Da se razumemo, nije to poskupljenje baš bez osnova.
Do nedavno sam dosta radio u autoindustriji i to upravo u postprodaji. Opravka vozila je generalno jako skupa i to je činjenica. Vozila koja se voze su, hvala Bogu sve novija pa samim tim i sve skuplja.
Ali mene nervira generalna praksa u ovoj našoj državi da se svaki problem pokušava reešiti automatizmom. To je jedan veliki problem u Srbiji! Ne može osiguranje biti ni približno isto za vozilo koje košta 3.000 € i ono od npr. 60.000 €. Vi ćete lako pronaći vozilo koje je jako skupo i veoma luksuzno za naše pojmove a da upada u grupu do 2.000cc i da mu osiguranje nije skuplje od stotinjak eura u odnosu na npr. neki Renault Megane star 12 godina koji vredi 15 puta manje. Evo, neće da me mrzi, sad ću na netu da vidim koliko je osiguranje za ovakva dva vozila
Osiguranje za vozilo od 2.000 kubika i 150 konja koje je 2011. godište je 12.500 dinara. U ovu grupu možemo da gurnemo veliki broj vozila koja su jako skupa.
Osiguranje za vozilo od 1.900 kubika i 120 konja iz 2003. godine je... 12.500 dinara! Isto! A svi dobro znamo da prednji branik i oba fara za novi BMW 520 mogu da koštaju kao pola ovog starog auta. Pa gde je tu logika?
Istina, ovaj sa novijim automobilom će da plati nešto više državi ali opet ne mnogo više a pritom to nema veze sa osiguranjem pa samim tim ni cenom popravke.
E, ovi naši pametnjakovići smislili da reše problem automatizmom, svima da grunu 50% gore i zabole ih. Umesto da neko krene zaista da radi svoj posao pa da ozbiljno sračuna cenu osiguranja u zavisnosti od vrednosti vozila minus (ili plus) bonus (ili malus) za (ne)činjenje saobraćajnih udesa.