Za subotu sam odlučio da idem na vrh Plješevice pa nakon toga na Plitvička jezera. Uspon na Plješevicu je bio sam po sebi izazov jer je čitavo područje minirano. Sami vrh planine se nalazi u BIH na 1.657 mnv. Trek sam pripremio ranije pošto nisam htio da lutam i ne daj Bože upadnem negdje u minsko polje... Spremio sam i pasoš, kao i broj od prijatelja iz Korenice koji radi u policiji ako me slučajno gore zaustavi granična policija i napravi neki problem. Ali uglavnom sam računao ako me zaustave gore da idem na priču da sam turista iz Banja Luke i da nisam znao da ne mogu gore itd., uglavnom se pravim lud i to obično upali... Do vrha ima ukupno 12km makadama i poprilično je blag uspon u kojem sam maksimalno uživao... Pogleda na Korenicu. Bunkeri i radar. Pogleda na Bihać. Dom na Plješevici. Gore je bilo poprilično hladno i vjetrovito, ali dan je bio savršen za slikanje jer su oblaci bili nisko. Na slikama se mogu vidjeti vojni objekti i sa druge strane je tv toranj. Još jedan vrh osvojen iz rubrike motoplaninarenja! Nisam se dugo zadržavao gore da me ne nađe granična policija, jer sam prošao par tabli na kojima je pisalo da je strogo zabranje prilaz i da je to državna granica, a da ne pričam o tablama PAZI MINE! Spustio sam se dole i nastavio dalje prema Plitvicama. Skrenuo sam prema mjestu Vrhovine pa dalje za selo Plitvički Leskovac. Računao sam da je moguće da naiđem na kakvu rampu gdje je zabranjen prolaz ili rendžere jer je to isto bio dio nacionalnog parka, ali išao sam pa šta bude. Plitvički Ljeskovac Dalje ulazim u gustu šumu sa visokim stablima i jedan dio puta se vozim uz jezero, što je bila čista uživancija kao što se može vidjeti na slikama... Pogleda na Plitvička jezera sa vidikovca. Dalje se spuštam u selo Plitvice, svraćam kod prijatelja na piće u mjesto Jezerce i nakon toga vraćam se u Korenicu. Bilo je tek 13h kada sam se vratio, a pošto sam trebao u nedjelju da idem za Zagreb kod Stjepana, pa da se provozamo malo i tamo odlučio sam da krenem ipak dan ranije jer sam imao viška vremena. Ova opcija da idem za Zagreb dan ranije je svakako bila bolja jer sam treba u nedjelju veče da se vratim za BL. Popakujem stvari, zatvorim vodu, sve zaključam i taman da krenem kad eto komšije zove na ručak. Sve se nećkam i hoću da krenem ali pošto je komšija taman skidao janje sa ražnja jednostavno nisam mogao da odbijem... Nakon janjeta krećem punog stomaka za Zagreb sa osmjehom na licu. Svratim se na pumpu u Korenicu da natočim gorivo i uslikam ovaj zanimljivi kompresor. Inina pumpa u Korenici. U Zagreb sam stigao oko 18h laganim tempom. Moj domaćin Stjepan još nije stigao kući sa Krka, pa sam na kraju završio sa drugarima koje sam upoznao ove godine kod nas na Enguru 4, inače odlični momci i veliki zaljubljenici u extremne sportove, motore i prirodu. Katedrala u Zagrebu Moja malenkost, Marko i Perica Nakon klope i par piva preuzimam od Perice progresivne opruge koje mi je naručio u Zagrebu kod jednog majstora za samo 30eura, inače prekopirane orginalne hyperpro progresivne opruga za teneru, koje obojica imaju na svojim motorima i prezadovoljni su. Drugar Stjepan (zovu ga IRUD) kod koga sam trebao prespavati stigao je nekada oko 20h u Zagreb. Našli smo se na pola puta i otišli da ostavimo motore kod njega u garažu i odmah stvari da pripremimo za sutrašnju vožnju. On vozi TTR 600 i stroma, a u dupetu ima jako puno kilometara za svoje godine, inače sjajan momak. Upoznali smo se prije par godina kada je dolazio kod nas u BL i od tada smo u kontaktu. Inače vozi kao luđak i jako je teško da ga neko može stići na offroadu. Plan za sutra je bio da se provozamo malo po Sljemenu, čisto onako turistički da odem gore jer nikada nisam bio, malo da se uslikamo i da se ne zablatim puno jer sam isti dan morao da idem kući za BL. Još jedan od razloga je bio to da nisam na teneri uradio crash barove pa sam generalno izbjegavao teški offroad dok to ne riješim kod majstora Sebe. On je naravno rekao da ništa ne brinem i da idemo sutra lagano da se provozamo, no međutim... Poznavajući Iruda ja sam znao da je to šuplja priča, da neće biti tako i da će me uvali u najgore moguće blato da dušu ispustim zajedno sa motorom... i naravno tako je i bilo...

