Svaki dan idem na posao i vraćam se preko Brankovog mosta, uvek se pomolim Bogu pre nego krenem u "borbu" sa bezobraznim vozačima automobila. Izgleda im je najveće zadovoljstvo da dok pričaju mobilnim telefonom, prođu pored mene na 10 cm i još sviraju da im se sklonim....samo ne znam gde, možda u Savu?? A o brzom preticanju i naglom kočenju ispred mene da i ne govorim....
Stvarno, shvatam momka koji je trčao za automobilom koji ih je srušio, sa takvim adrenalinom ne daj Bože da ga je stigao....
Želim im brz oporavak.