Čitanje sam započeo istog onog dana kada si i ti započeo pisanje na ovim stranicama, ali nekako odustadoh da prozborim koju čuvajući prave reči za nešto više teksta ili neku dalju epizodu. Upravo na taj način, ne pisanjem (ne praćenjem) i sebe uskrati ekskluzive i opijanja mirisom sveže oštampanog lista, koji tako dobro miriše samo onog dana kada po prvi put ispucali plafon mašinske sobe jedne štamparije zameni nebom. Tu strast čitanja pre svih, jedino su između sebe delili prodavci dnevnih novina koji su prve vesti hvatali još po mraku na zadnjim utovarnim vratima novinskih kuća, naslonjeni na zid, čitajući probne primerke dok se pravi ozbiljni tiraž tek štampao.
Ili jednostavnije , žao mi je što nisam stajao u redu budnih i strpljivih, jer jednom se ovakvo delo prati od svojih prvih slapova ka svom ozbiljnom toku i beskrajno širokoj delti.
Ili još jednostavnije, kako bre omaših ovu putopisčinu.
Hvala druže Alkose!
PS. Ne zamerite na ovih par rečenica, ali ovaj ozbiljan tekst mi otvori diznu.