Petak jutro ustajanje lagano oko 9h, dan je bio savršen za vožnju, tu i tamo po koji oblačić ali uglavnom sunčano uz malo bure koja je dodavala sa Velebita ali ništa zabrinjavajuće. Skočim do grada na kafu, pa do marketa po argetu i pola litre vode, upalim trek koji sam nacrtao još u Banja Luci i odmah iz Korenice smotam lijevo prema Plješevici do Koreničkog Ponora. To je mjesto je jako zanimljivo i nikada do sada nisam čuo da neko priča o tome dole, ja sam to slučajno našao na google mapi dok sam crtao trek, tačnije bila je neka crna fleka na sred zelene livade. Na tom mjestu potok Matica iz kojeg Korenica vuče pitku vodu nestaje pod zemljom ispod Plješevice i navodno izvire sa druge strane u Bosni, a to je rijeka Klokot na čijem izvoru sam bio dan ranije Korenički ponor. E pošto sam došao do ponora Matice, onda sam moram i da skočim to vrela i opalim jednu fotku, ali naravno drugi dan. Vrelo Koreničko. Po treku je trebao da se vratim nazad na asfalt ali sam nastavio dalje nekim mali ucrtanim putićem koji sam vidio na gps-u, malo sam bio skeptičan jer je od početka put poprilično bio uzak i blatnjav ali na kraju je super ispalo jer je to bila mbt staza i taman sam skratio put da ne idem okolo asfaltom. Malo šume i makadama pa izlazim na vrhunski asfalt prema Frkašiću i nastavljam dalje prema Dnopolju preko prevoja sa puno serpentina i penjem se na 1.150 mnv, osjetim da mi se prsti lede i sjetim se da nisam ponio deblje rukavice ali to mi ne kvari raspoloženje već sa osmjehom na licu spuštam se u Dnopolje, dolazim u Donji Lapac i skrećem lijevo prema Nebljusima. Frkašić Prije Nebljusa skrećem desno i spuštam se do Une na Štrbački buk! Spustanje do buka traje nekih 10min, pola puta je asfalt a pola makadam fini koji može proći svaki motor, tako da ako vas put nanese na ovu stranu sa bilo kojim motorićem obavezno svratite. Štrbački buk. Uz buk se nalaze staze, klupe, jako puno cvjeća, lampioni itd. sve je bilo uredno i čisto. Kasnije iz priče sam čuo da je neko to uzeo pod zakup. Sa druge strane također se može doći iz pravca Martin Broda nizvodno uz Unu prema mjestu Doljani. Zadržao sam se nekih 15, 20min i vraćam se istim putem, fini makaram uzbrdo i pun gas Vraćam se nazad prema Doljem Lapcu i nastavljam prema Zaklopači i dalje u mjesto Srb. Donji Lapac Na pola puta po treku skrećem na offroad i odmah sam naletio na veliko stado ovaca, mislio sam da slikam, ali sam odustao jer mi je samo u glavi bilo kako će iz stada da ispadne šarplaninac, ali srećom nije. Otvoreno prostranstvo, makada i samoo gas. Dolazim u selo prije Srba po imenu Donja Suvaja i tu skrećem prema vrelu Une. Motorom nisam mogao do tamo, a tu gdje sam parkirao nije bilo žive duše, pa sam ruksak sa nekih 20kg alata morao da ponesem sa sobom... Do izvora sam dušu ispustio jer se ide uzbrdo stazom i poprilično strmim stepenicama... Uz malo truda stižem tamo i vjerujte da se isplatilo. Mir, tišina, nigdje nikoga, scena kao iz filmova. Opalio sam par fotki, smlatio onu kokošiju argetu, napio se hladne izvorske vode, natočio flašicu za ponijeti i gas nazad. Vrelo Une. Vraćam se do motora, vežem glupi alat i nastavljam asfaltom kroz Srb prema selu Kupirovo i dalje prema Gračacu. Nakon ovog pravca sam trebao da skrenem prema Gračacu i preko Udbine i Jošana da se vratim u Korenicu, međutim cesta je bila zatvorena i nisam mogao dalje, ne znam i kojeg razloga... Da produžim dalje prema Kninu daleko je i uhvatio bi me mrak, tako da sam morao istim putem da se vratim kući. Požurio sam nazad jer je već temperatura poprilično pala kako je sunce počelo da zalazi, a ja u kineskim tankim rukavicama. Malo mi je bilo krivo što nisam završio taj krug ali opet napravio sam dobru turicu od nekih 200km i bio sam više nego zadovoljan, a sutra je novi dan...

