Jump to content

Moto Zajednica

Ćale

Članovi
  • Broj tema i poruka

    796
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Sve što je postavio član: Ćale

  1. Opet nešto novo i ekstra dobro iz komšiluka. Posebno mi se sviđa jer nije zverka napucana preko 200 konja nego negde baš taman. Ufff .... Baby Panigale. "Novi 959" New Panigale V2: High Performance, Red Essence | Ducati WWW.DUCATI.COM New name, new Design, sophisticated electronics, thanks to a more comfortable rider seat and the suspension set-up, offers better yet safer sports performance. Discover the new Ducati...
  2. Hej, ćao! Hvala ti za ovaj putopis. Ako ti je već prvi tako dobar, kakvi su tek ovi što još stižu ... Super! I još jednom da ti kažem da mi je jako drago što smo se upoznali. Bujrum kad god ti se krene na sunačnu stranu Alpi
  3. Slavko, druže. Ne javljaš se na telefon. Jesil’ promenio broj il već punom silom čačkaš po Benelliju?
  4. Al ukus ti je za deset
  5. Ćale

    Đir do Kopra

    Super. Ne zaboravi da podeliš i kulinarički deo
  6. Zna biti mučno, još posebno sad kad su dani kraći. Svakako bi predložio da se raspolovi. Al ovisi i od kondicije.
  7. Svaka čast na ekspertnom izvlačenju iz te situacije i hvala Bogu da ste obojica dobro prošli. @Ljudi, fokus na drum! Ne "čačkajte". Sa srećom!
  8. Hvala bato Lepo ste nam "očistili put", nema šta. PS: namesti datum na fotoaparatu Ili ti je to stvarno iz januara?
  9. Pusti Mile Rešiće to univerzum
  10. Pavle, koliko znam imaš "frišku" fotografiju živog radara - presretača
  11. Evo, sa Pavlom se pre pola sata vratismo opet od Dinka. Bili u proveri i šta jest, jest. Škampi još uvek top, dok je i skuša bila extra. Ali nemoj da zaboraviš Restoran Marin kod rotora za Murter. Ako se gde staje na pečenje, to je tamo. Super ti je ideja i bravo na volji.
  12. Kao što vidiš, učim od iskusnijih Sve je dobro dok se mezetliči.
  13. Ali samo da se ko ne prepadne “slabijeg kvaliteta” puta. Prolazno je i za sportake, znači nije neki off-road tako da Pavlova preporuka je skroz na mestu za sve “klase”. Super alternativa
  14. A sada istina: Naravno bila je potrebna interventna provera i razčišćavanje te fame oko kalamara i škampi, da se na neki način zaokruži i kulinarički deo tog putopisa. Nažalost Sandi bio je u obavezama i nije bio u prilici da se nam pridruži. Počinje kao vic a nije. Skupili se Nemac, Japanac i Italijan. Krenuše oni ranim jutrom prema Jadranu da dođu stvari do dna. I došli su. Naručili školjke i škampe i nešto "malo" rujnog. Škampi su vrh i to je to. Gotova priča. Nauk priče: Kod Dinka se ide na škampe. A na povratku kući, stajemo da "se prekrstimo" ispred čuvenog obeležja ali nekome se izgleda svidelo do bola pa ga uzeo kao trofeju. Ali džaba. Vadi Pavle novoga, brzinom John Waynea i lepi ga na odabrano mesto. Vratili se kući u kasne čase, pomireni da je fama oko škampi proverena i Jadranka još uvek u top formi.
  15. Izvan naselja nema ih po banderama. A što se tiče zamaskiranja tablica, ... ma, ne bih da ulazim u tu priču. Bar ne u putopisu Hvala.
  16. Dobio je on svoje ...
  17. Ah, da ... Da ne zaboravim. Momački smo izdurali ovaj put. Skoro pa da se i ne vidi. Prvi dan: Poslednji dan: Posle ručka sve se vratilo u normalu.
  18. Google Maps WWW.GOOGLE.COM Find local businesses, view maps and get driving directions in Google Maps. Prijatno
  19. Da ne bude nesporazuma. Meni je srpski/hrvatski/bosanski jezik materni iako sam tu od rodjenja i u tom smislu nije mi stran ali mi je gramatika nešto dalje jer je nisam učio u školi pa zbog toga nije 100% bez greške ali verujem da ste i sa tim “promašajima” skontali sve što sam hteo da podelim sa vama u tom putopisu. Već fotografije su dosta da se vidi da nam je bilo extra Hvala za lepe reči.
  20. Ako su lagali mene, lažem i ja vas Znači Pavle, znamo šta nam je činiti
  21. E sada možemo bezbrižno kući. Skoro bezbrižno. Naime počeo neki kišurak i brzine se smanjuju. Stajemo na kafici u marini u Novom Vinodolskom, popijemo kafu, gledamo kako izbija neki friški požar u gradu i za nekoliko trenutaka odaziva se vatrogasna ekipa. Ništa spektakularno, hvala Bogu. Posavetujemo se sa ekipom iz Slovenije koja je motorima sa severa prošla kroz kišu. Predlažu kišnjake i opreznu vožnju. Poslušamo mi njih, navučemo nase kišnjake i lagano prema Rijeci. Jeste, pralo nas je dobro jedno vreme. Na obilaznici oko Rijeke stajemo na benzinskoj pumpi gde opet navlačimo gumene rukavice i šta nam je još ostalo od kišne opreme. Na pumpi je puno policije u punoj bojnoj. Zamolim jednog