sat kasni tacno sat i po!! Prilaze nam dvije djevojke, znaju engleski, sto je za ova dva dana u Italiji prava rijetkost. Izgledamo im izgubljeno Dobijamo upustvo kako do hotela koji je na selu. Pratimo ih do jednog dijela, rastajemo se uzvdrugarakw pozdrave. Jedna je mjestanka, druga je iz Frankfurta. Upoznale se u Londonu... Svijet je mali kada si mlad. Hotel nam se ne svidja, daleko od svega. Vozimo nazad ka moru, i nadamo se da cemo naci Milicinu rukavicu- ispala negdje. Nakon pet kilometara, eto je na sred puta, nedirnuta. Ovo iznad je autoput. Vozimo uz obalu ka zapadu. Evo ga kamp, uz more. Sredjen, gotivan, a mi umorni da trazimo nesto bolje, uzimamo. Vec je kasno, oko 21h, umor stigao. Stizemi nekako i malo prije ponoci na privatnu plazu kampa, na koju se ulazi sa propusnicom. Tek tu se smirujemo, opustamo. Dan je bio dug i kako smo i predvidjeli, jedan od napornijih. Ali uspjeli smo preakociti dio Italije koji nas (ovaj put) ne zanima. Budjenje na jednom moru, lijeganje na drugom Lijep osjecaj. Genova kao da gori u daljini: Iza nas je nekih 480 km.

#12.08.2018 Sinoc sam napisao post, ali vidim jutros da nije otislo. Postavljam ga zato sada: Hvala vam za javljanje, hvala za podrsku. Drago mi je da ste vec tu od prvog dana Sto ce suncanja tice uzeli smo kremu sa najjacim faktor, a majice na V-izrez ne nosimo vise na put Elem.... krenusmo danas oko 12h. Lagano do Klagenfurta, autoputem, i onda pauzica na Wortersseu. Mi onako u odijelima medju golim tijelima na travnatoj plazi Austrijanci nemaju more, ali zato imaju svoja jezera. Brzo nastavljamo dalje, ali vrijeme se kvari, vozimo po juznim Alpama. Oblaci su se navukli na vrhove planina, kisa samo sto nije pocela. Kod Villacha se provlacimo bez oblacenja kisnog odijela, jer igrom slucaja nas obilaze ogromni crni oblaci. Brzo ulazimo u Italiju, silazak sa autoputa kod prvog mjesta, Tarvisio, cini mi se. E tu sastavi kisa kao iz kabla. Oblacimo kisna odijela. Ovo je skijaski kraj, kada ne pada snijeg, aman moram barem kisa. Vozimo dalje mimo autoputa. Neki plan je bio otici do Verone, ali kada smo skontali da cemo proci na 20 minuta od Jadrana, odluka je jednoglasna - Lido di Jesolo. I tako..., padala je kisa jos jedno sat vremena. Odijela su izdrzala, to je bitno. Gorivo u Italiji je znacajno skupnje nego u Austriji. U Austriji je 1,25, a u Italiji sipamo za 1,60. I to je kao dobra cijena. A Italijani kao da su sa svakom tablom ogranicenja od 50 na sat dobili i po jedan radar gratis. Prepuno je radara. Sreceom navigacija ih sve pravovremeno prijavljuje. Stizemo do Lida, dalje pratimo znakove za prvi kamp na vidiki. Nalazimo jedan, 100 metara od plaze, pun je, ali ima mjesta za jedan bajkeraki sator Samo da vjetra ne bude, hehe. Idemo na plazu, pijesak pod nogamo, slana voda, talascici...sto utisaka u jednom momentu. Graz vec izgleda svjetlosnim godinama daleko. Uzivamo u hladnom pivu, i sklapamo plan za sutra. Probacemo do Djenove, mimo autoputa, pa vidjecemo. Bez pritiska, pa dokle se stigne. Inace, osjetim da je motor tezi nego ikada do sada. Fino smo ga natovarili. Danas smo presli 394 km..