Pozdrav drug, radi se o redovnom skidanju auspuha i olakšavanju motora, pogotovo kod tipa vozača što voze offroad, jer je tenera poprilično teška, oko 205 kg sa svim tečnostima, pa je onda svaka kila manjka dobrodošla... A što se tiče dva auspuha orginalna koja se vide na teneri to je samo varka, ona ima samo jedan veliki i teški lonac sa plastikama sa obe strane pa to kao izgleda da su dva topa, ali kada pogledaš ispod ono prc. Također zvuk je iritantan za 660 ccm i jedan cilindar, jer sve što se čuje preko 60km/h je lanac a kasnije ništa osim vjetra. Slike u prilog... Unutra je i katalizator i težak je ko đule! E sada što se tiče simetrije na drugu stranu ide tuba za alat koja će super doći da ne vucaram alat po torbama svaki put. Ovako nekako bi to trebalo da izgleda :-)

Hvala Radovane!

Četvrtak, završio sam sa poslom ranije i trk kući navučem opremu i sjedam na šarca i pravac Korenica. Krenuo sam iz BL oko 15h i preko Prijedora, Novo Grada, Bihaća do GP Izačić pa u Korenicu, ukupno sam imao laganih 180km. Relativno sam brzo stigao uz dve pauze i to kod skretanja za Cazin na janjetinu kod Seje, jedno 300g odmah i 300g sa ponijeti i na izvoru rijeke Klokot ispod Plješevice sa bosanske strane do Bihaća. Uvijek vruća janjetina i rijetko kada na putu za Korenicu prođem a da ne stanem i barem malo rebara pojedem Kanjon Une prije Bihaća... Izvor Klokota. Prelazim granični prelaz Izačić i stižem u Korenicu pred mraka, dolazim pred kuću a tamo nikoga, pusto, nema bake da me dočeka... Ne znam kako ovo da opišem ali od kada znam za sebe, ona je uvijek bila tu, dočekivala nas i ispraćala sa suzama u očima, kuća je uvijek bila topla, dvorište uređeno, cvjeća je bila na sve strane i naravno bašta sa raznim domaćim proizvodima je uvijek bila puna. Pekla je domaći hljeb i krofne svaki puta kada bi došli. Bilo mi je jako teško što je nema, ali šta možemo, život ide dalje... U kući je bilo jako hladno jer niko nije dolazio više od mjesec dana, bukvalno je napolju bilo toplije nego u kući. Dok sam otvorim vodu u šahtu, jedva nekako naložio vatru jer peć nije htjela da povuče kako nije dugo loženo, poskidam stvari sa motora i ostavim samo jurišni ruksak sa alatom. To veče sam otišao malo do centra na pivo sa drugarom, pa kada sam se vratio završio sam onih 300g janjetine i u krevet, sutra je novi dan i po prognozi dnevna temepratura je nekih 15 stepeni bez padavina.

Pratim!

Hvala kolega za podršku , a što se tiče blatobrana, poučen iskustvom od ranije i vožnjama po teškom blatu, kao i činjenica da ne mogu izdržati da sa asfalta ne smotam na offroad kad god mi se ukaže prilika, prvo što sam uradio na teneri je blatorban jer kada je nisko postavljen sa krampon gumama blato se nakupi ispod i nema kuda da izađe, onda točak blokira i tome nema kraja. Tako da je on tu prvenstveno zbog toga, evo slika u prilog, a biće ih još par blatnjavih kasnije u putopisu.