da mi pomogne oko navlačenja gumene rukavice i pitam u čemu je stvar. Nogomet, to jest fudbal. Aha, ok onda. Samo da nije neko žešće sranje jer bih ja do ručka da budem kući. Naglasak na ručak. Uglavnom nastavljamo prema kući, u Sloveniji izdinstani skidamo kišnjake i po suncu se kao Ewan McGregor i Charley Boorman ponosno vraćamo svojim kućama. Stajemo još na lokalnoj pumpi, zamolimo simpatičnu konobaricu za fotografiju, prijateljski se zagrlimo (ne sa konobaricom) i čestitamo te zahvalimo jedno drugom za ovo pofočkanje i dobro završenu avanturu. Slažemo se oboje da nam je bilo extra. Da se nismo gubili i da u principu nismo imali ama baš nikakvih sranja nit na putu nit međusobno nit ikako. Da smo fenomenalno funkcionisali jedan s drugim, bolje se upoznali i da smo oboje ostvarili neki svoj cilj iz »bucket lista«. Popijemo po piće za Bogove koji su nas čuvali i za sve one koji su nam poželeli srećan put i za sve one koji su nam taj put stvorili nezaboravnim. Posle 2.867,8 kilometara zahvalno i prijateljski udarimo rukavicu u rukavicu i odjašemo svak svome domu. Dugo je prošlo od doručka a i nevreme samo što nije. »Pofočk« uspeo. Sandi, HVALA Tast'r! Car si! Kam že naslednjič? S tabo povsod na moto turo. Itak. Yes, Yes »Gospodaru ključa« je predata trofeja. @nemo Spasibo i udači. I hvala Vama na čitanju ove avanture. Nadam se da vam se svidelo. Srećno na drumovima i izvan njih!
  22. Ujutro krenemo na put bez doručka u apartmanu. Stajemo do jedne pekare uz drum, uzmemo po baš bedan burek i deremo dalje. E sada počeo sam da zapažam sve one radare po banderama koje sam očito propustio dok smo se vozili prema jugu. Ljudi moji, pa toga ima koliko hoćeš i koliko nećeš. Umesto da gledam pred sebe ja 79% vremena u naselju gledam gore po banderama. Ako je to korak ka većoj bezbednosti onda ne znam. Tešim i lažem sam sebe da sam u pravu ja a ne »stručnjaci« . Uz čik pauze sa Sandijem počeli smo da politizujemo da li uopšte još ima smisla imati motor i kako uopšte voziti po magistrali a da se kući vratiš bez razglednice. Bili smo saglasni u tome da u tome nema smisla i da je sve bez veze i kako ćemo kući čekati plava pisma sa sličicama naših motora. I zaključili u stilu: »Šta jest, jest. Nemamo sad šta.« I ovaj put muški dalje dobrim ritmom. Jedna od stvari koje sam si dao u »bucket list« jeste stati na kalamare kod Dinka u Paklenici. U ovim našim slovenskim područjima to je kao neki sport da se motorom skokne do Dinka na kalamare i isti dan vrati nazad. Pa rekoh ajde da vidim u čemu je fol. Stigosmo mi tamo dosta rano dopodne. Ljudi piju neke kafe, niko ne jede. Pa naravno kad se kuvar verovatno još nije ni probudio a ja danas jeo tek jednom. Svim svojim šarmom, veštinama i pomoću pozitivne karme ja ljubazno pitam konobara ako bi ikako moglo da se spremi porciju čuvenih kalamara? Proveri on nešto u kuhinji, vraća se za minut i obraduje me kao malo dete. Sandi naruči jaja. Pojedemo mi taj doručak broj 2. Mislim da je u tim kalamarima više priča oko razloga da iz Ljubljane skokneš na tu perfektnu motorističku dionicu sa nekom simpatičnom destinacijom nego u samim kalamarima, koje iskreno nisu bili višak neke kuvarske veštine ali sasvim pristojni. Još malo pa smo kući.
  23. Tako umorni raspakujemo se, opet upicanimo i spustimo peške dole do grada na neku večericu i šetnju uz Jadransko plavo. Pojeli smo baš po jadnu picu, koja nije bila vredna svojih para. Posle večerice i piva kratka šetnja do groblja iznad Primoštena odkud je jedan najlepših pogleda na zalazak sunca na Jadranu. Bar koliko sam ja već bio doživeo a tako kažu i neki iskusniji »putnici«. Ima ih i tu na forumu Stvarno je predivno i skoro smo uhvatili još poslednje zrake sunca koje je za taj dan odradilo svoje iznad jadrana. Skoro. Opalimo po koju fotografiju i skontam da me privesak na ključevima od apartmana asocijira na nekoga. Svi vi ovde prepoznajete tu ribicu pa sad to prevedite u »nick« i sve će vam biti jasno . Pomišljam da se sad slučajno nekim slučajem možda u apartmanu ne kriju flumasteri za gurtne ili su možda čak to pravi ključevi koje treba da prenesem gospodaru ključa? Ma nisu. To mi sigurno u glavu udaraju one gljive sa jadne pice pa smišljam gluposti. Posle kraće šetnje stali smo još na pumpi gde smo uzeli još nešto malo pića, pozdravili devojku koja je završavala svoju drugu smenu i prošetali se do »naše« terase na poslednje veče ove avanture. Preletimo na kratko doživljaje koji su nam se desili do sada i siti legnemo na odmor.
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja