Ne znam kako poceti ovo pisanje a da ipak ne ulazi u bas standardne uvode, a da ipak ne prevarim citaoca, tj. navedem ga na misao da ce ovo biti jedan ozbiljan, opsiran, evropski putopis poput velikih putnika i putopisaca sa ovog foruma. Tako da je mozda najbolje da ovo bude „uvod“ i sto pre predjemo na stvar.
Jedan pametan, ujedno i iskusan putnik je ovde izlozio definiciju pakovanja, koja se svodi na to da se pakovali 7 dana, 7 sati ili sat, stvar se svodi na to da cemo svakako uvek nesto zaboraviti, manje ili vise neophodno, i uvek poneti sa sobom nesto sto ce netaknuto obilaziti sva mesta koja smo sami resili da vidimo, sa cime se upotpunosti slazem. Znajuci to, pakovanje ostavljam za noc ili jutro pred polazak, dok svoju nezniju polovinu pustam da se sama izbori sa jednim koferom i stvarima koje odokativno, fizicki, matematicki ne mogu stati u tri, ali vremena ima, formula mozda na googlu i neka se bori. Najveci problem svima je predstavljala pegla, koju svi mi ovde dobro znamo da nema ni potrebe, ni mesta, ni sanse da se ponese ali iz njenog ugla to je sprava bez koje zivot nema nikakvog smisla. Bilans na kraju, svakako pegle bez. Za sve je bilo potrebno malo vise nerava jer joj je ovo prvi motor, prvo pakovanje, prvo putovanje, prva kaciga…