Još uvek se oporavljam od bezazlenog pada sa skutera krajem septembra prošle godine. Nikada nisam nešto voleo velike motore, nije mi bila ambicija da negde daleko putujem , a nije bilo ni para. Oduvek sam voleo male zoljice, skuterčiće od 49ccm , tako da nisam nikada ni polagao za "A" kategoriju. Istina sada mi to nedostaje jer mi se baš dopao Liberty 125 ccm. Vozim Libertiya od 49 ccm . Elem krećem ujutro na posao, skuterom kao i svaki dan kada vreme dozvoljava. Dolazim do raskrsnice gde nailazim na ulicu sa pravom prvenstva. Sa desne strane nailazi automobil, uredno stajem pre same raskrsnice da ga propustim . Leva ruka podignuta da pokažem nameru skretanja u levo (tada još nisam stigao da ugradim signalizaciju - švajcarski poštar) . Taj auto ne smanjuje brzinu , lagano dodajem gas i podižem levu nogu na skuter, u tom momentu , kretenčina bez migavca skreće levo pravo na mene.Kočim desnom rukom brzina - nema brzine tek sam podigao nogu na skuter. Prednji točak prokliže, ja se svalim u levu stranu i pred očima vidim zadnji točak auta na dvadesetak cm od glave. Svalio sam se udario laktom i ramenom u asvalt , naizgled toliko malo da i pešak gadnije zna pasti. Kretenčina dodaje gas produžava, nisam čak ni video koji je auto , možda je i bolje jer ne znam kako bi završilo. Na skuteru nikakvog oštećenja , otresem prašinu , podignem skuter i nastavim na posao. Tek tad počinje igranka, par sati posle ne mogu da pomerim ruku , lakat me odvalio, malo boli i rame , sve je to trajalo nekih mesec dana. Negde u decembru počinje da me boli rame, sve više i više. Odem kod lekara , rentgen , ultrazvuk mekog tkiva . Utvrdili su da imam ispod tetive nadlaktice hematom 2,5 x 1 cm , od toga se upalila tetiva . Tri meseca ruku nemogu da pomerim. Sada odlazim na rehabilitaciju, razgibavanje i laser, stanje se polako popravlja. Naizgled bezazleno sa yebenim posledicama. Možda da sam odmah otišao kod lekara, možda bi kraće trajalo , eto za nauk.