Nedjelja jutro, lagano kafica, gledam na više sajtova prognozu i na svima je najavljena prolazna jaka kiša sa vjetrom. Stiže mi poruka od roditelja da je u Banja Luci jako nevrijeme i da se čuvam, ali opet mislim da nisam te sreće da me baš to nevijeme uhvati na putu kući i sve računam da će otići na drugu stranu prema Zagrebu... Opraštam se od svojih domaćina i krećem iz Novog Sada oko 11h po predivnom danu i laganim tempom uz razgledanje preko Fruške Gore vozim prema Rumi. Jedan sa kumom :-) Fotka na mostu slobode u Novom Sadu. Kako prilazim autoputu vidim da idem prema jako crnim oblacima i odlučim da idem autoputem do Banja Luke jer će mi biti lakše da vozim po kiši autoputem nego koridorom vikendom na kojem je poprilično gust saobraćaj. Računam kada krene kiša da fino stanem pod nadvožnjak ili prvu pumpu, obučem kišno i nastavlja dalje... Plaćam putarinu pred GP Batrovci, kiša lagano počinje da pada i stajem na Molovu pumpu koja je bila odmah sa desne strane. Dok sam ja navlačio kišno odijelo i prebacivao novčanik i telefon u vodonepropusne kese nebo se zacrnilo u sekundi i bukvalno je nastao mrak, jak vjetar je počeo da duva i nosi kante za smeće sa pumpe na sve strane... Kišno sam ostavio u kofer i ušao u kafanu, naručio kaficu i posmatrao kataklizmu... Kiša je padala nekih 40min i prestala, sunce je ponovo izašlo i nastavio dalje po mokrom asfaltu a da nije palo na mene ni kapi kiše Kasnije kada sam došao kući pogledao sam neke video klipove koliko je taj vjetra bio jak kada je po Vojvodini nosi sve pred sobom, tako da sam generalno dobro prošao i stvarno ne znam šta bi bilo da me ta oluja uhvatila negdje na otvorenom... Dalje autoputem vrlo brzo mi je dosadilo voziti pa sam u Slavonskom Brodu prešao granicu. U Brodu me dočekao Jimmy Lala, popili smo kaficu, ispričali se i nastavio sam dalje prema Banja Luci... Što se tiče motora nisam znao šta da očekujem jer nisam nešto puno asfalta sa njim ni napravio, kupio sam ga ove godine u januaru i sve kilometara što sam napravio je uglavnom bilo u lokalu, tako da je ovo bila prva neka veća tura od 800 km i generalno sam jako zadovoljan, motor mi uopšte nije bio neudoban, mali dodatni vizir koji sam kupio na ebayu je odlično radio posao i čak 90% svih buba je ostalo na njemu a ne meni na viziru kacige. Vibracije su bile malo jače nego inače u visokim obrtajima ali zanemarive kada se navikneš na njih. Autoputem sam vozio 130, 140 km/h bez problema pa i više u preticanju dok magistralnim putevima nekih 90 km/h što mu je najviše odgovaralo, potrošnja je bila oko 4,5 do 5 litara pa i do 6 litara na autputu na nekih 5000 obrtaja... Sve u svemu ja sam prezadovoljan novom tenerom. Kada sam došao kući motor sam spremio u garažu i bukvalno sam sve stvari ostavio na njemu, samo sam pokupio prljavi veša, jer sam već sledeći vikend krenu u Liku na put od 4 dana i nekih 1.300 km...

