Ja sam sada dosao kuci. Preskocio sam druzenje u restoranu zbog obaveza.
Sta reci, dok smo isli ka Sremcici, srce puno... hoce da pukne.
Docekali su nas kao rodjene. Gledajuci decu tamo, stvarno me tuga uhvatila, opet, svi mi koji smo dosli sigurno smo ulepsali dan tim malisanima.
Bez skrivene namere, otvorenog srca.
Drugari, svaka cast.
Ima par slika, uploadovacu ih posle.
Mene savatali da dam izjavu... Ja kada se brukam, brukam se u fullu.