Klap, klap, klap!
Svaka ti pjevala.
Pozdravljam i ja skoro uvek, blicnem, svirnem, mahnem rukom, klimnem glavom, ustanem i naklonim se i uopšte me nije briga ako mi neko ne otpozdravi, to govori o njemu a ne o meni...i nek ispadnem budala što vidim skuteraša na avalskom drumu, čuči pored motora i nešto gleda...prikočim, stanem, pitam da li treba nešto a čovek mi reče: "Ma stao sam da popušim cigaru u miru a ti si već treći na tim jakim motorima što staje i pita da li nešto treba. Ne može čovek na miru da popuši cigaru, samo me cimate..." ;D Eto i takvih doživljaja ima.
Izgleda da mi stariji ne jurimo kroz život, dišemo punim plućima, gledamo svet oko sebe i pre ćemo se pocepati nego što ćemo se odreći romantike i požrtvovanja.