Išao sam na drugu stranu prema Donjem Lapcu i nazad na Plitvice, ali do godine sam dole ponovo pa ću obavezno na tu stranu prema Buniću... pozdrav

Ustajanje oko pola 8, kafica i pravac kod Roberta u Adu. Trebalo mi je nekih sat vremena lagane vožnje do Ade, bez puno krivina samo duge ravne ceste i aleje kojima se proteže miris svježe pođubrenih njiha što je jednostavno neprocjenljivo. Iz prve sam našao kuću i radionu koja je odmah pored glavnog puta, tu me dočekao Robert, njegova supruga i sin. Odmah nakon upoznavanja bacili smo se na posao rastavljanja postojećeg izduva i montiranje novog. Rober je napravio top par dana prije moga dolaska i sada je samo bilo potrebno da napravi novu cijev iz više djelova i sve fino povari. Bilo je potrebno oko dva, do tri sata posla da se izduv završi jer do sada nije imao priliku da radi na novoj yamahi. Nakon montaže svi smo jedva čekali da ga testirano i nakon što smo ga upalili više nismo skidali osmjeh sa lica, zvuk je bio perfektan. Robert je uradio izvanredan posao, ja sam prezadovoljan zvukom i izgledom i što je najbitnije tenera je izgubila najmanje 5kg, jer je orginalni auspuh bio jako težak. Sve u svemu nisam mogao da vjerujem kako je sve dobro uklopio, a da ne pričam o preciznost varova na cijevima što stvarno remek djelo vrhunskog majstora. Zahvaljujem se Robertu, njegovom sinu i supruzi što su me tako fino ugostili i što su omogućili da napokon tenera dobije zvuk kakav zaslužuje. Povratak za Novi Sad oko 14h, pa malo na kafu, ručak i naveče do grada na par piva, giros i u krevet.

Odlučio sam da postavim par sličica sa prekrasne ture koju sam odradio ove godine krajem Septembra. Krenuo sam iz Banja Luke preko Novog Sada do Ade kod Roberta da mi uradi auspuh na teneri i naravno odradio je vrhunski posao, prespavao kod kuma i kume u Novom Sadu i pravac nazad za Banja Luku. Onda nakon toga sam samo prepakovao stvari i krenuo u pravcu Plitvičkih jezera i sela Korenica gdje mi je majka rođena i gdje su mi baba i deda živjeli do 1995 godine dok nismo izbjegli u Banja Luku, naravno oni su se vratili dole nakon rata, ali sada dole nema nikoga jer je baka umrla krajem prošle godine... Imao sam veliku želju da motorom obiđem taj prekrasni krajolik Like, bio sam dole hiljadu puta i gledao na vrh Plješevice i zamišljao kako ću jednog dana motorom izaći na vrh, proći makadamske i asfaltne puteve koji se protežu u beskraj... Također da obiđem bakinu kuću, rodbinu i prijatelj koji su dole. Ovo je bio zadnji voz da se ode negdje na put jer je već bio kraj Septembara, dan je sve kraći a jutra sve hladnija. Kiše nije bilo osim kada sam se vraćao iz Novog Sada, uhvatio me tornado kod graničnog prelaza Batrovci za koji ste vjerovatno čuli i vidjeli video klipove kako je kidao krovove po Vojvodini Odlučio sam se da idem sam na ovaj put od nekih 2.500 km jer čekajući prijatelje da idu sa mnom, dok se sve poklopi, dok uhvate vremena, poprave motore ili nešto treće, nisam nigdje otišao čitave godine (vjerujem da vam je ovo poznato) i nisam puno razmišljao već sam samo sjeo na tenerku i pun gas. Nadam se da će vam se svidjeti slike i nemojte šta zamjeriti jer mi je prvi put da pišem ovako nešto... uživajte Polazak iz BL u petak nakon poslao oko 16h. Prva pauza u Prnjavoru i mjerkanje pored GS-a, naravno tenera je bolja GP Bosanski Brod, odlučio sam se ići autoputem jer sam bio tanak sa vremenom. GP Batrovci. Stižem u Novi Sad oko 20h i laganica kod kumova večera, pivo pa u krevet. Ujutro krećem pravac Ada koja se nalazi nekih 80km od Novog Sada prema Subotici.

Po meni honda je za klasu bolji motor od Kle-a i ima tu divnu V mašinu koja prede

Nova igračka Yamaha XT660Z tenere!

Hvala, živio!

Yamaha XT 660 Z je top motor, imam ga u svom vlasništvu već par mjeseci, prešao sam te 2000km i jako sam zadovoljan. Kupio sam ga za svega 5000 eura u Sarajevu sa pređenih 14.000km na satu, 2010 godište i jako je očuvan. Ovo je verzija bez ABS-a (što je odlično za offroad i po mnogo čemu) i od dodatne opreme imao je orginalnim yamaha kofer i zaštitnu ploču za mašinu (skid plate). Motor ima više nego dovoljno snage i jako je mali potrošač, kapacitet rezervoara je 23 litre i po nekim podacima trebao bi da izvuče oko 500km sa rezervoarom što upravo testiram. Jedan cilindar na koga sam navikao i koji ti ne dozvoljava da skines osmjeh sa lica je odličan sa vrlo malo vibracija, ne postoji problem sa trzanjem na malim obrtajima koje su imali prijašnji modeli sa tom mašinom (XT 660R). Prednji točak ima dva diska i kočenje je vrhunsko, što se tiče vizira mnogo pomaže i dobar mi je kada nosim običnu integralnu kacigu ali kada stavim adventure ili cross kacigu na brzinama preko 100 km/h vjetar nekako udara pravo u kačket na kacigi i pravi problem sa vidom (muti se) ali to se može riješiti sa dodatkom koji se stavi na vizir ili većim aftermarket vizirom. Što se tiče dodatne opeme polako sam ga počeo prilagođavam sebi za vožnju na i van asfalta što sam većinu vremena i vozio, kao i za duža putovanja što mi je trenutni cilj. Šaljem par slika kada je kupljena.

Evo slika moga kormana ako ti šta može pomoći, moja je Xr 650 L.

Super putopis, svaka čast! Žao mi je što nisi stigao na Enguro ili drugim riječima potop Ali vidimo se ove godine!

Pre ce biti da nisi dobro zakopcao kragnu oko vrata , pa ti se slivalo sa kacikge niz ledja .I najeftinija rade posao (ako su citava) a ova skuplja samo duze traju. Možda nisam nesto dobro zakopčao, ali ovo kišno imas baš veliku kragnu koja se dobro može zakopčati i podvući pod kacigu. Ja prije mislim da mi se voda skupljala između nogu na sicu i samim zadržavnjem vode tu propustilo je. Testiraću još jednom ove godine po kiši pa ćemo da vidimo kako će se pokazati, ako promoči kupujem drugo.

Ja ću isto pokušati sa nekom skupljom verzijom, pa ćemo da vidimo kako će se pokazati.

Ja sam kupio kišno od nekih 40 eura u Beogradu na sajmu prošle godine i odmah nakon prve kiše po kojoj sam vozio ne više od 45 min propustilo je između nogu... popizdio sam!

Jedan cilindar definitivno ili dva, ali samo ako ima preko 100 konja :-)

Ja sam preskočio sve te skutere i motoriće manje kubikaže i kupio KLE-a kao moj prvi motor sa 25 godina, a sa 40 godina mislim da je tek data dovoljno ozbiljan i odgovoran da krene odmah sa većim motorom. Kle sa dva cilindra i 6 brzina je poprilično miran do 6000 obrtaja i odličan za blaži offroad, a opet dovoljno jak i brz da te na asfaltu ne pretiču kamion, jer ako te oni pretiču onda nije dobro!

Ništa bez treningaa, barem iz mog iskustva . Kada sam u trening recimo teretana, trčanje, zgibovi, sklekovi itd., bukvalno nema prepreke i terena koji ne mogu proci svojim motorom. Stojeci mogu voziti skoro stalno i voziti citav dan bez problema i što je najbitnije jako kvalitetno i zabavno. A kada nisam u treningu mnogo je teže i zahtjevnije, jako se brzo umaram i tesko da mogu da stojim duze od par minuta na fuzasterima, a da ne pricam kada koji put svalis motor, pa podignes 150 do 200kg težak motor pa onda tek izgubis snagu i tek onda sve ode nizbrdo, noge bole, ruke se umore i ne možeš motor više ni da upravljaš kako treba , a ujutro sve živo boli. Tako da sam ja za to da svi koji voze enduro i vole voziti van asfalta na zahtjevnijem terenu trebaju biti fizički spremni za tu vožnju, jer je tada sve mnogo lakše, zabavnije i tek tada možeš pravo da uživaš u vožnji.

Fino si ti to sredio Cile, svaka cast! Iskreno ja se ne usudim staviti supermoto tockove na svog XR-a jer mislim da bi izgubio glavu negdje u gradu,